народно позориште

reciklaza-limenka-fest-(1)

Panel diskusija pod nazivom „Kreativna ekonomija i cirkularna ALU ambalaža“ organizovana je u okviru „Limenka teatar festa“. Cilj je da se ukaže na značaj kreativnih pristupa u reciklaži alu ambalaže, ali i da se ukaže na primere dobre korporativne prakse u ovoj oblasti. Najvažnije je podizanje javne svesti o značaju  zaštite životne sredine kroz razne kreativne pristupe utemeljene na principima kreativne  ekonomije, rekao je Nenad Đurđević, komercijalni direktor „Ball Packaging SEE, Turkey and CIS“ i predsednik  Alijanse za cirkularna pakovanja Srbije.

-O značaju pravilnog odlaganja ambalaže i ambalažnog otpada treba učiti decu u vrtićima. Neophodno je da im se predoči put tog otpada kako bi shvatili koliko je važna reciklaža ambalaže u odnosu na proizvodnju. Učimo ih da za 60 dana, ukoliko se limenka pravilno odloži i pošalje na reciklažu, iskorišćena i zgužvana limenka ponovo postaje limenka nekog novog proizvoda. Tako izbegavamo nova kopanja u prirodi. Svaki početak školske godine treba iskoristiti da deca što više nauče o ovoj oblasti – istakao je Đurđević.

Gordana Knežević –Orlić, generalna direktorka izdavačke kuće „Klet“ napomenula je da nekoliko godina unazad podržavaju „Limenka teatar fest“.

-Mi smo obrazovni izdavač i kroz sve što radimo želimo da motivišemo decu da uče o ekologiji i da čuvaju životnu sredinu. Gradivo se, na žalost, ne menja dovoljno brzo, koliko napreduju tehnologije. Bez obzira na to, na nama je da decu motivišemo da istražuju i čitaju što više kako bi i sami došli do saznanja i zaključaka – dodala je Knežević – Orlić.

Učesnici panela  bili su i dr Hristina Mikić, profesor finansija i kreativne ekonomije, univerziteta Metropoliten i

direktorka u Institutu za kreativno preduzetništvo i inovacije, Bojan Milosavljević, reditelj i projektni menadžer Deska Kreativna Evropa Srbija i dr Sandra Knežević antropolog i autorka preliminarnog projekta „Limenkica ulaznica“.

A.Đ.

Foto-Branislava-Brandic-Zivkovic

Danas kada koncentracija prosečnog gledaoca postaje sve upitnija usled sve prisutnijih kratkih video sadržaja na društvenim mrežama, postavlja se pitanje kako će se pozorište nositi sa svim tim izazovima. Glumica Tanja Markov Križan smatra da je prisustvo živog čoveka na sceni neprocenjivo iskustvo, tako da ako nešto ne treba dovoditi u pitanje, to je pozorište. Uverena je da će ono pretrpeti sve izazove koje nosi moderna era. „Kauboji”, „Buba u uhu”, „Mirgorod”, „Smrt čoveka na Balkanu”, „Izbiračica”, „Laža i paralaža”, „Pa se vidimo u snu”, samo su neki od naslova u kojima je igrala ova mlada umetnica. Kaže da joj je najznačajnije što je u matičnoj kući imala priliku da igra najrazličitije likove i što se Narodno pozorište Kikinda ne plaši da žanrovski istražuje. Posle porodiljskog odsustva, publika će imati priliku da je ponovo gleda od jeseni, kada je planiran njen povratak na scenu.

Vaša prva uloga bila je u sada već legendarnoj predstavi „Kauboji” Kokana Mladenovića, za čije se izvođenje uvek tražila karta više. Kakva Vas sećanja vežu za ovaj komad?

– Uvek će mi biti posebno draga moja prva profesionalna uloga, a još mi je draže što je to bilo baš u predstavi „Kauboji”. Bila sam tek završila Akademiju i odmah dobila priliku da igram u jednom velikom projektu. Sa „Kaubojima” smo obišli ceo region, osvajali nagrade, i gde god smo igrali nailazili na bezbroj otvorenih aplauza, smeh, suze, i ono što je najbitnije, na bezrezervnu ljubav publike prema jednoj predstavi. Tokom svakog izvođenja vladala je stvaralačka energija kod svakog učesnika, kako na sceni, tako i iza scene. Bila je pravi primer pozorišne magije i radosti igre. Uvek ću biti zahvalna Kokanu što mi je dao moju prvu ulogu.

Poslednja uloga pre odlaska na porodiljsko odsustvo bila je u predstavi „Pa se vidimo” u snu Nikole Zavišića. Ovom predstavom ste uspeli da snove prenesete na scenu. Koliko ste puta stigli da je odigrate?

Svega nekoliko puta. „Pa se vidimo u snu” je predstava koju smo kreirali mi glumci zajedno sa rediteljem. Kada su se spojile Zavišina mašta i energija sa našim snovima, nastala je jedna pozorišna vožnja koju smo mi samo pratili i puštali da nas odvede gde god poželi. U procesu rada naše snove smo nadogradili i razigrali tako da moj san više nije samo moj nego svih nas, a ja sam neizostavni deo drugih snova. Svaki lik koji igram mi je na svoj način uzbudljiv. Sadržaj naših snova isprepletan je i sa Jungovim rečenicama i poezijom Fernanda Pesoe. Pošto sam je odigrala samo nekoliko puta, ovo je predstava koje sam možda i najželjnija, tako da jedva čekam da ponovo uskočim u naše snove.

Svedoci smo da su društvene mreže uspostavile narativ kratkih video-sadržaja. Da li mislite da će to uticati da prosečan gledalac, kada čuje da neka predstava traje preko dva sata, potencijalno odustane od posete pozorištu?

– Društvene mreže su svakako narušile koncentraciju i pažnja prosečnog gledaoca postaje sve kraća. Dobijamo hiljade informacija dnevno, mozak više ne zna šta je bitno, a šta nije. Gleda se bezbroj kratkih video-sadržaja, a to sigurno utiče na koncentraciju i tokom pozorišne predstave. Najviše me brinu mladi ljudi kojima je celo odrastanje obeleženo društvenim mrežama i kratkim video-sadržajima. Međutim, ono što je najbitnije jeste da živ čovek na sceni nema zamenu. Verujem da će čovečanstvo, kada shvati u kojoj meri su nas obuzeli uređaji i kada odluči da se konačno trgne iz svega toga, bežati u pozorište još više nego ranije. Ta magija ulaska u pozorišnu salu nema cenu i ne može biti zamenjena bilo kojim drugim sadržajem. Jedno je sigurno, pozorište će izdržati sve testove modernog vremena.

Većina ansambla je zaposlena u Kikindi, ali živi u Beogradu, da li je naporno putovati?

– Pošto to nisu svakodnevna putovanja nije toliko naporno. Putujem zajedno sa kolegama, nekada vozim ja, nekada neko drugi. Slušamo dobru muziku, stignemo da se dobro ispričamo, tako da ta dva sata prolete. Jedno vreme nas je najviše zabavljalo da igramo našu izmišljenu igru koju smo zvali Pesma suđenica. Tako da čak i kada naiđe period da jeste naporno, dosadno nije.

Čini se da se Kikinđani retko upuštaju u dramske vode, i da pre biraju neke druge fakultete. Delite li moje mišljenje?

– Istina je da se, iz nekog razloga, slabije odlučuju za dramske umetnosti, kao da srednjoškolci u Kikindi uopšte ne razmišljaju o smerovima kao što su režija, dramaturgija, kamera, produkcija. Jedan period sam imala priliku da, na poziv svog profesora Srđana Srdića, radim u Centru za talente na odseku Dramske umetnosti. Srednjoškolce je isključivo zanimala gluma, dok druge smerove nisu ni spominjali. A i za samu glumu se retko kad neko priprema. Dešavalo se da neko dođe kod nas u pozorište i raspituje se, ali kasnije čujemo da ipak nisu ni izašli na prijemni nego su upisali nešto drugo. Zašto je to tako, ne znam. Gotovo da mogu na prste jedne ruke da nabrojim mlade koji su upisali nešto od ovih smerova u poslednjih deset godina. Nadam se da će se stvari menjati. Želim darovitim i vrednim mladim ljudima koji bi se sutra posvećeno bavili ovim poslom i pronalaze u tome svoj smisao, da istraju u svojoj nameri. Kao i da ih posluži sreća na tom putu.

Takođe ste imali priliku da radite na festivalima kratkometražnog filma kao što su Bašta fest i Kustendorf, gde je takođe fokus na mladima. Šta je ono što ih čini posebnim?

– Bašta fest su pokrenule moje kolege sa klase i primer je mladalačkog entuzijazma koji je zamisao sproveo u delo. Takođe je dobar primer decentralizacije kulture. Filmovi se gledaju pod otvorenim nebom, što je poseban doživljaj. Volim kada mi leto počne ovim festivalom. Kustendorf u glavnom takmičarskom programu ima kratkometražne, a prikazuje i odlične dugometražne filmove. Pošto se sve odigrava na Mokroj gori ljudi su upućeni jedni na druge, tako da učesnici imaju priliku da razmenjuju iskustva i ideje sa svetski priznatim umetnicima, što je veoma dragoceno, posebno mladim autorima koji su na početku karijere. A sve je neposredno i prirodno, što je zapravo najdivnije od svega. Uvek se radujem ovom festivalu.

N. Savić

 

 

 

teofilovici-(6)

Poslednje večeri proslave slave grada letnjeg Svetog Nikole u Narodnom pozorištu nastupili su braća Teofilović. Ratko i Radiša pevaju u duetu, dvoglasu, koji  je specifičan jer je orijentisan na traganje ka zvuku.

-Ove godine obeležavamo 30 godina rada i pred kikindskom publikom izveli smo presek onoga što smo radili tokom tri decenije. Kada neko ukleše duboke emocije, ljubav, patnju, život u pesmu i objedini kroz melodiju, stihove i ritam, tada ona dobija kvalitet koji traje. Tragamo za arhaičnim zvukovima koji probude sve slojeve koje svaki čovek nosi u sebi – istakao je Ratko Teofilović.

Dugo godina Teofilovići su pevali u horu  i kako kažu muzika je pronašla njih.

-Pre dvanaest godina bili smo u vašem gradu i vežu nas lepe uspomene. Muziku koja već postoji objedinjujemo i stvaramo na svoj način. Oživljavamo prošlo vreme u sadašnjem trenutku. Najviše pesama je sa juga, zapadne i istočne Srbije, sa Kosova i Metohije, čime se uvek predstavljamo publici  – kazao je Radiša Teofilović.

Braća blizanci ističu da uvek stvaraju i da se rado druže sa publikom. Od momenta kada su počeli da nastupaju nisu menjali muzički pravac koji se odnosi na tradiciju i a kapela pevanje. Za sebe tvrde da su pozitivni entuzijasti koji su zaljubljeni u ono što rade.

A.Đ.

 

savrsen-partner

Prva repriza predstave Narodnog pozorišta „Savršen partner“ koju je, po tekstu Mira Gavrana, režirala Tijana Vasić biće odigrana sutra (petak, 24. maj), od 20 sati. U predstavi na maloj sceni igraju Marina Vodeničar, Mina Stojković i Vladimir Maksimović.

U utorak, 28. maja, na repertoaru će biti “Oblaci”, predstava o Dušanu Vasiljevu.

Knjiga-o-Milutinu-(2)

Povodom Slave grada, Letnjeg Svetog Nikole, lokalna samouprava poklonila je sugrađanima antiratnu dramu „Knjiga o Milutinu“ u izvođenju Nenada Jezdića koja je odigrana večeras, u Narodnom pozorištu. Besplatne karte preuzimale su se u Pozorištu i, kako saznajemo, podeljene su za manje od pola sata.

U pitanju je monodrama po tekstu Danka Popovića, književnika iz Aranđelovca, inače zaposlenika Vojnog arhiva u Ministarstvu odbrane. Ovo je njegovo najpoznatije delo koje je doživelo nacionalnu slavu. U njemu, iz prvog lica, Milutin Ostojić, neobrazovan ali mudar seljak iz Koštunića i bivši vojnik u Prvom ratu, kao zatvorenik posle Drugog svetskog rata, optužen da je kulak, govori o tragičnoj sudbini svoje porodice.

Nenad Jezdić je monodramu dugu gotovo dva sata odigrao pred prepunom salom Narodnog pozorišta.

– Uzbudljivo mi je da je igram. Milutin je plemenit junak, on je iz one garniture ljudi koji nose davno zaboravljene vrline. Meni je to dragoceno i imam osećanje i nekog priziva i poslušanja da, bez obzira na dinamiku i na teret igranja monodrame, svaki put izdržim i da, uprkos ovoj zagušljivosti, pljusku napolju i vrelini u sali, odigram da ljudi to osete i verujem i nadam se da jesu – rekao je Jezdić. – I mene menja na neki način i čini me boljim, rasterećuje me i oslobađa i mojih predrasuda i krivog učenja i kolektivne lažne istorije kojoj smo bili izloženi i koju su pisali ili gubitnici ili pobednici. Ovo je stvarna istorija i sudbina čoveka u vihoru sukoba i ratova na ovim prostorima i to je suština svakog sukobljavanja i ratnog stradanja – ono što pojedinac iskusi. Zato je ova predstava toliko uzbudljiva, jer uklanja sa očiju neku maglu i neko pogrešno svetlo i stvara jedan dobar, plemenit, pravi ljudski humani rakurs i pogled na svet i na ta stradanja kojima smo mi ovde, na ovom prostoru, nažalost, skloni.

Zanimljivo je da je pisac, posle prvog izdanja knjige koja ih je, inače, imala 40, izrazio želju da se roman prilagodi za pozorište. Zvezdara teatru eksplicitno je predložio da Milutina igra Danilo Bata Stojković. Tada se predstava nije radila, da bi, više od tri decenije kasnije, 2021. godine, izašla premijera u adaptaciji Egona Savina, sa Jezdićem kao Milutinom koji je uvek igra na kartu više i do sada je doživela više od 200 izvođenja. U žižu interesovanja dospela je ovih dana jer ekipi predstave nije dozvoljen ulazak na Kosovo, na zakazano gostovanje u Severnoj Mitrovici.

Izvođenju u Kikindi prisustvovao je i gradonačelnik Nikola Lukač sa saradnicima. Publika je nagradila Jezdića ovacijama, a od gledalaca su se čule samo reči hvale za trud koji je glumac uložio u izvođenje ove monodrame.

S. V. O.

Pozoriste a

Kako saznajemo u kikindskom Narodnom pozorištu, gostovanje iz Kule sa predstavom “Kus petlić”, koje je bilo zakazano za petak 12. april, otkazano je i odloženo za naredni mesec.

U petak će na repertoaru biti predstava na maloj sceni, “Siroti mali hrčki” koju je, po tekstu Gordana Mihića, režirao Marko Đurić. Igraju: Dragan Ostojić, Branislav Knežević, Branislav Čubrilo, Mihailo Laptošević i Nikola Joksimović.

U utorak, 16. aprila, igraće se predstava “Oblaci”.

U najnovijem izdanju “Komune”, koja će na kioscima biti sutra, 11. aprila, biće objavljena imena dobitnika besplatnih ulaznica za ova dva izvođenja i novi kupon – nova šansa za dobijanje po dve ulaznice za predstave u Narodnom pozorištu.

 

pozoriste-proba-1

U Narodnom pozorištu u ponedeljak se počelo sa čitaćim probama na novoj predstavi, komadu „Savršen partner“ koji, po tekstu Mira Gavrana, režira Tijana Vasić.

U predstavi igraju: Vladimir Maksimović, Marina Vodeničar i Mina Stojković. Scenograf i kostimograf je Mina Miladinović. Tijana Vasić, rediteljka iz Loznice, već je režirala u Kikindi – komad „Kovači“, čija je premijera bila 2020. godine.

Miro Gavran je najizvođeniji hrvatski pisac u zemlji i inostranstvu. U ovoj, kako stoji u podnaslovu, „Ozbiljnoj komediji“, tema su muško ženski odnosi sa obiljem humorističkih situacija i neočekivanih obrta. Mlada emancipovana žena učestvuje u testiranju androida – savršenog muškarca kojeg je konstruisala naučnica prema idealu svake žene, što dovodi do zabavnih situacija u svakodnevnom životu. U zagrebačkom Teatru „Gavran“ igra se već četiri godine sa velikim uspehom.

U kikindskom teatru biće ovo, posle duo-drame „Džepovi puni kamenja“, druga premijera u sezoni 2023/2024.

Hor Atendite (2)

Hor i orkestar Kulturnog centra „Atendite“ i dečiji hor „Kikindijanci“ u četvrtak, 29. februara organizuju godišnji koncert pod nazivom „Mi smo svet“. Nastup će biti održan u Narodnom pozorištu od 19 sati, a ulaznice se ne naplaćuju.

-Na koncertu će se predstaviti svi ansambli Kulturnog centra, tako da će nastupiti oko 120 članova horova i orkestra, zajedno sa dirigentkinjom profesorkom dr Biljanom Jeremić. Dečiji hor vodiće dirigentkinja Isidora Dakić, orkestar dirigent Tibor Maša i koncert majstor Larisa Kopić, prva violina – istakao je v.d. direktor KCK Marko Markovljev.

Hor će pevati kompozicije na više jezika.

-Cilj nam je da pokažemo da muzika nema granice tako da će publika moći da čuje međunarodne kompozicije i nacionalne muziku i pesmu – dodao je Markovljev