Градска кућа

Korinđaši 2

U susret najradosnijem prazniku, večeras se posebno raduju deca. Korinđanje – recitovanje božićnih pesmica na Badnji dan, stari je običaj koji opstaje samo u malom delu Vojvodine – između ostalog i u Severnom Banatu.

Ovo je poseban oblik koledarskih običaja tokom kojih deca (nekada je to bilo pod maskama) u grupama obilaze kuće, pevajući šaljive pesmice. Zauzvrat, domaćini ih daruju slatkišima i voćem, posebno orasima, ponekad i novcem. U narodu postoji verovanje da, što korinđaši glasnije pevaju, to donosi više sreće domu koji posećuju.

Običaj korinđanja koji nosi radost i duh zajednice, i dalje se neguje u Kikindi, na sreću i mlađih i starijih sugrađana. U Gradskoj kući, od prošle godine, takođe dočekuju korinđaše. Tako je bilo i danas – najmlađe čuvare tradicije darivao je gradonačelnik Nikola Lukač sa saradnicima.

Kikindski fudbalski arbitri obeleželi lep jubilej. Sedam decenija ponosa

Svečanom dodelom priznanja, zaslužnim pojedincima i ustanovama, kikindski fudbalski arbitri okupljeni u svojoj organizaciji pri Fudbalskom savezu Grada Kikinde, obeležili su večeras, u Svečanoj dvorani Gradske kuće, lep i vredan jubilej – 70 godina postojanja svoga udruženja. U obraćanju prisutnima, naš kolega novinar Branislav Ugrinov, u ulozi visprenog voditelja programa, podsetio je na istorijat sudijskog udruženja osnovanog u našem gradu 1952. godine, spomenuvši brojna značajna imena, a, s obzirom da je reč o dugom minulom periodu, mnogima od njih odata je i pošta minutom ćutanja.

Apostrofiran je posebno Milan Stokić Baba, rođen 1911. godine, koji je pre sedam decenija utemeljio organizovano bavljenje fudalskim suđenjem u Kikindi, zajedno sa: Slavkom Stanimirovim, Jovanom Valterom i Vukašinom Bojićem. Stokić je još 1937. u Kraljevini Jugoslaviji položio u Subotici za zvanje fudbalskog arbitra. Međutim, i pre toga, 1925. godine kao prvi pisani trag o fudbalskom suđenju u tadašnjoj Velikoj Kikindi, ostalo je zabeleženo ime i prezime Božidara Miškovića. On je bio rođen 1894. godine, a u Beogradu je, sada već, pre bezmalo jednog stoleća stekao zvanje fudbalskog arbitra, kao prvi iz Velike Kikinde.

Ređala su se potom brojna značajna kikindska imena na vojvođanskoj, ali i na tadašnjoj jugoslovenskoj fudbalskoj sceni koja je imala dva savezna razreda. Pre svih reč je o Jovici Bešlinu, glavnom sudiji na tri beogradska „večita derbija” i to u vreme bivše velike države, a sudio je popularni Joki i na evropskoj UEFA sceni.

Potom, bili su tu i: Stevan Divjački, Nedeljko Plemić Mejo, Petar Rajić, Bogdan  Stojisavljević,  Mirko Starčević, Vladimir Dumitrov, Ivan Šibul, Jovica Stanojević i Dejan Petrović. Svi pomenuti sudili su kao savezni arbitri, a to zvanje imali su i: Kosta Vujadinov, Predrag Popović, Marko Nikolić i Neven Zekonja, upravo aktuelni predsednik kikindske Stručne strukovne organizacije fudbalskih sudija Grada Kikinde.

– Proleteli smo kroz istoriju, a ko god je od bivših sudija mogao, došao je i hvala im na tome. Njima smo i uručili najveći broj priznanja: povelja, zahvalnica i prigodnih darova. Reč je ukupno 50 priznanja. Nažalost, dugo već nismo imali sudiju kalibra Dejana Petrovića, koji je svojevremeno bio u timu čuvenog sudije Milorada Mažića na UEFA sceni, a da ne govorim o dostignućima Jokija Bešlina, koji je sudio najposećeniji „večiti derbi” u istoriji – 1984. godine. Međutim, mi u kikindskoj organizaciji imamo jasan cilj da kroz pet do sedam godina naš grad opet dobije barem jednog saveznog arbitra, sada Srbije, koji će suditi najmanje drugi savezni rang – kazao nam je Zekonja.

Svečanost su ugodnim glasovima i prekrasnom pojavom uveličale članice pevačke grupe Melizmi, ali nije to bila jedina lepota na ovom skupu. Bile su tu i članice kikindske sudijske organizacije – šest mladih devojaka fudbalskih sutkinja početnica, koje su, međutim, već sada našle svoje mesto među 300 arbitara iz našega grada.

Toliko ih je, naime, od 1952. godine do danas, sa većim ili manjim uspehom, pod svetlima evropskih reflektora ili na džombastim ledinama pokraj kukuruzišta, prodefilovalo kroz ovaj lep, ali često i nezahvalan posao, a neizostavni deo najvažnije sporedne stvari na svetu.

Istovremeno to je i onaj segment fudbala koji je i najčešće i najžešće na udaru i klubova, ali još i više navijača pa, priznajmo to ovom prilikom, delimično i nas sportskih novinara. I mi smo ti koji znamo često biti u pravu kada ih  kritikujemo, ali neretko i „lokalpatriotski” gledamo i na svoj i na posao fudbalskih sudija pa se tada o njih i ogrešimo.

Učenici treće godine Gimnazije „Dušan Vasiljev“ danas su posetili Gradsku kuću. Razgovarali su sa gradonačelnikom Nikolom Lukačem, razgledali su Skupštinsku salu i upoznali se sa radom Uslužnog centra.

 

 

Najmlađi sugrađani, mališani iz vrtića „Poletarac“, danas su bili gosti Gradske kuće i čelnika Grada. Uručili su poklon gradonačelniku Nikoli Lukaču, a imali su i pitanja za njega i saradnike.

Tokom sat vremena druženja deca su, osim kabineta, videla i Skupštinsku salu i upoznala se sa znamenitim Kikinđanima, čiji portreti se nalaze u Gradskoj kući.

 

 

SAVATE-Nada-For-NASLOVNA

Gradonačelnik Nikola Lukač upriličio je prijem za savatistkinju Nadu For (31), poznatiju kao Miladinov, Iđošanku koja se udala i preselila u Francusku, ali je i pored ponude Francuske federacije savatea, nastavila i pre desetak dana i završila takmičarsku karijeru u reprezentaciji Srbije i to na savršen način – u Italiji osvajanjem naslova prvakinje sveta u kategoriji do 48 kg u disciplini aso (polukontaktnoj borbi).

– Ovu titulu prvakinje sveta dugo sam čekala, četvrt veka bavila sam se borilačkim sportovima, a čak osam godina, koliko sam se nadmetala u savateu, stizala sam do medalja na velikim nadmetanjima, ali mi je zlato izmicalo. Sada sam krunisala karijeru, a poseban osećaj bio je što su na prvenstvu sveta u Milanu bile intonirane samo tri himne, uz našu, još jedino francsuska i kanadska. Imala sam pet borbi, a prvi put uspela sam da u finalu savladam neku francusku savatistkinju. Dugujem veliku zahvalnost i Francuskoj federaciji koja mi je omogućila vrhunske pripreme u njihovom trening centru, a savate je zapravo francuski boks i u toj državi ima status nacionalnog sporta. Gledano godinama unatrag, pomoć sam imala i od lokalne uprave i Mesne zajednice – rekla je Nada, koja je u Gradskoj kući bila u pratnji oca Milana Miladinova, osnivača iđoškog Kluba borilačkih sportova Arena u kojem se Nada kao sedmogodišnjakinja pa do 2014. godine oprobala i u tekvondou i kik boksu, a onda je prešla u savate.

Gradonačelnik Lukač napomenuo:   

– Hvala Nadi zbog himne Srbije koja je slušana u Italiji, donela je radost Iđošanima i Kikinđanima, a biti prvak sveta u bilo čemu nije mala stvar. Nada i njen otac Milan animirali su generacije Iđošana da se bave sportom, a Nada će novim generacijama sada biti idol i u budućoj trenerskoj karijeri sigurno neće zaboraviti svoje selo i Kikindu.

 

„Noć šampiona” za oproštaj od ringa

Nada For oprostiće se od ringa u subotu, u svom Iđošu na reviji borilačkih sportova „Noć šampiona”. Početak revije zakazan je za 15 sati na otvorenom rukometnom terenu u selu.

error: Content is protected !!