potražnja

bazar-mart-2026-(5)

Martovski bazar na Gradskom trgu okupio je četrdesetak izlagača i veliki broj posetilaca. Uoči Dana žena, ponuda je, u najvećoj meri, prilagođena ovom prazniku. Raznovrsnosti su doprinele i članice KUD-a „Sunčana jesen“ koje su izložile akvarele i ručne radove.

-Specijalno za ovaj bazar uradili smo slike koje smo uramili. U pripremi je učestvovala većina članica, a motivi koji se nalaze na mini akvarelima su priroda i cveće. Isto tako pripremili smo cvetove od raznih materijala za udruženje penzionera. Po tradiciji mi ćemo Dan žena provesti u našim prostorijama, a naši članovi uručiće svakoj prisutnoj dami po jedan cvet. Puno nam znače bazari i mogućnost da izlažemo s obzirom na to da sav novac koji dobijemo uložimo u kupovinu materijala – istakla je Anđelka Jovanović iz KUD-a „Sunčana jesen“.

Nastavnica muzičkog vaspitanja Nataša Francuski ima interesantan hobi. Ukrašava šnalice, gumice i rajfove heklanim cvetićima.

-Članica sam udruženja „Kreativni kutak“ gde izrađujemo ručne radove. Lično, najviše volim da pravim ukrase za devojčice. Heklam cvetiće, ali i druge motive. Ima raznih šnalica većih, manjih, komadne, kao i rajfova i gumica za kosu. Pored cveća tu su i ukrasi u obliku ludaje. Predajem muzičko vaspitanje u dvema osnovnim školama, a ovo je hobi koji radim sa puno ljubavi. Heklanje nije zahtevno, a kupcima se puno sviđa – navela je Francuski.

Kako bi poklonjeno cveće što duže trajalo Nataša Čipčić dosetila se da ih pravi od satena.

-Uživam u ovom poslu i pravljenje ruža za mene je pravo zadovoljstvo. Da se izradi jedna potrebno je 15 do 20 minuta, ali to vreme brzo proleti. Sugrađani su odlično prihvatili ove, večne ruže, i potražnja je velika. Ima ih pojedinačnih, u buketu, u korpicama, raznih oblika i boja – saznali smo od Nataše Čipčić.

U ponudi su bili i zdravi proizvodi, kolači,pite, vina, alkoholna pića, med, ukrasne krpe, veliki izbor cveća, ali i drugih predmeta za kuću. Priliku da se predstave sugrađanima iskoristili su i članovi KUD-a „Marija Bursać iz Banatskog Velikog Sela koji su, obučeni u narodne nošnje, predstavili rad društva.

A.Đ.

 

ogrev

Grejna sezona zvanično je počela 15. oktobra, iako su mnoga domaćinstva, posebno sa individualnim ložištem, sa dogrevanjem počela još početkom meseca. I ove zime mnoge porodice koristiće peći na čvrsto gorivo, a prema analizama, drva i dalje predstavljaju najjeftiniji vid grejanja. Iako je i cena drva porasla, ona i dalje ostaju najisplativija opcija. Cene širom Srbije kreću se od 6.000 do 11.000 dinara, u zavisnosti od mesta do mesta, a mi smo istraživali kakva su ponuda i potražnja drva za loženje u našoj okolini.

-Sugrađani se uveliko spremaju za ovu zimu i kod nas je dobra potražnja za ogrevom – istakao je Stefan Simić, vlasnik stovarišta u ulici Generala Drapšina. – Najviše se kupuje bukovinu i hrast čija cena je 10.000 dinara za kubik. Otpad je 6.000, dok je za drugu klasu ogreva potrebno izdvojiti 8.000 dinara. Nudimo i uslužno sečenje.

Ista situacija je i na stovarištu „Mimi i bata“ vlasnika Saše Popova koje se nalazi u ulici Žarka Zrenjanina.

-Velika potražnja  je za bukvom  koja je proteklih dana poskupela za 500 dinara po kubiku i sada je 9.500. I bagrem se traži i njegova nova cena je  9.000 za metar kubni. U ponudi imamo i otpadne paleta od bukve. Cena za dva metra metra je 14.500 dinara, što je takođe traženo – naveo je Saša Popov.

Neretko Kikinđani odlaze po drva za loženje u Novo Miloševo u stovarište „Dva brata iz ravnog Banata“.

-Paletirano drvo ima cenu od 14.000 dinara, ogrev u mrežama je 12.000, a imamo i cepanice na metar koje se prodaju  za 6.000 dinara – kazao je vlasnik Luka Nedeljkov. – Kubik isečene bukve  je 7.500, dok je kombinacija cera, graba i hrasta 6.000 dinara. Upravo pomenuto mešano drvo je i najtraženije što zbog cene, tako i zbog kvaliteta. U proteklih mesec dana potražnja je ogromna. Od januara je najavljeno poskupljenje ogreva i ljudi hoće da se obezbede na vreme.  Uticaj ima i situacija s NIS-om i pojedini naši kupci pribojavaju se da neće biti gasa.

Prosečno domaćinstvo za grejnu sezonu potroši od pet do 10 kubika ogreva.

A.Đ.

 

 

 

sajam-cveca-oktobar-2025-(9)

Na oktobarskom Sajmu cveća u Kikindi okupilo se petnaestak izlagača iz Kikinde i okoline. Osim što su ponudili svoje proizvode svim posetiocima pomogli su savetima o najboljem načinu uzgoja baštenskog i drugog cveća.

Ljubica Klačak iz Kikinde ponudila je, mahom, sobno cveće.

-Uzgajam cveće za svoju dušu. Kako ga imam puno rešila sam i da ga prodajem. U ponudi sam imala sve vrste sobnog cveća, pa i nove sadnice spatifiluma za koje su mnoge sugrađanke tražile. Cene su više nego pristojne. Puno rada i ljubavi neophodno je da bi se uzgajalo cveće – navela je Ljubica Klačak.

Izlagači su ponudili veliki izbor rezanog i saksijskog cveća, rezanog bilja, rasadnog materijala, neophodnih dodataka za napredovanje cvetnica, ukrasnog materijala za baštu i kuću.

-Doneli smo dan i noć i hrizanteme koje su  i najtraženije. Cene nisu visoke, godina ih nismo menjali i to naši kupci cene – dodao je Žolt Imre, zaposlen u rasadniku cveća „Janić“ iz Mokrina.

Sajam su u velikoj meri posetile, mahom Kikinđanke koje su izrazile zadovoljstvo bogatom ponudom.

-Jako volim cveće i ne čudi me što je ovolika gužva. Bogata je ponuda i ima svega i pravi je praznik za oči. I majka i ja volimo cveće i smatram da bi bilo dobro da se ovakvi sajmovi organizuju češće – napomenula je Vesna Blašković.

Ponudom je bila zadovoljna i Ilona Mužung.

-Imam jako puno cveća, moje kolegince mi kažu: „Kod tebe Ilona, i kamen će procvetati“. Cveću treba ljubavi, da ga negujete, da pričate sa njim. Cveće voli i muziku – saznali smo od Ilone Mužung.

Sitan rasad cveća prodavao se po ceni od 50 dinara, dok su najskuplje bile mediteranske biljke  preko 1.000 dinara.

 

 

31idjos-zene-5

Članice udruženja žena „Iđoš“ pre šest godina došle su na ideju da „ožive“ stari proizvod, pekmez od ludaje. Inicijativa je potekla nakon radionica organizovanih u Regionalnom edukativnom centru „Banat“ u Zrenjaninu koje su se odnosile na brendiranje proizvoda specifičnih za određenu sredinu, podseća Biljana Đurđulov, predsednica udruženja.

-Naše udruženje najpoznatije je po pravljenju krofni, ali ovu poslasticu nije moguće napraviti da stoji i da bude dugotrajna. Tada je predloženo da to bude pekmez i to od ludaje po kojima je naša sredina prepoznatljiva. Sve smo rado prihvatile ovu sugestiju i istrajavamo u pravljenju pekmeza od bundeve već šestu godinu koji je, pored krofni, postao brend našeg udruženja – kaže Biljana Đurđulov.

Proizvod nije zaštićen, jer je za ovaj postupak neophodno dosta sredstava, ali i uslovi koje udruženje nema. Ipak, Iđošankama to nije smetalo da naprave pekmez, koji je sigurno boljeg kvaliteta i dugotrajniji od onog koji su nekada pravile njihove svekrve, majke i bake.

– Pekmez od bundeve brendiran je zahvaljujući udruživanju sa još četiri udruženja iz Lazareva, Belog Blata, Boke, Mokrina i nas iz Iđoša. Tako je nastala mreža „Ženski divan“. Zahvaljujući „Divanu“ mi smo brendirale naš proizvod i prodajemo ga i preko mreže i neposredno. Pekmez je autentičan i ukus mu je drugačiji. Pravi se kao i svaki drugi, ali kako je bundeva zahtevna moramo da budemo pažljivi. Ludaja je osetljiva biljka i kada se kuva strogo moramo da vodimo računa prilikom mešanja, kako ne bi zagorela – napominje naša sagovornica.

Bundeva mora da se očistiti, da se oljušti kora, da se izvade semenke, a zatim mora i da se narenda.

-Same i proizvodimo ludaje, popularne „tamburice“ koje su osnovni sastojak našeg pekmeza. Bundeve sadimo u našim baštama, okopavamo ih, zalivamo, pazimo. Pošto ih naberemo pripremimo sve za kuvanje i od dela narendanih ludaja napravimo pekmez, a deo ostavimo kako bi uvek imale bundeve za pripremu svežeg pekmeza tokom čitave godine. Pekmez je osetljiv i ne može dugo da stoji. Naša Krofnijada ne može da prođe bez ovog namaza – pojasnila nam je predsednica iđoškog udruženja žena.

U promociji pekmeza od ludaje značajnu pomoć udruženje ima od Turističke organizacije grada koja na mnogobrojnim manifestacijama predstavlja ovaj proizvod.

 

-Na „Danima tikve“ u Sarajevu prošle godine, pekmez je bio tražen i odlično se prodavao. Bila sam deo ove manifestacije i kada su domaćini videli da smo iz Kikinde, došli su sa namerom da kupe pekmez od ludaje koji su godinu dana ranije probali na beogradskom sajmu. Imali smo porudžbinu i iz Prijepolja gde smo slali tegle. Za godinu dana prodamo stotinak teglica – dodaje Biljana.

Svi koji ga probaju, iznenađeni su ukusom, ali i zadovoljni ovom poslasticom. Iđošanke su osmislile logo pekmeza i kako dodaju zadovoljne su potražnjom za njihovim proizvodom. Sredstva koja zarade od prodaje pekmeza ulažu u udruženje i u gostovanja na manifestacijama.

A.Đ.

error: Content is protected !!