мокрински музеј

Arhiv-Mokrinski-muzej-(8)

Samo delić “čuda” mokrinskih, ili tragova njihovih, od večeras je izložen u holu Istorijskog arhiva u Kikindi, u okviru prve saradnje ove ustanove sa osnivačem i direktorom Zavičajnog muzeja u Mokrinu, profesorom Dragoljubom Badrljicom.

– Mokrinčanin vo vjeki vjekova, večiti dužnik svom zavičaju – tako se predstavio profesor Badrljica, koji je svoj život posvetio sakupljanju i očuvanju mokrinske i baštine ovog kraja. – Preporučio sam da se izlože priče koje imaju i naučni značaj. Ovde je, između ostalog, fotografija crnaca u Mokrinu, koju sam pronašao. Nastala je 1919. godine, kada je u mestu bilo 220 vojnika generala Prinoa – kolonijalnih snaga Francuske iz Indije, Senegala i Maroka – koji su bili raspoređeni kako bi sprečili mogući sukob između tadašnje Rumunije i Mađarske. Prosledio sam fotografiju magazinu „National Geographic“ i oni su je objavili u prvom narednom broju kao dokument jednog vremena.

Izložbu čine i stare fotografije koje svedoče o dostojanstvu, lepoti i uzvišenosti dama, učitelja i dece, a nekada su odeljenja imala i do 90 učenika, navodi profesor Badrljica.

– Posetioci mogu da vide i vojni šlem iz Prvog svetskog rata, alatke, kosir iz 1864. godine, kao i fotografiju lekara koji je u Mokrinu imao rendgen-aparat. Posebno zanimljiv deo izložbe posvećen je pozorišnom odseku Sokolskog društva iz 1939. godine, kao i Petru Popovu, ocu Raše, Duška i Lazara, koji je bio najmlađi knez jednog mesta u Kraljevini Jugoslaviji – istakao je profesor Badrljica na svečanom otvaranju izložbe, dodajući da je u formiranju muzejske zbirke učestvovalo preko 500 njegovih prijatelja širom sveta.

Postavka u Kikindi nosi naziv „Dragocenosti Mokrinskog muzeja“ i prvi je put da deo ove velike zbirke „gostuje“ u Arhivu.

– Nadam se da ovo nije i poslednja saradnja, jer ovaj muzej, po tvrdnjama osnivača, broji između 40 i 50 hiljada dokumenata, artefakata i fotografija. Odabrali smo mali deo predmeta koji prikazuju život u periodu od kraja 19. do prve polovine 20. veka, obuhvatajući sve njegove aspekte – rekao je vršilac dužnosti direktora Istorijskog arhiva, Srđan Sivčev.

Tri metra visoko Čudotvorno mokrinsko ogledalo, za koje se veruje da ispunjava želje, nije moglo da bude izloženo u Kikindi zbog svoje veličine. Profesor Badrljica poziva sve koji žele da se upoznaju sa mokrinskom, ali i širom istorijom ovog okruga, da ga kontaktiraju i da, u dogovoru s njim, obiđu zbirku u Zavičajnom muzeju.

Izložba „Dragocenosti Mokrinskog muzeja“ u Istorijskom arhivu biće otvorena do kraja marta, radnim danima od 8 do 13 sati.

S. V. O.

Mokrinska-boginja

Izuzetan entuzijazam, ljubav prema svom mestu i mnogo, mnogo rada neophodno je da bi se, na jednom mestu, u muzeju, u ovom slučaju mokrinskom, sakupila tako obimna građa – dokumenti, fotografije, slike, knjige, skulpture, sve što svedoči o ovoj varoši od najranije prošlosti do danas.

Ovog poduhvata prihvatio se, pre četiri i po decenije, Dragoljub Bata Badrljica, profesor u penziji, koji svojim Mokrinčanima čini, istorijski i kulturološki, najveću moguću uslugu – čuva ih od zaborava zahvaljujući darodavcima, a ima ih više od 500 iz čitavog sveta. Ljude, napominje, oni su važni, tačnije njihova dostignuća, o kojima je prikupljao dokaze.

Mokrinska Venera

Možda najpoznatiji i, svakako, najstariji eksponat je skulptura nazvana „Mokrinska lepotica“, vinčanska figurina (Vinča B sloja, kako ju je odredio arheolog Milorad Girić), reprezent izuzetnih umetničkih dometa ove kulture.

– To je mala skulptura u terakoti koja predstavlja torzo žene i stručnjaci su procenili da je stara između šest hiljada i sedam hiljada godina. Pronađena je na području Mokrina i poklonjena je kikindskom Narodnom muzeju u čijoj je stalnoj postavci – kaže profesor Badrljica.

Mokrinska pomorska bitka i Atilino blago

Mokrin ima i pomorsku bitku, tvrdi profesor, zato što se u Muzeju čuva fotokopija gravure pomorske bitke između ruske i turske flote iz 1788. godine.

– Priča o Atilinom blagu ima osnova – tvrdi profesor. – To sam čuo od Luke Nadlačkog. Nemci su vršili vojno gađanje od Kinđe ka zapadnom delu mokrinskog atara. Onda su uzeli detektore i na jednom mestu pronašli otisak koji je daleko veći od neeksplodirane artiljerijske granate. U toku noći su se vratili sa oficirima i iskopali oko šest tona nečega i to su odneli. Težina je procenjena po količini zemlje koja je ostala. O tome je bio obavešten i Gestapo u Berlinu sa dr Rajsvicom, arheologom. Smatra se da je u pitanju bilo blago nekog pljačkaškog naroda.

S. V. O.

Deo priče o Mokrinskom muzeju, objavljene u 67. broju „Komune“.

error: Content is protected !!