Svečanom dodelom priznanja, zaslužnim pojedincima i ustanovama, kikindski fudbalski arbitri okupljeni u svojoj organizaciji pri Fudbalskom savezu Grada Kikinde, obeležili su večeras, u Svečanoj dvorani Gradske kuće, lep i vredan jubilej – 70 godina postojanja svoga udruženja. U obraćanju prisutnima, naš kolega novinar Branislav Ugrinov, u ulozi visprenog voditelja programa, podsetio je na istorijat sudijskog udruženja osnovanog u našem gradu 1952. godine, spomenuvši brojna značajna imena, a, s obzirom da je reč o dugom minulom periodu, mnogima od njih odata je i pošta minutom ćutanja.
Apostrofiran je posebno Milan Stokić Baba, rođen 1911. godine, koji je pre sedam decenija utemeljio organizovano bavljenje fudalskim suđenjem u Kikindi, zajedno sa: Slavkom Stanimirovim, Jovanom Valterom i Vukašinom Bojićem. Stokić je još 1937. u Kraljevini Jugoslaviji položio u Subotici za zvanje fudbalskog arbitra. Međutim, i pre toga, 1925. godine kao prvi pisani trag o fudbalskom suđenju u tadašnjoj Velikoj Kikindi, ostalo je zabeleženo ime i prezime Božidara Miškovića. On je bio rođen 1894. godine, a u Beogradu je, sada već, pre bezmalo jednog stoleća stekao zvanje fudbalskog arbitra, kao prvi iz Velike Kikinde.
Ređala su se potom brojna značajna kikindska imena na vojvođanskoj, ali i na tadašnjoj jugoslovenskoj fudbalskoj sceni koja je imala dva savezna razreda. Pre svih reč je o Jovici Bešlinu, glavnom sudiji na tri beogradska „večita derbija” i to u vreme bivše velike države, a sudio je popularni Joki i na evropskoj UEFA sceni.
Potom, bili su tu i: Stevan Divjački, Nedeljko Plemić Mejo, Petar Rajić, Bogdan Stojisavljević, Mirko Starčević, Vladimir Dumitrov, Ivan Šibul, Jovica Stanojević i Dejan Petrović. Svi pomenuti sudili su kao savezni arbitri, a to zvanje imali su i: Kosta Vujadinov, Predrag Popović, Marko Nikolić i Neven Zekonja, upravo aktuelni predsednik kikindske Stručne strukovne organizacije fudbalskih sudija Grada Kikinde.
– Proleteli smo kroz istoriju, a ko god je od bivših sudija mogao, došao je i hvala im na tome. Njima smo i uručili najveći broj priznanja: povelja, zahvalnica i prigodnih darova. Reč je ukupno 50 priznanja. Nažalost, dugo već nismo imali sudiju kalibra Dejana Petrovića, koji je svojevremeno bio u timu čuvenog sudije Milorada Mažića na UEFA sceni, a da ne govorim o dostignućima Jokija Bešlina, koji je sudio najposećeniji „večiti derbi” u istoriji – 1984. godine. Međutim, mi u kikindskoj organizaciji imamo jasan cilj da kroz pet do sedam godina naš grad opet dobije barem jednog saveznog arbitra, sada Srbije, koji će suditi najmanje drugi savezni rang – kazao nam je Zekonja.

Svečanost su ugodnim glasovima i prekrasnom pojavom uveličale članice pevačke grupe Melizmi, ali nije to bila jedina lepota na ovom skupu. Bile su tu i članice kikindske sudijske organizacije – šest mladih devojaka fudbalskih sutkinja početnica, koje su, međutim, već sada našle svoje mesto među 300 arbitara iz našega grada.
Toliko ih je, naime, od 1952. godine do danas, sa većim ili manjim uspehom, pod svetlima evropskih reflektora ili na džombastim ledinama pokraj kukuruzišta, prodefilovalo kroz ovaj lep, ali često i nezahvalan posao, a neizostavni deo najvažnije sporedne stvari na svetu.
Istovremeno to je i onaj segment fudbala koji je i najčešće i najžešće na udaru i klubova, ali još i više navijača pa, priznajmo to ovom prilikom, delimično i nas sportskih novinara. I mi smo ti koji znamo često biti u pravu kada ih kritikujemo, ali neretko i „lokalpatriotski” gledamo i na svoj i na posao fudbalskih sudija pa se tada o njih i ogrešimo.