Classic Layout

ISAKOVI ZAJEDNICA

Pavle i Jana Isakov sa šestoro dece žive u Australiji i nakon šest godina došli su u posetu rođacima u Kikindi, Novom Miloševu i Sremskoj Kamenici. Pavlova majka poreklom je iz Iđoša, a otac iz Melenaca i njegovi roditelji pre 50 godina odselili su se na najudaljeniji kontinet. Kod svog sina probudili su ljubav prema Srbiji, u kući su uvek govorili srpski, tako da je on, iako rođen u Australiji, takođe zavoleo našu zemlju. Supruga Jana je iz Sremske Kamenice i pošto su se venčali i odlučili za život u Australiji dobili su šestoro dece koja nose biblijska imena: Maris (16), Jestira (14), Nevije (12), Natanijel (11), Kalita (9) i Betani (4).

 

-Moji roditelji u Australiju su se odselili 1968. godine, ali nikada nisu zaboravili Banat. Naučili su me da govorim srpski jezik i uvek su održavali kontakt sa rođacima, što i mi sada radimo jer deca treba da znaju svoje poreklo i odakle su im koreni- ističe Pavle.

Suprugu Janu upoznao je preko nazarenske zajednice. Venčali su se 2004., a naredne godine ona je dobila iseljeničku vizu za Zemlju kengura. Žive u okolini Brizbejna, trećeg po veličini grada u Australiji.

-Većina Janine rodbine je u Srbiji, a najviše volimo Kikindu  gde dođemo kod mojih rođaka. Dolazak ovde je naš odmor, vreme kada se opustimo i uživamo – dodaje Isakov.

Po profesiji časovničar naš sagovornik dodaje da je život u Australiji potpuno drugačiji od onog u našoj zemlji.

-Lako se pronalazi stalan posao koji je dobro plaćen, ali je znatno skuplje nego ovde. Tamo se nekretnine, vozila i sve ostalo kupuje na kredit i nije čudo da se podigne više kredita. Cene hrane su slične, a, primera radi, gorivo u Srbiji je skuplje nego u Australiji – saznali smo od Pavla Isakova.

Velike su razlike u društvenom životu. Australijanci tokom radne nedelje praktično nemaju društveni život. Posao i kuća su im jedine relacije, a vikendi su predoređeni za putovanja, izlaske, druženja i sve ostale aktivnosti.

-Naša deca kada dođu ovde uvek nas pitaju šta se desilo kada su u večernjim i noćnim satima radnim danima ulice pune ljudi – dodaje Isakov.

Od dece, stidljive i nasmejane, saznajemo da sa nestrpljenjem iščekuju dolazak u Srbiju, koji je za njih avantura. Rastu jedan uz drugog, stariji pomažu mlađima  i svi se odlično slažu.

basaid crkva 1 (1)

Mesna zajednica Bašaid u ponedeljak, 17. jula uz Svetu Liturgiju i rezanje slavskog kolača proslavlja crkvenu slavu Svetog Savu sveštenomučenika episkopa Gornjokarlovačkog i Plaškog paroha bašaidskog. U susret slavi na hramu Svetog Nikolaja posle 75 godina podignuto je novo crkveno zvono umesto starog koje se nije oglašavalo od 1948. godine.

-Postojeće zvono puklo je 1948. godine kada je odlukom tadašnjih vlasti oduzeta crkvena imovina – saznajemo od jereja Aleksandra Lekića koji je na službi u Bašaidu. – Od tada pa sve do 2021. godine u parohijskom domu nije se rodilo nijedno dete. Za više od sedam decenija prvo dete koje se rodilo u kući u kojoj živi sveštenik sa porodicom je moj sin Arsenije. Sa svojom suprugom iz Radojeva u Bašaid sam preuzeo službu 2020. godine i počeo da prikupljam donacije za zvono. Zvono je stiglo 2021. godine tokom prepodnevnih sati, a moja supruga porodila se tog poslepodneva.

Zvono je 5. juna ove godine osveštao vladika banatski Nikanor, a ovih dana ono je podignuto na svoje mesto. Oglasiće se sa crkve naredne nedelje čim se ojača konstrukcija i ono bude fiksirano.

-Već nekoliko godina crkva se obnavlja sopstvenim i sredstvima priložnika. Hram je jedan od najvećih u Banatu i prošle i ove godine uređena je fasada, a započeti su i unutrašnji radovi. Potrebno je sanirati plafone i restaurirati freske, što će trajati do kraja godine – napominje jerej Lekić.

Crkva je izgrađena 1833. godine i od tada je dva puta  obnavljana 1959. ii 1982. godine. Neophodnje i krečenje kupole i tornja, da se postave novi satovi i behaton. Naš sagovornik nada se da će sve biti završeno tokom naredne godine kada bi bilo organizovano  i veliko osvećenje crkve.

Demo fest 5

Nije bilo mesta sumnji jer nije bilo moguće da ne uspe – u subotu uveče održan sedmi „Suvača demo fest“, u organizaciji istoimenog Udruženja muzičara, ozbiljno pozicioniran među rok bendovima, ima sve najbolje atribute filozofije rokenrola – sjajnu muziku, vrsne muzičare i, po proceni gostujućih bendova, najbolju publiku na svetu.

Kako je i najavljeno, posle nastupa najmlađih iz Muzičkog centra „Bubamara“ iz Bečeja, stejdž su preuzeli domaćini – kikindski bendovi mladih muzičara, ali i osvedočeni rok majstori, ujedno i selektori Demo festivala, grupa „Frends“.

Usledili su nastupi rok sastava iz Zrenjanina, Bečeja, Novog Sada, Subotice. Pored autorske muzike, svirali su se i hitovi u širokom vremenskom i žanrovskom rasponu – od Arete i Dženis do Adel, od Ismete Krvavac do „Atomskog skloništa“.

„Arhetipovi“ iz Novog Sada jedan su od bendova koji može da se pohvali da u svom sastavu ima generacijski raspon od dvadesetak godina. Svirali su svoju muziku, tvrđeg rok zvuka.

– Mi smo spoj mladosti i iskustva. Imamo više od 15 svojih numera. Prvi put smo na Festivalu, i interesantno nam je da ima raznih generacija. Atmosfera je pitoma, ljudi su civilizovani i uživaju, što nam se jako sviđa. Muzika je jezik jači od predrasuda, kada volimo, slušamo ili zajedno pevamo istu pesmu, razlike ne postoje – zaključuje Zdenko Kadilak, frontmen „Arhetipova“.

Najmlađi vokal na Festivalu, ali sa dugim stažom nastupa na sceni „Bifea 67“ je Andreja Šević iz Kikinde, učenica Srednje muzičke škole u Zrenjaninu. Sa svojim ocem Bodom i njegovim prijateljima iz tvrdog jezgra kikindske rok scene nastupa od sedme godine. Sluša, razume se, rok, ali i metal, i ima ozbiljne planove u svom gradu.

– Nisam nastupila samo na prvom Festivalu. Večeras sam pevala „Džolin“ od Doli Parton i „Crni ples“ grupe „Oktobar 1864“ i veoma sam zadovoljna – kaže Andreja. – Kada završim Akademiju umetnosti u Novom Sadu, planiram da se vratim u Kikindu i da predajem. Što se tiče muzičke karijere, za sada ostajem na stejdžu na kojem sam odrasla, a kasnije ću imati svoj bend i sa njim graditi karijeru.

Sedmi „Suvača demo fest“ pomogli su Grad i, kako je navedeno, mnogi dobri ljudi. Zasluge za odličnu pripremu i realizaciju pripadaju, pre svega, iskusnom muzičaru, idejnom tvorcu, Voji Đukiću i njegovom Udruženju muzičara.

Jedinstveni muzički događaj trajao je do ranih jutarnjih sati i okupio je ispred scene kod Suvače više stotina ljudi. Takođe je otkrio, sudeći po uživanju i na sceni i ispred nje, da poklonici dobrog rok zvuka sjajno istrajavaju, da se rađaju nove generacije rokera i da ima nade za one koji, kako smo saznali, ne pristaju na predrasude. Jer su zajedno, u istoj, baš dobroj pesmi.

 

 

Druga provera za fudbalere OFK Kikinde

U drugoj proveri za oba srpskoligaša, OFK Kikinda na Gradskom stadionu poražena je 2:3 od elemirskog Naftagasa.

Već u trećem minutu povratnik u redove Kikinđana Molnar rešio je situaciju „jedan na jedan”, matirajući golmana Elemiraca Galina. U 19. minutu na suprotnoj strani Milivojev je pokušao iskosa nešto između nabačene lopte i udarca u donji ugao, a na loptu je naleteo Bačvanski i izbliza ju ubacio u mrežu za izjednačenje. Preokret je doneo Renić nakon pola sata igre, a odbrana OFK Kikinde prethodno je izigrana na malom prostoru u svom šesnaestercu. Do odmora, novo poravnanje. U 37. minutu novajlija Bencke prelepim golom izjednačio je na 2:2. Svemu je prethodio korner, a novi igrač Kikinđana, nakon odbitka, školski je, efektinim udarcem, prebacio čitav buket igrača ispred sebe, kao i istrčalog čuvara mreže Naftagasa.

Novi kormilar OFK Kikinde Šponja na odmoru je promenio svih 11 igrača, Kandić strateg Elemiraca tek trojicu, a u 56. minutu Milivojev je doneo novu prednost gostima, posle asistencije Renića koji ga je lepo spojio. Odmah potom i preostali rezervisti, njih osmorica, iz redova Elemiraca ušli su u igru, a do kraja više nije bilo promene rezultata, iako je na obe strane viđeno nekoliko odličnih pokušaja.

OFK Kikinda: Savkov, Barbul, Đukić, Lukić, Radovanović, Kecman, Lolić, Bencke, Mirkov, Molnar, Ivanović. Igrali su još: Oparnica, Radosavljević, Galešev, Jovanović, Jarić, Rafael, Popeskov, Vilovski, Beljin, Hajdu, Šević.

Adrenalin 12

Manifestacija „H2O adrenalin“ održava se ovog vikenda u Kikindi na Starom jezeru. U besplatnoj maloj školi motonautike, instruktori iz Motonautičkog kluba „Moto džet“ iz Novog Sada, decu uzrasta od osam do 14 godina uče upravljanju skuterom. Ovaj letnji program je, drugi put, upriličila Turistička organizacija Grada.

– Deca su prošlog leta veoma lepo prihvatila ovu novu aktivnost u toku raspusta i to nas je podstaklo da je organizujemo ponovo. Prošle godine bilo je 150 dece, verujem da će ih ovoga puta biti isto toliko. Svi koji su osetili čari vožnje, došli su ponovo i moći će da kažu da su u svom gradu naučili nešto novo – rekla je Jasmina Milankov, v. d. direktorica Turističke organizacija.

Deca su na skuterima sa instruktorima i, kako kaže Milankova, po nekad za vožnju dolaze u obzir i malo mlađi, ukoliko instruktor proceni da je to bezbedno.

Aleksandar Krevešić, predsednik Motonautičkog kluba, ističe odličnu saradnju sa Gradom i naglašava značaj obuke za vožnju skuterom, jer se ona, često, olako shvata.

– Nepravilno upravljanje skuterom može da bude veoma opasno, što mnogi ne znaju. Greška je kad ljudi odu na more, sednu na skuter i misle da znaju da ga voze. Najčešće greše jer ne znaju da, kada puste gas, plovilom više ne može da se upravlja i tada lako može da dođe do sudara. Pored obuke, mi želimo da postignemo i to da se neko zaljubi u motonautiku kao granu sporta i da počne da se takmiči. Prvo imamo kratku teoretsku obuku, u toku koje pričamo o kulturi ponašanja na vodi. Obuka na skuteru traje četiri sata – kaže Krevešić.

On naglašava da je „Moto džet H2O adrenalin“ već neka vrsta nacionalne škole jer su instruktori iz ovog kluba, tokom leta, svakog vikenda u drugom gradu, na radost mališana koji nisu imali takva iskustva.

Jedan od onih koji je danas imao prvu vožnju je desetogodišnji Filip Čubrilo koji je bio zadovoljan, ali je i priznao da se malo uplašio kada je skuter skretao.

Leon Petrović ima 12 godina i prvi put se na skuteru, uz instruktora, oprobao prošlog leta.

– Bilo je baš super, vožnja je bila jako brza. Najviše mi se svidelo što sam mogao i sam da upravljam – kaže Leon.

Manifestacija traje dva dana. Još sutra, od 13 do 17 sati, iskusni motonautičari biće u našem gradu i čekaće nove zaljubljenike u ovaj sport. U međuvremenu, svoje prve vožnje na vodi, iskusiće svi koji to žele i tako steći lepu uspomenu na leto u svom gradu.

Dan Suvače 7

Mekike-langoši, štrudle i pogačice, pesma, ručni radovi, stari zanati i priče ispod oraha obeležili su jubilarni „Dan Suvače“, održan danas u ovom jedinstvenom mlinu na konjski pogon u Kikindi.

Domaćice programa ove godine bile su članice Udruženja žena „Sunce“ iz Padeja. U uvodnom programu nastupila je Ženska pevačka grupa „Dr Tihomir Ostojić“ iz Ostojićeva.

Nije slučajno što je upravo udruženje iz Padeja dočekivalo goste – u ovom mestu napravljena je kompletna drvena građa za mlin, a zatim i donesena i montirana u Kikindi 1899. godine. Od tada, mlin je neprestano bio u funkciji, sve do 1945. godine.

Žene iz Padeja su, pored kulinarskih specijaliteta, pripremile i izložbu ručnih radova, organizovale radionicu ukrašavanja predmeta tehnikom dekupaž i predavanje o lekovitom bilju, odnosno predstavljanje proizvoda „Makvala“ iz Padeja, nekadašnje „Mente“.

– Udruženje „Sunce“ nam je jedno od najaktivnijih u opštini. Bave se tkanjem, dekupažom, kulinarstvom, predstavljaju nas na takmičenjima. U opštini Čoka mnogo ulažemo u rad svih udruženja, želimo da sačuvamo tradiciju. Demografski smo dosta stari, ali radimo na infrastrukturi i kulturi, trudimo se da zadržimo mlade – naglasila je Stana Đember, predsednica opštine Čoka i osnivačica Udruženja žena iz Padeja.

Gošće-domaćice iz Padeja pozdravio je gradonačelnik Nikola Lukač.

– Suvača nam veoma mnogo znači i ideja manifestacije da predstavimo kulturu, tradiciju i običaje naroda sa ovih prostora – istakao je Lukač. – Naša je obaveza da čuvamo kulturu Banata i to se upravo radi i u ovakvim programima.

Organizator „Dana Suvače“, Narodni muzej Kikinda, ustanovio je program kako bi se popularizovao ovaj spomenik kulture od izuzetnog značaja, rekla je Slavica Gajić, viši kustos-etnolog u Muzeju.

– Suvača je jedini objekat te vrste u Srbiji. Imamo brojne programe – kampove, radionice, dolaze nam posetioci iz čitave Srbije, Mađarske i Rumunije, i mnogobrojne ekskurzije. Sada, posle deset godina, Suvača je mnogo poznatija i o njoj se zna i van granica naše zemlje. Na „Dan Suvače“ sednemo ispod oraha u dvorištu, poslužimo se starinskim specijalitetima i pričamo stare priče. Negujemo tradiciju i zato verujem da će ova manifestacija trajati – sigurna je Gajićeva.

Od kada postoji manifestacija, kao domaćice su se smenjivale članice udruženja iz svih sela koje pripadaju Kikindi. Sada se, kaže Gajićeva, krug zatvorio, i ponovo će, naredne godine, sa svojim rukotvorinama, starim zanatima i pesmom, goste dočekivati domaćice iz jednog od kikindskih sela.

– Sve je veća popularnost Suvače među posetiocima iz drugih krajeva, zato mi je žao što su u Kikindi ljudi malo inertni, i ne dolaze često – dodaje Slavica Gajić. – Naša ideja je da potpuno osposobimo mlin i puštamo ga u pogon, kao što to rade u Sarvašu u Mađarskoj, u kojem to čine jednom godišnje i svojevrsna je atrakcija.

Ovaj spomenik kulture je, inače, otvoren i dostupan posetiocima svakog dana, osim ponedeljkom, od 10 do 16 sati i u njega se uvek može svratiti, posedeti u hladovini ili pod orahom u dvorištu i setiti se nekih davnih vremena čiji duh živi upravo na ovoj adresi.

baby-g363bc95cd_1280

Predviđeno je da od 1. jula 2023. godine roditeljski dodatak za prvo dete iznosi 366.122,62 dinara, navedeno je u Rešenju o nominalnim iznosima roditeljskog dodatka, paušala za nabavku opreme za dete, jednokratne pomoći za rođenje drugog i trećeg deteta i dečijeg dodatka i cenzusa za ostvarivanje prava na dečiji dodatak, koje je potpisala ministarka za brigu o porodici i demografiju Darija Kisić.

Kako je saopštilo Ministarstvo za brigu o porodici i demografiju, roditeljski dodatak za drugo dete, koji se isplaćuje u 24 rate, sada iznosi 324.772,08 dinara, za treće dete, koji se isplaćuje u 120 rata, 1.948.632,48 dinara, a za četvrto dete 2.922.948,72 dinara u 120 rata.

Jednokratna pomoć za rođenje drugog i trećeg deteta za decu rođenu 1. jula 2023. godine i kasnije iznosi 122.040,87 dinara, dok paušal za nabavku opreme za dete iznosi 6.766.09 dinara.

Iznosi roditeljskog dodatka i paušala za nabavku opreme za dete, cenzus za ostvarivanje prava na dečiji dodatak i iznos dečijeg dodatka usklađuju se dva puta godišnje – 1. januara i 1. jula, na osnovu podataka republičkog organa nadležnog za poslove statistike, sa kretanjem indeksa potrošačkih cena na teritoriji Republike Srbije, u prethodnih šest meseci, navodi Ministarstvo.

vasar basaid

Od marta do oktobra, svake druge nedelje u mesecu, u Bašaidu se organizuje vašar. Ovako je proteklih decenija, a u zadnjih nekoliko okuplja sve više onih koji kupuju i prodaju, dolaze da vide i budu viđeni. Tako je bilo ovog meseca kada je prostor od tri hektara vrveo od ljudi. Nudilo se sve, od igle do lokomotive. Pored odeće, obuće, voća,povrća, sitne i krupne stoke, pribora za kuću posetioci su mogli da kupe alate, nameštaj, ogrev, ali i mašine za poljoprivrednu proizvodnju. Pored prodavaca iz Kikinde i okolnih sela tu su i komšije iz obližnjih gradova, ali i ostalih delova Vojvodine, pa i šire.

Željko Čokanjev iz Zrenjanina, vlasnik je šeširdžijske radnje „Moj šešir“ i kako nam otkriva uvek dolazi sa svojom robom u Bašaid.

-Već 16 godina bavimo se proizvodnjom šešira, a duže od deset dolazimo na bašaidski vašar – saznajemo od Čokanjeva – Iako ne živimo od vašara, ovde dolazimo jer smo u komšiliku i jer nas ovde uvek lepo dočekaju. Radimo šešire za filmove i sveštenike i to nam je najvažnija proizvodnja, a ovde dolazimo prvenstveno jer je uređeno i sređeno, a i kupci nas uvek ispoštuju. Ovo je jedan od boljih vašara u Vojvodini.

Supružnici iz Laćarka kod Sremske Mitrovice  prvi put su bili na bašaidskom vašaru.

-Bavimo se proizvodnjom domaćih proizvoda od mesa. Sve pravimo po starim receptima, bez aditiva i bilo kakvih dodataka. Cene su pristupačne, a kupaca ima. Ovo je porodična proizvodnja i šira familija je uključena u nju. Prezadovoljni smo kako je u Bašaidu. Mesto je malo, ali je sve uređeno. Doći ćemo i narednog meseca sigurno – rekli su nam

A kakav je to vašar bez muzike. Danijela iz Novog Sada obučena u banatsku nošnju uz zvuke violine doprinela je da atmosfera i kupaca i prodavaca bude lepša i veselija.

-Bila sam jednom prošle godine i svidelo mi se. Pored posla bavim se i uličnim sviranjem u Novom Sadu, ali i na većim  skupovima poput ovog. Na vašarima nema svađe oko mesta na kom ću svirati što mi se često dešava u Novom Sadu. Kada me vide, prvo se malo začude, ali nakon toga su ljubazni i lepo reaguju – dodala je Danijela.

Naredni vašar u Bašaidu je 6. avgusta i ukoliko ste propustili ovaj, otiđite na sledeći.

dr Milos Bajic

Izuzetno visoke temperature vazduha i takozvane tropske noći, kada se temperatura ne spušta ispod 20 stepeni, aktuelizovale su savete lekara i njihova upozorenja koja se posebno odnose na određene grupe ljudi.

Ovakve vremenske neprilike smetaju svima, a Službi za hitnu medicinsku pomoć u Kikindi, pozivi su, prethodnih dana, najviše stizali od hroničnih bolesnika.

– Poslednjih nekoliko dana povećan je broj kućnih poseta za oko dvadeset odsto. Za 24 sata imali smo tridesetak intervencija – dvadesetak kućnih poseta i desetak ambulantnih pregleda – kaže dr Miloš Bajić, specijalista urgentne medicine, načelnik Službe za hitnu medicinsku pomoć u Kikindi. – Za pomoć nam se javljaju hronični, srčani i plućni bolesnici. Prijavljuju se  povišeni krvni pritisak, astmatičari imaju gušenja, to su nam najčešći pacijenti. Periodično, na promenu temperature vazduha i vazdušnog pritiska, intenzivnije reaguju psihijatrijski bolesnici.

Doktor Bajić podseća da su rizične grupe hronični bolesnici, trudnice i mala deca i da se na njih posebno odnose preporuke da ostanu u kući od 10 do 17 sati, ili, ukoliko je neophodno da izađu, to ne čine bez zaštite: garderobe od prirodnih materijala, sa dugim rukavima, koja ne privlači sunčevu svetlost, i šešira. Važno je da se unosi tečnost, da se povremeno rashlađujemo, dok je za hronične bolesnike ponekad neophodno da prilagode terapiju.

– U toku letnjeg perioda krvni pritisak može da bude nešto niži, upravo zbog toga određeni lekovi treba da se koriguju, ali samo uz konsultaciju sa izabranim  lekarom. Najčešći simptomi pada ili sniženog krvnog pritiska su omaglice, vrtoglavica, mučnina, preznojavanje. U tim slučajevima potrebno je uzeti malo veću količinu tečnosti, leći i podići noge iznad nivoa srca, da bi se povećao dotok krvi u mozak. Na taj način pritisak može relativno brzo da se stabilizuje. Međutim, ukoliko ovi simptomi potraju, obavezno se treba javiti lekaru ili Službi za hitnu medicinsku pomoć – objašnjava dr Bajić.

On dodaje da, generalno, dugo izlaganje toploti, može da dovede do pregrejavanja organizma, sunčanice i toplotnog udara. Simptomi su povišena telesna temperatura, glavobolja, mučnina, povraćanje. Tada se, napominje, obavezno treba javiti lekaru.

Posebno opasno u letnjem periodu, može da bude ukoliko se naglo prelazi iz klimatizovanog u otvoren prostor i obrnuto.

– Teško je postići optimalnu razliku između spoljne i unutrašnje temperature tamo gde se koriste klima-uređaji – kaže dr Bajić. – Zato bismo morali da imamo period privikavanja, što nije uvek ni moguće. U suštini, najvažnije je unosti dovoljno tečnosti i ne boraviti dugo na visokoj temperaturi.

Doktor Bajić potvrđuje da, kao i uvek u ovom periodu godine, zaposleni u Hitnoj pomoći često reaguju i u slučajevima tranzitornog ishemijskog ataka (TIA), što može da bude predznak šloga.

– Simptomi TIA su neurološki, slični moždanom udaru. Svakako treba odmah potražiti lekarsku pomoć. Ukoliko simptomi traju kratko i ne izazovu trajniji poremećaj, sprovođenjem odgovarajuće dijagnostike i terapije, može da se predupredi nastajanje šloga. Ovo se obično dešava kod hroničnih pacijenata. Redovnim uzimanjem terapije, praćenjem visine krvnog pritiska i korekcijom nivoa šećera u krvi, mogu da se preduprede komplikacije. Ipak, ljudi se, u najvećoj meri, pridržavaju preporuka da ne izlaze u najtoplijem delu dana, zaključuje doktor Bajić.

Poznata je i preporuka da je, u vrelim danima, pored flašice vode, dobro imati i magnezijum ili kockicu supe, radi nadoknade minerala. Treba, kako se navodi, uzeti parčence ovog koncentrata i odmah zatim popiti vodu. Dobro je, zbog mogućeg pada nivoa šećera u krvi, uvek imati pri ruci i nešto slatko.

Prema prognozama meteorologa, tropske temperature zadržaće se i naredne sedmice, sredinom nedelje živa u termometru biće blizu četrdesetog podeoka. Kratkotrajno osveženje, kako se najavljuje, moguće je tek za vikend.

sladoled (3)

Turistička organizacija grada treću godinu zaredom obeležila je Svetski dan sladoleda. Ovim  povodom na Gradskom trgu okupio se veliki broj dece  na interaktivnom druženju sa članovima dečijeg pozorištanca „Lane“, a oni koji su znali najviše dobili su besplatan sladoled.

Da uživaju u omiljenoj poslastici zatekli smo braću od strica starijeg Filipa i mlađeg Vuka Bulatovića. Vuk nam je rekao da voli sladoled i da mu je to omiljena poslastica. Sa druge strane devetogorišnji Filip, koji živi u Moskvi, u sladoeldu uživa kada je u poseti bakama i dekama.

-Omiljeni slatkiš mi je sladoled i to ukus oreo i plazma. U Rusiji se on kupuje u prodavnicama, a ne ovako na kugle kao u Kikindi. Ovaj sladoled je puno lepši, a i ima ga više, nego onaj koji jedem kući – iskren je Filip.

Isti je slučaj i sa Markom Nakrakućinim koji dolazi iz Čačka.

-Svi sladoledi su mi omiljeni. Ipak, najviše volim punč sa čokoladnim prelivom i mrvicama. Ove kugle su ogromne i zato ga volim – kazao je Marko.

Četvoročlana porodica Kovač takođe uživa u letnjoj poslastici, a najviše petogodišnja Aleksandra.

-Omiljeni mi je sladoled od jagode. Jedem ga svaki dan dok je leto, ali prvo moram da pojedem ručak – otkrila nam je Aleksandra.

Organizovana  je i potraga za sladoledom za nešto stariju decu koji su uz pomoć kodova postavljenih na turističkim lokacijama dolazili  do glavne nagrade -sladoleda.

-Leti najviše uživamo u sladoledu, a nijedna letnja šetnja Gradskim trgom ne može da prođe bez, bar jedne kugle sladoleda – istakla je Marijana Mirkov iz Turističke organizacije – Zato smo se i odlučili da obeležimo Svetski dan sladoleda u čemu su nas podržale sve lokalne sladoledžije koje su nadaleko poznate.

Manifestaciju su podržale poslasitačrnice „Čeri“, „Korzo“, „Sabo“, „Sport“, „Specijal“ i „Fontana“. U poslastičarnici „El Kafe“ u Ruskom Selu omiljena letnja poslastica poklanjana je čiji je bio rođendan.