атеље тера

tera-viva-(1)

Festival  „Tera Viva“, 13. po redu, organizovan je u Ateljeu „Tera“ u okviru Internacionalnog simpozijuma skulpture u terakoti. Dvodnevni program namenjen je deci, popularizaciji mladih književnika i bendova. Radionice „TeraKids“ ispunile su očekivanja mnogobrojnih posetilaca. U okviru „Potrage“ izgubljen skulpture tražili s mlađi i nešto starije sugrađani.  Katarina Krnić uživala je u ovoj igri.

– Zadaci su vezani za postavljene skulpture i „Teru“. Trebalo je da se pronađu zadate skulpture na mapi, da se docrtaju, prebroje i ostalo. Jako je interesantno i ovo mi je prvi put da učestvujem u nekoj potrazi. Nije težak zadatak i zabavno je, a ovako sam na najbolji način videla koje sve skulpture postoje na ovom prostoru – rekla je Katarina.

Filipa Milanovića zatekli smo u pravljenju skulptura od gline u vajarskoj radionici.

-Prvi put sam ovde i drago mi je jer volim da pravim skulpture od gline.  Napraviću tvrđavu sa okolinom i odneću je kući da se pohvalim svima– saznali smo od Filipa.

Aleksandar Lipovan, v.d. direktor CLPU „Tera“ napominje da je ove godine festival okupio najviše dece do sada.

-„Tera Vivi“ podjednako se raduju posetioci i, mi, zaposleni. Cilj nam je da otvorimo našu ustanovu za što veći broj posetilaca različitog uzrasta. Novina je da smo ove godine organizovali predstavili mlade beogradske pesnike koji pripadaju alternativnoj sceni, a moderator ovog događaja bila je Milana Grbić, kikindska književnica – istakao je Lipovan.

Radionice su organizovali Streličarsko udruženje „Apolo“, članovi pozorišta „Lane“, bila je tu i radionica fraktala, skulpture od papira koje je sa decom izrađivao Jovan Isakov, slikanje portreta.

A.Đ.

Kampus-Tera-(1)

U Atelje u starom Pogonu tri Fabrike crepa stigla je prva grupa studenata – u „Kampusu Tera 2024“ i ove godine stvaraju polaznici akademija iz Cetinja i Beograda, a do polovine maja očekuju se i vajari iz Novog Sada, iz Hrvatske i, prvi put, iz Rumunije i Albanije. Kikindska glina u rukama mladih umetnika već dobija forme koje, kažu, stvaraju sa velikim zadovoljstvom, u prostoru potpuno prilagođenom i opremljenom prema njihovim potrebama.

Adin Rastoder, stručni saradnik u nastavi sa Fakulteta likovnih umjetnosti sa Cetinja, podseća na dugu tradiciju saradnje dve institucije.

– Od prošle godine imamo i sporazum o saradnji, pa deo nastave koji bi studenti inače radili, izvodimo ovde, u boljim uslovima. Inače su i moji profesori, koji su sada u penziji, dolazili ovde. Magistar Slobodan Kojić, koji je stvorio „Teru“, bio je moj profesor, i saradnja je uspešna zahvaljujući toj neraskidivoj vezi koju je on napravio sa našom akademijom. Nekada sam dolazio kao student, kao učesnik, a sada već i sa studentima. Prezadovoljan sam – vi ste bogati jer imate ovako nešto u svom gradu, ovakvu privilegiju – od muzeja do ateljea, i zavidim vam na tome. Ovde su i ljudi sa ogromnim iskustvom koji pomažu u kompleksnom poslu pravljenja velikih skulptura; imamo tehničku podršku, profesionalne alate, obilje materijala, a pre svega ljudskost koju je u „Teri“ ustanovio vrhunski pedagog, profesor Kojić – naglašava Rastoder.

Sa Rastoderom je stiglo šestoro studenata završne godine ili mastera sa Cetinja. Jovana Vuković ima 23 godine, na prvoj je godini master-studija i njena umetnička radoznalost je u predimenzioniranju običnog.

– Pravim malu plinsku bocu za kafu u velikom formatu. Volim da radim banalne stvari, da uvećam nešto što je malo, da privuče pažnju – objašnjava Jovana. – Oduševljena sam „Terom“, grad je lep, sve mi je ovde prelepo. Samo nisam očekivala da je sve tako ravno, to mi je malo neobično.

Za njenu koleginicu sa klase, Milu Bera, boravak u Kikindi je zapravo povratak detinjstvu jer deo njene porodice potiče upravo odavde.

– Dolazila sam i ranije ovde, a jedna koleginica je na Kampusu bila i prošle godine i s oduševljenjem nam je pričala o „Teri“ – kaže Mila. – Atmosfera je opuštena, ali radna, nema nikakvog pritiska i motivisani smo za rad. Sviđa mi se japanski „jami kavai“ trend, estetski mi je zanimljiv i to mi je inspiracija za ono što stvaram. Potrudiću se da napravim i jedan upotrebni predmet, da ostavim nešto svojim domaćinima jer vidim da je ovde apsolutno sve presvučeno terakotom, što mi se mnogo dopada.

Studenti sa četvrte godine Fakulteta likovnih umetnosti (FLU) u Beogradu, Staša Nikoliš i Nikola Pavković, odlučili su se za velike dimenzije jer, kažu, prvi put imaju mogućnost za to.

– Ova glina ima u sebi peska, grublja je i brže se suši od one sa kojom sam do sada radila, i najbolja je za princip građenja – navodi Staša. – Sviđaju mi se upletene forme, pletenice, ali i dalje istražujem. Mi na Fakultetu kopamo ginu sa brda i pripremamo je. Ovde nam je pripremljena i imamo najbolje uslove.

Nikola Pavković, za to vreme je bio u procesu stvaranja dvostruke skulpture.

– Pravim udvojenu kuću, istražujem koncept individualnosti kod mene i mog brata blizanca koji je, takođe, na FLU. – Rad će biti predstavljen instalaciono – jedna kuća će biti moje veličine – najavio je Nikola.

Učesnici ovogodišnjeg studijskog programa „Tere“ prvi put će, zahvaljujući novim sporazumima o saradnji, stići i iz Tirane i Temišvara. Sa kolegama sa fakulteta likovnih i primenjenih umetnosti iz Novog Sada, Osijeka i Rijeke, boraviće i stvarati na Kampusu od 7. do 17. maja. Za obe grupe biće održan i master-klas.

„Kampus Tera“, za razliku od Simpozijuma, na kojima učestvuju svršeni likovnjaci i profesori, šansu daje studentima – da ovladaju novim tehnikama, razmene iskustva i stvaraju novu umetničku mrežu, navode u „Teri“.

S. V. O.

tviva

U Ateljeu „Tera“ počeo je 11. festival „Tera Viva“ koji se organizuje u okviru Internacionalnog simpozijuma skulpture u terakoti. Prvi deo programa okupio je decu, a radionice „TeraKids“ ispunile su očekivanja mnogobrojnih posetilaca.

Radionica „Potraga“ zaokupila je nešto starije , a Konstantin Popović (7) objasnio nam je da su učesnici rešavajući zadatke osvajali nagradu.

– Zadaci su vezani za postavljene skulpture i „Teru“. Trebalo je da se pronađu zadate skulpture na mapi, da se docrtaju, prebroje i ostalo. Jako je interesantno i ovo mi je prvi put da učestvujem u nekoj potrazi. Pored toga izabrao sam skulpturu koja mi se najviše dopada i obeležio sam je ljubičastim balonom. Odabrao sam skulpturu životinje jer ih jako volim – pojasnio je Konstantin.

U potrazi je učestvovala i Anđela Knežević (11).

-Interesantan je bio zadatak da prebrojimo ptice od terakote. Jako sam se iznenadila kada sam shvatila da ih ima 162. Zajedno sa svojim drugarima takmičila sam se ko će pre da reši mapu i zadatke koje smo dobili- rekla nam je Anđela.

Saša Bubulj uživala je u pravljenju skulptura od gline u vajarskoj radionici.

– Volim da pravim skulpture od gline. Napravila sam Sneška Belića. Ima nos od šargarepe i ruke od drške od metle. Volim da se igram sa glinom i ovo mi je omiljena radionica – saznali smo od Saše Bubulj.

Učiteljica Desanka Ristić zajedno sa decom realizovala je radionicu „Ljubičasti baloni“. Dvadesetoro dece je učestvovalo je u ovom programu.

– Imali su kreativan zadatak da istražuju skulpture u ateljeu i da svako odabere skulpturu koja mu se najviše dopada. U video formi trebali su da odgovore na pitanje zašto im se baš ta skulptura dopala i kako je nazvali. Video je haštagom postavljen na društvene mreže kao jedan vid promocije „Tere“ – kazala je Desanka Ristić.

Veliko interesovanje izazvalo je i slikanje portreta, radionica Jelene Volkov, jer su deca želela da ponesu uspomenu sa druženja kući.

– Radila sam  portrete i karikature i sama sam iznenađena interesovanjem dece. Portret nije lako naslikati i najvažnija je fokusiranost, brzina, ali i to šta se želi postići portretom – kaže Jelena Volkov.

Radionice su organizovali i Streličarsko udruženje „Apolo“, Tibor Ružić sa origamijem, teatar „Gusani u magli“, bila je tu i radionica fraktala, skulpture od papira koje je sa decom izrađivao Jovan Isakov, slikanje portreta, potraga, grupa „Roj“ imala je prezentaciju muzike kroz istoriju, a tu su bili i „Ljubičasti baloni“. 

tera kamp 5

Studenti vajarstva završnih godina akademija u Rijeci, Osijeku, Cetinju, Novom Sadu i Beogradu, borave u Kikindi na Internacionalnom kampu Centra za likovnu i primenjenu umetnost „Tera“. Studentski program u Ateljeu Centra sprovodi se već 15 godina, ovog maja sa značajnom novinom.

– Naš cilj je da, kroz ovaj, pratimo buduće umetnike – kaže Aleksandar Lipovan, menadžer međunarodne saradnje. – Pored postojećih, planiramo da ostvarimo kontakte sa umetničkim akademijama u čitavom regionu, da stvorimo umetničko zajedništvo, mesto na kojem studenti sarađuju i razmenjuju iskustva. Ove godine, pored praktičnog rada, uvodimo i teoretsku nastavu. Predavači su profesori koji su doveli svoje studente i profesor sa univerziteta u Lionu, Bernard Ridiger, koji je prošle godine bio kod nas na Simpozijumu.

Lipovan dodaje da je, zahvaljujući ugovorima potpisanim sa umetničkim akademijama, „Tera“ nastavna baza za stručnu praksu vajanja skulptura u terakoti.

Jedan od predavača, profesor Ridiger, stigao je, ovoga puta, iz Novog Sada gde, na Akademiji umetnosti, učestvuje u programu razmene.

– Vratio sam se u Kikindu, pre svega jer sam povezan sa ovim mestom. Ovde se radi sa glinom sa ovog područja. Ta veza sa zemljom mi je veoma važna. Takođe, završiću skultpuru koju sam započeo prošle godine – kaže profesor Ridiger.

Glinu sa kikindskog tla istražuje i sa njom radi 30 studenata. Jelena Pavićević Marković pohađa drugu godinu master studija na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju.

– Ovde nastavljam svoj ciklus radova koji sam započela u Crnoj Gori. Skulpture simbolišu hramove mojih emocija i unutrašnjeg sadržaja. Već sam bila ovde pre deset godina, veoma sam zadovoljna i profesionalno ispunjena. Ljudi su vrlo gostoljubivi – kaže Jelena.

Uslovi za rad i prijem ostavili su vrlo lep utisak i na Saru Klešin iz Rijeke, studentkinju treće godine.

– Radim na organskoj formi, počela sam sa skicom koju menjam kako to glina zahteva. Prvi put sam ovde i jako sam zadovoljna prostorom, ljudima, sviđa mi se grad. Mnogo smo kolega upoznali i pomažemo jedni drugima. Ova glina je malo drukčija od one sa kojom radimo na Akademiji, dosta je masnija, ali je bolja i prirodnija za rad.

Sa Cetinja je stigao i Vukašin Tanjević, student treće godine.

– Još je lepše nego što smo očekivali. Ovde su bolji uslovi za rad sa glinom nego na akademiji. Istražujem materijal i njegovu statiku, uradio sam dve skulpture – kaže Vukašin.

Nikša Borovac je na prvoj godini mastera Akademije umjetnosti i kulture u Osijeku.

– Radim sa glinom već 10 godina, ali prvi put sa ovom vrstom. Veoma je čvrsta i ugodna za rad – kaže Nikša. – Obuzet sam motivom ruke, ovde sam izradio kompoziciju elemenata, da vidim kako funkcionišu zajedno.

Internacionalni studentski kamp održava se od 8. do 18. maja. U izuzetnom prostoru Ateljea, potpuno prilagođenom potrebama umetnika i njihovom stvaranju, studenti su na svom umetničkom putu ucrtali još jednu važnu tačku i mesto kojem će se, verujemo, rado vraćati.

error: Content is protected !!