Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Sretenje Gospodnje kao uspomenu na dan kada je Bogorodica prvi put uvela u hram novorođenog Hrista da ga posveti Bogu.
Prvi susret Boga i čoveka pod svodovima jerusalimskog hrama i sretenje novorođenog Mesije koga je u naručje primio pravedni starac, poznat kao Sveti Simeon Bogonosac, slavi se uvek četrdesetog dana od Božića, praznika Rođenja Isusa Hrista.
Sretenje je praznik od suštinske važnosti za hrišćanstvo i njegovo značenje ukazuje na prvi susret Spasitelja sa ljudima.
Prema kanonu SPC, svrstan je u red Gospodnjih, ali i Bogorodičnih praznika, jer se na taj dan istovremeno veliča čistota Bogorodice koju je, kako kaže predanje, prvosveštenik Zaharija, otac Jovana Krstitelja, uveo u jerusalimski hram na mesto određeno za devojke.
Sretenje je kao krsna slava veoma česta u srpskom narodu. Veruje se među da se na ovaj dan sreću zima i leto. Smatra se da, ako na Sretenje osvane sunčan dan, medvedi će se uplašiti svoje senke i vratiti se u zimski san, pa će zima potrajati još šest sedmica.
Obavezno je da se na ovaj dan pale sveće, jer se veruje da plamen sveće kuću štiti od groma i nesreće.
Mlade devojke treba da paze koga će izjutra sresti jer će im mladoženja biti po takvom liku, izgledu i karakteru.
U našem narodu postoji i verovanje da se na Sretenje sreću zima i leto. Dani postaju duži i vreme toplije.
S. V. O.
