Aleksandra Djuran

posna-trpeza-hram-(3)

U hramu Svetih Kozme i Damjana treću godinu zaredom organizovana je manifestacija „Moja posna trpeza“. Povodom Božićnog posta i Materica u svetosavskoj sali priređena je izložba slanih i slatkih posnih jela, a bilo ih je 54.

Na trpezi je bilo ribe, posnog prebranca, posnih punjenih paprika, sarme i pite. Posne specijalitete pripremila je i Jasmina Zarić iz Kikinde.

-Volim post i posna jela. Za izložbu sam donela kuvan kukuruz koji nije uobičajen u ovo doba godine, to me podseća na detinjstvo jer me je moja baka, kada sam bila mala, nakon klizanja na ledu, dočekivala upravo sa ovim jelom. Napravila sam i kiflice sa pekmezom jer sam odrastala na ovom slatkišu. Postim čitav post i nije mi teško – kazala je Jasmina Zarić.

U čast Materica, ali i Detinca i Oca, porodičnih praznika, organizovana je treća posna trpeza, rekao je starešina hrama, protojerej Boban Petrović.

-Posebno smo radosni što se ove godine našem pozivu odazvao veliki broj restorana u Kikindi. Cilj nam je da edukujemo kako vernike, tako i restorane, kako bi na svom meniju imali što raznovrsniju ponudu posnih jela. Svake godine odziv na našu manifestaciju je sve veći. Uvek nas iznenadi mašta naših vernika, a ovo je prilika da za druženje, upoznavanje, ali i razmenu recepata – dodao je otac Boban Petrović.

U samom hramu organizovano je duhovno veče na kom je besedio prota Ivan Mučalov iz Sečnja, a vernici su uživali i u pesmama dečijeg hora „Sveti Jovan Šangajski“.

A.Đ.

Milos-Stamenic-(2)

-Pa vi u Kikindi možda i ne znate da imate jako zanimljivu i kreativnu osobu, koja potiče iz vašeg grada – reče prilikom susreta s vašim izveštačem poznati TV voditelj Aleksandar Filipović – to je Duška Jovanović, a Novosađanima je dobro znana pod svojim di-džej imenom Looda Sosa.

Krenusmo tako tragom informacije uvaženog kolege i pronađosmo Ludu Sosu na jednom od njenih mnogobrojnih muzičkih nastupa. Doduše, svoju karijeru je vezala više za negdašnji centar Dunavske banovine, nego za rodni kraj, pa stoga poluozbiljno kaže: „Za mene su u Kikindi čuli samo moji roditelji”.

Kako osloviti ovu umetnicu rodno ravnopravnim jezikom, a da ne bude pežorativ? Di-džejica ne ide, još manje u muškom rodu di-džej, hm!? Zato joj se obratismo po „narodski”: ‘Aj ti Duška, što puštaš ploče, zavrti malo unazad, da te se (pod)sete tvoji kikindski poznanici.

-U Kikindi sam završila osnovnu školu „Žarko Zrenjanin”. Iz tog perioda pamtim igranke, učiteljicu Anicu Šargin, večitu četvorku iz matematike, ali i što sam još tada naučila engleski za ceo život. Paralelno sa osnovnom, završila sam i Muzičku školu „Slobodan Malbaški”, u klasi profesora Karastankovića, odsek klavir. Mene je primio u klasu, iako sam po godištu bila mlađa, jer je osetio neverovatnu emociju u mom izvođenju. Nikad nisam bila tehnički precizna, ali su moji nastupi uvek imali pozitivan naboj i emocije-navodi Duška.

Foto: Miloš Lakićević

Trebalo je u tim mladim godinama nositi klavir na grbači. Ne u bukvalnom smislu, već taj teret očekivanja okoline.

-Plan je bio da nastavim sa klavirom dalje, pa sam subotom odlazila u Novi Sad na privatne časove, a onda sam i pohađala kurs kod čuvenog pijaniste Kemala Gekića. Nakon toga sam se na takmičenju u Češkoj susrela sa nepravdom i činjenicom da i nečija sujeta igra važnu ulogu u konačnom plasmanu i odlučujem da prekinem da se usavršavam na klaviru. Dodatni razlog je predstavljala i činjenica da nisam videla sebe kao nekog ko sedi po 12 sati dnevno za klavirom i vežba, a bila sam i jedinica, pa nisam želela da se odvajam od roditelja. Ostajem u Kikindi još četiri godine i upisujem gimnaziju, u kojoj me je takođe pratila četvorka iz matematike.
Ipak, jednom je moralo da usledi odvajanje od roditelja i rodnog grada. O tome Duška pripoveda da je odlučila da diplomira na Ekonomskom fakultetu i krene očevim stopama, kasnije je završila i master, uprkos četvorki iz matematike koja ju je pratila tokom čitavog školovanja do studija. Na fakultetu (naopako bilo) nije tu ocenu popravila u peticu, nego na mnogo višu.

Foto: Miloš Stamenić

Dobar prosek je preporučuje za posao u veleprodaji, a posle i u banci. Međutim, kao i većina nas običnih smrtnika s ove strane šaltera, tako se i naša sagovornica s druge strane stakla, razočarala u banku. Odabrala je zato da ipak bude iza stakla, ali u didžejevskoj kabini.

-Krenula sam tada sa „didžejingom”. Postala sam, što bi rekla moja majka- umetnica na slobodi. Usavršila sam se, upisala di džej školu pre šest godina i odlučila da mi to bude zanimanje.

Inače, elektronska muzika je moja strast. Tražena sam kao di-džej, ali i danas se za svaki set spremam danima, nekad i nedeljama- navodi naša sagovornica, dodajući da se nikad nije nudila, nego je sami klubovi traže.

– Radila sam na binama sa poznatim imenima naše i regionalne scene, a jedan od mojih najvećih uspeha je Egzitov oficijelni after parti, gde sam radila u nizu s velikim imenima evropske di-džej scene.

Osim elektronske, Duška na set listi ima i dip haus, potom tehno, progresiv, ali i afro pravce. Za kraj joj uputismo i neizbežno pitanje zašto je izabrala baš takvo umetničko ime?

-Luda (Looda) u mom imenu je otud što mi pravi odstupnicu i imam izgovor ako nekad pogrešim, a i trudim se da izborom muzike budem nepredvidiva i iznenadim goste na setovima. Sosa, donekle određuje geografsko poreklo, ali na set listi ima i sevdalinki, tako da sam i sa te strane nepredvidiva.

U istom ključu je i njen odgovor o svojoj budućnosti:

-Nisam ljubitelj zakucanih ciljeva, jer me ograničavaju. Može da se desi da u životu poželim i nešto drugo da radim. Doduše, ponekad je sasvim u redu ostaviti stvari takvim kakve jesu, ali život svakog dana donosi nešto novo i šteta je to propustiti- zaključuje Duška Jovanović alijas Looda Sosa.

N. Savić

Foto: naslovna -Miloš Lakićević

materice

Na Materice deca porane i unapred pripremljenim kanapom, koncem, šalom, maramom ili kaišem na prepad zavežu svoju majku, za noge, na isti način, kao što su njih majke vezivale na Detinjce.

Majka se pravi da ne zna zašto je vezana. Deca joj čestitaju praznik, a majka onda deli deci poklone, i na taj način se odvezuje. Na isti način se vežu i sve udate žene, koje se odvezuju poklonima deci: kolačima, ili nekim drugim slatkišima.
Simbolika praznika je jasna – priprema za doček Božića, koji je pomirio čoveka sa Bogom odrešivši ga veza grehova, donoseći nove veze, ljubavi za Boga.

Oci, Materice i Detinjci, posvećeni su porodici. Sprema se svečani, zbog Božićneg posta, posni ručak, koji okuplja celu porodicu.

zajednicka-dan-grada

Povodom Dan grada dodeljena su gradska priznanja najzaslužnijim pojedincima i kolektivima. Na svečanosti u Gradskoj kući prisustvovali su predstavnici javnog, političkog, privrednog, društvenog, kulturnog, sportskog života grada. Nagrade grada i pohvalnice uručio je gradonačelnik Mladen Bogdan koji je, obraćajući se prisutnima, istakao je daje Kikinda grad velikih ljudi koji su pisali istoriju.

 

Prikaži ovu objavu u aplikaciji Instagram

 

Objava koju deli Kikindski portal (@portalkikindski)

-Svi oni koji su kroz istoriju gradili i sagradili naš grad, predali su ga nama da ga čuvamo i dalje unapređujemo. Godina na izmaku bila je zahtevna i puna izazova. I pored toga, puno je toga na šta smo ponosni i uspeha koji će se pamtiti. Zahvaljujem se svima koji su se borili da uradimo dobre stvari za našu Kikindu, kako iz grada, tako i u Pokrajini i Republici koji su nam pomagali u tome da naša sredina bude bolje mesto za život. U Novoj godini želim nam da budemo jedinstveni, da budemo zajedno, ali i da budemo odgovorniji i strpljiviji, da razumemo i čuvamo jedni druge. Samo tako ostvarićemo zajednički cilj, da imamo uspešniju, razvijeniju, bolju, lepšu, napredniju Kikindu – naveo je gradonačelnik Bogdan.

Najviše gradsko priznanje „Zaslužni građanin Kikinde“ propalo je Draganu Strajniću za sveobuhvatni doprinos razvoju grada Kikinde, koji se i zahvalio u ime nagrađenih.
-Čast mi je i zadovoljstvo što sam danas ovde. Nema veće radosti i sreće, nego kada radeći daš deo sebe svojoj sredini i svom gradu, i kada to neko spozna i prizna. Ovo je moje najveće priznanje koje sam dobio – rekao je Strajnić.

Posebna priznanja dobili su: dr Milan Brkin, za dugogodišnji naučni, sportski i humanitarni rad, Baletska škola Novi Sad – Izdvojeno odeljenje Kikinda u oblasti obrazovanja i umetnosti, a povodom 30 godina rada.

Marija Dragin, prosvetni radnik u penziji za život posvećen obrazovanju dece.

Nagrada grada Kikinde posthumno je pripala novinarki Ljiljani Pancel za sveobuhvatan doprinos razvoju novinarstva, kulture, humanitarni i društveni rad.

U oblasti zdravstva nagrada „Dr Ranko Petrović“ dodeljena je hematologu u penziji dr Čedomiru Gavrančiću, za doprinos očuvanju zdravlja građana Kikinde, a posthumno je nagrađen i pedijatar dr Talal Abu Haija, za doprinos očuvanja zdravlja dece.

Priznanja u oblasti obrazovanja „dr Pavle Kenđelac“ uručena su Tehničkoj školi „Mihajlo Pupin“, za doprinos razvoju obrazovanja , a ista nagrada dodeljena je i Kristini Drljić, direktorici PU „Dragoljub Udicki“.

U oblasti privrede i preduzetništva priznanje „Mihael Bon“ dobila je Štamparija „Bis“, za poseban doprinos razvoju privatnog preduzetništva.

Rukometaš Luka Panić nagrađen za doprinos razvoju sporta priznanjem „Nika Mirkov“, za iskazanu humanost i dobročinstvo nagrada „Melanija Nikolić Gaičić“ uručena je Brankici Miškov, predsednici udruženja Multipla skleroza Kikinda .

Priznanje u oblasti informisanja i kulture, za doprinos razvoju i unapređenju novinarstva i kulture, dodeljena je Branislavu Ugrinovu, uredniku dopisništva RTV-a u Kikindi.

Pohvalnice su pripale KUD-u „Petar Kočić“ iz Novih Kozarca, za doprinos kulturi i Bogdanu Kalabiću, za doprinos razvoju amaterizma.

Pohvaljen je i Nikola Linjački, bubnjar, za doprinos kulturi.

Učenici Bogdan Zavišin, Andrej Varga, Mateja Kosić i Lena Davidović pohvaljeni za izuzetne rezultate u oblasti obrazovanja.

U programu je učestvovala Ljubica Vraneš, mecosopran, solistkinja Beogradske opere, koja je izvela tradicionalne srpske numere.

A.Đ.

 

science-5314418-1280

Centar za stručno usavršavanje i Naučni klub tokom zimskog raspusta organizuje „Naučni kamp“ za decu od 6 do 12 godina. Kamp pruža jedinstvenu priliku za razvoj kreativnosti, istraživanje novih znanja i zabavu kroz edukativne radionice, istakao je direktor Centra Dejan Karanović.

-Aktivnosti će se realizovati od 8. do 10. januara i sve radionice biće besplatne. Cilj nam je da deca kvalitetno provedu raspust i da nauče nešto novo. Interesovanje za slične programe i ranijih godina bilo je veliko, tako da sam siguran da će tako biti i ove godine – kaže Karanović.

Prvog dana planiran je program „Moj intervju sa kompozitorom“ koji će voditi Andrea David, a deca će istraživati muzičku istoriju i upoznati velike kompozitore. Uz pomoć internetskih izvora i veštačke inteligencije, napraviće intervju sa kompozitorima, razvijajući kritičko mišljenje i kreativnost. Radionicu „Neuroigrarije“ realizovaće Marijana Ljiljak, a cilj je da putem raznih vežbi za fokus i koncentraciju deca razvijaju pažnju, kreativnost i socijalne veštine.

Narednog dana, 9. januara u okviru programa „Ptica traži kavez“, Sofija Jegarski organizovaće zanimljiv sadržaj sa ciljem razvoja kognitivne, motoričke i likovno-vizuelne veštine, uz izložbu ptica stanarica i estetsko procenjivanje, dok će u okviru zimska radionica u glini „Ornament“ sa Igorom Smiljanićem učesnici imati priliku da se upoznaju različitim vrstama ornamenta kroz istoriju umetnosti i da stvaraju svoja umetnička dela u glini.

Poslednjeg dana, 10. januara Gordana Rackov i Arpad Pastor upoznaće decu sa programiranjem digitalnog drugara „Mikrobit“ uz pomoć mikrobit pločica, učesnici će učiti osnove logike, algoritamskog razmišljanja i rešavanja problema, razvijajući važne tehničke veštine. U okviru radionice „Magični brojevi“, deca će se upoznati sa vizuelnim programiranjem i načinima za upravljanje digitalnim uređajem.
Zbog ograničenog broja učesnika, potrebno je da se zainteresovani, do 6. januara, prijave za radionice putem mejl adrese csukikinda3@gmail.com ili putem instagram poruke na @naučni_klub_kikinda.

A.Đ.

 

penzioneri-1

Isplata decembarskih penzija u Srbiji počeće ranije nego inače, pa će za penzionere svih kategorija koji penzije primaju na kućnoj adresi ili poštanskim šalterima početi 3. januara.

Oni koji penzije primaju preko tekućih računa, isplata će početi 4. januara, objavio je Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje.

U Srbiji ima nešto više od 1.650.000 penzionera, a najstarijim građanima naše zemlje će od prvog meseca naredne godine primanja biti uvećana za 10,9 odsto. Prosečna penzija, koja je sada 45.714 dinara, uz povećanje od 10,9 odsto, odnosno oko 5.000 dinara, preskočiće iznos od 50.000 dunara i biće oko 50.700 dinara.

Dan-grada-2

Povodom Dana grada, u organizaciji Kulturnog centra, a pod pokroviteljstvom lokalne samouprave, u subotu u 19 sati u Narodnom pozorištu grupa „Legende” odsviraće besplatan koncert za naše sugrađane.

Interesantno je da se dogodilo da u našem gradu ovaj sastav nastupa na svakih osam godina. Prethodni put 2016. za Dan žena. a pre toga 2008.
-To je interesantno, kaže Zoran Dašić Daša, vođa “Legendi”, ali mi nismo imali nameru da bude baš takav pravilan vremenski razmak. Jednostavno se tako desilo s obzirom da imamo mnogo nastupa širom sveta, tako da neke gradove nepravedno zaobiđemo. Ovaj kikindski koncert će biti prilika da se „iskupimo“ za toliku pauzu.
Podsetimo, prethodne kikindske nastupe „Legendi”, vokalno je obojio njihov sad već bivši pevač Ivan Milinković. Promena vokalnog soliste pre nekoliko godina se u audio obliku nije ni osetila, jer mladi Nikola Zekić ima skoro identičnu boju glasa kao Milinković, tako da „Legende“ nisu ni morale da „pomeraju“ harmonije, jer i stari repertoar mladi Zekić peva iz originalnog tonaliteta.
Nizom svirki ove godine nastavili su da praše ovdašnjim i svetskim binama. Postoje već 37 godina, a broj svirki u njihovoj karijeri premašuje cifru od 2.500 a napokon se u njihovom koncertnom kalendaru našla i Kikinda.
O karijeri, uticaju Bore Đorđevića i televizije na karijeru ovog benda, bivšem pevaču Ivanu Milinkoviću, koncertima i drugim segmentima karijere za naš “Komunu” govorio je osnivač, kompozitor, tekstopisac Zoran Dašić Daša.
„Legendama” je kumovala legenda, dakle, podsetimo se na priču da je ime vašoj grupi dao Bora Čorba.

– Mi smo i privatno bili kumovi. Ja sam jedno kratko vreme bio u „Ribljoj čorbi”, tamo osamdesetih godina i onda, pošto sam se zaposlio u Televiziji Beograd, jednostavno sam se opredelio za posao, a sviranje je bilo više kao neki hobi koji se neverovatno isplatio. Na kraju se ispostavilo da sam ja u stvari živeo od hobija, a plata mi je bila za komunalije (smeh). Niko to nije očekivao. Za dva meseca u kojima sam bio u „Čorbi“ sam presekao. Morao sam ili ovamo ili onamo i odlučio sam se za sigurnost. Bio sam kontra od onog Borinog „pekar. lekar apotekar“. Ja sam se odlučio da budem baš pekar, lekar, apotekar, a ne da budem roker, jer sam već pre toga mnogo godina svirao, ali je to bilo sve onako, ništa ozbiljno. Onda je Bora kao moj kum oko cele te priče debelo zalegao da mi pomogne i tako je počela priča o „Legendama”. Ja sam planirao da to bude meni onako, uz posao, vikendima.

Čini se da su „Legende” muzički pravac za sebe?
– Namerno smo odabrali ovu vrstu muzike koja je onako bila između – niti rok, niti narodnjaci. Da bude prijemčiva za mnoge ljude koji to vole da slušaju. Nisam očekivao sad neku ogromnu karijeru. Onda se ispostavilo da je posle nekoliko godina to preraslo u jednu stvarno veliku stvar. Kad pogledamo – šezdeset puta Sava centar, što je jedino još Balašević uspeo i niko drugi. Onda, preko 2.500 koncerata, ali zaista pravih koncerata širom sveta – Amerika, Kanada, Australija. To su sale gde je malo ko od naših ulazio, a kamoli održavao koncerte, bez potcenjivanja drugih koji rade kafane i slično, to je njihov izbor. Tako da je to preraslo u jednu lepu priču koju sam ja paralelno mogao da vodim uz televiziju. Trideset i sedam godina, koliko radimo, to je neočekivano i za mene da ćemo toliko dugo da trajemo, ali, eto, ispostavilo se da smo ostavili jedan dubok trag. To je činjenica koju tek sad vidim kad se malo okrenem unazad. Ko god šta mislio o nama, mi smo sigurno jedno veliko ime. To me ubeđuju i svi ovi čuveni naši menadžeri, da smo mi zaista jedna ogromna institucija koja je narasla.

Kad pogledate unazad, imate verovatno razloga za zadovoljstvo, a opstajete i u novim muzičkim okolnostima?
– Trenutna popularnost i aktuelnost zavise od mode i svega toga. Nove generacije su došle, ali mi i dalje imamo dosta nastupa. Vidim da publika to lepo prihvata i dan danas, a opet, ja sa svoje strane mogu da budem prezadovoljan, s obzirom da mnogi ne znaju, jer nisam to nigde isticao, ali da kažem: mi smo jedna od retkih pojava na estradi, ako tako mogu da kažem. Jer, ja sam redovni član Srpske akademije scenskih umetnosti, zatim Udruženja književnika, Udruženja kompozitora. Imam sve moguće nagrade koje postoje – za životno delo, pa dvostruku Estradnu nagradu Srbije, Zlatni beočug i još mnogo toga. Nisam očekivao da ću toliko da se ostvarim kao autor, kao pesnik i kompozitor. U ono vreme kad smo počinjali nisam ni razmišljao o tome. Tako da kad se osvrnem iza sebe, mogu da osetim jedno veliko zadovoljstvo. Malo sam očekivao, malo sam se nadao, a dobio sam i više od toga nego što sam očekivao.

Kad ste spomenuli televiziju, ona je bila neizbežna, jer bez medijske podrške vaš rad bi ostao manje zapažen.
– Kako da ne. Ja sam bio urednik u RTS-u do pre neku godinu. Sad sam u penziji, ali sigurno je da nam je to dosta pomoglo bez obzira na sve. Ja sam poznavao sve urednike iz svih medija, prvo profesionalno, ovako kao kolege, ali ne možeš na silu da guraš svoje ako to narod neće i ne prihvata – to ne ide. Mi smo imali tu sreću da nas publika prihvata, tako da mnogi i ne znaju da sam ja bio u medijima, uopšte u televiziji, jer nisam hteo da dolazi do sukoba interesa, da neko kaže: lako je njemu, on gura sebe. Čak sebe nismo ni stavljali, nego smo uvek puštali drugima da nas oni sami puste, ali popularnost je to zahtevala, da nas bude uvek.

Dakle, ukratko, smatrate da je iza „Legendi” velika i uspešna karijera, uprkos promeni pevača Ivana i drugim personalnim promenama?
– Kad se okrenem unazad osećam jedno veliko zadovoljstvo. Mislim da smo uradili dobru i veliku stvar, jedino što mi je žao u ovom trenutku je što je došlo do tih promena, jer jednostavno ne volim kad se pokvari priča. Mi smo bukvalno doživeli jednu bajku o kojoj niko nije ni sanjao da može da se desi, jer smo dostigli visoke domete i uspeha i nastupa. I onda jednostavno, kad neko tako ode, meni dođe žao. Nemam nikakve ljutnje, čak ako već pričamo o njemu, nikakve svađe nije bilo, daleko od toga. Jednostavno nek radi svoj posao, a mislim da je to lošije i za njega i za nas.

N. Savić

 

la-banda-(4)

Povodom Dana grada održan je koncert tamburaškog sastava „La Banda“. Publika u Narodnom pozorištu imala je priliku da uživa u popularnoj, filmskoj, autorskoj, disko muzici, evergrinu, ali i odabranim pesmama narodnog žanra izvedenim na tamburama. Sastav u kom je samo jedan muški član, postoji već čitavu deceniju, a u našem gradu već su gostovali.

-U Kikindi smo bili na početku naše karijere, ali smo prvi put u Narodnom pozorištu. Čast nam je što smo deo proslave Dana grada, posebno što volimo da dođemo ovde i privatno. Sigurna sam da je publika uživala u našem koncertu koji smo svirali sa puno ljubavi – istakla je Milica Lerić, članica „La Bande“.

Tamburaški sastav, koji je izdao i svoj prvi autorski album, na svom repertoaru ima muziku za sva vremena.

-Specifični smo upravo po tome što na tamburaškim instrumentima izvodimo kompozicije koje nisu standardne. Volimo obrade klasičnih dela, filmsku muziku, džez, pop, rok, ali i sevdah. To je mešavina različitih muzičkih stilova i publika odlično reaguje na našu interpretaciju raznih muzičkih pravaca. Tamburu prikazujemo u novom, modernijem, svetlu i upravo to je razlog zbog kog nas rado zovu da gostujemo. Naš cilj je da ovaj instrument prikažemo mlađoj, a stariju publiku vratimo u vreme kada su bili mladi – kaže naša sagovornica.

Za jedanaestočlani sastav tambura je velika ljubav.

-Oni koji nas gledaju, po pravilu se iznenade, kada zasviramo i zapevamo jer ne očekuju toliko žena na jednom mestu, pa još da sviraju tamburaške instrumente – zaključila je Milica Lerić.

Već sutra, takođe od 19 časova u Narodnom pozorištu, nastupaju „Legende“. Ulazak na koncert je besplatan.

A.Đ.

basaid-atarski-putevi-(1)

Dopunom Zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju koju je danas usvojila Vlada Srbije propisana je mogućnost da se poljoprivrednik upiše u registar poljoprivrednih gazdinstava, odnosno da upiše katastarsku parcelu i po osnovu faktičkog korišćenja poljoprivrednog zemljišta, na osnovu posebne izjave overene kod nadležnog organa, saopštilo je Ministarstvo poljoprivrede.

Nakon usvajanja zakona, Vlada Srbije će doneti posebnu uredbu kojom će se bliže propisati uslovi faktičkog korišćenja poljoprivrednog zemljišta, kao i obrazac posebne izjave o faktičkom korišćenju poljoprivrednog zemljišta.

Ministar poljoprivrede Aleksandar Martinović istakao je da je ovim ispunjen još jedan od zahteva koje su poljoprivrednici iznosili prilikom brojnih sastanaka u Ministarstvu i Vladi Srbije, što prema njegovim rečima jasno pokazuje posvećenost državnog vrha rešavanju ključnih pitanja u dogovoru sa poljoprivrednim proizvođačima.

-Vlada Republike Srbije i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede su i na ovaj način dokazali da su siguran i pouzdan partner domaćim poljoprivrednicima. Nastavljamo da radimo u njihovom najboljem interesu i ostajemo otvoreni za razgovor i sve opravdane i konstruktivne predloge naših poljoprivrednika – poručio je ministar.