музеј кикинда

muzej-deca-radionice-(4)

Narodni muzej u Kikindi organizuje radionice za predškolce i osnovce u okviru izložbe „Okrug zlatnog lava“. Likovnoj radionici „Kako je nastala Kikinda“ prisustvovali su prvaci iz škole „Đura Jakšić“ koji su imali priliku da više nauče o naseljavanju naše sredine.

Nevena Stojanović, učenica OŠ „Đura Jakšić“ otkrila nam je šta joj se najviše svidelo:

-Prvi put sam videla stare predmete koje su koristili oni koji su u Kikindi živeli pre nas. Najviše mi se dopao čamac koji je deo izložbe i kojim su naši preci došli u ove krajeve.

Njen drugar iz razreda Dragan Mićin kaže da mu se veoma svidela izložba.

-Stare puške i predmeti su ono što je na mene ostavilo najveći utisak. Prvi put sam video kako su izgledali naši preci, kako su se oblačili i kako su živeli. Odabrao sam da nacrtam momenat kako su ljudi koji su došli pre svih nas doplovili čamcem – rekao je Dragan.

Dragan Kiurski, viši muzejski pedagog istakao je da su radionice počele 18. februara i traju do 7. marta.

-Izložba je inspirativna i značajna i zaposlenima i posetiocima. Radionice za decu, koje je osmislila Katarina Dragin, muzejski edukator, jedan su od mnogobrojnih pratećih programa koji prate „Okrug zlatnog lava“. Deca najpre pogledaju izložbu uz stručno vođenje koje je primereno njihovom uzrastu, nakon čega poslušaju audio priču o nastanku grada i na kraju sve svoje utiske prenose na crtež. Puno toga mogu da saznaju o dolasku graničara, isušivanju močvarnog zemljišta, dobijanju statusa Distrikta. Ovo je način da ih motivišemo da razmišljaju o svojim precima i utičemo na razvoj identiteta – naveo je Kiurski.

Iz Narodnog muzeja iskoristili su priliku da pozovu predškolce iz svih vrtića da se uključe u besplatne radionice.

A.Đ.

Suvaca-(3)

Zahvaljujući sredstvima Ministarstva kulture Republike Srbije i saradnji sa Klubom finih zanata – Centrom za zemljanu arhitekturu koji vodi Dragana Kojičić, u okviru prostora mlina Suvača biće održana dva sertifikovana treninga za obnovu i uopšte u radu sa objektima od zemlje.

Prvi trening zakazan je za 23. i 24. jul i namenjen je za maksimalno 12 učesnika – odrasli (25+)

Ovaj dvodnevni trening obuhvatiće upoznavanje sa osnovnim karakteristikama materijala prvog dana nakon čega će učesnici biti u prilici da polažu usmeni i pismeni test i steknu ECVET M2 sertifikat za gradnju zemljom u neformalnom obrazovanju.

Drugog dana će se raditi dijagnostika zidova mlina Suvače i započeti radovi na obnovi pojedinih delova kako bi se zidovi pripremili za jesen kada je planirana realizacija drugog treninga.

Najavljene trenige vodiće Dragana Kojičić arhitekta sa specijalizacijom za zemljanu arhitekturu i Olja Todosijević sertifikovani ECVET trener i umetnica.

Iz Muzeja su pozvali zainteresovane da se prijave putem mejla na muzejkikinda@gmail.com ili na telefon 0614012981 do 20. jula

acko

Stručnjaci kažu da su banatske ili mokrinske gajde od svih na svetu najkomplikovanije za izradu i za sviranje. Gajde su tradicionalni banatski instrument bez kog se nije moglo zamisliti nijedno narodno veselje, kao ni tužni događaji.

Između dva svetska rata, najpoznatiji graditelj gajdi u ovom delu Banata bio je Aleksandar Acko Pejakov (1877-1957) iz Mokrina.

Acko je naučio da pravi gajde od svog oca Sovre, a instrument je unapredio i u svet muzike lansirao velike, troglasne, kumovske gajde, ili kako ih nazivaju atnomuzikolozi- mokrinske gajde. Inače, Acko je bio poznat i kao mokrinski fotograf.

Gajde koje je Acko napravio 1936. godine bile su izložene u kikindskom Muzeju, u okviru postavke „Sto nevidljivih”. Pripadale su Radomiru Živkoviću iz Kikinde, koji je na njima svirao do 1966. godine.

Gajde se prave od drveta javora, oraha, šljive…Različiti delovi od raličičitog drveta, sve ručno. Meh se izrađuje od kozije kože.

(Izvor: Narodni muzej Kikinda)

zmijanjski vez

Izložba “Zmijanjski vez – svetsko nematerijalno nasleđe” biće otvorena u petak, 30 juna, u 20 sati, u Galeriji Nova Narodnog muzeja. Postavka sadrži originalne predmete sa zmijanjskim vezom, ali i predmete njegove savremene primene kroz koje se nastavlja tradicija ovog veza i održanje veštine.

Biće emitovan i kratak film o upisu Zmijanjskog veza na UNESKO-vu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa. Zmijanjski vez je prvo nematerijalno kulturno dobro iz Republike Srpske, odnosno BiH, koje je upisano na ovu reprezentativnu listu.

Izložbu je realizovao JU Muzej Republike Srpske. Ovo je prva zvanična saradnja kikindskog i muzeja Republike Srpske iz Banja Luke.

CDA_1382

Gradonačelnik Nikola Lukač iskoristio je priliku da još jednom poseti izložbu „U velikom formatu – slike akademika“ u novom galerijskom prostoru Narodnog muzeja, pre zatvaranja izložbe.

Lukač je istakao da ovaj moderan prostor, u koji je uloženo približno 20 miliona dinara služi za ponos Narodnog muzeja, kao i Grada Kikinde.

Postavku na kojoj su predstavljeni radovi devet autora, od Peđe Milosavljevića do Petra Omčikusa, inače poklon umetničkoj zbirci Srpske akademije nauka i umetnosti, možete pogledati još danas i sutra.

U društvu i kroz razgovor sa Jelenom Ciganović, kustoskinjom istoričarkom umetnosti, sutra će biti zatvorena izložba koja je svečano otvorila ovaj predivan galerijski prostor. Kustoskinja će za razgovor sa posetiocima biti dostupna od 16 do 20 sati.

muzej u očima dece 6

Projekata „Muzej u očima dece“ čiji su autori Katarina Dragin, muzejski edukator i Dragan Kiurski, viši muzejski pedagog, u konkurenciji je za ICOM-ovu nagradu za projekat godine. U ovoj kategoriji prijavljeno je 29 muzejskih projekata.

Realizacija ovog projekta podrazumevala je saradnju muzejskih stručnjaka i dece uzrasta od šest do osam godina, uz njihovo učešće. Projekat je obezbedio sagledavanje i bolje razumevanje potreba dece, njihovog shvatanja o tome čemu služe muzeji i na koji način oni mogu da se uključe u kulturni život zajednice.

Učesnici projekta imali su priliku da u potpunosti kreiraju muzejski sadržaj (izložbu), da odaberu muzejske predmete, da predlože na koji način se oni mogu izložiti i kako da se budućim posetiocima omogući da aktivno istražuju i uče o određenim temama iz lokalnog nasleđa.

U projektu je učestvovalo dvadesetčetvoro dece odabranih od strane saradnika – učitelja i vaspitača, predstavnika predškolske i školske ustanove. Iz svake gradske škole i vrtića odabrano je po dvoje dece.

Izložba je otvorena u okviru „Mamutfesta” početkom septembra i trajala je do kraja oktobra 2022. godine. Izložbu su posetili gotovo svi vrtići iz Kikinde, predškolska i školska deca, kao i mnogobrojne školske ekskurzije. Namera autora projekta je da ova izložba postane primer dobre prakse u sferi muzejske edukacije i interpretacije.

Nagrada NK ICOM Srbija (Nacionalni komitet Međunarodnog saveta muzeja)  ustanovljena je 2004. godine za četiri kategorije: muzej, odnosno institucija godine, kustos ili muzejski stručnjak, projekat i publikacija godine.

Među ciljevima procesa izbora najboljih za ICOM-ovu nagradu, pored ostalog je promocija svih kandidata, sagledavanje riznice baštine, upoznavanje inovativnih praksi u oblasti muzeologije, kao i prezentovanje aktivnosti i stručnjaka Srbije. Najviše pet nominovanih po kategorijama, Komisija će objaviti 3. maja.

muzej

U Narodnom muzeju Kikinda u subotu u 12 sati biće otvorena izložba „Budišini- priča o porodici kroz nekoliko portreta”. Postavka će biti realizovana u saradnji sa potomcima porodice Budišin koji su kikindskom Muzeju poklonili četiri portreta, i sa Galerijom Matice srpske u čijem posedu se nalazi, između ostalog, grupni portret porodice iz 1898. godine, autora Jovana Dime.

Porodica Budišin je najpoznatija familija u lokalnoj istoriji. Budišini su prvenstveno bili veleposednici i poljoprivrednici. Kao bogati, viđeniji članovi lokalne zajednice i često, kao virilski odbornici opštine, imali su veliki uticaj na izbore u varoši i okolini. Kikinđani su prema njima imali različite stavove – od poštovanja, strahopoštovanja, pa čak i prezira i ljubomore zbog njihovog bogatstva.

Posle Drugog svetskog rata, nekoliko članova familije, označeni kao izdajnici i saradnici okupatora,streljani su, dok su ostali trpeli komunistički teror oduzimanjem imovine i stavljenjem na stub srama. Decenijama posle toga, nije bilo lako biti Budišin. Tokom perioda socijalizma Budišini su nastavili da žive mirno, skromno i povučeno u Kikindi, ali su se mnogi i odselili iz rodnog grada.

Povod za realizaciju izložbe „Budišini – priča o porodici kroz nekoliko portreta” je predstavljanje portreta koje je Narodni muzej Kikinda dobio na poklon od potomaka: Olge i Milane (ćerke Emila Budišina), njihove dece Emila, Vanje i Vojislava i unuka Katarine, Anastasije, Tijane i Natalije.

Posetioci će izložbu imati priliku da pogledaju u galeriji Muzeja do 15. aprila.

 

muzej

Narodni muzej Kikinda od četvrtka do subote biće domaćin Revije arheološkog filma. U četvrtak biće prikazana domaća ostvarenje „Feliks” i „Otkrili smo novi rimski logor u selu Kremna”, u petak ruski filmovi „Krasnov”, „Istorijski pejzaž okoline Galičkog jezera” i „Ostrvo Vjoži-slovenska predstaža u Kostromskoj zemlji”, a u subotu hrvatski film „Vučedolska jarebica”.

Sve projekcije počinju u 18 sati i besplatne su. Za školske grupe, muzej organizuje posebne termine od 7. do 10. februara, u vremenu od 10 do 16 časova.

gradiste

U toku septembra i oktobra realizovana je deveta kampanja arheoloških iskopavanja na lokalitetu Gradište koji se nalazi na obodu atara Iđoša, oko sedam kilometara udaljen od Kikinde. Poznat je pod nekoliko imena, od kojih je jedno i Slovenski grad. Nastanjen je bio, sa prekidima, od perioda starijeg neolita do srednjeg veka.

Lokalitet je proglašen za arheološko nalazište i kulturno dobro od velikog značaja i do sada je iskopavan u više navrata, 1913, 1947, 1948, kao i 1972. godine. Zbog tada nedovoljno razvijenih arheoloških metoda uočena je potreba novog istraživanja ovog veoma značajnog nalazišta sada najnovijim tehnikama i analizama. Projekat sistematskih arheoloških istraživanja startovao je u 2014. godini, navodi Neda Mirković Marić iz subotičkog Međuopštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture.

– Ove sezone nastavljena su istraživanja sonde na uzvišenju neolitskog dela lokaliteta, gde se iskopava deo ispod poznoneolitske kuće, dimenzija 9×6 metara, koja je istraživana prošlih sezona, a detektovana zahvaljujući rezultatima geofizičkih snimanja iz 2014. godine. Oblast severnog Banata u neolitu bila je zona u kojoj su se mešali uticaji potiske kulture, rasprostranjene na teritoriji današnje Mađarske i vinčanske kulture, koja se prostirala na teritoriji severnog i srednjeg Balkana (današnja Srbija, deo Rumunije, Makedonije, Bosne). U toku 2022. definisani su ruševinski slojevi najranijih vinčanskih kuća, te se stiglo do nivoa prvobitnog humusa- kaže Mirković Marić.

Cilj iskopavanja na ovom delu lokaliteta je precizno definisanje stratigrafije. Iskopavanje na bronzanodopskom delu lokaliteta iz prethodnih godina, koje je realizovano u saradnji sa stručnjacima iz  Univerzitetskog koledža u Dablinu dalo je nove rezultate o načinu izgradnje rovova i odbrambenih sistema utvrđenja.

Od 2015. do 2019. na lokalitetu se održavala i Međunarodna škole arheologije na kojoj su učestvovali studenti Škole istorije, arheologije i religije Univerziteta u Kardifu (School of History, Archaeology and Religion, Cardiff University) Velika Britanija, Univerzitetskog koledža u Dablinu, Irska (University College Dublin, School of Archaeology), kao i sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Sem terenskog rada, studenti su se upoznali sa procesom rada u terenskoj laboratoriji nakon iskopavanja, učestvovali su u pranju, trijaži, sortiranju, obradi i crtanju nalaza. Takođe su dobili vredno iskustvo od specijalista eksperata za obradu različitih vrsta nalaza (ostataka faune, artefakata od okresanog kamena, keramike) i upoznali se sa neolitom i bronzanim dobom Banata i jugoistočne Evrope.

– Do sada su u okviru devet godina trajanja projekta izvršena geološka bušenja, geofizička snimanja na površini od preko 18 hektara, kao i površinska prospekcija nalazišta i okoline, dok su se iskopavanja fokusirala na istraživanje nekoliko stambenih objekata na neolitskom delu lokaliteta i jama, struktura i odbrambenog sistema unutar i oko bronzanodobnog dela lokaliteta. Rezultati istraživanja će značajno unaprediti naša saznanja o načinu života neolitskih i bronzanodobnih stanovnika današnjeg Iđoša i banatske ravnice. Narednih godina planiran je rad na stručnoj, ali i popularnoj publikaciji, izložba i arheološke radionice- objašnjava arheološkinja.

Iskopavanja u toku 2022. godine u okviru Projekta sistematskih arheoloških istraživanja lokaliteta Gradište u Iđošu realizuje Međuopštinski zavod za zaštitu spomenika kulture Subotica u saradnji sa Balkanološkim institutom SANU i Narodnim muzejom Kikinda. Projekat je, kao i prethodnih godina, podržalo Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije.

Naselje iz sedmog milenijuma pre nove ere

U najstarijem horizontu naseljavanja konstatovano je postojanje nalaza rano-neolitske starčevačke/kereš (7. i 6. milenijum pre naše ere). Zatim sledi horizont rane vinčanske kulture, a sledeću fazu čine ostaci naselja sa materijalom kasnog neolita, tj. vinčanske i potiske kulture (5. milenijum pre naše ere). Znatno veće je kasnije naselje sa ostacima dva koncentrična zemljana bedema prečika 250 m, koje se na osnovu nalaza može vezati u period poznog bronzanog doba i početka gvozdenog (kraj 2. milenijuma pre naše ere).

error: Content is protected !!