ђурђиц

sveti-djordje-djurdjic

Srpska pravoslavna crkva proslavlja praznik posvećen Obnovljenju hrama Svetog velikomučenika Georgija, u narodu poznatijem kao Đurđic.

Proslavlja se dva puta godišnje 6. maja (Đurđevdan) i 16. novembra (Đurđic), a u umetnosti se često prikazuje kako ubija zmaja, odnosno aždaju.

Po običajnom kalendaru, u tom periodu, ništa se ne daje iz kuće, žene ne rade ručne radove, obućari i krojači odmaraju. Ne ide se u lov na vukove.

Ako su Mratinci magloviti, zima će biti promenljiva, ako je vedro, zima će biti ljuta.

Prema narodnom verovanju zima dolazi sa Đurđicem, a odlazi sa Đurđevdanom.

djurdjic

Pravoslavni vernici danas obeležavaju uspomenu na prenos moštiju Svetog Đorđa iz Nikomidije u Lidu Palestinsku, što je bilo ispunjenje njegove poslednje želje, i obnavljanje njegovog hrama u koji je položeno njegovo telo. U narodu je ovaj praznik poznat i kao Mali Đurđevdan.

Sveti Đorđe se na ikonama najčešće predstavlja na konju, u vojvodskom odelu, kako ubija aždaju. Na ikonama za praznik Đurđic, on je bez konja, u stojećem stavu i sa kopljem ili mačem u ruci.

Crkva Svetog Đorđa u Boru

Iako u pravoslavnom kalendaru nije obeležen crvenim slovom, Đurđic je poštovan među vernicima, pa se tako na ovaj dan ne rade teški poslovi i ručni radovi. Dani od Đurđica do Svetoga Mrate, odnosno Svetog mučenika Stefana Dečanskog, koji se obeležava 24. novembra, nazivaju se mratinci ili vučiji dani, jer je sveti Mrata zaštitnik vukova. U vreme mratinaca ništa se ne daje iz kuće, ne prede se vuna i ništa se ne pere. Krojači i obućari se odmaraju, a žene ne rade ručne radove.

Đurđic je, po broju svečara, na osmom mestu u Srba. Ovo je i gradska slava Novog Sada i Bora. Ukoliko padne u mrsni dan, sprema se mrsna trpeza, a ukoliko padne u posni dan (sreda, petak), sprema se posna hrana. Na liturgijama u pravoslavnim hramovima pominje se stradanje svetog Đorđa.

ayios-georgios-gc22c18181_1280

Đurđic je  jedna od najčešćih slava srpskih porodica. Sveti Georgije je veoma poštovan u našem narodu. Slavi se dva puta godišnje – 16. novembra po novom kalendaru, kao Đurđic, praznik prenosa moštiju svetitelja u Palestinu i polaganja u velelepni, njemu posvećeni, hram, i 6. maja kao Đurđevdan, dan smrti Svetog Georgija, velikomučenika i borca za hrišćanstvo.

Đurđic je slava ili preslava mnogih srpskih mesta i porodica. Označava početak Vučjih dana ili Mratinaca, dana do Mratindana, 24. novembra.

Po običajnom kalendaru, u tom periodu, ništa se ne daje iz kuće, žene ne rade ručne radove, obućari i krojači odmaraju. Ne ide se u lov na vukove.

Ako su Mratinci magloviti, zima će biti promenljiva, ako je vedro, zima će biti ljuta. Prema narodnom verovanju zima dolazi sa Đurđicem, a odlazi sa Đurđevdanom.

( RTS)
error: Content is protected !!