bombardovanje

nato-venci-14
Članovi udruženja „Srpski ratni veterani“ sutra, 31. maja u 19 sati ispred spomenika „Tuga”, paljenjem sveća i nošenjem znaka „Target“ obeležiće  godišnjicu bombardovanja Kikinde od strane NATO agresora.

U noći između 31. maja i 1. juna 1999. godine Kikinda je raketirana sa četiri bombe, a meta su bili objekti u nekadašnjoj kasarni „Servo Mihalj”.

Naš grad bombrdovan je u toku NATO agresije na SR Jugoslaviju. Iz Aviana u Italiji poleteli su avioni koji su ušli u našu zemlju iz pravca Hrvatske, došli do Kikinde i gađali kasarnu.

 

nato-venci-2026-(1)

Vazdušni napadi NATO snaga na teritoriju tadašnje Savezne Republike Jugoslavije počeli  su 24. marta 1999. Do 10. juna, do kada je trajala NATO agresija, prema podacima Ministarstva odbrane Srbije, ubijen je 1.031 pripadnik vojske i policije, a ranjena su 5.173 vojnika i policajca. I ove godine kod spomenika poginulim i nestalim borcima Kikinde od 1991 – 1999. godine, „Tuga“, položeni su venaca u znak sećanja na sve koji su izgubili živote.

Slađana Bunić iz Kanjiže prvi put je, na ovaj datum, došla da se pokloni senima svoga oca Jelenka Bunića.

-Moj otac, koji je bio policajac, poginuo je 16. aprila 1999. godine u Đakovici na Kosovu. Imao je svega 21 godinu. Tada sam imala 14 meseci. Voli priče o ocu i to što svi kažu da sam na njega, što je za mene najveći kompliment. Svi ga pamte kao dobrog čoveka, spremnog da pomogne – kazala je Slađana Bunić.

Na spomen ploči je 37 imena, a među prvima, koji su tog 24. marta izgubili život, je i sugrađanin Miodrag Gladišev, stariji vodnik prve klase, koji se nalazio u Kuršumliji.

Moramo živeti dalje, ali ne treba oprostiti, kazao je gradonačelnik Mladen Bogdan, obraćajući se prisutnima:

– Sa dužnim poštovanjem, odajemo počast i sećamo se i vojnika i policajca, ali i svih nevinih žrtava ratova devedesetih. Tih dana živelo se u strahu i neizvesnosti, ali tinjala je i nada da ćemo pobediti, da će sve prestati i da ćemo ponovo živeti u miru. Svaki izgubljeni život nije samo broj, nego je ime porodica i priča. Čuvamo sećanje na sve naše sugrađane i nikada nećemo zaboraviti. Snaga zajedništva i danas je naša najveća vrednost.

Vence su položili predstavnici lokalne samouprave, garnizona iz Kuršumlije i Bačke Topole, porodice poginulih, boračke organizacije. U programu su učestvovali Milan Vašalić koji je svirao na gajdama i učenici OŠ „Vasa Stajić“ iz Mokrina.

A.Đ.

 

.

zeleznicka-stanica-1

Prvi put u istoriji Kikinde obeleženo je stradanje sugrađana u bombardovanju železničke stanice i naselja Bedem 22. novembra 1944. godine. Venac je danas u 11 časova položen ispred spomen ploče četrnaestorici železničara poginulih u Narodnooslobodilačkoj borbi, njima u čast i u znak sećanja na 51 sugrađanina koji su izgubili živote tog dana.

 

Polaganju venca prisustvovalo je dvadesetak članova SUBNOR-a Kikinda, dva potomka stradalih i jedan očevidac događaja. Venac je položio Savo Orelj, predsednik SUBNOR-a i pokretač inicijative da se ovaj datum po prvi put zvanično obeleži. Pokrenuta je i inicijativa da se u holu Železničke stanice postavi posebna spomen-ploča posvećena žrtvama bombardovanja.

T. D.

subnor

Predsednik SUBNOR-a Kikinda, Savo Orelj, upućuje poziv svim potomcima žrtava bombardovanja Železničke stanice i naselja Bedem, koje se dogodilo 22. novembra 1944. godine, da se jave i učestvuju u pripremi obeležavanja ovog tragičnog događaja.

Sastanak sa potomcima biće održan u prostorijama SUBNOR-a u Kikindi, 11. novembra 2025. godine u 10 časova, kako bi se dogovorili detalji oko obeležavanja istorijskog datuma.

Ove godine, po prvi put od završetka Drugog svetskog rata, planirano je da se 22. novembra u prostorijama Železničke stanice postavi spomen-obeležje i položi venac u čast stradalih civila.

Svi potomci žrtava bombardovanja pozivaju se da se jave na broj telefona 064/5855957 radi dodatnih informacija i prijave učešća.

Foto-kratera-na-mestu-magacina-municije-u-Kikindskoj-kasarni-

U noći između 31. maja i 1. juna 1999. godine Kikinda je raketirana sa četiri bombe, a meta su bili objekti u nekadašnjoj kasarni „Servo Mihalj”.

Naš grad bombrdovan je u toku NATO agresije na SR Jugoslaviju. Iz Aviana u Italiji poleteli su avioni koji su ušli u našu zemlju iz pravca Hrvatske, došli do Kikinde i gađali
kasarnu. U kasarni je tokom bombardovanja bilo šest vojnika. Jedna bomba pala je na tadašnji magacin za municiju, a druga na Centar za obuku pasa. Na svu sreću nije bilo žrtava jer su objekti koji su uništeni u bombardovanju bili su prazni.

Prema priči Milana Vejina, predsednik rezervnih vojnih starešina, rezervnog majora koji je u vreme bombardovanja kasarne bio je u komandi vojnog odseka Kikinda, jedinice vojnog odseka obezbeđivale su kasarnu.

-Objekti koji su gađani bili su prazni, a pre rata u njima se nalazila  velika količina eksplozivnih sredstava. Jedna od bombi završila je u njivi i pretpostavlja se da je meta bila pruga koja dolazi iz Rumunije i koja vodi prema Beogradu. I u vreme sankcija i bombardovanja u našu zemlju gorivo je stizalo iz susedne zemlje te je cilj bio da se onesposobi dotok goriva. Sreća je da je stražar koji je bio u neposrednoj blizini gađanih objekata skočio u kanal u kom nije bilo vode i tako je ostao nepovređen – priseća se Vejin.

U nekadašnjoj kasarni jutro posle bombardovanja zatečeni su krateri od bombi jer su projektili bili teški između 400 i 600 kilograma.  Jedna od bombi, koja nije eksplodirala i dalje se nalazi u njivi sugrađanina Stevice Radulaškog. Kikindu su bombardovali pripadnici španske lovačko-bombarderske eskadrile.

U  udruženju „Srspski ratni veterani” ističu da neguju kulturu sećanja i ovaj datum, kao i da se sećaju se svih stradanja i žrtava koje tokom NATO agresije na našu zemlju. Dodaju i da ne zaboravljaju ko nas je i na koji način bombardovao.

bombardovanje-venci-(1)

Vazdušni napadi NATO snaga na teritoriju tadašnje Savezne Republike Jugoslavije počeli su 24. marta 1999. I ove godine kod spomenika poginulim i nestalim borcima Kikinde od 1991 – 1999. godine „Tuga“ položeni su venaca u znak sećanja na sve koji su izgubili živote.

Vesna Pantović izgubila je brata Antala Šipoša.

-Moj brat nestao je 2. juna 1992. godine u okolini Mostara. Imao je 22 godine i bio je dobrovoljac . Vest o njegovom nestanku zatekla nas je. Najgore od svega je što mi već 34 godine ne znamo šta se desilo, i dalje se vodi kao nestao. Uzet nam je DNK, ali njegovi ostaci nikada nisu pronađeni. Živim u Novom Sadu i od kada je podignut spomenik svake godine dolazim da odam počast. Do pre nekoliko godina sa mnom je dolazila i majka koja je preminula, a da nikada nije saznala gde joj je sin izgubio život – rekla nam je Vesna Pantović.

Katica Kalačonji izgubila je supruga u ratovima devedesetih.

-Moj suprug Mihalj Karačonji poginuo je sa samo 39 godina. Poginuo je u selu Jelik u Bosni 1993. godine na svoj rođendan. Bio je zaposlen u fabrici „Toza Marković“ i na ratište je otišao kao dobrovoljac. Naši sinovi imali su 16 i 15 godina. Osetila sam da će se nešto desiti i kada sam čula vest pomišljala sam da sebi nešto uradim, ali onda sam pomislila na svoju decu, izgubili su oca, ne treba da ostanu i bez majke – navodi Katica Kalačonji.

Na spomen ploči je 37 imena ispred spomenika „Tuga“, a među prvima, koji su tog 24. marta izgubili život, je i sugrađanin Miodrag Gladišev, stariji vodnik prve klase, koji se nalazio u Kuršumliji. Josip Višnjica, član SUBNOR-a Koršumlije takođe je prisustvovao obeležavanju.

-Te noći bili smo na isturenom mestu treće armijske oblasti. Stradalo je 12 starešina i vojnika u toku tog napada i oni su prve žrtve agresije. Bili smo duboko pod zemljom, sedam, osam metara ispod zemlje. Skoro mrtvog sam iz skloništa te noći izneo pukovnika Milića i zahvaljujući Bogu i sreći mi smo danas ovde. Oko 19 sati sa nosača iz Napulja puštene su tri krstareće rakete jedna za drugom koje su pale tačno na tajno sklonište, za koga niko od nas koji smo bili tamo nije ni znao. Rakete su ga pogodile oko 20 časova i pet minuta. Pored 12 poginulih bilo je više desetina povređenih koji i sada trpimo posledice. Krstareće rakete imale su u sebi osiromašeni uranijum jer veliki broj njih bori sa raznim oblicima tumora. Svedoci smo teškog vremena za koje ne želimo da se ikada desi Taj 24. mart, svima nama, traje i danas i trajaće do kraja našeg života – priča Višnjica.

Moramo živeti dalje, ali ne treba oprostiti, kazao je gradonačelnik Mladen Bogdan.

– Na nama je da sa dužnim poštovanjem, odamo počast i vojnicima i policajcima, ali i da se setimo svih nevinih žrtava ratova devedesetih. Poštujemo porodice poginulih, ali i lokalne samouprave koje nam pomažu da očuvamo kulturu sećanja. Kikinđani pamte, ne samo ovaj datum, nego i ratove devedesetih i svi zajedno pokazali smo da je naša zemlja i Kikinda iznad svih podela – kazao je Bogdan.

Vence su položili predstavnici lokalne samouprave, garnizona iz Kuršumlije i Bačke Topole, porodice poginulih, boračke organizacije. U programu su učestvovali učenici OŠ „Feješ Klara“.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Kikindski portal (@portalkikindski)

A.Đ.

image

Projekcija dokumentarnog filma, „78 dana bombardovanja“ povodom obeležavanja 26 godina od početka vazdušnih napada NATO snaga, na teritoriji tadašnje Savezne Republike Jugoslavije biće upriličeno u utorak, 25. marta u 18 sati, u Svečanoj sali Narodnog muzeja.

Film je snimljen kao video-dnevnik jedne porodice, o 78 dana bombardovanja i oslikava težak period, ali obeležen zajedništvom. Produkcija je RTS-a, a autorka je Emilija Gašić koja je želela da spoji teme odrastanja i bombardovanja i uz tehniku „nađenog materijala“ i olakša gledaocu da se saživi sa likovima. Imala je nepunih osam godina 1999. godine za vreme bombardovanja. Kada se seti tih dana, odmah vidi sliku kako se sa sestrom iz Kruševca krije ispod stola kad čuju avion.

U filmovu učestvuju i članovi SRVK, sugrađanka Anica Drinjak.

 

error: Content is protected !!