Draganine zlatne ruke – jedna žena, tri zanata

Tridesetpetogodišnja Dragana Stevanov, mesarka po zanimanju, osvetlala je obraz Kikinđanima na takmičenju u Novom Sadu, na kojem je osvojila dva treća mesta – u kategoriji brzog menjanja svećica i u preciznoj/pažljivoj vožnji automobila.

– Nisam se pripremala, nisam ni znala to da radim. Jednom su mi pokazali i pristala sam da se takmičim. Bilo je 12 učesnika, muškaraca i žena u obema kategorijama. Četiri svećice zamenila sam za nešto više od dva minuta. U pažljivoj vožnji imala sam suvozača koji je držao čašu punu vode. Vozi se određena deonica, napravi „lastin rep“ i vrati na početak, kada se ponovo izmeri količina vode. Nisam očekivala ovakav uspeh i jako sam srećna. Sad mi se svidelo i nameravam ponovo da učestvujem i da budem još bolja – priča Dragana, inače rođena u Sanadu, i zaposlena u jednom trgovinskom lancu.

Sa poslom automehaničara Dragana ima veze samo utoliko što je za automehaničara udata. Kaže da je, pre ovog nadmetanja, jedva i znala kako svećice izgledaju. Ipak, njena spremnost da uči, smelost i spretnost, donele su joj čak dve bronze. Da je talentovana priznao joj je i suprug Uroš Bursać.

– Sa našim „kadetom suzom“ bili smo na četvrtom Lemijevom memorijalu- izložbi oldtajmera posvećenoj Milanu Posavecu Lemiju, jednom od osnivača ovakvih događaja na našim prostorima – priča Draganin suprug, – Osim izložbe, skup je imao i dve takmičarske kategorije za muškarce. Na poziv organizatora da se priključe i prisutne žene, nagovorio sam Draganu da proba. Bila je u konkurenciji sa ozbiljnim automehaničarima, vlasnicima firmi, a pre toga je možda, samo videla kako izgledaju svećice. Danas je teško naći muškarca mehaničara, a kamoli ženu, Bili smo jedini iz Kikinde tamo. Ponosan sam na nju.

Dragana i Uroš redovno posećuju izložbe oldtajmera i veoma su ponosni na svoju „suzu“ iz 1986. godine, kupljenu u prodavnici Fabrike IDA u Kikindi.

– „Suza“ je u mojoj porodici 20 godina. Moj otac Branko radio je u auto-radionici u Livnici. Imam u planu da, sledeće godine ovde organizujem oldtajmer skup na temu „IDA Kikinda“, da predstavim kako je to nekada izgledalo, od proizvodnje, kupovine, do nabavke delova. Imam podršku vlasnika oldtajmera sa svih strana.i pokušaćemo da napravimo lepo druženje. Ali, kako u našem gradu ima dosta starih automobila i drugih marki, moguće je da i njih pridružimo – kaže Uroš.

Inače, Dragana je tehničar hortikulture, ali, kaže, ne voli cveće. Kada se zaposlila u trgovini, svideo joj se rad na odeljenju mesare, pa je upisala i srednju mesarsku školu i završila je uz rad.

Sada joj se, priznaje, jako dopada da menja svećice, pa je, kako stvari stoje, i Uroš pod rizikom da dobije konkurenciju u kući.

– Od sada ja menjam svećice – smeje se Dragana – a naučiću i ostalo, pa mogu da popravljam naš automobil.

Verujemo da će tako i biti, kao i da će sposobna i odlučna Dragana naučiti i savladati sve što zamisli. I želimo joj svu sreću u tome.

S. V. O.

Don`t copy text!