humanost

ck-medalje-(1)

Medaljom Crvenog krsta Srbije nagrađen je Vladimir Madžar, dugogodišnji potpredsednik kikindske humanitarne organizacije, za višegodišnju podršku, unapređenje rada kroz posebna ulaganja znanja i stručnih sposobnosti i ličnog rada, a na predlog Crvenog krsta Kikinde.

Na sednici Upravnog odbora Crvenog krsta uručeno je i priznanje „Zlatni znak Crvenog krsta Srbije“ istaknutoj volonterki dr Gordani Bistričić, za višegodišnju podršku, dobrovoljni rad i doprinos u ostvarivanju ciljeva, javnih ovlašćenja Crvenog krsta i ukupnih programskih zadataka u okviru zdravstveno-vaspitne delatnosti.

Priznanja „Srebrni znak Crvenog krsta Srbije“, dodeljena su Ljiljani Bogosavljev i Eržebet Cucić za izuzetan stvaralački rad, posebna ulaganja znanja i stručnih sposobnosti, kao i lični rad u okviru programa „Briga o starijima“ čime se izuzetno doprinosi podizanju kvaliteta i nivoa ostvarenih rezultata u okviru socijalno-humanitarne delatnosti. Istim priznanjem nagrađene su i Jelena Rosić, za podršku i dobrovoljni rad u organizaciji u Nakovu koji predstavlja doprinos ostvarivanju ciljeva, javnih ovlašćenja i programskih zadataka, Jeleni Matić, za podršku i dobrovoljni rad u OŠ „Vasa Stajić“ u Mokrinu, za doprinos i promociji humanitarnih vrednosti i solidarnosti među decom i mladima, Eriki Kormanjoš, za podršku  i rad u zdravstveno-preventivnom programu,  Dragici Stojanović Žigić, za dobrovoljni rad  kao članice Nadzornog odbora,  Gordani Rackov, za rad u OŠ „Sveti Sava“ u Kikindi, za doprinos ostvarivanju ciljeva, javnih ovlašćenja i programskih zadataka Crvenog krsta. „Srebrni znak Crvenog krsta Srbije“ dodeljen je i  Aniti Budai Đemant, za podršku i dobrovoljni rad u u OŠ „Mora Karolj“ u Sajanu, za promociju humanitarnih vrednosti i solidarnosti među decom i mladima.

Ovom prilikom dodeljene su i zahvalnice istaknutim pojedincima volonterima, za podršku u okviru promocije volonterizma, dobrovoljnog davalaštva krvi, programskih zadataka i humanitarnih vrednosti i solidarnosti među decom i mladima, kao i Tehničkoj školi „Mihajlo Pupin“, Ronilačkom klubu „Orka“ i pekari „Testoteka“ .

 

kuvari-bazar

Ekonomsko-trgovinska škola obeležiće Dan škole u petak, bogatim i raznovrsnim programom koji spaja humanost, obrazovanje i sport. U okviru obeležavanja, biće nastavljene humanitarne aktivnosti započete koncertom „Svi za jednu mamu“. Ovog puta, prikupljena sredstva namenjena su Hani Dokić, za nabavku neophodnih kolica. Program će biti održan u dvorištu OŠ „Vuk Karadžić“ od 11.30 do 14.15 časova.

-Učenici obrazovnih profila konobara i kuvara pripremaće kolače, limunadu i zdravu hranu, koja će se prodavati, a sav prihod biće usmeren za pomoć Hani. Humanitarni deo programa biće upotpunjen sportskim sadržajem – turnirom u fudbalu, u kojem će učenici igrati međusobno, dok će pobednička ekipa odmeriti snage sa timom profesora. Profesorski tim činiće nastavnici iz OŠ „Vuk Karadžić“, Gimnazije „Dušan Vasiljev“ i ETŠ – saznajemo od direktora ekonomsko – trgovinske škole, Roberta Vunjaka.

Istog dana, u jutarnjim časovima, od 9 sati, u prostorijama škole u Ulici vojvode Putnika 2, biće organizovana i debata za srednjoškolce, na kojoj učestvuju učenici ETŠ i Tehničke škole. Tema debate biće razvoj kritičkog mišljenja, kulture dijaloga i javnog nastupa, kroz aktuelna pitanja poput značaja formalnog i neformalnog obrazovanja, granica slobode govora i uticaja veštačke inteligencije na savremenog čoveka.

Organizatori pozivaju sve sugrađane da se pridruže i podrže ovu manifestaciju, koja osim proslave Dana škole nosi i snažnu poruku solidarnosti i zajedništva.

T. D.

kolacijada-(2)

Miris domaćih kolača, dečji smeh i veliko srce meštana obeležili su ovogodišnju „Kolačijadu“ u Banatskom Velikom selu. U parku pored novog igrališta, u nedelju, okupio se veliki broj meštana, a rezultat je više nego impresivan – prikupljeno je čak 97.430 dinara.

Manifestaciju su, u ime roditelja sela, organizovale Slavica Vujović i Ana Borovnica Bulajić, koje ovu lepu tradiciju neguju već godinama. Ovoga puta, promena lokacije pokazala se kao pun pogodak – više izlagača, više kolača i, što je najvažnije, više osmeha.

Sva sredstva imaju jasnu namenu: 40.000 dinara već je uloženo u drvenu kućicu za igralište, 20.000 dinara biće iskorišćeno za pesak, dok će ostatak novca biti usmeren u humanitarne svrhe – za pomoć Jasni Stokić iz Novog Miloševa.

Posebnu čar događaju dali su animatori iz Zrenjanina, koji su oduševili najmlađe – maskota zeca, igra i osmesi učinili su da ova „Kolačijada“ bude nezaboravna, kako za decu, tako i za roditelje.

Organizacija ovakvog događaja ne bi bila moguća bez podrške zajednice. Pomoć su pružili Udruženje žena „Orhideja“, Udruženje žena „Velikoselke“, Udruženje penzionera i Udruženje pčelara, dok su značajan doprinos dali i brojni donatori.

T. D.

gimnazija-mjuzikl-2

Humanitarni mjuzikl „Nekad i sad – gimnazijalci za jednu mamu“, održan sinoć u Narodnom pozorištu, okupio je brojne sugrađane koji su zajedno sa mladim izvođačima stvorili veče za pamćenje – i učinili veliko delo.

Zahvaljujući dobrovoljnim prilozima publike, prikupljeno je čak 71.000 dinara za Jasnu Stokić iz Novog Miloševa, kojoj je novac neophodan za transplantaciju bubrega.

Prema rečima profesorke Snežane Zamurović, sve je proteklo u najboljem redu, a predstava je bila posebno prilagođena ovoj prilici. U odnosu na prethodno izvođenje, mjuzikl je obogaćen sa sedam novih numera, a na sceni su ovoga puta bili svi izvođači.

Puna sala, pesma u glas i osmesi koji su ispunili pozorište – publika nije bila samo posmatrač, već deo programa. Pevalo se zajedno, tapšalo, podržavalo, a energija koja se osećala u sali bila je, kako kažu organizatori, vedra, topla i iskreno ljudska.

Organizatori najavljuju i nove uspehe gimnazijalaca, među kojima je i plasman učenika Stefana Varge na Srpsku informatičku olimpijadu iz programiranja, koja će biti održana u maju.

T. D.

 

milan-lukac

Novi Kozarci i ove godine dočekuju Vaskrs onako kako najlepše umeju – uz osmehe, dečju graju, sport i zajedništvo koje se pamti.

Svečanosti počinju već u petak, kada će najmlađi, u organizaciji Crkvene opštine Novi Kozarci, imati priliku da učestvuju u radionici farbanja vaskršnjih jaja. Od 10 časova, kroz igru, boje i druženje, deca će učiti o značaju praznika i lepoti tradicije.

Pravo praznično uzbuđenje nastavlja se u nedelju, na sam Vaskrs. Nakon svečane liturgije, najmlađi će se okušati u tradicionalnom tucanju jajima – neizostavnom delu vaskršnjih običaja koji uvek izmami osmehe i navijanje.

Istog dana, od 15 časova, na programu je memorijalni turnir u basketu „Milan Lukač“, koji i ove godine nosi humanitarni karakter. Prikupljena sredstva biće usmerena onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Vaskršnja priča zaokružuje se u ponedeljak, kada počinje Vaskršnja olimpijada u organizaciji udruženja „Kozarčani“. Od 11 časova, učesnike očekuje niz zanimljivih i tradicionalnih disciplina – od poligona i boja na brvnu, do nošenja jaja u kašici, nadvlačenja konopca i trke u džaku.

Posebnu pažnju privući će i turnir u fudbalu za mlađe pionire, koji će se igrati na dva terena, uz učešće brojnih klubova iz regiona: FK „Sloboda“ Novi Kozarci, FK „Crvena zvezda“ Rusko Selo, FK „Kozara“ BVS, FK „Polet“ Nakovo, FK „Budućnost“ Srpska Crnja, FK „Crvena zvezda“ Vojvoda Stepa, FK „Zadrugar“ Lazarevo i ŠF „Mladi vukovi“.

Svi su pozvani – i meštani i gosti – da budu deo ove tople i živopisne praznične priče.

T. D.

 

gimnazija-mjuzikl-2

Kikinda ponovo pokazuje svoje najlepše lice – lice solidarnosti, brige i zajedništva. Učenici Gimnazije pridružuju se sugrađanima u humanitarnoj akciji prikupljanja sredstava za Jasnu Stokić, organizujući posebno veče ispunjeno umetnošću i humanošću.

U ponedeljak, 6. aprila, u Narodnom pozorištu, sa početkom u 18 časova, gimnazijalci će izvesti mjuzikl „Nekad i sad – gimnazijalci za jednu mamu“. Kroz pesmu, ples i glumu, mladi će poslati snažnu poruku podrške i pozvati sve sugrađane da se uključe u pomoć.

Inače, premijera ovog petog, jubilarnog gimnazijskog mjuzikla pod nazivom „Onda i sad“ bila je krajem februara. Prema rečima profesorke Snežane Zamurović, tema je poređenje kasnih osamdesetih godina i savremenog doba, predstavljeno na vedar i zabavan način.

-Scenografija je prikazala porodicu iz 1986. godine – starinski televizor, hekleraj, devojčicu koja čita knjigu i dečaka koji igra fudbal – nasuprot porodici iz 2026. godine, gde dečak igra igrice sa slušalicama na ušima, a devojčica vreme provodi na TikToku.

Program spaja rok i pop klasike ex-jugoslovenske i svetske scene, uz plesne koreografije i scenske detalje koji prizivaju duh prošlih vremena. Profesorica Zamurović radila scenario i režiju, a profesorica muzičkog, Dragana Armacki, radila je sa solistima, revidirala odabir pesama i pomogla izvođačima da se pripreme.

Organizatori pozivaju sve Kikinđane da dođu, uživaju u programu i, pre svega, budu deo akcije koja ima za cilj da pomogne jednoj majci. Jer, ponekad je dovoljno malo da bismo učinili mnogo.

T. D.

ruskoselski-festival-plesa

Treći Ruskoselski festival plesa, u organizaciji plesnog studija „Jefimija“, održan je juče u Ruskom Selu i još jednom potvrdio da igra može da spoji umetnost, zajedništvo i humanost.

Na sceni se predstavilo oko 90 učesnika, koji su publici priredili bogat i raznovrstan program. Uz nastupe domaćina i gostiju, koncert je protekao u spektakularnoj atmosferi, ispunjenoj energijom, ritmom i aplauzima.

Festival je ispunio svoju humanitarnu misiju – prikupljena novčana sredstva biće donirana vrtiću „Bubamara“ u Ruskom Selu.

Organizatori poručuju da su ponosni na sve učesnike i da ovaj događaj predstavlja podstrek za dalji rad i nove izazove koji ih očekuju.

Već u narednom periodu plesače „Jefimije“ očekuju važni nastupi – Svetsko prvenstvo u Senti od 15. do 17. maja, kao i završni koncert studija 31. maja, gde će publika ponovo imati priliku da uživa u njihovom talentu i posvećenosti.

T. D.

mijin

Smeh dece čuje se i pre nego što se stigne do kuće u Iđošu. Glasovi, dozivanje, trčanje po dvorištu — prizor koji na prvi pogled deluje bezbrižno. Tek kada se zakorači unutra, postaje jasno koliko je ta bezbrižnost uslovljena.

U jednoj sobi živi sedmoro dece sa majkom.

Tri kauča na razvlačenje, mala peć na drva i jedan sto – to je sve što ispunjava prostor. Na prozorima ćebad umesto zavesa. Nema struje, nema vode. Ipak, sve je uredno, čisto i složeno. Deca su doterana, vesela, vaspitana. Igračke koje su dobili dele bez svađe, kao da im je to najprirodnija stvar na svetu.

-Gledam njih i najteže mi pada što smo svi u jednoj prostoriji, bez struje i vode – kaže Linda Mijin, samohrana majka osmoro dece iz Iđoša: Leonore (4), Matije (5), Leontine (7), Lea (8), Dragane (9), Siniše (12) i Nene (15), dok je osmo – mala Ljubica u hraniteljskoj porodici.

Njen glas je tih, ali siguran. Bez drame, bez naglašene tuge — više kao konstatacija života koji se živi.

Linda je odrasla u Iđošu, ali je poslednjih godina sa decom bila prinuđena da se seli, tražeći mesto gde će moći da ostanu duže od nekoliko meseci. Živeli su u Sajanu, Padeju, kod raznih ljudi. Svaki put iz početka.

-Nismo mogli da nađemo stalan smeštaj. Ko će da primi toliko dece – deli sa nama Linda.

Kuću u kojoj sada žive dobili su na korišćenje. Iako je trošna i bez osnovnih uslova, za njih je značila bar nešto što liči na sigurnost.

Svakodnevica ove porodice počinje rano.

-Ustanemo, spremamo se za školu. Neko ide pre podne, neko posle. Imamo i vrtić, vodimo ih, dovodimo… Svaki dan je takav – priča Linda.

Dvoje najmlađih ove godine krenulo je u vrtić. Domaći zadaci ponekad se rade uz sveću, a svetlost u večernjim satima dolazi iz akumulatora koje pune kod rodbine.

Vodu donose brat, sestra ili zet — koliko mogu. Kuva se na šporetu na drva.

-Snalazimo se – dodaje kratko Linda.

Porodica živi od socijalne pomoći i dečijeg dodatka — ukupno oko 40.000 dinara mesečno.

-Najteže je zbog hrane. Za sve ostalo se nekako snađemo, ali hrana je uvek problem – objašnjava Linda.

Pomoć povremeno stiže — od rodbine, komšija, dobrih ljudi. U poslednje vreme, nakon što je njihova priča dospela u javnost, javilo se više ljudi koji su doneli odeću, obuću, igračke. Ali potrebe su svakodnevne i neprekidne.

Pored toga, tu su i školske obaveze, vrtić, matura najstarije ćerke. Svaka stavka je trošak koji se mora uklopiti u već ograničen budžet. Uprkos sudskoj presudi, alimentacija ne stiže već tri godine. Postupak je u toku.

Ipak, ono što ovu porodicu najviše obeležava nije siromaštvo. To je način na koji žive uprkos njemu. Deca su vedra, razigrana, međusobno bliska. Ne otimaju se oko igračaka. Ne žale se. Dele.

Siniša, dvanaestogodišnjak, kaže da najviše voli da igra fudbal sa drugarima.

-Nedostaje nam struja i voda, ali nadam se da će nam uskoro biti bolje – kaže on.

Kada govori o željama, ne pominje igračke ili telefone.

-Najveća želja mi je da nam se vrati naša najmlađa sestra Ljubica.

Priču o ovoj porodici ranije je objavila Humanitarna organizacija „Srbi za Srbe“, ukazujući na uslove u kojima žive i na potrebu da im se pomogne.

Linda kaže da je do kontakta sa organizacijom došlo preko škole.

-Učiteljica mog deteta nas je povezala. Da nije bilo toga, ne znam kako bismo – priča.

Za nju, međutim, postoji nešto što je važnije od svega materijalnog. Najmlađa ćerka Ljubica već više od dve i po godine nije sa njima. Smeštena je u hraniteljsku porodicu.

Razdvajanje je bilo najteži trenutak.

-Nisam mogla da spavam, ni da jedem. Gledaš decu — svi su tu, samo ona fali – kaže Linda.

Danas se čuju svakodnevno, preko video poziva.

-Kad sam je videla prošlog vikenda, raširila je ruke i viknula: „Mama moja, mamice, došla si“. Ali onda pita: „Mama, da li me vodiš kući?“

To je, kaže, pitanje na koje joj je najteže da odgovori.

Uprkos svemu, Linda ne govori o beznađu. Naprotiv.

-Moja deca su mi sve. Zbog njih idem dalje. Znam da će biti bolje – zaključuje Linda.

Ta vera, tiho izgovorena, provlači se kroz celu priču. Ne kao sigurnost, već kao odluka.

Pomoć koju dobijaju za njih ima veliki značaj, ali potrebe ostaju.

-Svima koji su nam pomogli želim da se zahvalim od srca – kaže Linda. – To nam mnogo znači.

Njena želja je jednostavna: Da deca imaju uslove za normalan život. I da ponovo budu svi zajedno.

T. D.

 

humanitarni-koncert

Narodno pozorište u Kikindi bilo je ispunjeno do poslednjeg mesta na humanitarnom koncertu „Svi za jednu mamu“, koji je okupio učenike, profesore, kulturna društva i brojne sugrađane sa jednim ciljem – da pomognu lečenje Jasne Stokić.

Publika je tokom večeri uživala u raznovrsnom programu – pesmi, recitacijama i nastupima koji su, osim umetničkog, nosili i snažan emotivni naboj. Atmosfera je bila topla i vesela, prožeta osećajem zajedništva i iskrene želje da se pomogne.

Ova akcija, koja je potekla od učenika Ekonomsko-trgovinske škole, za kratko vreme prerasla je u pokret koji je okupio čitav grad.

– Bezrezervnu podršku učenici su dobili od mene, direktora i svih učenika iz razreda, a potom i učeničkog parlamenta. Cela škola se podigla na noge da realizuje ovu ideju koja je nastala u učionici, a prerasla u nešto veliko – istakla je Ivana Kojić, razredni starešina odeljenja II1 ETŠ.

Ona je dodala da su se pozivu odazvali i učenici drugih škola, horovi i kulturna društva, a posebno učenici Osnovne škole „Vuk Karadžić“, sa kojima dele zgradu.

– Često mislimo da mladi nemaju empatije kao nekada, ali večeras smo videli da ona i te kako živi u njima – rekla je Kojić, naglasivši da su se učenici uključili na različite načine – od nastupa do organizacije i prikupljanja priloga.

Posebnu težinu večeri dale su reči Jasne Stokić, kojoj je koncert i bio posvećen. Ona se, zajedno sa ćerkom Jelenom, na kraju koncerta zahvalila svim okupljenima. Iako, kako kaže, nije bilo lako prihvatiti da joj je potrebna pomoć, podrška koju dobija menja sve.

– Osećaj večeras bio je predivan. U početku nije bilo tako, jer nije lako tražiti pomoć. Ali kada vidite kolika armija ljudi stoji iza vas, onda je to nešto što vas tera da idete dalje – rekla je ona.

Dodala je da joj mnogo znači svaki gest podrške, bilo da dolazi od prijatelja, komšija, dece ili potpuno nepoznatih ljudi.

– Jedan običan čovek odvoji od svoje porodice koliko može, i to je za mene ogromno. Ne mogu se dovoljno odužiti svima za ovu humanost – istakla je Stokić.

Da je akcija probudila empatiju širom grada, potvrđuju i mladi koji su se odazvali pozivu.

– Došla sam da podržim drugaricu i njenu mamu. Najviše me je dirnulo to što ljudi žele da pomognu i što su spremni da budu humani – rekla je učenica Kalina Skuban.

Idejni tvorac akcije, učenica ETŠ, Iva Kiš, nije krila zadovoljstvo što je inicijativa prerasla u nešto mnogo veće.

– Kada vidim da je moja ideja postala stvarnost, baš mi je drago. Okupilo se mnogo ljudi i svi su izašli u susret. Najlepši trenutak je ovo jedinstvo – vidi se da je Kikinda grad velikog srca – rekla je ona.

Na velikoj sceni Narodnog pozorišta večeras su nastupili ženska pevačka grupa „Melizmi, hor Kulturnog centra „Attendite“, horovi OŠ „Vuk Karadžić“ i ETŠ, učenici i recitatori više škola, ADZNM „Gusle“, kao i Milan i Vid Vašalić.

Humanitarni koncert „Svi za jednu mamu“ pokazao je da, uprkos svakodnevnim izazovima, solidarnost i dalje živi među ljudima. Veče ispunjeno pesmom i dobrotom još jednom je potvrdilo da, kada se zajednica ujedini, niko nije sam.

T. D.

ets-bolnica

Učenici Đačkog parlamenta Ekonomsko-trgovinske škole posetili su u ponedeljak Opštu bolnicu u Kikindi i tom prilikom uručili donaciju namenjenu najmlađim pacijentima. Sredstva su obezbeđena iz fonda koji je ostao nakon prethodnih humanitarnih aktivnosti koje je parlament organizovao tokom godine.

Kako je objasnio predsednik Učeničkog parlamenta Ognjen Gucul, odluka o tome kako će novac biti utrošen doneta je jednoglasno.

-Na sednici Parlamenta razgovarali smo o tome kako da iskoristimo preostala sredstva. S obzirom na praznike i značaj darivanja, odlučili smo da novac usmerimo deci koja praznike provode na bolničkom lečenju – rekao je Gucul.

Pripreme za akciju trajale su nedelju dana i obuhvatale su kupovinu potrebnih stvari i organizaciju posete bolnici. Članica parlamenta Jovana Balašev istakla je da je učenicima bilo važno da u praznično vreme ne zaborave one koji nisu u mogućnosti da praznike provedu kod kuće.

Učenici naglašavaju da ovo nije prva, ali ni poslednja humanitarna aktivnost koju realizuju.

-Trudimo se da uvek pomognemo onima kojima je pomoć najpotrebnija – poručila je Nina Rofa, članica Učeničkog parlamenta.

Poruka koju žele da pošalju svojim vršnjacima i široj zajednici jasna je – i mali gestovi mogu imati veliki značaj.

-Naše malo nekome zaista može da znači mnogo. Osećaj da ste uradili nešto korisno za druge je najveća nagrada – istakla je Nikolina Barbo. Sličan utisak podelila je i Nikolina Milenković, koja je navela da su učenici bili ponosni i srećni što su mogli da pomognu.

Podršku učenicima pružio je i direktor škole Robert Vunjak, naglasivši da škola, pored obrazovne, ima i važnu vaspitnu ulogu.

-Pored znanja, važno je da kod učenika negujemo vrednosti kao što su humanost, solidarnost i briga za druge. Ponosni smo što naši učenici to pokazuju konkretnim delima – naglasio je Vunjak.

 

 

error: Content is protected !!