Pavle i Jana Isakov sa šestoro dece žive u Australiji i nakon šest godina došli su u posetu rođacima u Kikindi, Novom Miloševu i Sremskoj Kamenici. Pavlova majka poreklom je iz Iđoša, a otac iz Melenaca i njegovi roditelji pre 50 godina odselili su se na najudaljeniji kontinet. Kod svog sina probudili su ljubav prema Srbiji, u kući su uvek govorili srpski, tako da je on, iako rođen u Australiji, takođe zavoleo našu zemlju. Supruga Jana je iz Sremske Kamenice i pošto su se venčali i odlučili za život u Australiji dobili su šestoro dece koja nose biblijska imena: Maris (16), Jestira (14), Nevije (12), Natanijel (11), Kalita (9) i Betani (4).

-Moji roditelji u Australiju su se odselili 1968. godine, ali nikada nisu zaboravili Banat. Naučili su me da govorim srpski jezik i uvek su održavali kontakt sa rođacima, što i mi sada radimo jer deca treba da znaju svoje poreklo i odakle su im koreni- ističe Pavle.
Suprugu Janu upoznao je preko nazarenske zajednice. Venčali su se 2004., a naredne godine ona je dobila iseljeničku vizu za Zemlju kengura. Žive u okolini Brizbejna, trećeg po veličini grada u Australiji.
-Većina Janine rodbine je u Srbiji, a najviše volimo Kikindu gde dođemo kod mojih rođaka. Dolazak ovde je naš odmor, vreme kada se opustimo i uživamo – dodaje Isakov.
Po profesiji časovničar naš sagovornik dodaje da je život u Australiji potpuno drugačiji od onog u našoj zemlji.

-Lako se pronalazi stalan posao koji je dobro plaćen, ali je znatno skuplje nego ovde. Tamo se nekretnine, vozila i sve ostalo kupuje na kredit i nije čudo da se podigne više kredita. Cene hrane su slične, a, primera radi, gorivo u Srbiji je skuplje nego u Australiji – saznali smo od Pavla Isakova.
Velike su razlike u društvenom životu. Australijanci tokom radne nedelje praktično nemaju društveni život. Posao i kuća su im jedine relacije, a vikendi su predoređeni za putovanja, izlaske, druženja i sve ostale aktivnosti.
-Naša deca kada dođu ovde uvek nas pitaju šta se desilo kada su u večernjim i noćnim satima radnim danima ulice pune ljudi – dodaje Isakov.

Od dece, stidljive i nasmejane, saznajemo da sa nestrpljenjem iščekuju dolazak u Srbiju, koji je za njih avantura. Rastu jedan uz drugog, stariji pomažu mlađima i svi se odlično slažu.










Već u trećem minutu povratnik u redove Kikinđana Molnar rešio je situaciju „jedan na jedan”, matirajući golmana Elemiraca Galina. U 19. minutu na suprotnoj strani Milivojev je pokušao iskosa nešto između nabačene lopte i udarca u donji ugao, a na loptu je naleteo Bačvanski i izbliza ju ubacio u mrežu za izjednačenje. Preokret je doneo Renić nakon pola sata igre, a odbrana OFK Kikinde prethodno je izigrana na malom prostoru u svom šesnaestercu. Do odmora, novo poravnanje. U 37. minutu novajlija Bencke prelepim golom izjednačio je na 2:2. Svemu je prethodio korner, a novi igrač Kikinđana, nakon odbitka, školski je, efektinim udarcem, prebacio čitav buket igrača ispred sebe, kao i istrčalog čuvara mreže Naftagasa.
Novi kormilar OFK Kikinde Šponja na odmoru je promenio svih 11 igrača, Kandić strateg Elemiraca tek trojicu, a u 56. minutu Milivojev je doneo novu prednost gostima, posle asistencije Renića koji ga je lepo spojio. Odmah potom i preostali rezervisti, njih osmorica, iz redova Elemiraca ušli su u igru, a do kraja više nije bilo promene rezultata, iako je na obe strane viđeno nekoliko odličnih pokušaja.
OFK Kikinda: Savkov, Barbul, Đukić, Lukić, Radovanović, Kecman, Lolić, Bencke, Mirkov, Molnar, Ivanović. Igrali su još: Oparnica, Radosavljević, Galešev, Jovanović, Jarić, Rafael, Popeskov, Vilovski, Beljin, Hajdu, Šević.





















