galerija terra

tanja-ostojic-tera-(4)

U Galeriji „Tera“ organizovan je razgovor sa  multimedijalnom umetnicom Tanjom Ostojić iz Berlina koja je bila učesnica simpozijuma 2013. godine. Tema o kojoj je govorila je „Metodologije kolektivnih feminističkih umetničkih praksi“. Ovakvi događaji su tu da prikažu tendencije u savremenoj umetnosti i da otvore prostor za diskusiju među mladim ljudima.

-Desio se prelaz u umetnosti, uz novi način izražavanja tako da umetnik ili umetnica nisu individue koje se bave svojim kreiranjem, nego uvode i druge i nastaju kolektivna umetnička dela. To govori da umetnici danas nisu egocentrični, kakvi su bili nekada jer se kroz kolektivni način rada bavimo podrškom jedni drugih i učimo jedni od drugih – smatra Tanja Ostojić.

Predstavljena su dva projekta „Leksikon Tanja Ostojić“ i „Mis(s) placed Women“ kojima je zajedničko da je svaki od njih trajao više godina i uključivao je veći broj devojaka i žena različitih generacija. Projekat „Leksikon Tanja Ostojić“ trajao je šest godina. Učestvovale su 33 žene imenjakinje i prezimenjakinje Tanje Ostojić.

-Jedna od njih Tanja Ostojić Guteša je došla u Kikindu i provela vikend u „Teri“ i bavila se vajarskim radovima. Druge Tanje Ostojić prošle su različite faze poput intervjua i radionica koje su organizovane u našoj zemlji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Nemačkoj. Sve zajedno izradile su umetnički rad, vez i skulpture od gline – pojasnila je naša sagovornica.

Projekat „Mis(s) placed Women“ obuhvatio je 180 žena širom sveta. One su učestvovale u velikom broju performansa u javnom prostoru koji su se bavili, pre svega, migracijom.

A.Đ.

 

 

 

 

 

Crtanje-niti-(1)

Ritual, obred u različitim medijima, kao sredstvo i način spajanja ljudi, sa istim smislom i svrhom na različitim meridijanima, tema je večeras otvorene izložbe u Galeriji „Tera“. Autorka je multidisciplinarna umetnica Koštana Banović koja živi i radi u Holandiji.

Diplomirana slikarka rođena je u Sarajevu i početak njenog umetničkog puta odredile su ratne prilike u kojima se našla po završetku Akademije.

– Nisam želela da sedim u ateljeu i da slikam, to mi se nije činilo u redu. Bilo mi je potrebno da izađem i da budem u kontaktu sa ljudima i tada sam počela da radim performanse i video zapise. Kad sve materijalno nestane u ratu, kada ostane samo sedam vaših fotografija, čovek se zapita: „Šta je moj identitet?“. Ja sam otkrila da je to ritual bacanja graha, to je baš moje. Puno takvih performansa sam radila, ali ne kao gatanje, nego kao pravljenje mostova prema drugom čoveku, ljudima. Tako je počelo – objašnjava Koštana Banović.

I nastavilo se istraživanjem rituala „sa sistemom“, odnosno načina na koji različite kulture neguju svoju tradiciju: pasulj ima 41 komad, u Brazilu je to 16 školjki, a u zapadnoj Africi su čak 362 linije u pesku. Kao umetnik-antropolog, iz Afrike odlazi u Brazil, pa u Senegal, na ostrva Karipske Holandije, Kubu…

– Izražavajući se kroz različite discipline i medije – crteže, video-radove i performanse, otkrivala sam dublju funkciju obreda, i svetovnih i religijskih – kaže umetnica. – Oni su kao skulptura u prostoru, za njih nam nije potreban jezik, samo ih osetimo i oni nas povezuju.

Izložba „Crtanje niti“ sadrži i predmete – objekte/medije, „nađene, poklonjene, kupljene, ostavljene“ sa svih mesta na kojima je istraživala svoju osnovnu temu.

– Koštana Banović je organizatorka velikog broja samostalnih i kolektivnih  izložbi, učesnica mnogobrojnih rezidencijalnih programa, a njeni filmovi se prikazuju  na festivalima. Njen etnološki film u fokus stavlja čulne aspekte obreda, a dvokanalna video instalacija – odnos lokalne zajednice prema prirodi – istakla je Tijana Toševski, istoričarka umetnosti, otvarajući izložbu.

Na crtežima sa perforacijama, nitima tražim konekciju prema živima i prema mrtvima i zato je u središtu ritual, kao sredstvo da se povežemo sami sa sobom, sa drugima i sa čitavim kolektivom, zaključila je Koštana Banović.

Na taj način, njene niti privlače, spajaju i donose utehu zajednice. Razumite ih na izložbi u Galeriji „Tera“ na Trgu do 20. maja.

S. V. O.

1707506317726

Na panel diskusiji „Još jedna balkanska priča: perspektive mladih umetnika“ organizovanoj u Galeriji „Tera“ učestvovali su mladi umetnici i mladi kulturni profesionalci iz Kikinde, Beograda, Novog Sada i Pančeva među kojima je bila i Katarina Popović, vizualna umetnica iz Beograda koja prvi put samostalno izlaže u Galeriji „Tera“ sa izložbom „Balkanska priča“. Mlada umetnica okupljenima je govorila o tome koliko joj je važno što je dobila priliku da samostalno izlaže i to baš u galeriji koja je prepoznata širom sveta. Upravo ova izložba bila je inicijator panel diskusije okrenute mladim umetnicima i kreativcima i njihovim perspektivama nakon završenih studija.

U panel diskusiji učestvovali su i sugrađani Irena Kovač, vizualna umetnica, članica Umetničkog saveta Galerije „Tera“, Sonja Beloš, vizualna umetnica, Filip Bajilo, scenski dizajner i fotograf, Jelena Ciganović, kustoskinja – istoričarka umetnosti, kao i Viktor Cvejić, Bijenale mladih – organizacioni tim iz Beograda, Darija Dragojlović, vizualna umetnica, Multimedijalni centar Led Art – Šok zadruga iz  Novog Sada i Nikola Gajić, vizualni umetnik iz Pančeva.

Govorilo se o ulozi institucija, generacijskog i intergeneracijskog umrežavanja kako u Srbiji tako i regionu, tendencijama u umetnosti, aktivnoj sceni kao i potencijalnim koracima koje svi zajedno možemo preduzeti kako bi se mladim umetnicima omogućilo delovanje u kulturnom prostoru, ispoljavanju kreativnog potencijala, i u suštini,  bavljenje svojom strukom .

U okviru godišnjeg izložbenog programa  „Tera“ je od ove godine uvela prateće aktivnosti. Cilj je da sadržaje poseti više publike, ali i da se kultiviše ukus novih i potencijalnih konzumenata kulturnog sadržaja iz našeg grada.

Svaka izložba imaće barem jednu dodatnu aktivnost koja je u uskoj vezi sa sadržajem, temom ili širim kontekstom tekuće izložbe. U planu su stručna vođenja, panel diskusije i razgovori sa umetnicima, umetnički performansi, kamerni muzički programi ili  međusektorski „džoint-venture“ događaji u kojima će se uključiti i sektor koji deluje van prostora umetnosti i kulture.

2013-International-Sculpture-Symposium-Terra-Milan-Blanusa-e1638353340284

U Galeriji „Tera“ u petak, 8. septembra, u 20 sati biće otvorena izložba „Grafike i terakote“ autora Milana Blanuše.

Milan Blanuša je u kontinuitetu aktivno prisutan na domaćoj umetničkoj sceni na kojoj decenijama ostaje dosledan autentičnom jeziku medija, paralelno u crtežu, slici, grafici ali i skulpturi insistirajući na pitanjima posvećenim otuđenom čoveku koji preživljava u otuđenom globalnom – korporativno -kapitalističko – konzumersko orijentisanom društvu. Vizuelne poruke na radovima pojačane su citatima, rečima ili rečenicama te tako predstavljaju intimnu belešku umetnika koji nije samo svedok već i zabrinuti učesnik vizuelnih predstava koje stvara.

Plazinic 1

“Vrlo malo svetlosti” naziv je izložbe eminentnog slikara Božidara Plazinića koja je otvorena u Galeriji „Tera“. Seriju radova čine četiri celine crteža na novinskom papiru, nastalih 2020. i 2021. godine.

„Jedan od fenomena i tema Plazinićevog rada u karijeri dugoj više od pola veka jeste svetlost, koja je u mitologijama skoro svih naroda doživljena kao tajna života. Nezavisno od toga koji materijal i medijum da koristi, umetnik iznova nastoji da izvuče ona svojstva koja odgovaraju njegovim primarnim impulsima. Za njega je od vitalnog značaja iznalaženje onog trenutka svetlosti koji osvaja moć govora. Taj trenutak poseduje snagu saopštenja (upotreba novinskog papira) i nosi, unutar svojih ostvarenih likovnih elemenata, sugestiju njegovog unutrašnjeg razloga“, navela je u najavi izložbe Verica Nemet, istoričarka umetnosti iz „Tere“.

Izložba je plod pandemije, potvrdio je autor na svečanom otvaranju i samo je deo iz perioda njegove hiperprodukcije.

– Tada sam osetio jedan trenutak koji je kulminirao u mojoj svesti, da mi već dugo živimo u problemu nestanka egzistencijalne svetlosti, one koja treba da budi sve pozitivno u nama. Živimo u vremenu informacija kojima nas bombarduju – o tragedijama, bolestima i političkim intrigama. Sve to, kap po kap, utiče na našu svest i ubija taj minimum svetlosti koji je potreban da se održimo kao ljudi i da zadržimo dostojanstvo čoveka. U to vreme i bukvalno sam oseećao nedostatak svetlosti jer sam živeo u jednoj sobici i svakog dana sam radio crteže kojima sam praktično poništavao te tekstove. Pokušao sam da ih  prevedem u estetski predmet, da to ružno pretvorim u nešto lepo. Napravio sam 212 crteža, od kojih su neki sada ovde pred vama – rekao je Plazinić.

Božidar Plazinić stvara u Čačku, dobitnik je više od 30 domaćih i internacionalnih priznanja. Postavka njegovih radova ostaće u Galeriji „Tera“ do 2. jula.

Bozidar Plazinic

“Vrlo malo svetlosti” je najnovija serija slikara Božidara Plazinića koju čine četiri ciklusa crteža na novinskom papiru, nastalih za vreme izolacije zbog pandemije.

Božidar Plazinić rođen je u Guberevcima (Lučani). Od 2001.godine ima status istaknutog umetnika. Njegova dela nalaze se u svim značajnijim galerijama i muzejima na prostoru bivše Jugoslavije. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada.

Izložba pod nazivom „Vrlo malo svetlosti“ biće otvorena u petak, 16. juna, u Galeriji „Tera“, u 20 sati.

Izložba šuma a

Fotografije nastale tokom šetnji kroz šumu duž obala Tise delo su umetnice Jelene Vladušić i od večeras su izložene u Galeriji „Tera“. Ciklus „Svet se kaže šuma“ nastao je u veoma značajnom periodu njenog života, kaže autorka.

– Ciklus sam započela kada sam bila u drugom stanju, u periodu kada se promenila moja životna uloga i, samim tim, i perspektiva, način na koji  posmatram svoje okruženje. Ovi radovi naslanjaju se na moj prethodni ciklus „Pejzaži iz stomaka“ i dolazi iz mene istinski, duboko je iskren i inspirisan načinom kako se mi odnosimo prema prirodi i šta ćemo ostaviti našim pokolenjima, šta ću ja, kao majka, ostaviti svom detetu. Odražava moju zabrinutost i potrebu da se zagledam u pejzaž u kojem se nalazimo. Fotografije su iz prostora u kojem provodim puno vremena, za mene je intiman i u njemu se ogledam. Krenuo je iz mene, ali bi trebalo da komunicira sa širom publikom – rekla je Jelena Vladušić na otvaranju izložbe.

Autorka je završila doktorske studije fotografije. Posle niza izložbi u zemlji i inostranstvu, njeni prikazi šume kao metafore sveta ili ličnog viđenja istog i nas u njemu, biće izložene u Galeriji „Tera“ do 14. juna.

Šuma

Fotografije iz ciklusa „Svet se kaže šuma“ Jelene Vladušić biće izložene u Galeriji „Tera“.

Jelena Vladušić je osnovne i master studije fotografije završila na Akademiji umetnosti u Novom Sadu i doktorirala je na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Izlagala je samostalno i na grupnim izložbama i dobitnica je priznanja u zemlji i inostranstvu.

Otvaranje izložbe je u petak, u 20 sati.

Milovan Dagović

Tačno dve decenije nakon što je učestvovao na Simpozijumu skulptura u terakoti „Tera“, akademski umetnik Milovan Dagović Dago vraća se u Kikindu. Ovoga puta u istoimenoj galeriji njegova izložba oslikava put pun prepreka i beznađa koji obuhvata period od izgnanstva iz ratnog Sarajeva 1992.godine do sadašnjeg vremena.

Tragičnost savremenog društva ogleda se u velikom raslojavanju, nepoštovanju i kršenju svih društvenih i pravnih normi običnog čoveka. Postajemo dramatično i tragično postojanje ljudske civilizacije iza koje se čuje samo krik izmrcvarenog čoveka, navodi umetnik koji je u Kikindi izlagao prvi put za vreme bombardovanja 1999.godine.

 – Sva ta priča vezana za liniju i crtež je moj svakodnevni način življenja i opstajanja,a pogotovo u tom periodu, ako se govori o likovnom jeziku i strukturi. Ovde izloženi radovi su nastali u protekle dve godine. Iako sam pre svega vajar, crtež je za mene najosnovnije izražajno sredstvo,  tako je i linija početak svega- priča Dagović.

-U Kikindi sam 2002. učestvovao na vajarskom simpozijumu. Tada sam ovde bio prvi put, sa vajarima iz Italije, Španije, koleginicom iz Beograda. Ravnica je ostavila na mene utisak. Živeo sam neko vreme i u Somboru, a danas u Subotici. Ravnica je sastavni deo i ove likovne slojevitosti- ukazuje umetnik čiju izložbu „Tragovi identiteta“ posetioce Galerije „Tera“ mogu pogledat do kraja novembra.

Dagović nudi sveže likovno umeće i zbog finog sopstvenog kodeksa povezivanja konstruktivizma i figurativnosti, plastičnog i pikturalnog, fantastičnog u duhu neshvatljive surove stvarnosti, ocenila je istoričarka umetnosti Radmila Savčić.

Milovan Dagović Dago rođen je u Užicu 1954. godine. Umetničku školu i Akademiju likovnih umetnosti, na odseku vajarstva, završio je u Sarajevu, gde je i magistrirao. Član je ULUS-a. Radio je kao profesor u Umetničkoj školi u Užicu. Izlagao je kolektivno i samostalno u Srbiji i inostranstvu.