нобеловац

image-2024-10-30-201619042

Ljubica Mihaljević (31) iz Kikinde je u timu ovogodišnjeg dobitnika Nobelove nagrade za hemiju, naučnika Dejvida Bejkera.

Nobelovac sa Univerziteta Vašington u Sijetlu nagrađen je za izgradnju potpuno nove vrste proteina koje je dizajnirao na kompjuteru. Cilj je da ovi sintetički proteini uz pomoć veštačke inteligencije pomognu kod određenih bolesti, poput malignih. Ljubica se pridružila timu profesora Bejkera 2022. godine, po završetku doktorskih studija.

Rođena Kikinđanka od svoje 12 godine živela je u Beogradu gde je pohađala Petu beogradsku gimnaziju. Upisala je molekularnu biologiju na Biološkom fakultetu, a posle osnovnih studija preselila se u Baltimor gde je na Univerzitetu Džons Hopkins započela istraživanja.

-Membranski proteini su misteriozni molekuli koji i dalje predstavljaju izazovna istraživačka pitanja, uglavnom zato što je sa njima tako teško raditi. Izgradnja novih membranskih proteina iz temelja može nam pomoći da razumemo kako ovi molekuli funkcionišu, što dovodi do novih načina otkrivanja i lečenja bolesti-ispričala je Ljubica koja je na postdoktorskim studijama, i dobila je trogodišnju stipendiju za naučna istraživanja.

Obrazloženje odluke o Nobelovoj nagradi

Proteini se generalno sastoje od 20 različitih aminokiselina, koje se mogu opisati kao gradivni blokovi života, objavljeno je iz Nobelove skupštine Instituta Karolinska u Stokholmu.

U obrazloženju Odluke navodi se da je Bejker 2003. uspeo da iskoristi te blokove da dizajnira novi protein koji nije bio sličan bilo kom drugom proteinu.

jerkov

-Splet životne mudrosti i stvaralačke snage kod Andrića fascinira. Nakon što decenije života provedete baveći se njegovim delom, dođete do saznanja da niko nije bolje i uspešnije, u ovom delu sveta, odgovorio na izazove života od njega, kaže istoričar književnosti i profesor Filološkog fakulteta u Beogradu prof. dr Aleksandar Jerkov. O delu velikog pisca, našeg jedinog nobelovca, Jerkov je nadahnuto govorio maturantima gimnazije „Dušan Vasiljev“, na predavanju u kikindskoj biblioteci.

-Fasciniran sam ne samo njim već Njegošem, Dositejem, Vukom, Crnjanskim, velikim pesnicima 20. veka, ali povrh svih njih Dositej i Andrić su za mene najviši nivo promišljene mudrosti- kako u književnosti pronaći mesto za život.

Savremen, aktuelan i svevremen, Andrića i dalje prati „ceo okean tajni,  splet zagonetki i čuda“.

-Mnogo toga još uvek otkrivamo o Andriću, ne samo u biografiji već i u čitanju tekstova.. Malo ko zna kakva se transformacija odigrala između prvog i drugog izdanja „Puta Alije Đerzeleza“ i kako je Ivan nestalo i ostalo Ivo, kako se njegov stvaralački identitet utemeljio u srpskoj književnosti i kulturi. Malo je poznato da je Andrić svojom rukom i to u teškim vremenima napisao da je Srbin. On je rođen u katoličkoj porodici, kao Hrvat, delovao je u okviru hrvatskog kulturnog kruga. Ali izvorni identitet koji ga je utemeljio zasnovan je na Njegošu, Vuku, Bori Stankoviću…to je njegova voljna i svesna odluka doneta u teškim vremenima kada je mnogo probitačnije bilo da bude Kroat. Ne želim to da prenaglasim, ali taj fini detalj je nedovoljno poznat, uvek se misli da je bio komformista, da se prilagođavao, tražio ugao… Tačno u mnogim situacijama, ali nije samo to- ukazuje prof. dr Jerkov koji priprema knjigu „Andrić i Evropa“ .

-U njegovim delima vidite i  saznanje o Evropi, koja nije pomodna i jeftina priča o uspešnoj zapadnoj Evropi, nego kako ovo ovde graditi kao evropsko mesto. To je mudrost koja nije jeftino mondijalistička, a upisala se u njegove priče, romane, zapise- istakao je  Jerkov.

error: Content is protected !!