komemoracija

Beleslin

Dr Svetozar Beleslin (83), nakon kraće bolesti, preminuo je u Opštoj bolnici u kojoj je, kao pedijatar, proveo čitav radni vek.

Dr Beleslin, kako ističu njegovi prijatelji, ali i kolege bio je svestran i izuzetan. Na čelo Odeljenja pedijatrije postavljen je sa 37 godina i narednih 28 obavljao je ovu dužnost.

-Dr Svetozar Beleslin bio je čovek od kojeg smo svi mi puno toga naučili – istakla je v.d. direktorica Opšte bolnice dr Vesna Tomin, takođe pedijatar. – Ostavio je neizbrisiv trag u zdravstvu našeg grada. Imao je čvrsta moralna načela od kojih nije odstupao, a čitav život posvetio je lečenju dece. Osim bolesnoj deci, bio je stub oslonca i podrška njihovim porodicama.

Ostaće upamćen i kao izvrstan šahista (o čemu je nedavno i „Komuna“ pisala), dugogodišnji predsednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva, igrao je preferans i rekreativno se bavio tenisom.

Komemoracija povodom smrti dr Svetozara Beleslina biće održana sutra (petak)  Biblioteci Opšte bolnice, a sahrana je u subotu.

kosta-sredojev-sljuka-1

Kod Opšte bolnice danas je obeležena godišnjica pogibije kikindskog revolucionara i studenta prava Koste Sredojeva „Šljuke“. Komemoraciju je organizovao SUBNOR Kikinda, uz polaganje venaca i odavanje pošte stradalim borcima.

Venac su položili direktorka bolnice Vesna Tomin i predstavnik SUBNOR-a Bela Terek, dok su skupu prisustvovali predstavnici organizacije, specijalnih jedinica policije, Opšte bolnice i Izviđačkog udruženja „Proka S. Plavi“ iz Kikinde.

Predsednik SUBNOR-a Savo Orelj podsetio je da je na tom mestu pre 82 godine tragično stradao Kosta Sredojev „Šljuka“, jedan od pokretača Velikokikindskog partizanskog odreda.

-Nakon napada na odred 4. avgusta 1941. na Simićevom salašu, Kosta Sredojev je nastavio ilegalni rad, delujući kao veza između partijske ćelije i partizanskog odreda. Bio među najtraženijim revolucionarima, ali se, uprkos tome, slobodno kretao gradom – naglasio je Orelj.

Članica SUBNOR-a Vesna Balaban istakla je da se svakog 13. februara odaje pošta palim borcima i revolucionarima koji su dali život za slobodu. Ona je podsetila da je Šljuka, rođen 1919. godine, aktivno učestvovao u ilegalnom radu — držao predavanja, prenosio pisma i delio letke — u nastojanju da probudi svest naroda o borbi za slobodu.

Organizatori su poručili da je negovanje kulture sećanja na stradale borce važno kako bi se razumelo vreme rata i očuvalo istorijsko pamćenje za buduće generacije.

T. D.

subnor

Predsednik SUBNOR-a Kikinda, Savo Orelj, upućuje poziv svim potomcima žrtava bombardovanja Železničke stanice i naselja Bedem, koje se dogodilo 22. novembra 1944. godine, da se jave i učestvuju u pripremi obeležavanja ovog tragičnog događaja.

Sastanak sa potomcima biće održan u prostorijama SUBNOR-a u Kikindi, 11. novembra 2025. godine u 10 časova, kako bi se dogovorili detalji oko obeležavanja istorijskog datuma.

Ove godine, po prvi put od završetka Drugog svetskog rata, planirano je da se 22. novembra u prostorijama Železničke stanice postavi spomen-obeležje i položi venac u čast stradalih civila.

Svi potomci žrtava bombardovanja pozivaju se da se jave na broj telefona 064/5855957 radi dodatnih informacija i prijave učešća.

Partizanski-odred-(10)

Kod spomenika na Simićevom salašu danas je obeležena 84. godišnjica stradanja većine pripadnika Velikokikindskog partizanskog odreda. Komemorativnom skupu prisustvovali su članovi Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkih ratova (SUBNOR), Veterani Posebnih jedinica policije, predsednik Skupštine grada Dušan Popeskov sa saradnicima i članovi Odreda izviđača „Proka S. Plavi“.

Kako je podsetio Savo Orelj, predsednik gradskog SUBNOR-a, na današnji dan, pre tačno 84 godine, vođena je krvava borba u kojoj je stradalo 17 Kikinđana.

– Podizanjem ustanka u Srbiji, 7. jula, dat je signal svima koji su bili spremni da pruže otpor okupatoru. Već 28. jula, dvadesetdvojica Kikinđana formiraju partizanski odred na lokaciji kod Livnice. Za komandanta je izabran Uglješa Terzin, a za političkog komesara Rada Trnić Popa. U narednim danima uspešno su izveli dve diverzije – jednu na Simićevom salašu, drugu na železničkom čvorištu prema Novom Miloševu – kazao je Orelj.

Zbog bolje lokacije i većih šansi za bezbednost, odred se premešta na Simićev salaš. Domaćini, Nika Simić sa sinom i nekoliko pomoćnih radnika, prihvataju borce i obezbeđuju im hranu i utočište. Ipak, među stanovništvom bilo je i onih koji su sarađivali sa okupatorom. Nemačka policija dobija dojavu da su uočeni ljudi u uniformama, a kasnije im dodatno pomažu priznanja dvojice zarobljenih članova Odreda, jednog kurira i jednog člana Komunističke partije iz Pokrajine zaduženog za omladinu. Oni su na putu prema Kikindi uhapšeni i mučeni, i na kraju su odali lokaciju na kojoj se nalaze njihovi saborci.

U ranim jutarnjim satima, na današnji dan, preko 350 nemačkih vojnika izvršilo je napad na Simićev salaš. U žestokoj borbi stradalo je 11 boraca. Ubijena su i četiri vojnika Vermahta, a više ih je ranjeno.

U tom trenutku, zamenik komandanta bio je sa grupom boraca nedaleko od salaša, na obuci. Kada su čuli pucnjavu, vratili su se i uspeli da prihvate preživele saborce. Nemci su već upali na salaš, i mitraljeskim rafalima pokosili kukuruzišta i konoplju u kojima su se partizani krili. Poginuli su bačeni u zajedničku grobnicu.

Iz osvete, Nemci su streljali Lazara Simića, sina domaćina, kao i petoricu pomoćnih radnika koji su pomagali Odredu. Na mestu današnjeg spomenika nalazi se sedamnaest obeležja – za poginule borce i streljane civile.

– Glavnina malobrojnog odreda je uništena. Preživeli su se kasnije priključili Mokrinskom odredu, koji je zajedno sa Kumanovačkim i drugim odredima ubrzo formirao Severnobanatski partizanski odred – istakao je Orelj.

U znak sećanja i poštovanja prema hrabrim Kikinđanima koji su se usudili da pruže otpor fašističkom okupatoru, na spomen-obeležje su položeni venci.

S. V. O.

364060035_1046741519796692_7913634233613292519_n

Na Jevrejskom groblju održana je komemoracija povodom 82 godine od deportacije kikindskih Jevreja koji su poslati u koncentracione logore. U znak sećanja vence su položili predstavnici Jevrejske opštine u Kikindi, SUBNOR-a, jevrejske opštine Novi Sad, Beograd i Srbije i porodice stradalih.

U noći između 14. i 15. Avgusta 1941. godine, nemačke okupacione vlasti naredile su kikindskim Jevrejima da se okupe u dvorištu Sinagoge, a nakon toga usledila je deportacija. Nedužni ljudi, njih 360, odvedeni su u logore na Banjici i Starom sajmištu. Većina ih  je streljana u okolini Beograda pod izgovorom odmazde za nemačke vojnike koji su ubijeni.

U Kikindi je pre Drugog svetskog rata živelo 500 Jevreja, a nakon oslobođenja bilo ih 16 istakla je Jana Knežević, sekretarka Jevrejske opštine Kikinda .

-Jevreji u Kikindi bili su pošteni, marljivi i vredni, a bavili su se trgovinom, zanatstvom, bili su majke i očevi, braća i sestre. Deportovanjem u logore dehumanizacija Jevreje doživela je vrhunac. Živimo u nestabilnim vremenima i važno je sačuvati sećanje na prethodne zločine koji su se desili, naročito protiv manjinskih zajednica, kako se ne bi dogodili u budućnosti– rekla je Jana Knežević.

Kikindski rabin bio je prva žrtva od strane nacista. Tokom rata jevrejski narod bio je zadužen za čišćenje ulica, kopanje rovova, iskopavanje masovih grobnica.

Danas u Kikindi ima  petnaestak članova jevrejske zajednice.

-Dosta ljudi iselilo se u Izrael. Iskoristili su priliku da žive sa svojim narodom. Mi, koji živimo u Kikindi, trudimo se da radimo i negujemo suživot sa drugim manjinskim narodima. Sarađujemo sa ostalim udruženjima i trudimo se da negujemo kulturu sećanja – zaključila je Jana Knežević.

error: Content is protected !!