Sećanje na dane kada su Krajišnici stigli u Banat

Meštani Banatskog Velikog Sela obeležili su 77 godina od kolonizacije, dolaska Krajišnika u ovaj deo Banata. Na sceni Doma kulture, članovi kulturno-umetničkog društva „Marija Bursać“ i njihovi gosti, oživeli su sećanje na to vreme i predstavili pesme i igre iz zavičaja doseljenika u programu pod nazivom „Živjećemo, dašta ćemo“  .

Proslavi su, u ime lokalne samouprave, prisustvovali gradonačelnik, Nikola Lukač, predsednik Skupštine Grada, Mladen Bogdan i članica Gradskog veća zadužena za kulturu i obrazovanje, Valentina Mickovski.

– Tradicija, kultura i običaji naroda s ljubavlju i pažnjom čuvaju se u ovom Kulturno-umetničkom društvu i u čitavom selu i hvala im na tome – rekao je gradonačelnik Lukač. – Ova sećanja obavezuju nas da budemo mnogo mudriji i da, zajedno, stvaramo još bolje uslove za život.

Predsednica Saveta Mesne zajednice, Mira Pećanac, istakla je da se meštani ponose nasleđem koje im je ostavljeno da ga čuvaju i unapređuju.

– Naši preci bili su dovoljno hrabri da bez ičega dođu u potpuno nepoznate krajeve. To nije bilo slučajno – oni su svi bili dobri borci i to je i bio razlog da budu naseljeni uz granicu.

Predsednica Saveta MZ podsetila je da je sadašnji Dom kulture izgrađen mobom 1949. godine i u planu je da se, u naredne tri godine, potpuno rekonstruiše, u čemu će pomoći Grad Kikinda.

Velika sala Doma kulture večeras je bila potpuno ispunjena meštanima i gostima za koje su članovi KUD „Marija Bursać“, članovi dramske sekcije Osnovne škole „Slavko Rodić“ i gosti iz Krajišnika, KUD „Jandrija Tomić – Ćić“, izveli bogat program sa inscenacijama kolonizacije, prela, i sa pesmama i igrama iz Bosne. Po rečima predsednika KUD-a, Gorana Šormaza, velikoselsko kulturno-umetničko društvo ima 120 članova, podeljenih u četiri igračke i četiri pevačke sekcije.

U vreme kolonizacije, tih, prvih posleratnih godina, iz Bosne i Hercegovine u Vojvodinu je stiglo ukupno 76 hiljada ljudi. U Banatu je, u takozvanoj Osmoj ofanzivi, naseljeno 29 mesta. Na području sadašnjeg Banatskog Velikog Sela nastanilo se stanovništvo iz Bosanske Krajine, i to uglavnom iz Bosanskog Petrovca i Drvara. Krajišnici su, zapravo, stigli u tri sela: Šarlevil, Hubert i Soltur, koja su se spojila u jedno. Prema kazivanju starijih meštana, stanovnici nisu mogli da se dogovore o nazivu, pa su usvojena oba predloga – i Banatsko i Veliko, koja su, 1947. godine ušla u naziv mesta. Godinu dana kasnije, na popisu, selo je imalo 4.400 stanovnika, što je i najveći zabeleženi broj meštana.

Prema popisu iz 2011. godine, Banatsko Veliko Selo ima oko dve i po hiljade žitelja koji se ponose činjenicom da su jedno od najuređenijih sela u zemlji. Sve ulice asfaltirane su do 1977. godine, fudbalski stadion postoji duže od pola veka, a više od tri decenije selo ima i otvorene bazene.

Direktni put do Kikinde izgrađen je 1991. godine, ali je selo sa susednim Nakovom bilo spojeno već 1962. godine i to asfaltnim putem za koji su podlogu, ciglu po ciglu, meštani postavljali ručno, složni u želji da za svoje porodice stvaraju bolju i lepšu budućnost. Ovaj duh zajedništva u Banatskom Velikom Selu održao se do danas i svakako je još jedno vredno nasleđe za generacije koje stasavaju.

Don`t copy text!