књижевно вече

velikoselke-2

Književno-umetničko veče „O ljubavi“, u organizaciji Udruženja žena „Velikoselke“, održano je u svečanoj sali mesne zajednice u Velikom Selu. Događaj je okupio oko 40 posetilaca različitih generacija, među kojima su, pored meštana, bili i gosti iz drugih sredina.

-Program je trajao oko sat i po i protekao je u prijatnoj i svečanoj atmosferi. Veče je otvoreno muzičkim prilozima inspirisanim filmskim i književnim delima, nakon čega su usledile beseda i umetničke interpretacije – saznajemo od članica udruženja.

Jerej Nemanja Milinković govorio je o ljubavi u različitim oblicima – između muža i žene, roditelja i dece – u nadahnutom izlaganju koje je, prema utiscima prisutnih, ostavilo snažan utisak na publiku. Radmila Stupar kazivala je poemu „Santa Maria della Salute“, dok je Marija Vojinović interpretirala stihove Džima Morisona.

-Posetioci su na kraju programa dobili simboličan poklon – medeno srce, kao znak zahvalnosti i sećanja na veče posvećeno ljubavi. Posluženo je i kuvano vino u čast Svetog Trifuna – podelile su članice udruženja.

Inače, Udruženje žena „Velikoselke“ okuplja oko trideset članica i veliki broj simpatizera, a postoji oko pet decenija. Prema najavama, u narednom periodu planiraju organizovanje predavanja zdravstvene tematike, kao i podršku letnjem koncertu KUD-a „Marija Bursać“, nastavljajući aktivnosti usmerene na kulturni i društveni život zajednice.

 

Prisutni su veče ocenili kao izuzetno uspelo i izrazili nadu da će ovakva druženja postati tradicija.

T. D.

dan-zaljubljenih

Udruženje žena „Velikoselke“ organizuje književno-umetničko veče pod nazivom „O ljubavi“, koje će biti održano u subotu u svečanoj sali mesne zajednice. Program počinje u 18 časova, a ulaz je slobodan.

Veče je zamišljeno kao susret književnosti i umetničke interpretacije, posvećen temi ljubavi. U programu učestvuju jerej Nemanja Milinković, koji će nastupiti kao besednik, Radmila Stupar u ulozi interpretatora, kao i Marija Vojinović, koja će biti i moderator i interpretator večeri.

Organizatori pozivaju sve zainteresovane sugrađane da prisustvuju ovom književno-umetničkom događaju i najavljuju veče otvoreno za publiku, sa namerom da se kroz reč i interpretaciju obeleži tema koja je univerzalna i bliska svim generacijama.

T. D.

 

biblioteka-spolja

Narodna biblioteka „Jovan Popović“ sutra, 5. juna, organizuje  druženje sa norveškom autorkom  knjiga za decu Renaug Kleivom. U pisanju za decu i omladinu sklona je eksperimentima, što je posebno došlo do izražaja u knjigama  „Tačka ravnoteže“ i „Seti se da pomaziš mačku“ o čemu će norveška književnica govoriti u  17.30 sati.

Povodom „Noći knjige“ biblioteka poklanja 50 odsto popusta na godišnju članarinu 6. i 7. juna. Manifestacija ima za cilj da promoviše čitanje i još više zainteresuje ljude za knjige.

Daniel-Kovac

Daniel Kovač, pisac, vizuelni umetnik, gitarista grupe “Jarboli”, gostovaće u petak, 18 oktobra, u Kikindi. U Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ će, od 18 sati, održati književno veče „Novija proza i pesme“.

U Galeriji „Soleil“, u Cara Dušana 26, u 20 sati, otvoriće svoju izložbu pod nazivom „Zapažanja u zdrobljenom svetu“.

plakatidjos

Predstavljanje „Banatske epopeje” Radovana Vlahovića  koju čine roman „Bapa”, „1934”, „Mučenici” i novi roman „Ljuba” održaće se u četvrtak, 16. avgusta u 20 časova u Mesnoj biblioteci u Iđošu u organizaciji Narodne biblioteke „Jovan Popović”.

Na književnoj večeri učestvuju: Dunja Brkin Trifunović, Senka Vlahović i autor.

„Banatska epopeja” Radovana Vlahovića nudi autorovo viđenje Banata u 20. veku. Do sada su objavljena četiri romana koja prate period do 1950. godine.

410093854_744952860999137_8650386472978390408_n

Dragan Savić Dragović predstaviće svoje knjige u Kulturnom centru u sredu, 15. decembra  u 18 časova. Savić Dragović  predsednik je udruženja Književno umetnički klub „Pero amatera“  i do sada se čitalačkoj publici predstavio sa tri romana.

Piše priče i pesme koje su mu objavljene u mnogim zbornicima.

 

Devic 1

Istoričar Nemanja Dević danas je u Kikindi, u organizaciji Istorijskog arhiva, promovisao svoju knjigu „Za Partiju i Tita: partizanski pokret u Srbiji 1941-1944“ sa kojom je odbranio svoju doktorsku disertaciju.

Govoreći o tome da su istoričari koji se bave kritičkom istoriografijom često suvišni i nepoželjni, Dević napominje da i sam deli tu sudbinu.

– Postoje određeni narativi u društvu koji su se formirali pod uticajem višedecenijske propagande, filmova, književnosti. U našem društvu svakodnevno ima previše prošlosti. Suvišni su istoričari koji se oslanjaju na istorijske izvore, koji ruše i preispituju mitove, koji mitovima postavljaju neugodna pitanja – kaže Dević.

Kao istoričar, dodaje, nastoji da utvrdi tačne podatke u svakom svom istraživanju, ne osvrćući se na ideologiju i propagandu.

– O partizanima se pisalo mnogo, Do 1985. godine, na teritoriji cele tadašnje Jugoslavije bilo je objavljeno između 80 hiljada i 100 hiljada različitih naslova, od novinskih članaka do biografija. To govori o snažnoj propagandi koja je trebalo ne samo da rekonstruiše Drugi svetski rat, nego da ga konstruiše. Ideologija je legitimna, ali mi živimo u postideološkom dobu i, ako se bavimo istorijom, treba stalno da se preispitujemo. Ovom knjigom ja nisam dao konačnu i savršenu, idealno objektivnu verziju istorije, nego sam postavio neka nova pitanja. To je moja težnja, da kritički iščitavam postojeću literaturu, da koristim nove izvore i da otvaram nova pitanja. Nadam se da će nove generacije demantovati nas, kao što mi ponekad demanutujemo stare generacije istoričara, to ću smatrati iskorakom – objašnjava Dević.

U Institutu za savremenu istoriju u kojem je zaposlen, kaže, ne radi se na novim i epohalnim otkrićima, ali se postavljaju nova pitanja, otkrivaju izvori i trude se da period od 1941. do 1945. godine prikažu kao jedan dramatičan i kompleksan period u istoriji srpskog naroda koji treba razmatrati iz više uglova.

– Živimo u vremenu degradacije vrednosti institucija i ljudi od struke, pogotovo usponom društvenih mreža imamo situaciju da smo maltene svi postali eksperti za sve i tu vidim najveći problem i potencijal za dalje urušavanje kredibiliteta i ustanova i stručnih pojedinaca. S druge strane, trudim se da svojoj generaciji poručim da na događaje ne gleda crno-belo. Andre Žid je rekao da je sivo jedina boja istine, i upravo tako, sa mnogo nijansi, treba gledati prema prošlosti.

Iako je doktorirao sa monografijom o partizanima, napisao je i nekoliko knjiga o Ravnogorskim pokretu i bio u javnosti označen kao revizionista, četnik, što je, kako kaže, sudbina istoričara koji se bave savremenom istorijom, da budu obeleženi po onome što istražuju.

Na današnjoj, dobro posećenoj promociji, publika je imala priliku da sa ovim perpektivnim istoričarem sučeli mišljenja, kao i da kupi dva njegova dela: „Za Partiju i Tita: partizanski pokret u Srbiji 1941-1944““ i „Srpska priča – Sećanja iz rata i revolucije 1941-1945 – Aleksandar M. Milošević“.

Vasic 3

Zbrika priča „Kratak spoj“ i roman „Ne“ najnovije su knjige Dragana Vasića, nastavnika fizike, Kikinđanina rođenog u Novom Kneževcu koji je, kako kaže, pisanjem počeo da se bavi u vreme korone. Večeras su predstavljene u dvorištu Narodne biblioteke.

– Kao student sam pisao kriminalističke priče, pa ih je baba slučajno naložila. Pisao sam i pesme, ali ništa ozbiljno. Ovo je ozbiljno jer sam finansiram, drukčije ne bih izašao iz anonimnosti jer danas svi pišu, posebno od pandemije. Meni se dopada igra rečima, mislim da umem, na taj način, da animiram ljude – kaže Vasić.

Da ozbiljno shvata svoju novu profesiju jasno je i po tome što ima tim ljudi koji čitaju ono što napiše, među njima su i tri profesorice književnosti, koje procenjuju da li je napisano i za objavljivanje. Svaka knjiga prvo „odleži“ 10 meseci, kaže. Sada je završio još jednu zbirku kratkih priča, ali su još uvek na čitanju.

Vasić se naizmenično posvećuje romanima i pričama. Tako je, prošlog leta, promovisao dva prvenca: roman „Prevareni“ i knjigu priča „Kontrapunkt“.

– Roman se čita kao da se gleda film, nemoguće je da vam se ne svidi jer se prati  zaplet – objašnjava Vasić. – Težio sam da napravim „Tvin Piks“, da su mi važniji likovi nego radnja. Lako se čita, ali se zato brzo i zaboravi. A „Kontrapunkt“ je po svemu kontra, na sto strana ima sedam priča i sve su „uvrnute“.

Pored Dunje Brkin Trifunović, urednice kulturnog programa Biblioteke, o novim delima Vasića govorile su i recenzentkinje Andrea Beata Bicok i Jelena Milošev.

Glavni junak romana „Ne“ jeste žrtva, ali sve zavisi od perspektive iz koje posmatramo situaciju, pa ako smatramo da smo žrtve materijalističke civilizacije, bolje je nego da budemo žrtva samih sebe, gubeći moral, humanost i osnovne ljudske vrednosti – rekla je Bicokova.

U zbirci priča „Kratak spoj“ upečatljivo se opisuju karakter i duševni svet glavnog junaka, što izaziva duboku empatiju čitaoca, jer deluju poznato, rekla je Jelena Milošev.

– Radi se o nemoći glavnog junaka da, na bilo koji način, utiče na stvari, da ih izmeni i da ih izmiri i prihvati u sebi. U poslednjoj priči on navodi motive zbog kojih stvara, gorivo na kojem se zasniva njegovo pisanje, a to su: tuga, neverica, bes, sećanje, žal i krivica. Kaže da je gorivo nepresušno, za razliku od mašte i inspiracije koje su presušne, što izaziva saosećanje kod čitalaca koji su i sami stvaraoci.

Književno veče Dragana Vasića prvo je koje je ove godine održano u dvorištu Biblioteke i okupilo je njegove čitaoce, poštovaoce i kolege.

– Sve koji su došli poznajem 40 godina, od kada sam došao u Kikindu. Ne znam da li su došli zbog mene ili zbog knjiga, ne znam ni šta bi mi bilo draže. Mislim da imam šta da kažem, nakupilo se dosta toga u meni. Ljudi kažu da se, dok pišu, oslobađaju nekog tereta. Nažalost, ja pisanje doživljavam kao zidanje kuće, kao posao koji mora da se završi. Iako je to što pišem, osim romana „Ne“ koji je humorističan i koji se ljudima najmanje sviđa, teško, mračno i ozbiljno. Pišem ono što nosim iz detinjstva, ima toga što sam poneo negativnog. U prvoj knjizi su me prepoznavali, pa sam počeo da kombinujem istinito i izmišljeno jer su me cenili po tome što me prepoznaju, a ja to neću, mene interesuje da li to vredi – objašnjava autor.

 

Koliko vredi bilo je jasno i po posećenosti ove književne večeri koja je prevazišla zainteresovanost za mnoge slične događaje u Biblioteci. Takođe, dokazala je i samom Vasiću, koji je samome sebi najstroži kritičar, da su njegov rad i trud i podržani i poštovani.

 

error: Content is protected !!