kosta sredojev šljuka

Kosta-Sredojev-Sljuka-(5)

Kikindski Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkih ratova (SUBNOR) i ove godine je, sa veteranima Posebnih jedinica policije, članovima Izviđačkog odreda “Proka S. Plavi” i predstavnicima Opšte bolnice, odao počast Kosti Sredojevu Šljuki. Komemoracija i polaganje venca održani su kod spomen-ploče postavljene na zidu Bolnice, na mestu gde je ovaj mladi revolucionar izgubio život, čime je, još jednom, potvrđena važnost negovanja kulture sećanja.

– Danas obeležavamo 81 godinu od pogibije ovog hrabrog revolucionara. Kosta Sredojev Šljuka je studentske knjige zamenio borbom za slobodu, koju i danas imamo zahvaljujući njemu i njegovim saborcima. Njegov primer i herojska borba obavezuju nas da poštujemo i sledimo njegovu žrtvu, jer je pokazao kako se voli i brani otadžbina – istakao je predsednik kikindskog SUBNOR-a, Savo Orelj.

Kosta Sredojev Šljuka bio je jedan od osnivača Velikokikindskog partizanskog odreda. Iako je preživeo napad fašističke vojske na Odred na Simićevom salašu, sudbina mu nije bila naklonjena. Zarobljeni saborac, pod mukama, izdao ga je neprijatelju. Hapšenjem i njegovim pogubljenjem lično je rukovodio ozloglašeni nemački policajac Juraj Špiler, poznat po svojim zlodelima na ovim prostorima.

– Svake godine odajemo poštu borcu Kosti Sredojevu Šljuki i njegovim boračkim saradnicima, koji su zajedno dali svoje mlade živote za slobodu svog naroda, boreći se protiv okupatora i ostalih izdajnika. Srbi su u vekovima bili tlačeni, maltretirani, ubijani i proganjani sa svojih vekovnih ognjišta. Kosta i njegovi saborci su znali da se narod može osloboditi samo oružanom borbom. Dve i po godine su istrajavali – organizovali su predavanja i demonstracije, delili letke, i skrivajući se od okupatora. Nažalost, Nemci su bili jači materijalno, oružano i organizaciono, i, potpomognuti izdajnicima Pete kolone, Kostu su namamili i mučki ga ubili na ovom mestu. I svi njegovi saborci uhapšeni su i poubijani – rekla je Vesna Balaban, članica SUBNOR-a.

Na spomen-ploču položen je venac, a u čast hrabrih partizana, prisutni su imali priliku da čuju izvođenje pesme “Bella ciao” u interpretaciji mlade flautistkinje Maše Orelj, učenice Osnovne Muzičke škole.

Kosta Sredojev Šljuka rođen je 17. februara 1919. godine u Kikindi, kao sin Dimitrija i Jele. Poginuo je ne dočekavši svoj 25. rođendan.

S. V. O.

1707824387571

Dan pogibije Koste Sredojeva Šljuke, poznatog kikindskog revolucionara, obeležen je komemorativnim skupom i polaganjem venca kraj spomen ploče ispred Opšte bolnice. Kosta Sredojev Šljuka poginuo je 13. februara 1944. godine. Ubili su ga nemački okupatori, a on je dao život za slobodu.

-Kosta Sredojev ubijen je pre 80 godina, a bio je veza između partizanskog odreda i partijskih organizacija u gradu. Održavao je kontakte sa svim kikindskim revolucionarima. Kao jedan od osnivača, uspeo je da preživi stradanje glavnine Velikokikindskog partizanskog odreda nakon čega je nastavio ilegalno da radi. Bio je poštovan i cenjen, a onda je mučki ubijen 1944. godine. Simbol je herojstva, junaštva i patriotizma – istakao je Savo Orelj, predsednik kikindskog SUBNOR-a.

 

Pored pripadnika pomenute boračke organizacije, polaganju venca prisustvovali su i predstavnici Opšte bolnice zajedno sa v.d. direktoricom dr Vesnom Tomin.

A.Đ.

Šljuka 2

Sećanje na istaknutu ličnost Narodonooslobodilačkog pokreta u Kikindi, Kostu Sredojeva Šljuku, obeleženo je danas na mestu njegove pogibije. Na današnji dan, 1944. godine Sredojev, sekretar Sreskog komiteta KPJ, ubijen kod zida kikindske bolnice. Na spomen ploču, na tom mestu, venac su, i ove godine, položili članovi SUBNOR-a.

U prigodnom programu, pročitan je proglas Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije od 12. juna 1941. Bio je to poziv omladini i rodoljubima da se uključe u Narodnooslobodilački pokret.

– Ovaj proglas je u Kikindu doneo Žarko Zrenjanin Uča. Kosta Sredojev odmah je započeo akciju pridobijanja boraca. Ubrzo zatim, formiran je Velikokikindski partizanski odred. Nažalost, glavnina Odreda je, 4. avgusta iste godine, opkoljena sa više od hiljadu nemačkih vojnika i pobijena. Sredojev je uspeo da se spasi i skloni na slobodnu teritoriju. U ilegali je nastavio da širi revolucionarnu ideju, motivišući građane da se priključe Narodnooslobodilačkom pokretu. Nemačka policija želela ga je živog, što govori o njegovom velikom uticaju među stanovništvom – rekao je predsednik SUBNOR-a Kikinda, Savo Orelj.

Pomenu je prisustvovao i potomak ovog rodoljuba, Vojislav Sredojev, koji je podsetio na Šljukinu pogibiju.

– Ispred bolnice dogovorio je sastanak sa Stojanom Grujićem za kojeg kažu da je mu je bio prijatelj, kako bi od njega dobio pištolj. Nije znao da je Grujića vrbovala nemačka policija i da mu je zamku postavio lično komandant Gestapoa u Banatu, Juraj Špiler. Na Grujićev znak, pojavili su se Nemci. Šljuka je pokušao da preskoči zid bolnice, ali je bio pokošen rafalima. Imao je samo 25 godina.

Naša je dužnost da negujemo sećanje na Sredojeva i njegove saborce. Mnogo hrabrih Kikinđana dalo je život za našu slobodu. To je i našim potomcima za nauk kako se voli i brani svoja otadžbina, rekao je Orelj.

Počast Kosti Sredojevu Šljuki svojim prisustvom odali su i pripadnici Udruženja boraca ratova devedesetih, direktorica Bolnice, dr Vesna Tomin sa saradnicima i članovi Odreda izviđača „Proka S. Plavi“.

kosta sredojev

Kako bi došao u posed novog pištolja, jer stari revolver kao ni pištolj koji je dobio od svog saborca, nisu bili pouzdani, Kosta Sredojev Šljuka trebalo je te februarske večeri 1944. godine da se sastane sa izvesnim Stojanom Grujićem. Pripadnici narodnooslobodilačkog pokreta nisu znali da je dvadesetdvogodišnji mladić zapravo agent kikindske policije koji je, nakon više uspešno obavljenih akcija za Nemce, dobio zadatak da Šljuku, istaknutog borca i revolucionara, namami u zamku.

Kosta Sredojev, dvadesettrogodišnji student prava prijatne spoljašnosti bio je jedna od dominantnih ličnosti narodnooslobodilačke borbe u Kikindi i okolini i rukovodilac Komunističke partije Jugoslavije.

Dan pre kobne večeri, Šljuka je bio na Vincaidu, gde je drugovima pokazao nekoliko metaka koje je dobio od mladića koji će mu, kako je rekao, sutra uveče dati i pištolj.

Novoimenovani šeg policije u Kikindi Kornelijus Lalijer, kapetan Banatske državne straže, zatražio je od svog poverenika Stojana Grujića da sastanak sa Šljukom organizuje kraj zida bolnice. O pripremi zasede za istaknutog borca oslobodilačkog pokreta, Lalijer je obavestio i komandanta policije okupiranog Banata Juraja Špilera, gvozdenu pesnicu nacističke vlasti. Špiler je, sa pripadnicima Udarne grupe i nekoliko gestapovaca stigao u Kikindu. Pored agenata kikindske policije, za akciju Šljukinog hvatanja angažovao je i svoje agente predvođene Jozefom Vilhelmom. Ovaj podnadzornik policijskih agenata Odseka javne bezbednosti isticao se po fizičkoj brutalnosti nad uhapšenima, te su ga zvali „Krvavi Vili“.

Organizovana je zaseda. Agenti su bili raspoređeni u ulici Đure Jakšića, u kućnim vratima, prozorima, na raskrsnicama. Špiler je Grujića lično prevezao do jedne sporedne ulice, nedaleko od mesta sastanka i dao mu revolver uz napomenu da puca, ukoliko Šljuka pokuša bekstvo. Dogovoreno je bilo da Šljukinu pojavu označi paljenjem šibice. U jednom dvorištu, nedaleko od mesta sastanka, čekali su i Špiler i Lalijer.

Šljuka je stigao u zakazano vreme. Nakon što su se on i Grujić pozdravili, krenuli su jedan uz drugog. U jednom trenutku, Grujić je zastao i upalio šibicu. Na dati znak, agenti i Vilhelm su potrčali prema Šljuki, koji je pružio otpor. Zasuli su ga vatrom iz automatskog oružja. To je bio kraj neustrašivog borca i rodoljuba Koste Sredojeva Šljuke.
Posle njegove pogibije, u Kikindi je usledilo masovno hapšenje skojevaca i njuhovih simpatizera.

Nadimak Šljuka

Sokolsko društvo u Kikindi je, pred Drugi svetski rat, pored gimnastike, negovalo pozorišni i muzički amaterizam. Na scenu su postavljali dela naprednih dramskih pisaca. Jedno vreme je na repertoaru bio komad „Oslobođenje Koste Šljuke“ književnika i reditelja Petra Petrovića Pecija. Glavna uloga pripala je Kosti Sredojevu, pa je po njoj i dobio nadimak Šljuka.

Sudbina Stojana Grujića

Nakon Šljukine pogibije, izdajnik Stojan Grujić otišao je u Iđoš, sa zadatkom da uđe u trag grupi ilegalaca. Tamo je meštanin Voja Miladinski, ne sluteći da je ovaj agent policije, trebalo da ga poveže sa jednom skojevskom grupom. Međutim, kako se Grujić u kafani zapio i počeo da vrbuje jednog meštanina, Miladinski ga je razotkrio, te je uhvaćen.
Aktivisti NOP-a sproveli su ga na napušteni salaš u dragutinovačkom ataru. Na salašu je bio Braca (Toma Granfil) u svojstvu predsednika Oblasnog vojnog suda za Banat. Suđenje je održano u praznoj povećoj štali. Kod Grujića su pronašli Šljukin pištolj. Kad je video da nema kud, Grujić je priznao da se na izdajničku službu obavezao prilikom hapšenja u maju 1943. godine jer nije mogao da izdrži batine i mučenje. Njegove molbe da mu sud poštedi život nisu uslišene. Kao narodni izdajnik, osuđen je na smrt i kazna je odmah izvršena.

error: Content is protected !!