Interkultura

gimnazija-ceska-(2)

Gimnazija „Dušan Vasiljev“ domaćin je kampa pod nazivom „Kikinda grad koji spaja ljude“ koji je okupio gimnazijalce iz našeg grada i Češke. Zamišljen da se učenici međusobno upoznaju, ali i sredinu u kojoj borave. Među onima koji su učesnici je i petnaestogodišnja Barbara Mala koja je smeštena u porodici Heldrih.

-Prvi put sam u Kikindi, ali i u Srbiji. Puno sam čitala o samoj zemlji, ali i o gradu, međutim ono što sam videla me je oduševilo. Grad je lep, posebno trg, prepun starih zgrada. Porodica u kojoj sam smeštena je divna, a poseban utisak na mene je ostavio sladoled koji smo jeli nigde nije toliko lep i obiman. Nadam se da ćemo i u budućnosti nastaviti prijateljstvo dveju škola i da ćemo imati priliku da i mi budemo dobri domaćini u našem gradu Veliki Mezeriči – rekla je Barbara.

Ana Vojvodić, učenica je Gimnazije domaćica je Čehinji koja se takođe zove Barbara.

-Još februara, pošto sam saznala ko će biti moja gošća, stupila sam u kontakt sa Barbarom. Već tada smo počele da se upoznajemo i komuniciramo. Jako mi se svidela i sada kada sam je upoznala moj utisak je kompletan. Imala sam priliku da joj pokažem grad koji je za nju, naspram mesta u kojem živi, veliko selo. Najveći utisak su joj kuće u kojim ima dosta dvorišnog prostora, kao i to što imamo kućne ljubimce – otkriva Ana.

Veliki Mezeriči nalazi se na jugoistoku Češke i priroda je potpuno drugačija u odnosu na Banat, saznali smo od profesorice engleskog jezika Drita Mesej.

-Uzbuđeni smo što smo u Kikindi i radujemo se sticanju novih prijatelja i saradnji. Sve aktivnosti koje imamo su izuzetno zanimljive i korisne. Razmena iskustava učenika i upoznavanje drugih kultura izuzetno je važno za razvoj mladih ljudi. Grad je divan, ima prelepe zgrade i istoriju – kazala je Drita Mesej.

Kamp je deo programa „Interkultura“  sa kojim Gimnazija sarađuje više decenija. Uglavnom se razmenjuju đaci, a sada je na red došla i razmena odeljenja, navela je Miljana Kitanović, psiholog:

-U razmeni učestvuje 20 učenika i dve profesorice. Smatramo da su ovakvi susreti važni jer pomažu u prevazilaženju predrasuda, razmenjivanju prijateljstva, učenju jedni od drugih, poštovanju različitosti. Posebno je značajan boravak u porodicama jer je to pravi način da naši gosti u potpunosti upoznaju sredinu u koju su došli i kulturno-istorijsko nasleđe koje imamo.

Tokom posete, koja traje do subote, osmišljen je zanimljiv program. Zajednički su organizovane radionice čija je tema  upoznavanje, gosti su predstavili svoj grad i školu, a imali su priliku i da istražuju  Kikindi u okviru programa „Sedam kikindskih čuda“. Na sedam lokacija  domaćini i gosti, podeljeni u isto toliko grupa upoznavali su se po jednim čudom nakon čega su imali zadatak da na kreativan način prikažu ono što su istražili.

Uzvratna poseta Kikinđana planirana je tokom oktobra.

A.Đ.

Nursen-Basce-1

Petnaestogodišnja Nuršen Bašće iz Istanbula već tri meseca živi u Kikindi u okviru programa razmene „Interkultura“, a naša sredina, kako kaže, brzo joj je postala „dom daleko od doma“. Prvi utisak bio joj je da je grad mnogo manji od onoga što je navikla, ali upravo ju je taj mirniji tempo života osvojio na prvi pogled.

Najviše je iznenadila razlika u školskom ritmu: u Turskoj je u učionici provodila i do deset sati dnevno, dok u Kikindi ima dovoljno vremena i za šetnju do škole – naviku koja joj je postala omiljena.

-Pešačim 35 minuta do škole svakog dana, ali osećam kao da traje deset. Baš mi prija – rekla je ona.

Živi kod porodice Avramov, a vršnjakinja Lara ističe da je prvi susret u Beogradu bio veoma emotivan. Odluku da postanu domaćini doneli su bez mnogo razmišljanja.

-Nikada nisam delila sobu, ali sada mi je to normalno. Trebalo je oko dve nedelje da se naviknemo na suživot, ali sve ide lepo – objasnila je Lara.

Nuršen je brzo prihvatila lokalne navike, a najviše je oduševljavaju srpski praznici, hrana i toplina ljudi. Omiljena jela su joj ćevapi i sarma, a najdraža srpska reč – „prijatno“. Priznaje da joj buka i gužva Istanbula uopšte ne nedostaju, ali joj nedostaju prijatelji i porodica.

Svoje utiske redovno deli sa roditeljima, a kada se u julu bude vratila kući, već zna šta će im prvo reći: „Drago mi je što vas vidim, ali ja bih nazad u Kikindu.“

395629749_1519354592143644_7560177486621524507_n

Muhamed Kasif Darinaufaldi, za svoje prijatelje Ifal, iz Indonezije, u našem gradu boraviće godinu dana u okviru programa „Interkultura“. Pre dva meseca stigao je iz dvomilionskog grada Surabaja, u kako kaže, mirnu i lepu Kikindu. U četvrtom je razredu prirodno – matematičkog smera Gimnazije „Dušan Vasiljev“, a njegovi domaćini su porodica Raca iz Nakova.

-Grad je manji nego što sam očekivao, ali ono što je moj prvi utisak su ljubazni i gostoprimljivi ljudi. Svi se puno druže i posećuju, a ono što sam primetio je da su glasniji u odnosu na sredinu u kojoj živim. Često se grle, udaraju po ramenima i leđima, dodirom se ovde pokazuje puno emocija. Vreme je puno hladnije u odnosu na klimu iz koje dolazim, a kažu mi da tek predstoji prava zima. Na to tek treba da se priviknem – otkrio nam je Ifal.

Razlika u načinu života, kulturi, tradiciji je puno, ali je cilj ovih razmena razumeti zemlju u kojoj ste na razmeni i lokalnom stanovništvu, pre svega mladima, preneti deo svoje kulture.

-U Indoneziji ne koristimo nadimke nego se oslovljavamo punim imenom. Većina stanovnika Indonezije su muslimani, a u Srbiji su pravoslavne vere. Molim se pet puta na dan, a ovde se to ne radi. Isto tako u mojoj kulturi ne koristi se leva ruka kako bi se nekom nešto dalo, to je kod nas nepristojno, a razlozi leže u religiji –  dodaje naš sagovornik.

Razlike u obrazovnom sistemu postoje, ali u načinu kako se primenjuje. Sa druge strane predmeti koji se izučavaju su manje više slični. U Indoneziji deca osnovni nivo obrazovanja stiču u osnovnim školama koje traju šest godina. Nakon toga upisuju srednju školu koja je dvosmerna. Učenici koji imaju ambicija da studiraju pripremaju se za fakultet, a oni koji ne žele na fakultet uče jedan ili dva zanata.

-Isto tako u Srbiji učenici jednog meseca idu pre podne, a drugog posle podne u školu. Kod nas škola za sve traje od 7 do 16 sati, nakon čega smo slobodni. Razlika je i što imamo takozvane skaut časove odnosno nastavu u prirodi. Tada kampujemo u prirodi i učimo puno toga o životnoj sredini. Najviše razlika je u hrani. U Indoneziji jedemo ljutu hranu i puno povrća, u Srbiji toga nema. Naša hrana je jaka i začinjena. Do sada sam probao puno srpske hrane i burek sa sirom je moj favorit – istakao je Muhamed Kasif.

Noćni život takođe je nešto na šta naš gost nije navikao.

-Mladi u Indoneziji ne izlaze noću u kafiće i diskoteke. Uglavnom se družimo tokom dana u tržnim centrima, a uveče i noću smo kod svojih kuća. Ovde se mladi potpuno drugačije zabavljaju. Moji vršnjaci koji žive u gradovima oblače se isto kao i svi drugi mladi širom sveta. Za mlade koji žive u selima i ruralnim sredinama svakodnevna odeća je ujedno i tradicionalna. Svako selo u Indoneziji ima drugačiju tradiciju i u skladu sa njom je i odeća – dodaje Ifal.

U Evropi je prvi put bio pre desetak godina. Boravio je u Velikoj Britaniji kod brata koji je tamo bio na studijama.

-Od tada je moj san bio da istražim Evropu i kada mi ukazala prilika da dođem u Srbiju na razmenu nisam se puno dvoumio. Od kompanije koja radi u mojoj zemlji dobio sam školarinu tako da sam zadovoljan što sam ovde – napominje mladi Indonežanin.

Srpski jezik, napominje, težak je za pamćenje, ali se nada da će ga pre odlaska dobro savladati.

-Naučiću više o drugim kulturama, a steći ću i nove prijatelje. Veoma mi se svideo folklor, naročito kolo jer je veselo, kao i vaša tradicionalna muzika. Moj cilj je da mojim novim drugarima prenesem deo svoje kulture, da im pripremim tradicionalnu hranu i da im pokažem naš tradicionalni ples – otkrio nam je Muhamed Kasif Darinaufaldi.

Program Interkultura spaja učenike

Od 2011. godine Gimnazija „Dušan Vasiljev” deo je programa Interkultura koji podrazumeva razmenu đaka iz čitavog sveta.

 

– Cilj ovih razmena je da se mladi upoznaju sa kulturom, običajima, tradicijom naše zemlje, da nauče srpski jezik i steknu nova prijateljstva. Desetak naših učenika takođe je bilo na razmeni, a do kraja ove školske godine, u okviru Interkulture, planiramo razmenu odeljenja sa školom iz Turske  – otkrila nam je profesorica Miljana Kitanović.

Do sada je na jednogodišnjoj razmeni u našem gradu boravilo tridesetak učenika iz Brazila, Rusije,Nemačke, Paragvaja, Belgije, Kalifornije, Italije, Turske, Grčke, Italije i sa Tajlanda.

error: Content is protected !!