Dejan Ivanović

Dejan-Ivanovic
Dejan Ivanović (31), nakon što je prošao obuku u svim mlađim selekcijama, nije dobio priliku za debi u seniorskom timu OFK Kikinde pa je krenuo u potragu za fudbalskom srećom po selima severnog Banata, kikindskog ŽAK-a, potom bio i na jugu, u Vršcu i pančevačkom Dinamu, da bi se tek 2020. vratio na kikindski Gradski stadion i onda, u dva navrata, bivao jedan od najbitnijih pojedinaca prilikom plasmana OFK Kikinde u srpskoligašku „Vojvodinu”. Nosio je kao zamenik i traku oko ruke, a od letos je i kapiten „crveno-belih”.
– Kada sam završio staž u mlađim selekcijama OFK Kikinde, Srpska liga bila je izuzetna, a ja premlad pa nisam dobio priliku ni na kašičicu, makar s klupe u finišu mečeva, ali i klub je uskoro potpuno potonuo, zamalo da ispadne i u najniži međuopštinski rang, tako da sam ja zapravo u to vreme i po obližnjim seoskim klubovima igrao u mnogo višim stepenima, a s Kozarom i u Srpskoj ligi, Vršac i Dinamo takođe su bili u tom rangu – priseća se Ivanović
Usledio je ipak novi, doduše još uvek polagani, uspon OFK Kikinde.
– Trebalo je da prođe decenija pa da klub ponovo krene ka višim rangovima i u organizacionom i u igračkom pogledu. Zdrava priča je napravljena, pozvan sam pre pet godina i sve se poklopilo kako treba, Iako smo nakon prvog ulaska u Srpsku ligu odmah ispali, sada nakon drugog povratka, 2023. godine, OFK Kikinda je jedan od najstabilnijih klubova u trećem rangu, ne samo u Vojvodini.
Siguran je Ivanović da se približava i sezona kada će se u Kikindi igrati savezni rang.
– Blizu smo, iako nema pritiska ni ove niti će ga biti naredne sezone, a veliki je promet igrača i često krećemo sve od početka. Međutim, ima i to svojih draži, svakog prelaznog roka dolaze novi klinci za koje se ja vezujem i to mi je motiv da im pomognem. I ove zime mi je teško palo kada su otišli svi oni mladi momci, desetorica njih, koji su mi bili pre svega dobri prijatelji, pričali smo ne samo o fudbalu već i o životu, a neka im je srećno, pogotovo trojici u saveznom rangu.
Menjao je Ivanović i pozicije u timu.
– Sebe kao najkorisnijeg vidim u samom špicu napada, centarfor sam. No, prethodne sezone trener Šponja došao je na zanimljivu ideju i pomerio me na desnog beka-krilo. Na nekoliko kontrolnih utakmica dobro sam odigrao i tu sam i ostao za njegovog mandata, a igrao sam ponekad čak i potpuno defanzivno po desnoj strani i tada smo povezali  pet ili šest utakmica bez primljenog gola. Trenutno sam polušpic kod novog trenera Đokića, dobro mi je i u toj ulozi, imam njegovu podršku, savetuje me oko pozicioniranja i oko zadataka koje očekuje od mene, a ko zna na kojoj ću poziciji završiti karijeru – zaključuje s osmehom Ivanović, uvek pozitvne energije što i ne čudi, jer veseljak je po prirodi.
D. P. 
BRAT ĐORĐE
Brat Đorđe Ivanović mnogo je poznatiji, počev od igara u Spartaku, Partizanu, inostranstvu, Čukaričkom.
– Veliki je profesionalac. On živi za fudbal i ne zna za drugačiji život. Iako mlađi, njegovi mi saveti pomažu kako u igri tako i van terena, premda je to kod nas uzajamno. Često pita za OFK Kikindu, iz čije pionirske selekcije se otisnuo u svet, interesuje se kako smo igrali, kako treniramo, koje su nam ambicije…
MOKRINSKI KNEZ
Bio je Dejan i mokrinski knez.
– U jednom trenutku pokušao sam da se bavim i lokalnom politikom, čak sam bio i izabran i za predsednika saveta Mesne zajednice Mokrin, u koji sam s roditeljima doselio kada su mi bile tri godine. Međutim, to je posao koji zahteva ogromnu odgovornost i mnogo vremena kojeg ja više nisam imao pored fudbala, muzičkih nastupa i rada, kao profesor fizičkog, u kikindskoj Predškolskoj ustanovi.
MUZIČAR
Muzikom se davno pre politike bavio, dok je bio u nižim rangovima nastupao i po veseljima s harmonikom i uz mikrofon, najčešće subotom nakon utakmice.
– Planiram da igram u OFK Kikindi dokle god budem koristan, a kada okačim kopačke o klin, potpuno ću se posvetiti muzici i tu juriti drugu polovinu „radnog staža”, naravno uz svoju profesiju u Predškolskoj ustanovi.
Na poslednjem druženju, na kraju jeseni u restoranu „Lovac”, zamalo je  ukrao slavu muzičarima zaduženim za zabavu.
– Za dobar provod bio je zadužen moj dobar prijatelj i kolega Bili, koji mi je u jednom delu bez pogovora ustupio mikrofon da malo i ja zabavim saigrače, upravu i prijatelje kluba. Uživam u tome, kao i u fudbalu – veli Dejan koji je, naravno, svoj zarađeni „bakšiš” te večeri prosledio prijateljima muzičarima.
Dejan Ivanović. Golgeter, muzičar, pedagog, knez

Minuli gradski derbi između OFK Kikinde i ŽAK-a odlučio je Dejan Ivanović (28) i to u sudijskoj nadoknadi, no već sezonama unatrag prepoznatljiv je na terenima severnog Banata u vrhu napada kao golgeter pa je sigurno da će još mnogo puta na ovaj način biti u centru pažnje ljubitelja fudbala. Međutim, oni koji ga bolje poznaju, van travnatih igrališta, znaju i da je Dejan vrsni harmonikaš, a upućenima u društveni život poznat je i kao predsednik Saveta MZ Mokrin, popularno rečeno knez.

Kada dobro odigra, on ili njegova ekipa, a neki su važni bodovi osvojeni, prvo pitanje drugara iz ekipe, još i pre povratka u svlačionucu na tuširanje, glasi: Jel harmonika u gepeku? A čim usledi širok dečački osmeh Ivanovića jasno je, u prostorijama kluba na stadionu uskoro će se zaoriti neki stari popularni hit primeren slavljeničkoj atmosferi.

– Tako je od kako sam u seniorskom fudbalu, nekako me drugovi u svim ekipama doživljavaju i održavaju i u toj ulozi, a nisam malo sredina promenio, od naših na severu Banata: mokrinskog Delije, bašaidske Vojvodine, ŽAK-a, Kozare, do OFK Kikinde. U međuvremenu bilo me je i na jugu Banata, u Vršcu i pančevačkom Dinamu – kaže Ivanović.

Postigao je dosad više od 100 golova u zvaničnim utakmicama, a muzika ga, veli, silno inspiriše za sve što radi u životu.

– Pored harmonike, s kojom javno drugujem od prvog razreda srednje škole, od nedavno sam postao i pevač. Užitak mi je zagarantovan, a nije zanemariv ni prihod. Ljudi prepoznaju kao nešto kvalitetno ono što radim sa svojim bendom pa nas ima po celoj Vojvodini, od Subotice do Beograda, a u poslednje vreme „preplivali” smo i Savu i Dunav i stigli do Kragujevca i Gruže.

Sve je dakle uživanje i fudbal i muzika, tu retko ko inače može išta zameriti pogotovo pozitivcu kao što je Dejan Ivanović, ali šta je s politikom? Tu je teren mnogo klizaviji čak i od onog travnatog, natopljenog kišom.

– Pa dobro, ovo čime se ja bavim i nije baš klasična politika, iako je činjenica da sam biran na izborima, avgusta 2021. godine. Predsednik sam Saveta MZ Mokrin, a kao mlad i ambiciozan rešen sam da od naše varošice načinimo još bolje mesto za život. Za ovaj pomenuti protekli period, dve velike investicije sproveli smo u delo. Sanirana je deponija i izvršeno je izmuljavanje kanala duž celog Mokrina. Sledeće što planiramo jeste izgradnja sportskog centra na otvorenom, pored stadiona Delije.

Od novembra 2020. Dejan je zaposlen u Predškolskoj ustanovi u Kikindi kao pedagog za fizičko vaspitanje.

– Master profesor sam fizičkog vaspitanja i sa decom svakodnevno sprovodim aktivnosti i uživam u tome, a najlepše mi je kada me mališani s osmehom dočekaju. A kada stignem kući, tu me čekaju moji Đorđe od dve i Katarina od godinu dana i žao mi je što nisam više s njima, no moram napomenuti i da supruga Jelena za moje obaveze ima izuzetno razumevanje i na tome sam joj neizmerno zahvalan – zaključuje Dejan Ivanović.

BRAT ĐORĐE VELIKI PROFESIONALAC

Fudbalski poznatiji od braće Ivanović, Đorđe, mlađi je godinu dana od Dejana.

– Fudbal nam je porodično u krvi, a brat je veliki profesionalac. Trenutno je u beogradskom Čukaričkom, praktično našem trećem klubu,  iza večitih rivala. Ima već pet velikih trofeja u karijeri i rođen je da bude šampion. Još kao deca takmičili smo se, ali je on pokazivao mnogo veću želju i posvećenost fudbalu i to je ono što je načinilo razliku između nas dvojice u njegovu korist, iako sam ja u detinjstvu pokazivao jednak potencijal, a mnogi kažu čak i veći od njegovog. Znači, presudila je njegova velika radna etika i mentalna snaga u prelomnim momentima i to ga je lansiralo u vrh našeg fudbala, ali i u vrh ovog našeg sporta u Sloveniji i Belorusiji, a može se pohvaliti i nastupom za reprezentaciju Srbije.

 

 

Završen turnir u malom fudbalu u Mokrinu. Trijuf Kafe bara „Nađa” iz Kumana

Pobedom u finalu nakon penala, rezultatom 3:2 (1:1 bilo je tokom igre), ekipe Kafe bara Nađa iz Kumana nad domaćim timom Menjačnicom Meja 86, večeras je u Mokrinu okončan turnir u malom fudbalu, koji je, pod pokroviteljstvom MZ Mokrin i Grada Kikinde, tokom minulih dana okupljao 12 ekipa. Pobednički sastav inkasirao je tako 170 hiljada dinara, drugoplasiranom je pripalo 50, a Ziroubetu, ekipi koja je pobedila tim Stovarišta Kovačević posle rezultata 1:1 i potom boljeg izvođenja penala u utakmici za treće mesto, 25 hiljada dinara.

Željko Popov iz Menjačnice Meja 86 najbolji je strelac turnira, za najboljeg igrača proglašen je Igor Dražić iz pobedničke ekipe, a najbolji čuvar mreže takođe je iz redova Kumančana – Sava Vadaski. Gradski većnik za sport Dragan Pecarski naglasio je:

– Grad Kikinda nastaviće da ulaže u ovu sportsku manifestaciju da bi turnir postao tradicionalan, a imajući u vidu da je termin u Mokrinu idealan, naredne godine cilj će nam biti dovođenje još većeg broja ekipa.

Dejan Ivanović predsednik Saveta MZ Mokrin, dodao je:

– Ugostili smo, na ovom drugom po redu turniru, ekipe iz: Ruskog Sela, Kikinde, Kumana, Novog Bečeja, Ade i naše domaće Mokrinčane, a potrudićemo se da ih već naredne godine bude i iz više mesta, kao i da podignemo kvalitet takmičenja.    

 

Mokrin Arandjelovdan

U Mokrinu je danas proslavljena varoška i crkvena slava Aranđelovdan. Osvećenje i rezanje slavskog kolača priređeno je u svečanoj sali Mesne zajednice, a potom su, na svečanosti u Omladinskom domu, uz prigodan kulturno-umetnički program, zaslužnim meštanima dodeljene zahvalnice.

Dobili su ih Živko Ugrenović, za svesrdnu pomoć u radu Mesne zajednice, Dejan Pudar, direktor SC „Jezero“ za izuzetnu saradnju sa Mesnom zajednicom, Jovan Veljin, počasni predsednik Udruženja građana „Raša Popov“, za promociju i organizaciju kulturnih dešavanja, Nera Kovačev, umetnički rukovodilac KUD „Mokrin“ za očuvanje i negovanje tradicionalne igre i pesme, Božidar Fišakov iz UG „Devet grla“, za uspešnu realizaciju javnih radova, Zoran Tenkeš, za grafički dizajn za potrebe MZ, udruženja i sportskih klubova. Za doniranje sredstava za pošumljavanje zahvalnica je uručena grupi građana: Mladenu Adamovu , Duški Mačkić Pavlov, Robertu Belošu, Silviji Štuermer, Željku Burkinu i Nemanji Dukatarevu. Zahvalnicu je dobila i firma Bioesen Kula, za pomoć Mesnoj zajednici. Zahvalili su se i Dimitriju Rakinu za održavanje arterskih bunara.

Mokrinčanima je, u ime Saveta Mesne zajednice, slavu čestitao Dejan Ivanović. Sumirao je realizovane planove i ukazao na buduće.

– U proteklom periodu uređena je deponija, urađen je trotoar na glavnoj ulici, a u planu je čišćenje kanala, kao i igralište za mali fudbal i basket, to nam nedostaje- rekao je Ivanović.

Čestitkama se pridružio predsednik Skupštine grada Mladen Bogdan koji je prisustvovao svečanosti zajedno sa članovima Gradskog veća Valentinom Mickovski i Ljubanom Sredićem.

– Ovo je lep povod za okupljanje i dogovor kako da zajedničkim predlozima dođemo do toga šta je građanima najpotrebnije, Osluškujemo potrebe građana i trudimo se da njihove zahteve ispunimo na najbolji način. Tako je u proteklom periodu urađen usporivač na glavnoj ulici, kao i trotoar. Važna je rekonstrukcija krova na biblioteci, gledaćemo da i to uvrstimo u buduće planove- istakao je Bogdan.

Pored infrastrukturnih ulaganja, Mokrinčanima ništa manje nije važan kulturni život varoši.

– Udruženje građana „Raša Popov“ proslavilo je mali jubilej- pet godina rada. Od samog osnivanja, trudili smo se da uhvatimo korak sa najznačajnijim manifestacijama, što smo, verujem, i uspeli. Imali smo i Nedelju kulture u Mokrinu koja je obilovala kulturnim sadržajima i posetiocima. Želim da pohvalim i druge članove Udruženja: Jovana Veljina, Darinku Maljugić, Zorana Tenkeša- naglasio je Živko Ugrenović, predsednik UG „Raša Popov“.

Tradiciju, igru i pesmu neguju i na mlađe naraštaje vredno prenose i u KUD-u „Mokrin“.

-Naš KUD broji 180 članova podeljenih u šest folklornih sekcija. Imamo dve pevačke grupe, tu je zaslužan i Vladimir Milovanov, naš korepetitor. Tokom godine vredno smo radili, a Mesna zajednica je to prepoznala- rekla je Nera Kovačev, umetnički rukovodilac KUD-a „Mokrin“.