јануар 31, 2026

Град

oranica

Javni oglas za davanje u zakup i na korišćenje poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini u Kikindi raspisan je 30. decembra. Prema planu uređenja državnog poljoprivrednog zemljišta. Grad planira da, u višegodišnji zakup izda 2.786 hektara.

U prvom krugu na licitaciji je poljoprivredno zemljište u katastarskim opštinama Novi Kozarci, Sajan, Bašaid, Banatsko Veliko Selo, Rusko Selo, Banatska Topola, Iđoš, Kikinda i Mokrin. Za obradivo zemljište – njive, voćnjake i vinograde, početne cene po hektaru su od 19 hiljada do 60 hiljada dinara, od koliko će se licitirati za njive prve klase. Od šest hiljada do 16 hiljada dinara po hektaru su početne cene za neobradive površine – livade, pašnjake i močvare.

– Početna cena zakupa utvrđuje se na bazi prosečne postignute cene na poslednjem javnom nadmetanju. U prvom krugu ona može da bude umanjena za 20 odsto, a u drugom krugu za 60 odsto. Na prošloj licitaciji poljoprivrednici su postigli visoke cene, pa je naša komisija odlučila da ih umanji. Početna cena za prvu klasu njive prošle godine bila je 362 evra, a sada je, umanjena za 20 odsto, 511 evra po hektaru – kaže Ljuban Sredić, u Gradskom veću zadužen za poljoprivredu i Mesne zajednice.

Cene zakupa, već godinama unazad, imaju uzlazni trend, kaže Sredić. Na ovoj licitaciji najviše ima njiva treće i četvrte klase. Najmanje zanimljive parcele, trstike i pašnjaci, uglavnom se nalaze na teritorijama Iđoša, Mokrina i Sajana.

– Najviše cene postižu se na parcelama na kojima je najkvalitetnije zemljište: u Nakovu, Banatskom Velikom Selu, Banatskoj Topoli, Novi Kozarcima i Ruskom Selu, i obično ovo zemljište bude izlicitirano već u prvom krugu – objašnjava Sredić.

Od ukupne ponude za licitiranje, 152 hektara se vraća u postupak jer su raskinuti ugovori zbog neplaćanja zakupa i, u jednom slučaju, zbog izdavanja u podzakup.

Uvid u dokumentaciju moguć je u Sekretarijatu za zaštitu životne sredine, poljoprivredu i ruralni razvoj koji se nalazi na uglu Semlačke i Ulice kralja Petra Prvog, od 8 do 12 sati, do 13. januara, kada ističe rok za elektronsko prijavljivanje za licitaciju. Javno nadmetanje takođe se, već treću godinu, sprovodi elektronskim putem, sistemom zatvorenih ponuda.

Nadmetanje i objavljivanje rezultata održaće se 19. januara u 12 sati. Svi podaci dostupni su preko sajta Uprave za poljoprivredno zemljište Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.

Na teritoriji Kikinde trenutno je u dugogodišnjem zakupu 7, 7 hiljada hektara sa 738 važećih ugovora.

Krvavi januar 1

Komemorativnim skupom, polaganjem venaca i, po prvi put parastosom, kod spomen-ploče u dvorištu Kurije, obeležena je 81 godina od pogibije 39 rodoljuba koje su, 3. i 9. januara 1942. godine streljali pripadnici nemačke fašističke vojske.

Bila je to odmazda zbog ubistva trojice pripadnika nemačke poljske policije na putu Kikinda-Bašaid, avgusta 1941. Devetorica rodoljuba iz Dragutinova i Beodre streljana su 3. januara – šestorica su bili partizani, trojica su optužena da su im pomagali.

Šest dana kasnije, na istom mestu, pobijeno je još 30 antifašista – 21 Kikinđanin i devetoro Mokrinčana. Među njima su bili: student prava, poljoprivrednik, domaćica, baštovan, krojački pomoćnik. Optužnice su bile: članstvo u SKOJ-u i KPJ, kurirska služba za partizane, skrivanje ilegalaca, prenošenje oružja.

Današnjem obeležavanju 81 godine od Krvavog januara prisustvovali su i vence su položili: gradonačelnik Nikola Lukač, predsednik Gradskog parlamenta Mladen Bogdan i načelnik Gradske uprave Dragiša Mihajlović, delegacija Ministarstva odbrane predvođena potpukovnikom Dušanom Jovanićem, predsednik SUBNOR-a AP Vojvodine i potpredsednik SUBNOR-a Srbije, Jovo Barošević, predstavnici SUBNOR-a Kikinda i Srpskih ratnih veterana Kikinda i potomci streljanih: Zorke Čvorak, Milorada Tatića, Milice i Milana Markova.

– Ovi ljudi ubijeni su na svirep način. To je težak dan u našoj istoriji i nikada nećemo zaboraviti građane koji su na ovakav način pobijeni. Mi baštinimo i obeležavamo ovakve događaje i uvek ćemo to činiti – rekao je Jovo Barošević.

Kikinda danas obeležava sećanje na jedan od najtragičnijih, najkrvavijih, najbolnijih datuma u istoriji našeg grada, rekao je predsednik gradskog parlamenta Mladen Bogdan.

– Streljani su zato što su bili Srbi, rodoljubi i patriote, zato što su rekli „ne“ fašističkom okupatoru. Njihovu borbu ne smemo nikada da zaboravimo i uvek moramo da im odajemo počast zbog primera koji su dali kako bi Kikinda danas postojala i bila slobodna. Ne smemo da zaboravimo da je naš narod stradao tokom čitavog 20. veka, i u Prvom svetskom ratu i tokom Drugog svetskog rata, i to stradanje, nažalost, nije zaobišlo ni Kikindu. Podsetiću i da je na građane pucano, samo zato što su Srbi, i u Kraljevu i Kragujevcu, i u zločinačkoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Ne postoji mesto na kojem nije bilo srpskog stratišta tokom 20. veka. Isto se događalo i tokom 90-ih godina na teritoriji bivše Jugoslavije; kao što vidimo i sada, na Badnje veče, na Kosovu i Metohiji pucano je na dečake Miloša i Stefana Stojanovića kada su išli po Badnjak. Ništa od toga ne smemo da zaboravimo – rekao je Bogdan.

Bogdan je čestitao Dan Republike građanima Republike Srpske i istakao da su oni „svojom borbom, trudom, zalaganjem i svojim životima, omogućili da Srbi preko Drine danas imaju svoje parče zemlje“.

U programu obeležavanja godišnjice svirepog zločina u Kikindi učestovali su članovi Odbora za kulturne aktivnosti SUBNOR-a, Vladimir Radić i Đuro Bucalo, i pripadnici Odreda izviđača „Proka S. Plavi“ iz Kikinde.

Tog Krvavog januara u Banatu je, zbog trojice ubijenih nemačkih poljočuvara, streljano 150 rodoljuba. Odavanje pošte stradalima i čuvanje sećanja na njihovu žrtvu obaveza je i čast koju i danas preuzimaju generacije slobodnih potomaka.

 

 

IMG_3861 (Large)

Najradosniji hrišćanski praznik, dan rođenja Isusa Hrista, proslavljen je u kikindskim hramovima Svetog oca Nikole i Svetih Kozme i Damjana. Među velikim brojem sugrađana koji su prisustvovali služenju Božićne liturgije, bio je i gradonačelnik Nikola Lukač sa saradnicima-zamenicom gradonačelnika Dijanom Jakšić Kiurski i predsednikom skupštine Mladenom Bogdanom, kao i narodni poslanik Milenko Jovanov.

Božić je praznik cele porodice i zato se očekuje da ona tokom prazničnih dana bude na okupu. Mir i blagostanje sugrađanima poželeo je protonamesnik Miladin Spasojević, starešina Hrama Svetog oca Nikole.

Posle svete arhijerejske liturgije, božićne praznike sugrađanima je čestitao prvi čovek grada Nikola Lukač.

Najlepši Božićni običaji u našem narodu održali su se do današnjih dana. Pekara Trojka darovala je Hramu Svetog oca Nikole pogaču sa 300 parčadi koja je podeljena sugrađanima. U ovaj božićni kolač stavljeni su zlatnik i tri srebrnjaka, koji će, kako se veruje, doneti sreću onima koji ih pronađu.

Posle četrdesetodnevnog Božićnog posta, danas je prvi dan kada se jede mrsna hrana. Božićna trpeza okuplja celu porodicu, prema običajima ona je svečana i berićetna, jer se veruje da će zbog toga čitava godina biti takva.

Prema narodnom verovanju, danas valja od svakog posla nešto započeti, da bi do sledećeg Božića sve išlo od ruke. Ne spava se, da se ne bi dremalo cele godine.

Na današnji dan ne valja da bude svađa i rasprava, a posvađani treba da se pomire. Praznik se provodi u krugu porodice, ne ide se u tuđe kuće.

 

 

Korinđaši 2

U susret najradosnijem prazniku, večeras se posebno raduju deca. Korinđanje – recitovanje božićnih pesmica na Badnji dan, stari je običaj koji opstaje samo u malom delu Vojvodine – između ostalog i u Severnom Banatu.

Ovo je poseban oblik koledarskih običaja tokom kojih deca (nekada je to bilo pod maskama) u grupama obilaze kuće, pevajući šaljive pesmice. Zauzvrat, domaćini ih daruju slatkišima i voćem, posebno orasima, ponekad i novcem. U narodu postoji verovanje da, što korinđaši glasnije pevaju, to donosi više sreće domu koji posećuju.

Običaj korinđanja koji nosi radost i duh zajednice, i dalje se neguje u Kikindi, na sreću i mlađih i starijih sugrađana. U Gradskoj kući, od prošle godine, takođe dočekuju korinđaše. Tako je bilo i danas – najmlađe čuvare tradicije darivao je gradonačelnik Nikola Lukač sa saradnicima.

viber_image_2023-01-06_15-19-54-094

U protekle tri decenije u Kikindi se neguje lep običaj da badnjak ispred Crkve svetog Nikole donose konjanici uz povorku zaprega i fijakera okićenu hrastovim grančicama. Tako je bilo i danas. Prethodno je praznična povorka prodefilovala gradskim ulicama. Badnjak je osveštao protojerej Miladin Spasojević, starešina Hrama Svetog oca Nikole. Ovogodišnji domaćin badnjaka je sugrađanin Sava Petrov.

-Sloga je najvažnija i najpotrebnija u današnje vreme. Danas smo organizovali sve konje, konjanike i zaprege, ima sigurno petnaestak zaprega, ne samo iz našeg udruženja. Danas se deli radost, zdravlje, veselje- kaže Petrov, koji je član Konjičkog kluba „Banat“.

I ove godine donošenju, osvećenju i paljenju badnjaka , prisustvovao je velik broj sugrađana koji će badnjake uneti u svoje domove i u porodičnoj atmosferi dočekati najradosniji hrišćanski praynik.

Prema hrišćanskoj tradiciji, običaj sečenja badnjaka se vezuje za to što su vitlejemski pastiri, na znak Zvezde da se rodio Hristos Spasitelj, nasekli granja i poneli ga u pećinu da nalože vatru i ogreju Hrista i njegovu majku. Badnjak predstavlja ono drvo koje je Josif založio u hladnoj pećini, kada se Hristos rodio i takođe nagoveštava i drvo Hristovog Krsta.

Badnji dan je poslednji dan božićnog posta, kojim se vernici pripremaju za proslavu najradosnijeg praznika rođenja Isusa Hrista, praznika cele porodice koja je tada na okupu.

Sutra, na sam dan Božića, posle svečane božićne liturgije, osveštavanje i lomljenje česnice biće organizovano u Hramu Svetog Nikole kao i u Hramu Svetih Kozme i Damjana.

 

U Hramu Svetih Kozme i Damjana

Svečano donošenje, osvećenje i paljenje badnjaka  upriličeno je i u Hramu Svetih Kozme i Damjana. Praznična povorka konjanika, zaprega i fijakera okupila se ispred Hrama u 12 sati, odakle je prodefilovala gradskim ulicama drugog i trećeg rejona (pogledajte galeriju slika).

 

 

 

 

 

 

 

Božić 1

Gotovo svaki hrišćanski praznik ima svoje običaje. Najviše običaja vezano je za Božić koji je, u hrišćanskom svetu, najradosniji praznik jer se toga dana rodilo dete Božije. O običajima za božićne praznike govorio je protojerej Boban Petrović, starešina Hrama Svetih Kozme i Damjana u Kikindi.

– Badnjak je simbol drveta koje je starac Josif naložio u pećini gde se rodio Bogomladenac Isus. Zato je važno, na ovaj dan, da naši domovi, naše trpeze, budu ukrašene badnjacima, zajedno sa slamom, simbolom jasala u koje je bio  položen Hristos. Mi hrišćani se, postom, pripremamo za doček rođenja Hristovog. Post je podvig, žrtva i trud, sve ono što nam pomaže da, savladavamo sebe, svoje misli, i jačamo svoju volju. Kada jedemo previše jake hrane, ona nam daje snagu i bes. Post, međutim, podrazumeva skromnost, strpljenje, smirenje i  borbu protiv samog sebe. Većina od nas u tome uspeva i svako će uspeti ako bude hteo – kaže protojerej Petrović.

On je podsetio da će u svim hramovima biti pripremljeni osveštani badnjačići koje vernici unose u svoje domove.

– Kada se danas na vašim kapijama i vratima pojave deca, bar im dajte lepu reč ako nemate nešto drugo jer su korinđaši simbol anđela, onih koji su, iznad pećine gde se rodio Hristos, pastirima u polju najavljivali njegovo rođenje božanskim rečima: Slava Bogu na visini, a na zemlji mir među ljudima i dobra volja.

Na dan Božića, kao i za krsnu slavu, posle liturgije se zapali sveća u kući, a u našim krajevima običaj je i da se stavlja zeleno žito i upali kandilo. Prvi gost u kući toga dana je položajnik. Vernici su često za položajnika birali dete koje je dobro i poslušno, da donese radost i nadu, objašnjava protojerej Petrović.

– U našoj veri naši preci su upravo svetitelji koje slavimo u svojim domovima i hramovima. Velika većina njih svoju volju je posvedočila svojim životom. Hrišćani su oduvek trpeli neko stradanje. I mi danas trpimo stradanje i ne možemo se ni nadati da stradanja neće biti. Stradanje je i kada se čovek prejede, kada pretera u bilo čemu, makar to bilo i nešto dobro, to jeste njegovo stradanje.

Protojerej Petrović podseća da moramo biti odgovorni u tome kako slavimo jer, kako je rekao, u slavu Božića imamo mnogo lepih pesama koje se ne smeju zloupotrebiti neprimerenim izrazima.

– Za verske praznike nemojmo preterivati ni u jelu ni u piću, jer tu nas đavo najviše kuša. Za krsne slave, za Uskrs i za Božić moramo imati veru, jer će nas đavo iskušati da obeščastimo i oskrnavimo svetinju praznika – rekao je Petrović, obraćajući se vernicima u Hramu Svetih Kozme i Damjana uoči Badnjeg dana.

I ove godine badnjaci iz crkava će prolaziti ulicama grada kako bi vernici mogli da ih pozdrave jer, kako je rekao protojerej Petrović, to je radost i blagoslov. U tri sata, kod oba kikindska hrama, badnjaci će biti osveštani i zapaljeni, a zatim se ulazi u hramove i, u smirenju i strpljenju, čeka blagoslov.

badnjak

Pravoslavni vernici u Srbiji danas obeležavaju Badnji dan tradicionalnim unošenjem i paljenjem badnjaka, liturgijama u hramovima i porodičnim okupljanjem za posnom trpezom, pred najradosniji hrišćanski praznik Božić.

U Gradsku kuću, badnjak je uneo gradonačelnik Kikinde Nikola Lukač sa predstavnicima Policijske uprave Kikinda, Kikindskog konjičkog kluba, Vaterpolo kluba ŽAK-a i Rukometnog kluba Kikinda Grindeks, a u prisustvu članova Gradskog veća i zaposlenih u Gradskoj upravi.

Prema verovanju, sa badnjakom,  u kuću se unosi sreća, zdravlje i napredak uoči najradosnijeg hrišćanskog praznika – Božića. Badnjak je mlado drvo, obično hrastovo, koje simboliše Hrista i njegov ulazak u svet.

Čestitajući Badnji dan, gradonačelnik Lukač poželeo je zdravlje, sreću, radost i blagostanje.

Svečanu salu Gradske kuće u popodnevnim satima ispuniće korinđaši. Sve je spremno za njihov dolazak.

 

Dragana Ivanić 3

Kako se Božić u zapadnim zemljama ne poklapa sa našom proslavom ovog praznika, Srbima na privremenom ili stalnom radu u inostranstvu nije nimalo lako da se usklade sa poslodavcima i dobiju slobodne dane kako bi najradosniji praznik proveli sa svojim porodicama u domovini. Želja je velika jer se Božić  slavi u krugu familije, te je jačanje i negovanje porodičnih odnosa u prvom planu i posebno značajno u dane ovog praznika.

Porodici Ivanić, Dragani, Marijanu i njihovom petogodišnjem sinu koji žive u istočnoj Nemačkoj, ovo je pošlo za rukom i, na njihovu radost, a posebno na sreću porodice, upravo pred Badnji dan stigli su u Rusko Selo.

– U Nemačkoj smo sa pripremama za praznike počeli rano, još krajem novembra. Ukrašavamo jelku i dom, i polako spremamo poklone za rodbinu i prijatelje. Pošto smo daleko od svoje porodice i rođaka, trudimo se da pravoslavni Božić dočekamo u krugu svojih najbližih – kaže Dragana koja radi kao novinarka.

Tako će, ove godine, na Badnji dan, prisustvovati paljenju badnjaka u Draganinom Ruskom Selu. Zatim će Dragana povesti sina Marka u korinđanje, baš kako je i ona to činila kada je bila u njegovim godinama.

– Taj stari običaj vraća me u detinjstvo, kada smo u kostimima i pevajući pesme, išli od kuće do kuće i korinđali – priseća se Dragana. – Volim da svoje dete naučim našim običajima, trudimo se da mu prenesemo taj deo naše kulture. Verujem da će ovo biti poseban dan za njega pred Božić koji ćemo proslaviti u krugu familije.

Za Badnji dan Draganina porodica pripremiće posnu trpezu, a Markova baka će za Božić spremiti sve po redu: sarmu, kolenicu, pogaču…

– Srećni smo što smo ove godine, za vreme najradosnijeg hrišćanskog praznika, u toplini svog doma, sa najmilijima. Smatram da je najvažnije da čovek pronađe svoj mir i zadovoljstvo u životu, bilo da živite ovde ili ste daleko od domovine. Mir koji čovek nosi u sebi i ljubav čoveka prema čoveku, jeste ono što svetu treba.

Mi želimo Dragani i njenoj porodici što više radosnih trenutaka provedenih u krugu najbližih. I da mir i ljubav koje nose u sebi, budu u svakome od nas. Bez obzira na geografsku širinu.

deca sa ahondoplazijom

Udruženje građana „Deca sa ahondroplazijom Srbije“ čije je sedište u Kikindi, upriličilo je 3. januara u Novim Banovcima dodelu paketića za mališane iz udruženja, kao i za članove njihovih porodica.

-Deca su se slikala sa Deda Mrazom, provozala se u njegovim kočijama i uručila mu najveću od svih želja, a to je da sva deca sa ahondroplazijom žele da porastu u Srbiji primenom inovativne terapije- kaže sugrađanin Davor Terzin, otac troipogodišnje Staše.

Na jednom mestu okupili su se roditelji dece i kako bi razmenili iskustva u periodu njihovog odrastanja. Jedan od ciljeva udruženja je pomoć roditeljima koji nemaju iskustva niti znanje na šta sve treba obratiti pažnju u najranijim danima mališana sa ahondroplazijom.

Kroz kampanju „Hoću da rastem”, u Udruženju nastavljaju sa podizanjem svesti o ovoj retkom genetskom poremećaju o kom se i dalje malo priča, a još manje zna.

-Primarni cilj kampanje jeste obezbeđivanje inovativne terapije za svu decu sa ahondroplazijom, koja bi im omogućila neometan razvoj kao i kod sve ostale dece i obezbedila lepšu, bolju i kvalitetniju budućnost. Iako smo napravili dosta pomaka, borba za terapiju i dalje traje te nam je i dalje potrebna podrška šire javnosti i medija kako bi se naš glas čuo i kako bi terapija bila dostupna u što kraćem vremenu, jer na žalost, u našem slučaju, vreme nam nije najbolji prijatelj- ukazuje Terzin.

U ovom momentu, u Srbiji ima oko 12 dece koja su indikovana za primanje terapije. U Udruženju „Deca sa ahonroplazijom Srbije” smatraju da je u realnosti taj broj veći, jer je ovo oboljenje i dalje tabu tema na našim prostorima.

 

 

 

 

IMG_3289 (Large)

Zrenjaninac Željko Stanisavljev pre nepunih mesec otvorio je u Kikindi „Pite ispod sača 0230“. Pored toga što slasne pite spremljene na starinski način imaju poseban ukus, ono što ovog buregdžiju izdvaja je akcija solidarnosti.

-Niko ne treba da bude gladan. Besplatan obrok za one koji ne mogu da kupe, to nisam prvi izumeo. Nisam prvi, ni poslednji- skroman je Željko.

Ispred lokala koji se nalazi na mestu nekadašnje „Špongine pekare“ zatičemo nekoliko kesa sa pitama.

-Prvi je to uradio buregdžija iz Kragujevca. Kada sam to gledao na televiziji, srce mi je zaigralo, bio sam veoma dirnut i rekao sebi- ako ikada budem otvorio svoju radnju, učiniću isto- priča za Kikindski portal.

Pedesetogodišnji Zrenjaninac, na predlog prijatelja i poznanika, odlučio je da otvori radnju u Kikindi. U Zrenjaninu više pekara ima u ponudi pite ispod sača, a ovde nijedna.

-Prvi put sam u Kikindu došao pre dva meseca. Radio sam u Zrenjaninu u radnji gde se prave pite ispod sača. Tu su dolazili ljudi iz Kikinde i govorili mi: ajde majstore, dođi, otvori u Kikindi. Iako sam planirao da otvorim radnju u Zrenjaninu jer tamo imam gde, a ovde sam došao pod kiriju, ipak sam se odlučio za Kikindu- priča.

Posao je na početku, pa je i poslovanje u minusu, ali Željko nema dilemu da čini ispravno delo.  Pomisao da je nekome pomogao, ispunjava ga radošću.

– Pekari, kada im ostane, prodaju pecivo i hleb na džakove ili u pola cene, ja to nisam hteo.  U našem poslu ne peče se po narudžbini kao kad odete u hamburgeriju na primer, pa naručite jedan hamburger. Ja moram da imam ispečenih pita, ali ne proda se sve. Ostane, i mi to onda isečemo i okačimo napolje, da uzme onaj ko nema. Pitao sam da li ovde ima dom za beskućnike ili da u saradnji sa Crvenim krstom damo ugroženim porodicama. Nama dnevno ostane od 5 do 15 kilograma pite- kaže humani Zrenjaninac.

Kada je tek otvorio radnju, na ulici ga je jedan mladić presreo i zamolio za obrok, rekavši da nema novca i da živi od socijalne pomoći. Željko ga je uputio da ode po pite, a ovaj susret je, kaže, dodatno učvrstio njegovu želju da bude solidaran.

-Bila je jedna žena iz neke humanitarne organizacije koja pomaže obolelima od raka. Kupila je sendvič i parče pite i ostavila kako bi donirala obrok. Slikala je to i okačila na društvene mreže. Te večeri je skoro 15 kilograma pita, koliko nam je ostalo, pa smo iznosili, planulo za sat vremena.

Na pitanje, može li neko njegovu humanost da zloupotrebi, Željko je jasan.

-To me ne brine. Meni je ipak mnogo važnije da dobije i neko ko stvarno nema. Tada mi je puno srce- kaže ovaj buregdžija širokog srca.

Ukusne pite

Jedna starija sugrađanka pre nekoliko dana poslužila se besplatnim pitama, pa je narednog dana došla da pohvali da su veoma ukusne i u znak zahvalnosti donela voće.

-Pite koje iznosimo i okačimo ispred nisu upakovane u papir kako bi ljudi mogli na vide sa čim su, pa da izaberu. Ima i posnih-saznajemo od Željka.

 

Don`t copy text!