полагање венаца

internirci-2026-(7)

U znak sećanja na Kikinđane koji su poslati u koncentracione logore 1942. godine predstavnici lokalne samouprave, boračkih udruženja i Društva srpsko-norveškog prijateljstva položili su vence na spomenik internircima. Nemački fašisti, na Đurđevdan, internirali su 46-oro sugrađana u logore u Norvešku.

– Naši sugrađani su sa 4.500 Jugoslovena, smešteni u 36 logora smrti, a najviše Kikinđana zarobljeno je u logoru Bejsford, na desetak kilometara od grada Narvika. Imena ispisana na pločama spomenika dokaz su njihove hrabrosti, spremnosti na žrtvu u borbi za slobodu i njihove besmrtnosti – rekao je Tibor Firedi, sekretar kikindskog Društva srpsko-norveškog prijateljstva. – Stariji i bolesni streljani su već 16. i 17. jula, a mnogi su preseljeni u druge logore gde su bili na prinudnom radu, mučeni i izgladnjivani.

Vratilo se svega sedmoro Kikinđana: Nika Banjin, Slavko Vukić, Čeda Đomparin, Stevan Mihailov, Stevan Sivčev, Joca Stanić i Žarko Stojkov. Oni su isticali velike strahote koje su doživeli  u logoru. Isto tako svedočili su o pomoći i prijateljstvu lokalnog stanovništva u Narviku. U znak saradnje dva naroda prva Deklaracija o prijateljstvu između Narvika i Kikinde potpisana 6. oktobra 1966, a obnovljena je pet decenija kasnije.

– Važno je da negujemo kulturu sećanja i slobodarsku tradiciju u burnim vremenima i previranjima tokom svoje istorije. Ne zaboravljamo građane koji su žrtvovali svoje živote – navela je zamenica gradonačelnika Biljana Kikić.

Podsetimo i da je internirani Slavko Vukić, o stradanjima i godinama provedenim u logoru, napisao knjigu „Sećanja iz Norveške“. Na formiranje Jugoslovensko – norveškog društva najviše uticaja su imali internirci. Spomenik stradalima, delo akademskog vajara mr Slobodana Kojića, podignut je 1975. godine.

A.Đ.

iljevo-2026-(4)

Kod spomenika Beli krst u Bašaidu obeležena je godišnjica bitke na Iljevu koja se vodila 1849. godine na prostoru između Melenaca i Bašaida u kojoj je stradalo 198 Srba. Savo Orelj, ispred kikindskog SUBNOR-a pozdravio je prisutne i naveo da se ove godine obeležava 177 godina od pomenute bitke.

-Godine 1848. i 1949. bile su vreme velikih previranja u okviru tadašnje Habsburške monarhije. Srbi su se našli između mađarskog revolucionarnog pokreta za nezavisnost i težnje za sopstvenom autonomijom i očuvanjem nacionalnog identiteta. Srpski narod u Banatu tražio je politička prava, ravnopravnost i teritorijalnu autonomiju što je dovelo do oružanog sukoba. Iljevska bitka odigrala se u teškim uslovima, a srpske snage činili su graničari dobrovoljci. Oni su pružili značajan otpor mađarskim trupama iako brojčano slabiji i tako postali simbol hrabrosti – podsetio je Orelj.

Ovom prilikom služen je parastos poginulim Div junacima, a vence su položili predstavnici lokalne samouprave i mesne zajednice. Događaju su prisustvovali zamenica gradonačelnika Biljana Kikić i član Gradskog veća Bojan Mikalački, kao i predstavnici boračkih i udruženja „Čuvari baštine“.

-Div junaci, branioci srpske Vojvodine, oduprli su se znatno jačem neprijatelju i dali svoje živote za srpsku čast. Na nama je da mi, ali i generacije koje dolaze čuvamo kulturu sećanja, nacionalni identitet i slobodarski duh – dodala je Kikić.

Organizovan je i prigodan program u kom su učestvovali đaci OŠ „1. oktobar“.

A.Đ

nato-venci-2026-(1)

Vazdušni napadi NATO snaga na teritoriju tadašnje Savezne Republike Jugoslavije počeli  su 24. marta 1999. Do 10. juna, do kada je trajala NATO agresija, prema podacima Ministarstva odbrane Srbije, ubijen je 1.031 pripadnik vojske i policije, a ranjena su 5.173 vojnika i policajca. I ove godine kod spomenika poginulim i nestalim borcima Kikinde od 1991 – 1999. godine, „Tuga“, položeni su venaca u znak sećanja na sve koji su izgubili živote.

Slađana Bunić iz Kanjiže prvi put je, na ovaj datum, došla da se pokloni senima svoga oca Jelenka Bunića.

-Moj otac, koji je bio policajac, poginuo je 16. aprila 1999. godine u Đakovici na Kosovu. Imao je svega 21 godinu. Tada sam imala 14 meseci. Voli priče o ocu i to što svi kažu da sam na njega, što je za mene najveći kompliment. Svi ga pamte kao dobrog čoveka, spremnog da pomogne – kazala je Slađana Bunić.

Na spomen ploči je 37 imena, a među prvima, koji su tog 24. marta izgubili život, je i sugrađanin Miodrag Gladišev, stariji vodnik prve klase, koji se nalazio u Kuršumliji.

Moramo živeti dalje, ali ne treba oprostiti, kazao je gradonačelnik Mladen Bogdan, obraćajući se prisutnima:

– Sa dužnim poštovanjem, odajemo počast i sećamo se i vojnika i policajca, ali i svih nevinih žrtava ratova devedesetih. Tih dana živelo se u strahu i neizvesnosti, ali tinjala je i nada da ćemo pobediti, da će sve prestati i da ćemo ponovo živeti u miru. Svaki izgubljeni život nije samo broj, nego je ime porodica i priča. Čuvamo sećanje na sve naše sugrađane i nikada nećemo zaboraviti. Snaga zajedništva i danas je naša najveća vrednost.

Vence su položili predstavnici lokalne samouprave, garnizona iz Kuršumlije i Bačke Topole, porodice poginulih, boračke organizacije. U programu su učestvovali Milan Vašalić koji je svirao na gajdama i učenici OŠ „Vasa Stajić“ iz Mokrina.

A.Đ.

 

.

oslobodjenje-prvi-sv-rat-(1)

Povodom Dana oslobođenja Kikinde u Prvom svetskom ratu, 20. novembra, položeni su venci na spomen kosturnicu na Železničkom groblju, na spomen ploču brigadiru Ristiću i na spomenik kralju Petru I Karađorđeviću. Dužnu poštu precima odali su predstavnici Grada Kikinde, Vojske Srbije, i boračkih organizacija.

Već tokom večeri 18. novembra prethodnice srpske vojske počele su da ulaze u naš grad. Na čelu konjičke izvidnice ušao je kapetan Milan Gudović, a konačno 20. novembra 1918. u 11 sati u Kikindu, kao oslobodioci, ušli su pripadnici čuvenog srpskog pešadijskog Gvozdenog puka na čelu sa brigadirom Dragutinom Ristićem i potpukovnikom Mihajlom Kovačevićem. Na spomen ploču čuvenom brigadiru venac su položili gradonačelnik Mladen Bogdan i predsednik Skupštine grada Dušan Popeskov. Gradonačelnik  je rekao da je ovaj datum važan i zbog činjenice da je prvi put srpska vojska kročila u Kikindu.

-Pre 107 godina su ispunjeni snovi srpskog naroda sa ovog prostora da dočekaju srpsku vojsku i srpsku zastavu, da dožive oslobodioce. Od samog osnivanja Kikinde postojala je težnja Srba da se pripoje matici, a vodeći računa o sunarodnicima drugih nacionalnosti. Oslobođenjem je  i ostvarena je težnja srpskog naroda u Banatu i čitavoj Vojvodini da se ujedini sa Srbijom, što je i izglasano 25. novembra na prisajedinjenju na kojem su bili i naši preci – istakao je gradonačelnik Bogdan.

Važno je čuvati kulturu sećanja na sve one koji su se borili, ali i dali živote za slobodu, rekao je prvi čovek grada i dodao:

-Svi treba da budemo zajedno kada se obeležavaju važni datumi, bez obzira na političke razlike i mišljenja.  Neophodno je da mlađe generacije saznaju više o učešću Kikinđana i dobrovoljaca u Prvom svetskom ratu

U spomen kosturnici sahranjeno je 184 vojnika iz Srbije, Rusije i Rumunije. Od tog broja 64 je iz ondašnje Kraljevine Srbije, 61 je ruski, a 21 rumunski vojnik. Među palim borcima je i 24 Kikinđana.

A.Đ.

dan-oslobodjenja-2025-(5)

Polaganjem venaca na spomenik Žrtvama fašizma u centru grada obeležena je 81 godina od oslobođenja Kikinde u Drugom svetskom ratu. Počast poginulim borcima odali su predstavnici lokalne samouprave na čelu sa gradonačelnikom Mladenom Bogdanom, ambasade Ruske Federacije , SUBNOR-a, Vojske Srbije i Ministarstva odbrane, boračkih udruženja, potomci poginulih, društvenih i političkih partija.

Obraćajući se okupljenima gradonačelnik Bogdan zahvalio je svima koji su došli i pokazali koliko je 6. oktobra važan datum koji je utkan u svakog Kikinđanina

– Naši preci položili su svoje živote kako bi pobedili fašizam i od tada je Kikinda slobodarski, rodoljubivi i patriotski grad i oduvek je bila na pravoj strani istoriji.Ovaj datum pokazuje nam u kom pravcu treba da težimo, pravcu slobode, borbe i jedinstva, a to nam je i najpotrebnije u ovim izazovnim vremenima. Kikinda je grad junaka, boraca, stradalnika i heroja, jer kada je otadžbina u pitanju Srbin brani svoju zemlju. Tada nema podela i zbog toga je važno da nijedan datum ne obeležavamo jednostrano. Srbin svoju državu ne da nikome, rekao je  predsednik Aleksandar Vučić, jer jednu otadžbinu imamo i moramo da je branimo. Jaka, ekonomski stabilna, vojno neutralna, ali vojno jaka zemlja Srbija mora i može da bude jedinstvena – istakao je gradonačelnik Bogdan.

Kikinda je oslobođena 6. oktobra 1944. godine kada su trupe Sovjetske crvene armije zajedno sa Velikokikindskim partizanskim odredom i narodom nakon trosatne borbe sa nemačkom artiljerijom na ulazu u grad izvojevale pobedu.Skupu je prisustvovao i Jovo Baroševčić , predsednik SUBNOR-a Vojvodine i potpredsednik SUBNOR-a Srbije.

– Srpski i drugi narodi na početku rata doneli su teške odluke, rekli su ne fašizmu i uzeli su puške i ruke i borili se za slobodu. Posle četiri godine stradanja, pobedili smo i jer smo bili na pravoj strani istorije. Fašizam i nacizam su najveće zlo 20. veka koji su doneli stradanja i razaranja  – naveo je Barošević.

Savo Orelj, predsednik GrO SUBNOR-a podsetio je da je u Kikindu, tog 6. oktobra 1944. godine u ranim jutarnjim časovima, iz pravca Ruskog Sela, ušlo 35 tenkova. Otpor Nemaca bio je slab i nakon kratkotrajne borbe grad je oslobođen.

-Naša je dužnost da negujemo kulturu sećanja. U Drugom svetskom ratu više od 700 naših sugrađana izgubilo je svoj  život – rekao je Orelj.

Olga Litvina, predsednica sveruske organizacije ,,Bojevo bratstvo“ u Srbiji i Republici Srpskoj takođe se obratila prisutnima:

-U borbama za oslobođenje Kikinde poginulo je četiri pripadnika Crvene armije, međutim to nisu bili jedini gubici ruskog naroda u ratu u kom je život izgubilo više miliona vojnika, civila, dece i žene. Nikada naši narodi nisu napadali, nego su samo branili svoje.

Predsednik Skupštine grada Dušan Popeskov naveo je da je društvena odgovornost svih nas da se obeležavaju ovakvi datumi, čime se uče mlađe generacije da je borba za slobodu najvažnija.

A.Đ.

 

 

 

 

d3d02e78-b9a1-49b4-ac6e-8ed385d038a6

Sajan je proslavio Dan i slavu sela, Svetog Stefana. U Rimokatoličkoj crkvi održana je svečana misa i osvećen je hleb, nakon čega su položeni venci na bistu, a potom je u pozorišnoj sali Doma kulture priređen svečani program, u kojem su učestvovali članovi KUD-a „Adi Endre“ i gosti iz okolnih mesta.

-Dan Svetog Stefana je za mađarsku zajednicu veliki nacionalni praznik – istakao je predsednik Saveta MZ Sajan Zoltan Tot. – Sveti Stefan bio je kralj koji je izvukao Mađare iz paganstva i poprimio hrišćanstvo te je tako uspeo da sačuva mađarski narod u Evropi. Smatra se da je on položio temelj za osnovanje moderne mađarske države.

 

Rimokatolička  crkva u Sajanu posećena je ovom svecu tako da je organizovana Sveta misa koju je predvodio sveštenik iz Čoke Tibor Konc, a tu su bili i sveštenici iz Novog Kneževca.

-Ovaj dan, 20. avgust je i praznik novog hleba. U okviru mise blagoslovljen je hleb koji je napravljen od ovogodišnjeg roda pšenice i svi vernici koji su prisustvovali dobili su deo hleba od ovogodišnjeg roda.

Posle mise vence su na spomenik Svetog Stefana, koji je 2020. godine podignut u bašti parohije sajanske crkve, položili Zoltan Tot, Ramona Tot, članica Izvršnog odbora Nacionalnog saveta  mađarske nacionalne manjine i Melita Gombar, članica Gradskog veća. Svečanosti su prisustvovali i visoki republički i pokrajinski funkcioneri.

-Ovaj dan ima veliki značaj za život meštana Sajana, jer je posvećen zaštitniku ovog mesta. Sveti Stefan je simbola odlučnosti, istrajnosti i snage vere – vrednosti koje žitelji ovog mesta neguju i prenose s generacije na generaciju – navela je Melita Gombar.

U okviru programa obeležavanja u Domu kulture organizovan je prigodan kulturni program koji su izveli članovi KUD-a „Adi Endre“ iz Sajana sa gostima iz Telečke, Ostojićeva, Nove Crnje. Učestvovale su folklorne grupe, recitatori, solisti koji su pevali, ali i svirali na tradicionalnim instrumentima. U obeležavanje važnog datuma učestvovala su  i sva udruženja u Sajanu.

-Već sada se pripremamo za narednu godinu kada svečano planiramo da obeležimo 220 godina od ponovnog nastanjivanja Sajana. Naime, 1806. godina značajna je za naše mesto jer je ono ponovo naseljeno te godine – napomenuo je Tot.

Tokom poslepodneva organizovan je i zabavni program za decu. Dan i slava sela obeležavao se više dana tako su u petak i subotu bile priređene disko večeri dok je u nedelju organizovan vašar u centru sela i koncert orkestra „Kurunci“ iz Kikinde.

Prema zvaničnom popisu u Sajanu ima 890 stanovnika, međutim realno ih je oko 800. Najviše mladi, u prethodnim godinama odselili su se u inostranstvo, ali su zadržali prebivalište u rodnom selu.

A.Đ.

 

venci-mokrinsko-(1)

Komemorativnim skupom kod spomen kosturnice palim borcima na Starom mokrinskom groblju obeležen „Dan sećanja i tuge“ povodom godišnjice napada nacističke Nemačke na Sovjetski Savez 1941. godine.

Vence su ovom prilikom položili predstavnici grada i SUBNOR-a, a događaju je prisustvovali predstavnici Ambasade Rusije u našoj zemlji. Bez objave rata, 22. juna pre 84 godine, Nemačka je napala Sovjetski Savez.

-U završnim operacijama oslobađanja Jugoslavije, na mestu gde se nalazi spomen kosturnica palim borcima, stradalo je i 18 crvenoarmejaca. Sa poginulim borcima kikindskih odreda, sahranjeni su u zajedničku grobnicu, da bi 1962. godine njihovi ostaci preneti u zajedničku grobnicu u Zrenjanin – naveo je ovo prilikom Savo Orelj, predsednik kikindskog SUBNOR-a.

Olga Litvina, koja je prisustvovala komemoraciji, podsetila je da su se vojnici iz Rusije borili u čitavoj Evropi protiv fašista.

-Herojstvo je večno i to su nam dokazali naše dede i pradede koji su dali svoje živote da mi, njihovi preci, živimo u slobodi – zaključila je Olga Litvina.

Procena je da je više od 25 miliona građana Sovjetskog saveza izgubilo život Drugom svetskom  ratu.

A.Đ.

 

polaganje-venaca-mokrin-(18)

Na Varoškom trgu u Mokrinu položeni su venci na spomen obeležju poginulim Mokrinčanima u ratovima devedesetih. Dragan Perišić (1966) i Ljubomir Reljin (1971) poginuli su 1991. godine, dok je Milan Kebić (1970) život izgubio 1993. godine.

Ljubica Perišić, majka Dragana Perišića, prisustvovala je komemorativnom skupu.

-Moj sin imao je samo 25 godina kada je poginuo u Baniji. Posle odsluženog vojnog roka odlučio je da ode na ratište kao dobrovoljac. Preminuo je na moj rođendan, 17. novembra. Bila je nedelja i taj dan nikada neću zaboraviti – ispričala nam je Ljubica Perišić.

Pored porodica poginulih, nakon parastosa, vence su položili predstavnici lokalne samouprave, Vojske Srbije, boračkih organizacija i Mesne zajednice Mokrin.

-Mesni odbor udruženja „Srpski ratni veterani“, na dan svoje slave, Spasovdan,  odao je počast trojici meštana koji su  dali živote za svoju zemlju – istakao je Branko Popov, predsednik MO  – Spomenik je podignut pre tri godine u znak sećanja na naše hrabre momke.

U ime grada počast su odali Željko Radu, član Gradskog veća i Petar Žigić, v.d. načelnika Gradske uprave.

-Važno je da održimo kulturu sećanja i da odamo dužnu poštu našim herojima – naveo je Željko Radu. – Spomenik podignut u njihovu čast svedoči o njihovoj odvažnosti i ljubavi prema državi. Važno je da decu učimo o onima koji su nas zadužili.

U prigodnom programu učestvovali su učenici Osnovne škole „Vasa Stajić“.

A.Đ.

dan-pobede-(1)

Polaganjem venaca i šetnjom Besmrtnog puka u Kikindi je obeležen 9. maj, Dan pobede nad fašizmom. Centralno obeležavanje osamdesetogodišnjice održano je na spomeniku žrtvama fašizma, a senima predaka poklonili su se predstavnici grada na čelu sa gradonačelnikom Mladenom Bogdanom, predstavnici Vlade Srbije, ambasade Rusije, gostiju iz bratskog grada Narvika, ministarstava odbrane, vojske Srbije i unutrašnjih poslova, boračkih organizacija.

Obraćajući se prisutnima gradonačelnik Bogdan istakao je da je 9. maj doneo pobedu protiv najvećeg zla u istoriji čovečanstva.

-Drugi svetski rat pamtimo po istrebljenju, najvećem broju umrlih i poginulih. Srbi su, uz Jevreje i Ruse, podneli najveću ljudsku žrtvu u ovom ratu jer smo se borili za ono što je naše. U svim ratovima uvek borili smo se samo za svoju slobodu, narod i svoju zemlju. I danas, kada doživljavamo podmukle napade, i spolja i iznutra, treba da se setimo da su naši preci uvek bili jedinstveni kada su trebali da brane zemlju. Zato nam je preko potrebno jedinstvo da budemo na strani istine, pobede i srpskog naroda – naveo je gradonačelnik Bogdan.

General Milorad Stupar, savetnik predsednika za odbranu dodao je da Kikinda ima pravo da slavi Dan pobede jer su njeni stanovnici učestvovali u borbi protiv nacizma.

-I ovog 9. maja treba da se podsetimo hrabrih predaka. Nacisti su u Drugom svetskom ratu ubili 51 milion ljudi. Prema stradanju, u odnosu na ukupnom broj stanovnika, najviše žrtve podneli su Poljaci kojih je stradalo 18 odsto, Rusi 14, a Srba je stradalo 10,6 procenata. To nam daje za pravo da slavimo Dan pobede i da negujemo kulturu sećanja i za generacije koje dolaze – rekao je general Stupar.

Šetnja Besmrtnog puka krenula je od Gradske kuće i okupila je veliki broj sugrađana. Mnogi su nosili fotografije svojih predaka poginulih u ratovima. Među njima je bila i Cica Ljiljak, ćerka Zdravka Ljiljka, odlikovanog borca u Drugog svetskog rata i počasnog građanina Kikinde.

-Četvrta je godina kako nije sa nama i ovo je još jedan povod da ga se setimo. Nije popuštao obeležavanje važnih datuma i uvek nam je pričao o tome kako je bilo u ratu, kako se ne bi zaboravilo stradanje – saznajemo od Cice Ljiljak.
Venci su položeni i na spomenik „Tuga“, kao i na spomen ploču brigadiru Dragutinu Ristiću u holu Gradske kuće.

U noći između 8. i 9. maja 1945. godine Nemačka je potpisala bezuslovnu kapitulaciju. Time je formalno završen Drugi svetski rat u Evropi, ali su ostaci nemačkih trupa i njihovih saveznika još nekoliko dana pružali otpor. U Jugoslaviji je to potrajalo do 15. maja.

 

A.Đ.

INTERNIRCI-VENCI-(3)

U znak sećanja na Kikinđane koji su poslati u koncentracione logore 1942. godine predstavnici lokalne samouprave, boračkih udruženja i Društva srpsko-norveškog prijateljstva položili su vence na spomenik internircima. Nemački fašisti, na Đurđevdan, internirali su 46-oro sugrađana u logore u Norvešku.

– Naši sugrađani su sa 4.500 Jugoslovena, smešteni u 36 logora smrti, a najviše Kikinđana zarobljeno je u logoru Bejsford, na desetak kilometara od grada Narvika. Imena ispisana na pločama spomenika dokaz su njihove hrabrosti, spremnosti na žrtvu u borbi za slobodu i njihove besmrtnosti – rekao je Tibor Firedi, sekretar kikindskog Društva srpsko-norveškog prijateljstva. – Stariji i bolesni streljani su već 16. i 17. jula, a mnogi su preseljeni u druge logore gde su bili na prinudnom radu, mučeni i izgladnjivani. Grad je u njihovu slavu podigao spomenik koji podseća na njihovu hrabrost i stradanja.

Vratilo se svega sedmoro Kikinđana: Nika Banjin, Slavko Vukić, Čeda Đomparin, Stevan Mihailov, Stevan Sivčev, Joca Stanić i Žarko Stojkov. Oni su isticali velike strahote koje su doživeli u logoru. Isto tako svedočili su o pomoći i prijateljstvu lokalnog stanovništva u Narviku. U znak saradnje dva naroda prva Deklaracija o prijateljstvu između Narvika i Kikinde potpisana 6. oktobra 1966, a obnovljena je pet decenija kasnije.

– Važno je da negujemo kulturu sećanja na sve one koji su dali svoje živote kako bi mi živeli u slobodi. Teška i zla vremena iznedrila su i nešto dobro, prijateljstvo između Kikinde i Narvika koje traje – naveo je Željko Radu, član Gradskog veća.

Na formiranje Jugoslovensko – norveškog društva najviše uticaja su imali internirci. Spomenik stradalima, delo akademskog vajara mr Slobodana Kojića, podignut je 1975. godine.

A.Đ.

error: Content is protected !!