kuhinja

zoran-ivankovic-10

Kada je 2014. godine prvi put stao na palubu ogromnog kruzera u Kopenhagenu, Kikinđanin Zoran Ivanković nije ni slutio da će narednu deceniju provesti radeći u kuhinjama brodova koji plove širom sveta. Danas svoje iskustvo prenosi učenicima Ekonomsko-trgovinske škole, gde predaje kuvarsku grupu predmeta.

Ivanković je rođen 1987. godine u Kikindi, gde je završio Osnovnu školu „Sveti Sava“ i Ekonomsko-trgovinsku školu. Nakon toga je u Novom Sadu položio za kulinarskog tehničara i završio specijalizaciju za hladna predjela, a potom i fakultet turizma i hotelijerstva.

Do posla na brodu, kaže, nije došao iz avanturizma, već iz potrebe.

-Završio sam školu, ali nije bilo stalnog posla. Radio sam po Kikindi uglavnom zamene ljudi koji su na godišnjem odmoru. Nekoliko mojih prijatelja već je radilo na brodovima kao konobari, pa sam preko njih došao u kontakt sa agencijama. Posle intervjua, pregleda i papira, brzo sam dobio priliku da odem – priča on.

Tokom deset godina rada ostao je u istoj kompaniji, koja ima dvadeset brodova, pa je često premeštan sa jednog na drugi. U kuhinji je napredovao postepeno – od najniže pozicije.

-Počeo sam kao kuvar u treningu, pa asistent, treći, drugi i na kraju prvi kuvar. To je bila moja najviša pozicija – kaže Ivanković.

Prvi dani bili su haotični.

-Dobijate ogromnu količinu informacija i sve se dešava vrlo brzo. Čak ni posle tri meseca nisam se navikao na sistem rada.

 

350 zaposlenih u kuhinji i 30.000 kafa

A taj sistem je, kako kaže, izuzetno složen. Na jednom brodu radi oko 350 ljudi u kuhinjama – od perača sudova i magacionera do kuvara i šefova kuhinja.

Svakog dana priprema se ogromna količina hrane.

-Dnevno se napravi oko 17.000 obroka za putnike i posadu. Samo jedna kafe-stanica na brodu izda i do 30.000 kafa dnevno.

Namirnice se na brod dopremaju u ogromnim količinama.

-Na svakih sedam dana stiže između 15 i 30 šlepera sa hranom. Skladišta su ogromna – samo frižideri su na tri sprata.

Kuhinja na kruzeru funkcioniše kao dobro organizovana piramida. Svaki segment ima svoj tim: za supe, sosove, ribu, salate, deserte ili voće, a iznad svih je glavni šef kuhinje sa svojim zamenikom.

Jelovnici se planiraju dugo unapred i zavise od regiona u kojem brod plovi.

-Jedan jelovnik je za Baltik, drugi za Mediteran, treći za Aziju, četvrti za Ameriku. Menjaju se na svake dve godine.

Jedan od najvećih izazova u radu su velike pripreme za praznike. Ivanković pamti jednu situaciju iz odseka hladne kuhinje, kada su za američki praznični meni morali da pripreme na hiljade porcija specijaliteta.

-Pravili smo crveni krompir sa pavlakom i kavijarom. Na svakom tanjiru su morale da budu tri polovine krompira u obliku zvezde. To znači da se krompir prvo ljušti, oblikuje u zvezdu, kuva, hladi i priprema – i tako za četiri hiljade porcija. Sa pripremom se krene dve nedelje ranije.

Radio sa 47 nacija

Na brodovima je radio sa ljudima iz 47 različitih nacija, što je, kaže, posebno iskustvo.

-To znači 47 različitih mentaliteta. Ono što je jednima smešno, druge lako u vredi. Radite sa istim ljudima šest meseci bez pauze, pa nije uvek lako održati lepe odnose.

S druge strane, upravo ta raznolikost donosi i najveće bogatstvo.

-Na brodu imate priliku da upoznate kuhinje iz celog sveta. Probate voće i jela koja kod nas ne postoje i naučite tehnike koje kod nas stignu tek godinama kasnije.

 

Najviše mu je, kaže, ostala u sećanju azijska kuhinja.

-Kineska kuhinja koristi mnogo povrća, a manje mesa. Indijska je vrlo ljuta, ali ako se ljutina smanji, njihova jela mnogo podsećaju na naša.

Zanimljivo je i da su strani članovi posade rado probali srpska jela.

-Filipinci i Indijci su bili oduševljeni sarmom i telećom čorbom. Jednom smo kolega i ja napravili burek za doručak i sve je nestalo za tren.

Naravno, bilo je i neobičnih zahteva gostiju. Jednom prilikom su, kaže, putnici tražili tortu od prženih skakavaca.

-To su specijalni insekti koji se uzgajaju za jelo. Ja sam ih probao i naredna tri dana nisam mogao ništa sem jogurta da podnesem.

Ipak, najvažnije što je poneo sa brodova nije samo kulinarsko znanje.

-Naučio sam strpljenje i organizaciju. I naučio sam da su ljudi različiti, ali kada je hrana u pitanju – svi smo isti.

Danas to iskustvo prenosi učenicima.

-Pokušavam da ih pripremim da mogu da rade bilo gde u svetu. Brod je dobar početak za mlade – vide svet i steknu iskustvo koje im kasnije mnogo znači.

T. D.

 

msk-kuhinja-(4)

Posle petomesečne pauze u pripremanju kuvane hrane za korisnike programa Narodna kuhinja, 550 korisnika iz grada ponovo će dobijati tople obroke. Zahvaljujući potpisanom ugovoru o saradnji i korišćenju kuhinje Metanolsko-sirćetnog kompleksa, između ove fabrike i Crvenog krsta, za najugroženije sugrađane ponovo će biti pripreman ručak.

Događaju je prisustvovao Ljubomir Miladinović, generalni sekretar Crvenog krsta Srbije.

-Ovo je primer dobre prakse na koji način treba rešavati ozbiljan problem i kako doći do sistemskog rešenja – rekao je Miladinović. – Kada se svi udružimo nema toga što ne može da se reši. U ovoj godini Crveni krst Srbije obeležava 150 godina postojanja, a reč je o organizaciji koja je most između onih koji imaju i mogu i onih kojima su podrška i pomoć najpotrebniji.

Mirko Latinović, generalni direktor MSK dodao je da su prvi razgovori započeti avgusta prošle godine.

-Odlučili smo da prostor koji ne koristimo duže od dve decenije, a koji odgovara nameni, ustupimo gradu Kikindi i Crvenom krstu. U dogovoru sa njima uradili smo sve što je bilo neophodno da kuhinja što pre proradi. Podršku ćemo pružiti i u narednom periodu jer nam je želja da ne bude prekida u distribuciji obroka – precizirao je Latinović.

Ugovor je potpisan na 11 meseci, sa mogućnošću da se produži. U MSK je zaposleno 550 radnika i ovo preduzeće jedno je od tri preduzeća iz petrohemijskog kompleksa i predviđeno je a privatizaciju.

-Po završetku ove godine, obnovićemo ugovor o zakupu. Ukoliko dođe do nepredviđenih okolnosti na vreme ćemo obavestiti sve nadležne  službe kako bi iznašli novo rešenje, a da ne dođe do prekida  u snabdevanju korisnika Narodne kuhinje – zaključio je Mirko Latinović.

Pored 550 kuvanih obroka, obezbeđuje se i 435 lanč paketa za korisnike Narodne kuhinje u selima, napomenuo je gradonačelnik Mladen Bogdan.

-Za sve vreme, dok nije bilo kuhinje, i korisnici u gradu dobijali su lanč pakete sa osnovnim životnim namirnicama. Kuhinja, koja je bila u nekadašnjem Domu učenika, morala je da se izmesti jer u ovom objektu počinju radovi koji će doprineti proširenju kapaciteta Gerontološkog centra. Tražeći novi objekat, cilj nam je bio da to bude prostor koji će u potpunosti odgovarati standardima i koji će nam dugo služiti. Pronašli smo ga u Metanolu i sada je potpisivanjem ugovora to i ozvaničeno – istakao je gradonačelnik Bogdan.

Danijela Bjeljac, sekretarka Crvenog krsta precizirala je da distribucija kuvanih obroka počinje sutra, 3. februara:

-Mobilni distributivni punktovi ostaju u ulicama Hajduk Veljkovoj, Rade Trnića i u Mikronaselju. Hrana će se distribuirati i u Crvenom krstu, a tople obroke sa hlebom korisnici će moći da preuzmu od 10 do 11 sati. Grad je obezbedio blizu 20 miliona dinara, a Crveni krst Srbije deset artikala za funkcionisanje Narodne kuhinje.

Kuhinju je opremio Metanol, a lokalna samouprava i Crveni krst plaćaće iznajmljivanje prostora. Učestvovala je i fabrika „Toza Marković“ koja je donirala 150 kvadrata pločica.

A.Đ.

bozicna-trpeza

Da li je moguće pripremiti raznovrsnu i kvalitetnu prazničnu trpezu bez velikih troškova i kako to postići u praksi, objašnjava Zoran Ivanković, kuvar i profesor kuvarske grupe predmeta u kikindskoj Ekonomsko-trgovinskoj školi, na osnovu svog profesionalnog i nastavnog iskustva. Kako ističe, ključ su dobro planiranje, racionalna kupovina i pametna organizacija rada u kuhinji.

Ivanković naglašava da je bogata trpeza moguća i bez prekomernih izdataka, ali da ljudi najčešće greše u količinama.

-Kod nas se previše stavlja akcenat na to da se niko ne ‘obruka’, da na našem stolu bude bar za malčice više nego kod drugih, i tu najviše novca ode – kaže on.

Ali nema potrebe za luksuznim jelima. Prema njegovim rečima, uz malo mašte, od istih osnovnih namirnica mogu se napraviti različita jela. Kao primer navodi testo od koga se, uz različita punjenja, može dobiti više vrsta peciva i kolača, bez dodatnih troškova.

Planiranje je, kako ističe, osnov svake uspešne kuhinje i tome se uče i učenici u školi.

-Za prazničnu trpezu potrebno je bar dve nedelje unapred znati šta će se spremati. U poslednjim danima pred slave i praznike često dolazi do gužvi i nestašice pojedinih namirnica – objašnjava Ivanković, navodeći da se i u nastavi pripreme za velike događaje organizuju mnogo ranije.

Savet građanima je da kupovinu prilagode gostima koje očekuju.

-Razmislite ko dolazi i šta ti ljudi zaista jedu i piju. Ciljana kupovina sprečava nepotrebno trošenje – objašnjava Ivanković i napominje da nove recepte nije poželjno isprobavati upravo za praznike, jer neuspeh tada znači i veći finansijski gubitak.

Dobra organizacija u kuhinji, prema njegovim rečima, štedi i vreme i novac.

-Ako se, na primer, meso i povrće kuvaju zajedno, od toga se može dobiti supa, a zatim se ti isti sastojci mogu iskoristiti  za rusku salatu. Takođe, važno je planirati reddosled pečenja, kako bi se rerna koristila što ekonomičnije – savetuje Ivanković.

Kao primer pristupačnog, a efektnog glavnog jela, Ivanković navodi pileće ili svinjsko meso pripremljeno na drugačiji način, poput rola ili mariniranja, kao i korišćenje starinskih recepata koji su jednostavni i jeftini. Posebno naglašava da ostaci hrane ne treba da se bacaju, jer se uz malo kreativnosti mogu pretvoriti u nove obroke narednih dana.

Najvažnija poruka, kako zaključuje, jeste da praznična trpeza ne sme biti izvor pritiska.

-Nema potrebe za zaduživanjem zbog slave. Ako je jelo ukusno, a društvo iskreno, niko neće zameriti što posuđe nije isto ili što dekoracija nije savršena – kaže Ivanković, savetujući da se prednost da jednostavnim, proverenim i starinskim receptima koji i danas mogu da zadovolje i ukus i budžet.

narodna-kuhinja-(1)

Opremanje prostora buduće Narodne kuhinje u kojoj će se pripremati topli obroci za socijalno ugrožene sugrađane u završnoj je fazi, istakao je Željko Radu, član Gradskog veća na sednici Skupštine grada.

-Od svih vas u ovoj sali, meni je najvažnije da ona počne sa radom jer najviše korisnika ove usluge dolazi iz moje zajednice. Uopšte nije jednostavno pronaći adekvatan prostor za ovu namenu. Kuhinja mora da bude u skladu sa važećim propisima i nijedna inspekcija neće dozvoliti da radi ukoliko oni nisu ispunjeni. Od nekoliko objekata koje smo uzeli u razmatranje, kuhinja u fabrici Metanol najviše je u skladu sa zakonskim aktima. Kako bi u potpunosti odgovarala morali smo da uredimo prostor i u toku su finalni radovi. Razgovaramo sa menadžmentom fabrike „Toza Marković“ da nam donira 130 metara kvadratnih podnih pločica koje još nedostaju, nakon čega bi priprema toplih obroka mogla da počne na zadovoljstvo, pre svega korisnika, a onda i svih nas – naglasio je Radu.

 

Podsetimo da korisnici programa Narodna kuhinja dobijaju nešto više od dva meseca umesto kuvanih jela dobijaju pakete namirnica koje su dovoljne za njihove potrebe. Topli obroci pripremani su u kuhinji nekadašnjeg Doma učenika u ulici Đure Jakšića. Kako će ovaj prostor u narednom periodu biti rekonstruisan u okviru prekograničnog IPA projekta Srbija – Rumunija, kuhinja je iseljena.

Crveni krst raspolaže dovoljnim količinama namirnica i nijedan korisnik Narodne kuhinje nije ostao bez hrane i hleba. Kuvane obroke dobijaju 223 porodice odnosno 536 osoba. U paketima se nalaze osnovne životne namirnice, bez brašna s obzirom da se hleb i dalje distribuira.

error: Content is protected !!