Politička previranja u Srbiji animirala su krug evropskih i svetskih intelektualaca da tragom svojih uvida, iznesu mišljenje i upozore srpske prijatelje na kobne posledice tekućih procesa, i mogućnost njihove upotrebe od strane onih koji slove za stare majstore rušenja vlada i razigravanja ratova.
Pozivajući na razum, pomni i upućeni u dešavanja devedesetih godina, potpisnici redova koji slede, poručuju: Jedino srpski narod može spasiti Srbiju – ili je uništiti.
Pismo prenosimo u celini:
Mi smo nezavisni pisci, novinari i akademici iz raznih zemalja koji su tokom 1990-ih pokušali da razotkriju laži i iskrivljavanja koja su korišćena da se za nasilni raspad Jugoslavije okrivi „srpski nacionalizam“, indirektno podstaknut od strane zapadnih sila. Vodeći zapadni političari i mediji koristili su demonizaciju Srba kao izgovor za NATO bombardovanje Jugoslavije 1999. godine. Lažni izgovor „humanitarne intervencije“ transformisao je NATO u otvoreno ofanzivni savez koji je uništio Irak, Libiju i Siriju kao održive države. Nasilno odvajanje Kosova od Srbije pratio je niz zapadnih operacija „promene režima“ i širenje NATO-a na istok, što je dovelo do tekućeg rata u Ukrajini.
Srbija je tako poslužila kao eksperimentalna laboratorija i ideološko opravdanje za kasnije NATO agresije, kako vojne tako i političke. Zapadni propagandni narativ protiv Srbije i dalje je temelj intervencionističke politike NATO-a.
Na osnovu naše ranije posvećenosti, želeli bismo da se pridružimo građanima Srbije u oslobađanju Srbije od posledica tog negativnog narativa. Međutim, takvi napori mogu biti poništeni podelama u samoj Srbiji.
Današnji demonstranti opisani kao studenti bili su deca (ili se još nisu rodili) 1990-ih kada je antisrpska kampanja pripremala svet za niz ratova. Čini se verovatnim da mnoge mlade ljude muče suprotstavljene verzije i tumačenja tih prošlih sukoba. Kao zabrinuti svedoci te prošlosti, želeli bismo da iznesemo nekoliko zapažanja.
Da bi bile efikasne, protestne demonstracije trebalo bi da iznesu jasne, praktične zahteve koji se mogu ostvariti.
Suočen sa moćnim neprijateljima, lider male zemlje poput Srbije može razumno da teži dobrim odnosima sa svima. Ako to dovodi do kompromisa koje ljudi ne odobravaju, trebalo bi da jasno iznesu svoje primedbe i ponude alternative.
Ako je protest jasno usmeren protiv pridruživanja Evropskoj uniji, to se može razumeti, o tome se može raspravljati i odlučiti – na primer na referendumu.
Ulični protesti su omiljena metoda američkog/NATO imperijalizma da oslabi i svrgne vlade koje im se ne sviđaju.
Neprecizni, opšti protesti mogu proizvesti haos koji omogućava spoljnim manipulatorima da preuzmu vlast (kao u Ukrajini 2014. godine).
Izbori ostaju najbolji način za rešavanje nesuglasica.
Srpski izborni sistem je posebno pravedan u poređenju sa drugim zapadnim zemljama.
Pogoršanje odnosa između susedne Mađarske i EU trebalo bi da bude značajan faktor u određivanju srpske politike.
Korupcija postoji svuda i efikasno i efikasna borba protiv nje podrazumeva pravila i istragu, a ne ulične skupove. Najpodmuklija korupcija je ideološka.
Samo srpski narod može spasiti Srbiju – ili je uništiti.
Sa poštovanjem i naklonošću prema narodu Srbije,
(potpisali)
Dajana Džonston
Andrea Martokia
Žanin Toši Marcani Viskonti
Kristofer Blek
Džon Laugland
Džordž Pumfri
Tim Fenton
Džonatan Roper




Njihova nastavnica ističe da je ovo takmičenje bilo poseban izazov, ali i ogroman iskorak.
Staša i Jovana nastupale su uz klavirsku pratnju nastavnice Apolonije Koso, a njihova posvećenost i muzikalnost osvojile su i publiku i žiri.
– Htela sam da sviram violinu, ali više nije bilo mesta, kao ni za još neke instrumente koje sam tada želela, jer sam se javila u avgustovskom roku. Direktorka Škole tada mi je predložila instrumente koji su još mogli da se upišu, između ostalih i saksofon. Kada sam došla s mamom i čula nastavnicu kako svira temu iz „Pink Pantera”, bila sam oduševljena! Od tada je saksofon moj instrument – priča Jovana, koja je odlučna da jednog dana doktorira na svom instrumentu.
– Takmičila sam se sa decom koja mnogo duže sviraju. Ovo je za mene najveći uspeh do sada – priznaje Staša. – Svaki nastup doneo mi je novo iskustvo, naučila sam kako da se bolje pripremim, nosim sa tremom i dam maksimum na sceni. Volim saksofon jer kroz njega mogu da izrazim osećanja. Zvuk je topao i moćan – kad sviram, osećam se slobodno.
Ove uspešne devojčice su ne samo sjajne muzičarke, već i velike drugarice. Svake subote se sastaju i sviraju zajedno – iz zadovoljstva. Njihova nastavnica otkriva da takmičenja ne doživljavaju kao pritisak, već ih same žele.
– Presrećna sam zbog ovako brzog uspeha. Imam veliku podršku direktorke i kolega, i najvažnije – moji učenici zaista vole muziku. Moja misija je da im pokažem da se trudom i svakodnevnim radom može sve postići – zaključuje Nikolina Suvajdžić.
– Bio je ovo i kraj stonoteniske sezone za članove našeg kluba, ujedno i veliki podstrek Leni za što bolje pripreme koje je očekuju i novi, još jači uzlet u narednoj takmičarskoj godini – kaže član uprave Galadske Nenad Đukić.
Jelena Tomić bila je odlična, zauzela je drugo mesto u ženskom finalu vazdušnog pištolja.