hirurgija

tomin-i-miladinov

Na sednici Pokrajinske vlade kojom je predsedavala predsednica Maja Gojković odlučeno je da Opšta bolnica dobije endoskopski stub sa gastroskopom i kolonoskopom, čija je vrednost 14 miliona dinara. Kikindska zdravstvena ustanova  trenutno poseduje endoskopski stub star oko 20 godina i nabavka novog aparata neophodna je radi povećanja kvaliteta usluga koje se pružaju pacijentima, preciznijih i pouzdanijih rezultata rada, kao i veće sigurnosti lekara i osoblja.

-Video endoskop sa gastroskopom i kolonoskopom koji će nam stići je medicinski aparat najnovije generacije i veoma je značajan za nas i pacijente. Uz njega ćemo imati nove mogućnosti u radu koje nismo mogli da primenjujemo na starom aparatu. Ujedno omogućiće bržu i precizniju dijagnostiku bolesti želuca i debelog creva – istakao je dr Bojan Miladinov, načelnik Odeljenja hirurgije. – Postojeći aparat je star, često se kvari i od početka godine dva meseca smo bili bez njega.

Dosta pacijenata dolazi na kolonoskopski pregled kojim se ispituje debelo crevo, kako bi se utvrdili eventualni problemi poput čireva, polipa ili raka. Godišnje ima više od 400 endoskopskih pregleda.

-Aparat na kom još uvek radimo, dok ne stigne novi, dugo je u našoj ustanovi i u proteklom periodu sve više se kvari – nadovezala se dr Vesna Tomin, v.d. direktorica Opšte bolnice.-  Svaka popravka je izuzetno skupa, te smo odlučili da konkurišemo za kupovinu novog. Kako trenutno nemamo gastroenterologa Pokrajinski sekretarijat za zdravstvo finansira dolazak dr Slankamenca kako bi pacijenti imali i ovu zdravstvenu uslugu. Očekujemo da aparat bude u funkciji do kraja decembra. Uskoro ćemo imati i našeg gastroenterologa i novi endoskopski stub nam je preko potreban. Bolnica je i deo državnog programa prevencije kolorektalnog karcinoma. Imamo vođe timova koji su u programu za rano otkrivanje karcinoma debelog creva i želuca.

Na dnevnom nivou Odeljenje hirurgije primi i otpusti u proseku desetak pacijenata. Uz interno, hirurgija je najveće odeljenje.

-Bolesti želuca i debelog creva česte su u našoj sredini. Pozitivno je što postoji trend smanjenja karcinoma želuca, dok je rak debelog creva jedan od najčešćih karcinoma i broj obolelih stagnira. Važno je da se na vreme otkriju prvenstveno pre kancerogene lezije poput polipa, kako bi se sprečio dalji razvoj bolesti. Iako kolonoskopije i gastroskopije primarno rade gastroenterolozi, hirurzi su preuzeli na sebe ovaj deo posla. Davno smo počeli da radimo kolorektalnu hirurgiju koju prate pomenuti pregledi. To se ispostavilo dobro za našu Bolnicu jer već nekoliko godina nemamo u našoj ustanovi gastroenterologa. Osim mene tu je još jedan hirurg koji već radi na ovim aparatima, a obučavamo i dvoje mlađih kolega. Uskoro očekujemo i da dr Miloš Đurin završi supspecijalizaciju iz gastroenterologije, te će i on značajno doprineti zajedničkom cilju da se promene što pre otkriju i leče – pojasnio je dr Miladinov.

Kikindski hirurg dodaje da je u proteklih nekoliko godina dosta ulagano u Odeljenje hirurgije.

-Među najvažnijima su novi operacioni sto, dve nove lampe, dve elektrohirurške jedinice, stub za endoskopiju. Odlično smo opremljeni tehničkim i medicinskim aparatima, a najveći problem je nedostatak hirurga. Do 2027. godine očekujem da će nas biti sedmoro. Pomalo me brine što je slabo interesovanje mladih lekara za hirurgiju. U proteklih nekoliko godina samo jedan se interesovao za ovu granu medicine – saznajemo od dr Miladinova.

Dr Milena Ivanić završila je specijalizaciju i prva je žena hirurg u Opštoj bolnici. Sredinom naredne godine na istu poziciju dolazi i dr Jelena Ristić.

-One su značajno pojačanje Odeljenju hirurgije. Prethodnih godina radilo nas je premalo. Od devet hirurga koliko je neophodno, u jednom momentu bilo nas je dvojica. Sada imamo pet hirurga i radujemo se radu sa koleginicama. Predrasuda je da je hirurgija grana medicine za muškarce jer su žene pokazale da su veoma uspešni hirurzi. Pre dve decenije, kada sam ja bio na specijalizaciji neznatan broj žena je učio za hirurga. Danas ih je sve više i naša Bolnica prati taj trend – zaključio je dr Bojan Miladinov.

Kikindsko hirurško odeljenje ima mali procenat smrtnosti, svega šest odsto, što je u granicama svetskog proseka. Pacijenti na ovom odeljenju imaju tešku patologiju i za prvih devet meseci ove godine bilo je blizu hiljadu prijema i otpusta pacijenata.

A.Đ.

 

 

IMG_4857

Kada je nakon završene osnovne škole i gimnazije u rodnom Bosanskom Grahovu upisivao studije u Beogradu, dileme nije bilo. Odlikaš naklonjen prirodnim naukama, školovanje je nastavio na Medicinskom fakultetu gde je, prvi susret sa hirurgijom odredio njegov dalji profesionalni put.

– Još kao student, hteo sam da budem hirurg. Kada su nas prvi put uveli u operacionu salu, bilo je to na Prvoj hirurškoj klinici u Beogradu, to me je fasciniralo. Istog momenta, virus hirurgije ušao je u mene-  priča za Kikindski portal dr Gojko Ljuboja, poznati kikindski hirurg.

Posle završenog Medicinskog fakulteta, usledilo je služenje vojnog roka. I ponovo jedan sudbonosan susret koji ga dovodi baš u Kikindu.

-Nikad nisam ni pomislio da dođem u Kikindu, premda imam rođake ovde. Ali, kada sam bio u vojsci, sa mnom u Sremskoj Mitrovici je bio jedan stomatolog. Tri meseca je bio na otkomandi u Kikindi, pa se vratio. Toliko fantastičnih stvari mi je ispričao o Kikindi. Bila je to 1983. godina, izgrađena je nova bolnica, trg, „Narvik“… Bio je oduševljen Kikindom. Meni je bilo najvažnije da budem relativno blizu Beograda, ali da ne čekam u Beogradu posao, već da što pre počnem da radim, to sam želeo. Tako sam i rekao ocu. I zaista, ukazala se prilika ovde. Prvo sam radio u službi Hitne pomoći, a posle, od 1988. godine u bolnici- evocira sećanja dr Ljuboja.

Kada je došao u kikindsku bolnicu, mlad i ambiciozan lekar, veliki zaljubljenik u svoj poziv, želeo je da ide u korak sa vremenom, da se usavršava i primenjuje savremene metode i dostignuća. Sve operacije koje se danas rade na hirurgiji, na izvestan način u ovu ustanovu doneo je upravo dr Ljuboja.

– Imao sam sjajne učitelje kad sam došao u kikindsku bolnicu, prema kojima gajim veliko poštovanje. Ipak, bila je to hirurgija na izmaku. Kad sam video da tapkam u mestu, da ne napredujem, krenuo sam po našim najvećim ustanovama kao što je Prva hirurška klinika, sa najeminentnijim hirurzima. Onda sam počeo da napredujem, da uvodim operacije koje se nisu do tada radile. Bilo je mnogo doktora od kojih sam učio. Dr Zoran Krivokapić, vodeći kolorektalni hirurg je dolazio ovde i radio, mnogo sam naučio od njega. Niz imena je bilo. Ko god je dolazio, ulazio sam u salu i gledao kako rade. Uvek sam govorio i mlađim kolegama, treba uvek gledati druge, naći ćete sitnicu koju ćete ugraditi u svoj rad- napominje poznati hirurg.

Imati tuđ život u svojim rukama-ima li šta odgovornije od toga? Koliko se čovek vremenom na to navikne, pa i ogugla?

-Nikada nisam oguglao. Komplikacije sam teško podnosio, to svi znaju u bolnici. U početku sam mislio da je to zbog toga što nemam dovoljno iskustva, smatrao sam da će to postati rutina i lakše, međutim, nije. Desilo se da se ništa nije promenilo, čak se odnos i pogoršao –iskren je dr Ljuboja.

Za značajan doprinos u oblasti zdravstva, krajem prošle godine nagrađen je gradskim priznanjem „Dr Ranko Petrović“. Iskreno i skromno priznaje da ga nije očekivao. Najvišu opštinsku nagradu dobio je i pre petnaestak godina.

Šta je najvažnije za dobrog hirurga, pitamo ga.

-Da je manuelno sposoban, a drugi uslov, možda i važniji je da budete posvećeni hirurgiji. Jer hirurgija traži 100 posto posvećenosti. To je velika žrtva, ako ste spremni na to, možete se njom baviti. Ako mislite da radite od 7 do 3 i da idete kući i zaboravite šta se dešava, onda bolje se nemojte baviti hirurgijom. Vi ležete sa hirurgijom i budite se sa njom- nedvosmislen je naš sagovornik.

Deset hiljada operacija

Tokom radnog veka u kikindskoj bolnici, dr Gojko Ljuboja obavio je oko deset hiljada operativnih zahvata- od opšte i kompletne abdominalne hirurgije osim jetre, pa do zahtevne Viplove operacije.

-Kad vratim film unazad, analiziram, prosto se nekad čudim kako sam sve to izdržao. Dugo vremena sam ovde u bolnici, bio najstariji i najkompetentniji za neke operacije, pa sam morao da budem angažovan kod mnogih operacija. Kad god je problem, tu sam, bilo to tri popodne ili tri noću. Veliki je to napor, ogromna energija. Mnogo puta sam došao na poziv, a mnogo puta i sam. Svakog vikenda kad nisam radio, dolazio sam u bolnicu da obiđem moje pacijent- kaže dr Ljuboja u razgovoru za Kikindski portal.

Odušak u sportu

Odušak od stresne svakodnevice i zahtevne profesije, dr Ljuboja pronalazio je u sportu.

-Jedini hobi mi je sport. Nekada sam rado igrao fudbal, a već dvadesetak godina igram tenis- kaže ugledni hirurg.

error: Content is protected !!