кикинда

ljubica-vranes-i-dragoljub-bajic

Gromoglasnim aplauzima publika je večeras ispratila nastup operskih velikana Ljubice Vraneš i Dragoljuba Bajića. Maestralne izvedbe i raznovrstan, brižljivo odabran repertoar  „Koncerta pod zvezdama“ učinili su ovo muzičko putovanje nezaboravnim.

 

Prikaži ovu objavu u aplikaciji Instagram

 

Objava koju deli Kikindski portal (@portalkikindski)

– Izuzetno se radujem što sam premijerno kod vas u Kikindi. Koleginica Ljubica Vraneš je više puta nastupala ovde i prema njenim rečima, odziv publike bio je fantastičan. Za večerašnji povod, Svetski dan muzike, pripremili smo šarolik repertoar, to su sve sve hitovi, kako popularne muzike, džez standardi, tako i operske arije, ali i naša tradicionalna muzika koju Ljubica i ja uvek nastojimo da promovišemo u našim nastupima, kao deo naše kulture, tradicije i baštine. Sa nama su večeras i naši dugogodišnji prijatelji i saradnici, fantastični muzičari- rekao je  prvak beogradske opere,  po oceni kritike jedan od najlepših muških glasova na sceni srpske umetničke muzike.

Autentična na sceni i zadivljujućih vokalnih sposobnosti, mecosopran Ljubica Vraneš, nije krila zadovoljstvo što je ponovo pred kikindskom publikom.

– Uživam u mom Banatu, ja sam iz Vršca i mnogo volim da nastupam među svojima. Kikinda je prelepa, opet smo obišli Mamuticu Kiku i unapred se radujem 40. Danima ludaje, jedva čekam ponovo da budem sa vama. Na ovaj način publiku nastojimo i da dozovemo na operske predstave jer kroz naše koncerte, osim što pevamo klasičnu muziku, tu su i drugi muzički žanrovi, pokušavamo da zađemo u sve sfere kako bismo pokazali da operski pevači ne znaju da pevaju samo operu već i druge žanrove.  To smo dokazali i kroz našu emisiju koja se emituje na RTV-u subotom uveče „Prijatelji zauvek“. Uvek imamo divne goste koji pevaju najlepše pesme. Dolaze nam i naše kolege, operski pevači, i predstavljaju se kroz druge žanrove.

Marko Markovljev, v.d. direktora Kulturnog centra napominje da ova ustanova prvi put obeležava Svetski dan muzike.

-Muzika je značajan deo delokruga naše ustanove i ono što nas obeležava tokom proteklih godina. Mislim da je ovaj večerašnji praznik muzike zaista vrhunski kulturni događaj. Takođe, ovo je prvi put da organizujemo koncert u bašti Gradske kuće, ali već imamo planove da u ovom prostoru organizujemo događaje i stavimo ga više u funkciju jer je zaista lep, pun zelenila, a pomalo zapostavljen u odnosu na ostale prostore u gradu- najavio je Markovljev.

PRIJATELJI ZAUVEK

Ljubiša Vraneš i Dragoljub Bajić na Radioteleviziji Vojvodine domaćini su popularnog muzičkog serijala „Prijatelji zauvek“ koji je za kratko vreme osvojio srca publike.

– Stižu nam brojni komentari i reči podrške da nastavimo u tom smeru. To je repertoar koji svi vole, a to su upravo pesme koje su pomalo i zaboravljene, šlageri i neke naše tradicionalne pesme. Nije lako pomiriti sve žanrove, ali smo nas dvoje dugo u vodama koje nisu usko vezane za samo klasičnu muziku- kaže prvak beogradske opere.

 

Prikaži ovu objavu u aplikaciji Instagram

 

Objava koju deli Kikindski portal (@portalkikindski)

 

 

 

 

 

Vukmirica-Svetislav-pomocnik-gradonacelnika

Novi, moderan objekat Centra za socijalni rad, čija izgradnja ulazi u završnicu obezbediće bolje uslove za funkcionisanje socijalne zaštite u Kikindi. Kako saznajemo od pomoćnika gradonačelnika za razvojne projekte Svetislava Vukmirice, država će uložiti sredstva i da u potpunosti opremi novi Centar za socijalni rad.

– To nije bio prvobitno predviđeno, ali i to smo dogovorili sa prethodnim ministrom za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Nemanjom Starovićem. Ovo je državni projekat, finansiranje je preko pomenutog Ministarstva, koje realizuje saradnju sa Programom za razvoj Ujedinjenih nacija- navodi Vukmirica.

Ukupna vrednost investicije je 1,7 miliona dolara. Grad Kikinda imao je obaveze u vezi sa pripremnim radovima pre same izgradnje- pripremom lokacije i povezivanjem sa potrebnom infrastrukturom.

– Brzo i ažurno smo odgovorili na sve zahteve i spremno ušli u ceo projekat, prigrabili pruženu šansu da dobijemo moderan Centar za socijalni rad. Buduća zgrada biće prva u Srbiji, prostiraće se na 1000 m2, imaće sve potrebne sadržaje, kao i dvorište, parking mesta- pojašnjava Vukmirica.

Rok za završetak druge faze radova je 31. jul 2025. godine, nakon čega sledi treća faza koja je obaveza grada i odnosi se na parterno uređenje i pristupne saobraćajnice.

– U narednom periodu uslediće pokrivanje krova limom, izrada termoizolacije fasadnih zidova, postavljanje razvoda slabe struje, izrada kontaktne i ventilisane fasade. Na kraju sledi kontrola samog projekta, tako da sigurno ulazimo u završnicu i stvaranje odličnih uslova za kvalitetan rad Centra za socijalni rad i samu socijalnu zaštitu- ukazuje Vukmirica.

Nova zgrada u ulici Miloša Ostojina, na prostoru nekadašnje treće mesne zajednice, imaće tri puta veću površinu od prethodne što će takođe doprineti boljim i kvalitetnijim uslovima funkcionisanja posebno uzimajući u vidu to da, godišnje, usluge Centra za socijalni rad koristi oko 8.700 ljudi.

Podsetimo, svečanom označavanju početka izgradnje nove zgrade Centra za socijalni rad u ulici Miloša Ostojina, krajem maja prošle godine, prisustvovao je ministar Nemanja Starović kao i predstavnici Programa za razvoj ujedinjenih nacija. Do sada su ulagali u tri ovakve ustanove u našoj zemlji, a objekat u Kikindi prvi je koji se gradi iz temelja po potpuno funkcionalnom i modernom projektu.

J. C.

 

 

astronomija

U  svečanoj sali Narodnog muzeja Kikinda u utorak 24. juna u 18 časova biće održano predavanje dr Luke Popovića, direktora Astronomske opservatorije u Beogradu, pod nazivom „Astronomska istraživanja u Srbiji od osnivanja Astronomske opservatorije do danas”.

Kratak uvod u ovo predavanje održaće dr Petar Vuca na temu totalnog pomračenja sunca u Kikindi 1999. godine čije praćenje je svojevremeno organizovala upravo Astronomska opservatorija iz Beograda.

foto: Fb Astronomske opservatorije

djaci-generacije-grupna

Prijem za devetnaestoro đaka generacije osnovnih i srednjih škola organizovan je u svečanoj sali Gradske kuće. Ugostio ih je gradonačelnik Mladen Bogdan sa članovima Gradskog veća Marijanom Mirkov i Tihomirom Farkašem.

Ove godine, pored đaka, nastavnika i direktora škola, na prijem su pozvani i roditelji učenika generacije.

Prvi čovek grada uputio je najuspešnijim osnovcima i srednjoškolcima čestitke na postignutom uspehu, razgovarao je sa njima o daljim planovima i uručio im prigodne poklone kao znak podrške i poštovanja za izuzetne rezultate tokom školovanja.

Istakao je ovi mladi ljudi nisu samo postigli sjajne rezultate u školi, već i na takmičenjima iz raznih oblasti, gde su svoj grad predstavili na najbolji način.

– Trudite da se da upišete i završite ono što će vam zaista služiti u životu, a sa vašim talentima bićete u prilici da budete svestrani. U daljem školovanju je važno da se usmerite ka onome što volite i što može da doprinese vašem ličnom razvoju. Zahvalio bih i vašim nastavnicima, direktorima škola i roditeljima koji su vas podstakli i usmeravali da budete dobra deca i dobri ljudi, lepo vaspitani, koji su vas motivisali da učestvujete na takmičenjima- rekao je Bogdan.

Isidora Jakonić je učenica generacije Ekonomsko-trgovinske škole.

-Pamtiću srednjoškolske dane po divnim profesorima i  prijateljima. Ponosna sam na uspeh, bilo je naporno, ali sam uspela da balansiram. Mlađima mogu da poručim da je važno da budu uporni i veruju u sebe i ostvaruju svoje ciljeve- rekla je Isidora.

– Najveći uspeh za mene je što sam se istakao u oblastima koje me zanimaju- rekao je Andrej Popović, đak generacije Gimnazije „Dušan Vasiljev“- Meni je primarni cilj bio da budem među jedan odsto u Srbiji, bio sam u CERN-u, na prijemu u Vladu, u SANU, i te nagrade su potvrdile da sam među najboljim fizičarima odnosno matematičarima u Srbiji. Planiram studije na Matematičkom fakultetu u Beogradu i kasnije master i doktorske u inostranstvu.

U oblasti obrazovanja u našem gradu postigli smo sjajne rezultate, veliki nam je zadatak da takve uslove omogućimo i narednim generacijama, istakao je član Gradskog veća za obrazovanje Tihomir Farkaš.

-Sa velikim zadovoljstvom smo organizovali prijem za đake generacije, uručili im nagrade i poželeli sreću u daljem školovanju. Bićemo im podrška i dalje- dodao je Farkaš.

Đaci generacije nagrađeni su mobilnim telefonima i smart satovima.

 

 

 

lakic-sanja

Da je izgradnja nove zgrade Centra za socijalni rad u završnoj fazi, i da će novi prostor značajno unaprediti uslove za pružanje usluga socijalne zaštite uverila se na licu mesta državna sekretarka u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Sanja Lakić.

– Kikinda je još jednom pokazala spremnost da ide u korak s potrebama zajednice,- poručila je Lakićeva prilikom obilaska gradilišta sa gradonačelnikom Mladenom Bogdanom i Svetislavom Vukmiricom, pomoćnikom gradonačelnika za razvoje projekte. Ona je istakla da će ovo biti planski najbolje organizovan centar u zemlji.

Objekat će obuhvatiti kancelarije za prijem stranaka, prostorije za rad sa korisnicima, administrativne prostore, posebne prostorije za viđenje dece u kontrolisanim uslovima, kao i adekvatan arhivski prostor.

– Nova zgrada Centra za socijalni rad biće prva najsavremenija takva zgrada u zemlji, a nakon završetka radova, predstavljaće značajan korak napred u sistemu socijalne zaštite na teritoriji Kikinde- ocenio je prvi čovek grada.

Vrednost investicije iznosi oko 1,7 miliona američkih dolara, a finansira se u saradnji Vlade Republike Srbije, Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) i Grada Kikinde.

Opširnije u sutrašnjem broju KOMUNE.

dragi

Dragi Bravo Festival stiže u subotu u Kikindu.

Dragi Kikinđani, najzad se družimo i u vašem gradu, u okviru Dragi Bravo turneje! Ovom turnejom vas sprovodimo kroz temu ovogodišnjeg festivala i uvodimo u zemlju čuda!

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Dragi Bravo (@dragibravo)

Vidimo se 21. juna na otvorenim bazenima u Kikindi sa početkom od 22 sata.

Karte možete naći na prodajnim mestima tickets.rs ili na njihovom sajtu- poručuju iz Dragi Bravo Tima.

Kikindski portal i organizatori događaja obradovaće tri naša pratioca sa po dve karte. 

Pošaljite ime i prezime na mejl kikindskiportal@gmail.com i nagradićemo tri najbrža čitaoca.

Dobitnici karata su: Ivana Pomorišac, Jovana Bakovljev i Milica Badrljički. Lep provod želi vam Kikindski portal

 

 

Sava-Savin-foto-

Sava Savin glumačku karijeru započeo kao srednjoškolac u rodnoj Srpskoj Crnji, a kao dvadesetogodišnjak, preseljenjem porodice u Kikindu, zakoračio u ovdašnje pozorište i u njemu igrao nekoliko decenija, i uporedno beležio sve što se dešavalo na ovdašnjoj pozorišnoj sceni

Bio je, s diplomom ekonomiste, uspešan u privredi, da bi potpunu radnu afirmaciju stekao kao čelnik nekadašnje Službe društvenog knjigovodstva. Sava Savin se, ipak, među sugrađanima prepoznaje pre svega kao – glumac. Ko ga pomene samo veli: Moca iz pozorišta.

Ostavio je neizbrisiv trag u ovdašnjoj kulturi. Bio je najdirektniji akter najviših umetničkih dometa ovdašnje teatarske scene, uporedo i – neumorni hroničar svega što se na njoj i oko nje decenijama dešavalo.

Zakoračio  je u devedeset drugo leto. Godine ga pritišću, ali samo  fizički. Glava bistra, misli sređene. Pamćenje besprekorno. Govori razložno, bez patetičnog prisećanja prošlih vremena. Naš Moca je bio i ostao postojana ličnost. Porodična kuća u centru grada, priznaje, previše mu  prostrana, jer se u nju slabo svraća.

– Ništa me ne boli – kaže. – Samo popuštaju oči, uši, noge. Teško se krećem. Pre tri godine preminula mi supruga Stojanka, moja Beba, moj životni oslonac. Ostao sam da se mučim. O meni brine naša kuma Zlata. Dobra duša. Zahvalan sam joj….

Savin životopis je sadržajan i zanimljiv. Mogla bi debela knjiga da se sroči, film da se snimi, scenario za pozorišnu predstavu da se napravi.

Fascinantna je ta njegova fanatična privrženost daskama koje život znače oplemenjena amaterskim zanosom. I sve bez dinara nadoknade. U Mocinoj umetničkoj karijeri podatak za divljenje. Imao je 47 uloga, najčešće glavnih, a pred publiku je izlazio čak 804 puta.

Naš sagovornik je, inače, zavoleo glumu još kao junoša u rodnoj Srpskoj Crnji. Dok je pohađao Ekonomsku školu u Zrenjaninu odigrao je tri predstave, u kojima je imao glavne role. Pamti te trenutke zanosa i sreće, kao da su od juče:

-Rado se setim tih prvih koraka pozorišnog života. Prvenac mi je bila predstava „Od kako je Banja Luka postala“ Rasima Filipovića. Druge dve „Dr“ i „Pokojnik“ Nušića. Kao i svako mlado biće zaljubljeno u pozorište, imao sam uzora. Bio je to Sava Lazarov,  moj razredni starešina iz srednje škole, doajen zrenjaninskog glumišta. Fantastičan glumac, ali i čovek koji pleni dobrotom, uzvišenim stavom i dobronamernom sugestijom. Svi smo maštali da jednog dana budemo kao on. Takvog mentora posle nisam sreo…

U Kikindu se junak naše priče, s ocem Mitom i majkom Milevom,  doselio kada mu je bilo nešto više od 20 godina. Razlog preseljenja je očev posao u vezi sa izgradnjom silosa. Pre toga upisao je studije na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, pa ih ubrzo napustio – zbog predvojničke obuke, predmeta koji se svakog ponedeljka na prvim časovima obavezno slušao, a njemu bilo mrsko da rano ustaje i sluša njemu dosadnu materiju. Otišao je u vojsku, koju je služio u Zadru. S činom rezervnog oficira vratio se kući. Potom je vanredno završio započete studije. Kao diplomirani ekonomista  1958. godine zaposlio se u ovdašnjem PIK-u, obavljajući uglavnom rukovodeće poslove u administraciji. Među klaničarima je proveo 13 godina, a 1968. godine, kada je preduzeće počelo da propada, pa rukovođenje preuzela prinudna uprava, potražio je novo radno mesto.

– Odmah sam prešao u  lokalnu filijalu nekadašnje Službe društvenog knjigovodstva – priseća se Sava sopstvene najvažnije radne etape, u kojoj je, nakon šefovanja u nekoliko resora, od 1978. do 1995. godine bio na najvažnijoj poziciji. – Kada sam postao direktor prestao sam da glumim, ali se našeg teatra nisam odrekao. Nastavio sam, s jednakim žarom i upornošću, da vodim 1958. godine započetu  evidenciju pozorišne kuće, iz  koje su posle iznikle tri moje knjige o njenom istorijatu.

DRAGOCENI PODACI

– Vođenje pozorišne evidencije je, zbilja, mukotrpan posao.  Imao sam personalne kartone ne samo glumaca i reditelja, nego i kompletnog  propratnog osoblja. Beležio sam ko je, šta i kada igrao, pisao šta se dešavalo tokom sezone i van nje, na koje se festivale putovalo, ko je kavu nagradu ostvario. Kad se sve sabere, vredelo je tog mog golemog truda – poručuje Sava Savin.

VAŽNA ULOGA

Pomenimo Savine glumačke početke u Kikindi. Čim se Sava doselio u Kikindu pohitao je u pozorište. Ubrzo mu je dodeljena glavna muška uloga u „Hasanaginici“.  Valjda, pretpostavlja,  zbog prodornog glasa i besprekorne dikcije. Priseća se ostalih u predstavi. Dušanka Vlajić igrala je Hasanaginicu, sultanija je bila Ljubica Stepanov, a tu su još bili Jelisaveta Šuković, Stanimir Dragović i Žarko Budovalčev.

PREDNOST AMATERIZMU

– Naše pozorište je, nakon 48 godina amaterskog delovanja, poprimilo status profesionalne kuće. Igrao sam, naravno, i dalje, bez honorara i bilo kakve novčane nadoknade. Kada bih morao da se opredelim za jednu od dve statusne varijante, prednost bih dao amaterizmu, bezrezervno. Zna se i zašto. Pozorište je u vreme amaterizma svakodnevno vrvelo od ljudi. Sem glumaca, reditelja i ostalog pozorišnog osoblja, u naše prostorije svraćali su ljubitelji teatra i kulture, prosvetari, školska omladina, čak i radnička klasa. Već na početku profesionalizma sve to pozitivno i lepo je za kratko vreme utihnulo. Dođe publika, odgleda predstavu i tiho, ne zastajući, nestane. Zaključujem da amateri žive da bi igrali, a profesionalci igraju da bi živeli – jasan je Sava Savin.

M. Ivetić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sarandzije-(2)

Ribolovci, okupljeni u ekipi „Šaran 1 Kikinda“, u sastavu Atila Terek, Stefan Terek, Duško Popović i Nikola Tomašević, čiji je trener Zoran Popov, ostvarili su veliki uspeh i postali državni prvaci u šaranskom ribolovu. Kao najbolji u zemlji obezbedili su učešće na Svetskom prvenstvu. Tokom sva tri kola nadmetanja kikindske šarandžije bile su dominantne tako da su sa maksimalnim učinkom zasluženo osvojili titulu prvaka u generalnom plasmanu.

Takmičenje je organizovano proteklog vikenda na jezeru Jošava u Hrvatskoj, i to je bilo i treće kolo državne lige Srbije u šaranskom ribolovu. S obzirom na to da će na ovom mestu biti održano i Svetsko prvenstvu, odlučeno je da se i završno kolo lige naše zemlje organizuje na ovom jezeru.

Kikindski „Šaran“ na državnom prvenstvu su predstavljale dve ekipe. Ekipa „Šaran 2 Kikinda“ takmičila se u sastavu Dušan Savić, Stefan Savić i Saša Markov, a i njihov trener bio je Zoran Popov. Ova ekipa zauzela 13. mesto u ukupnom plasmanu. Imajući u vidu da je kapiten ekipe Dušan Savić otputovao na ovo takmičenje sa slomljenim i nedovoljno zaraslim skočnim zglobom ovaj rezultat je i više nego dobar.

Svetsko prvenstvo biće održano od 17. do 20. Septembra na jezerima Borovik i Jošava u Hrvatskoj. U udruženju „Šaran“ očekuju visok plasman kikindske ekipe i podsećaju da je ovo treći put da su naši ribolovci učesnici najvišeg ranga takmičenja.

A.Đ.

Ljiljana-1

Pored toga što slika, drži kreativnu radionicu u Kulturnom centru, naša sagovornica je i humanitarac  i volonter Crvenog krsta

Iz rodne Mačvanske Mitrovice Ljiljanu Bogosavljev studije su najpre odvele u Novi Sad, gde je upoznala svog budućeg supruga, Kikinđanina Sinišu, koji je isto bio student. Ljubav je planula i Ljiljana je odlučila da nakon izvesnog vremena svije svoje porodično gnezdo u našem gradu. Uz supruga, koji joj je uvek bio velika podrška, veoma je ponosna na dva sina. Danas, kad su oni samostalni ljudi, sa završenim fakultetima i lepim poslovima u Novom Sadu, Ljiljana ima vremena da se više posveti svojim davnašnjim ljubavima – slikarstvu i drugim likovnim umetnostima. I u tome ima puno uspeha.

Najnovije priznanje za njene kreativne domete desilo se nedavno, na obeležavanju četiri decenije Kulturnog centra Kikinda, kada je ova naša sugrađanka ponela laskavu titulu „Viteza Kulturnog centra“. Nije to došlo slučajno, jer ona već deceniju i po drži stvaralačku radionicu u ovoj ustanovi kulture.

– Kreativna radionica „Čarolija mašte” postoji već 14 godina. Sve je to počelo takoreći slučajno. Kad su mi deca odrasla i osamostalila se, pa sam imala malo više slobodnog vremena, najpre sam krenula da izrađujem slike od cepkanog plastelina koje su vrlo atraktivno izgledale. Slike su bile zapažene i pozvali su me jednom prilikom na neki ovdašnji umetnički kamp, gde je moje slike videla Tanja Nožica, tada direktorka Kulturnog centra. Ona se oduševila i tom prilikom me pozvala da počnem da držim kreativne radionice u Kulturnom centru. I to uspešno traje, evo, već deceniju i po.

– Najčešće su nam radionice subotom i ja se za svaku pripremam kao da je prvi put, radim vrlo temeljno i sa odgovornošću. Trenutno imamo 12 polaznika i pravimo ukrasne predmete od reciklažnog papira ili nekih drugih lako nabavljivih materijala. Učesnici radionice su deca osnovnoškolskog uzrasta i trudimo se da negujemo lepe vrednosti i osećaj zajedništva. Zanimljivo je da su članovi te radionice, koju smo nazvali „Čarolija mašte” uglavnom devojčice, a dečaci se pomalo snebivaju da nam se pridruže. Nadam se da će se ta praksa promeniti, jer kreativnost nema rodni predznak- priča Ljiljana u razgovoru za “Komunu”.

Pored ove preokupacije, od pre nekoliko godina učestvuje i u slikarskoj radionici, koju takođe u Kulturnom centru drži slikarka Smiljana Šalgo.

– Izgradila sam svoj samostalni likovni izraz i desi se da posmatrači na nekoj grupnoj izložbi prepoznaju, između mnoštva drugih, koji je moj rad –  dodaje naša sagovornica.

Prošle godine je Ljiljana imala i samostalnu izložbu radova u tehnici akril. Napominje i da joj posebno zadovoljstvo pričinjava pomenuta saradnja sa Smiljanom Šalgo, s obzirom da su i bliske prijateljice. Ljiljana ima reči hvale ne samo za Smiljanu, nego i Tanju Nožicu, kao i za sadašnjeg rukovodioca Kulturnog centra Marka Markovljeva. Uvek imaju sluha za sve kreativne ideje.

Pored nabrojanog, naša sagovornica je i veliki humanitarac. Volonter je Crvenog krsta skoro 17 godina, a deceniju i po dvaput sedmično aktivna učesnica programa „Briga o starima”.

– U pitanju su lica starija od 65 godina koja nisu instutucionalno zbrinuta, i koja su sa nižim nivoom socijalne sigurnosti. Moja koleginica Eržebet Cucić kao zdravstveni radnik i ja dolazimo im u kućne posete. Eržebet im meri fizičke parametre zdravlja, šećer i pritisak, a ja im pružam psihosocijalnu podršku. Često su u pitanju samačka domaćinstva i korisnici narodnih kuhinja i mi im pružamo ono što oni ne mogu da ostvare putem drugih organizacija, a to je da ne budu društveno izopšteni. Važno je da te starije osobe ostanu što duže u svom okruženju kao i da ih motivišemo da što duže koriste vlastite fizičke i mentalne potencijale, jer time i produžavaju vlastiti život.

PRIZNANJE JE MOTIVACIJA

– Prijatno sam se iznenadila ovim skorašnjim priznanjem „Vitez Kulturnog centra” i veoma sam im zahvalna što su prepoznali moj rad – kaže Ljiljana. Razgovorom s ovom kreativnom i svestranom osobom uverili smo se da će je ova nagrada još više motivisati u daljem radu.

N. Savić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

tehnicka-matura-(13)

Sigurnim korakom maturanti Tehničke škole „Mihajlo Pupin“, njih 173, obučeni u svečana odela i haljine, uz šalu i smeh  proslavili su matursko veče. Kako je treći deo  maturskom ispita zakazan za utorak, tada će i zvanično biti proglašen đak i sportista generacije jer i maturski ispit treba da polože sa najboljom ocenom. Uspesi u matematici, programiranju i elektrotehnici za titulu najboljeg đaka u generaciji kandidovali su Pavla Gojkovića elektrotehničar informacionih tehnologija.

-U prvoj i drugoj godini iz osnova elektrotehnike stigao sam do državnog takmičenja, s tim što sam u drugom razredu srednje škole osvojio drugo mesto na republičkom nivou. U trećem srednje fokusirao sam se na matematiku i programiranje. Iz programiranja sam stigao do državnog takmičenja, a iz matematike sam osvojio treće mesto na okružnom nadmetanju. Planiram da nastavim školovanje na Elektrotehnički fakultet u Beogradu ili softversko inženjerstvo na FTN-u u Novom Sadu – otkrio nam je Pavle.

 

Kandidat za sportistu generacije je plivač Veljko Karanović, koji je završio smer elektrotehničar informacionih tehnologija. Istu titulu poneo je i na kraju osnovne škole. Na maturu su ga ispratili i plivači.

-Plivanje treniram od malih nogu i član sam kluba „Velika Kikinda“. Bila je čast plivati za školu i predstavljati je na takmičenjima. Osvojio sam  dve srebrne medalje na državnim prvenstvima, jednu na pokrajinskom takmičenju, dok sam sve četiri godine školovanja bio prvi na okružnom takmičenju. Puno mi znači ova titula i motivacija mi je da još bolje i više treniram. I dalje ću nastaviti da se bavim sportom, a u planu mi je da upišem softversko inženjerstvo na Tehničkom fakultetu „Mihajlo Pupin“ – saznali smo od Veljka.

Ove godine maturiralo su učenici iz sedam odeljenja, kaže direktorica Milanka Halilović.

-Ova generacija specifična je po problemima koje su imali u završnoj godini. Bez obzira na to, pamtićemo ih kao uspešne mlade ljude. U odeljenju informacione tehnologije imamo čak 23 odlična učenika. Svi su bili aktivni na takmičenjima, a učestvovali su i u humanitarnim akcijama i osmišljavali ih. Naši maturanti koji su završili trogodišnji smer, u najvećoj meri, već imaju zagarantovan posao, tako da su i oni uspešno završili srednjoškolsko obrazovanje – navela je Milanka Halilović.

Ognjen Jovandić, dan pre mature, doneo je školi novo priznanje, osvojio je prvi mesto na državnom takmičenju iz preduzetništva – poslovni izazov.

-Takmičili smo se u timovima koji imaju maksimalno pet učesnika. Članovi tima upoznaju se na samom nadmetanju i sa mnom su bili takmičari iz Batočine, Pazove i Pančeva. Imali smo najbolju ideju da modernizujemo i prikažemo pčelinje proizvode. Osmisli smo lepak na bazi pčelinjeg voska i propolisa koji je biorazgradiv. Petočlana komisija naš proizvod ocenila je najvišim ocenama – dodao je Ognjen.

Najveća atrakcija bili su Nikola Čeleketić, Vladimir Indriković, Vojin Utržan i Milan Simić, svi sa smera elektrotehničar računara. Na maturu su došli u karucama koje su vukli lipicaneri. Smatrali su da je to najlepši način da se pozdrave od bezbrižnog, školskog, doba.

A.Đ.