Svetom Liturgijom koju je služilo sveštenstvo naše eparhije, uz rezanje i osvećenje slavskog kolača u Hramu Svetih Kozme i Damjana obeležena je slava Sveti Vrači. Po blagoslovu episkopa banatskog kikindski hram slavu slavi dva puta godišnje 14. jula i 14. novembra.
Ovogodišnji kumovi bile su porodice Stupar i Zavišin. Supružnici Vladimir i Silvija prvi put su kumovali.
-Svake nedelje i crkvenim praznicima prisustvujemo Svetoj Liturgiji i ovaj hram doživljavamo kao svoju kuću – kazao je Vladimir Stupar. – Kumstvo je glavna odlika hrišćanstva i nama je čast što smo i na ovaj način pomogli obeležavanju slave. Radujemo se svemu što se dešava u hramu, a posebno smo srećni što je započeta izgradnja zvonika.
Branislav Zavišin napomenuo je da je njegova porodica nekoliko puta bila u ulozi kuma slave.
-Smatram da je važno da održavamo veru, ali i tradiciju i Hram Svetih Kozme i Damjana nas uči tome. Kumstvo je privilegija i donosi zdravlje doma i ukućana. Pomažemo izgradnju koliko i kada možemo – dodao je Branislav Zavišin.
Svetoj Liturgiji prisustvovali su vernici, kao i pomoćnica gradonačelnika Dijana Jakšić Kiurski.
-Treba svi da se ugledamo na Svete Vrače, na njihovu veru koja im je dala moć da isceljuju bolesnike, na njihov način života koji je Bog obdarimo snagom blagodati rekao je starešina Hrama svetih Kozme i Damjana, protojerej Boban Petrović. – Zahvaljujem se svima na prilozima za izgradnju zvonika. Već 22 godine gradimo i radimo zahvaljujući, pre svega, dobrim ljudima koji su pomagali na mnogo načina. Blago vama i nama što možemo u našoj Kikindi da imamo ovakvu svetinju jer najvažnije je imati zdravu porodicu i zajednicu.
Ovom prilikom protojerej Petrović podsetio je da je u toku izgradnja zvonika na kom će se nalaziti tri zvona težine 800, 400 i 200 kilograma, izlivena u Livnici „Kremenović“ iz Belosavaca kod Topole.
Sveti Kozma i Damjan bili su vračevi (lekari) i čudotvorci koji su, zahvaljujući darom od Boga za isceljenje raznih bolesti, besplatno lečili, zbog čega ih je narod prozvao besrebrenicima.
U Gradskoj kući organizovana je sedmodnevna javna prezentacija urbanističkog projekta brze saobraćajnice Sombor- Kikinda za deo koji se odnosi na teritoriju našeg grada. Put na našoj teritoriji počinje na granici grada sa opštinom Novi Bečej i ide do državnog puta prema graničnom prelazu Nakovo-Lunga, a postoji i krak prema Ruskom Selu koji izlazi na granični prelaz u Srpskoj Crnji. Svi građani kroz čije parcele će prolaziti put, kao i oni u neposrednom okruženju dobili su pozive da prisustvuju prezentaciji.
Sugrađanin Slobodan Simić ima njivu od sedam jutara na Velikoselskom putu. Kako ističe došao je da vidi koliko će ona biti obuhvaćena saobraćajnicom.
-Ukupno tri parcele koje posedujem nalaze se jedna do druge. Očekujem da isplata za zemlju bude korektna. Verujem da će najpre biti obavljena procena poljoprivrednog zemljišta koja je važna kako nama, tako i investitoru i pretpostavljam da će biti potrebna dva veštačenja. Osim klase kojoj zemlja pripada procena će obuhvatiti i položaj i infrastrukturu. Hektar moje njive trenutno vredi 17.000 evra, a koliko će biti nakon što se završe sve neophodne procedure u vezi puta, videćemo – saznajemo od Slobodana Simića.
Javni uvid je deo zakonske procedure i građanima je omogućeno da urbanistički projekat mogu da vide i tokom vikenda.
-Svi koji imaju primedbe mogu da je napišu i pošalju na naš Sekretarijat – navela je Jelena Bajić Ivetić, sekretarka Sekretarijata za urbanizam, objedinjenu proceduru i izgradnju grada.Mi ćemo ih proslediti pokrajinskom Komisiji za planove koja će svaku primedbu ponaosob razmatrati. Pošto se donese zaključak, oni koji su uputili primedbu biće obavešteni o odluci Komisije. Kada se proglasi da je saobraćajnica od javnog interesa i kada započne eksproprijacija građani čije njive se nalaze na trasi dobijaće pozive sa ponudama o obeštećenju.
Građani su najviše pitanja postavili u vezi isplate zemlje, a mnoge je interesovalo da li će postojati mogućnost da dobiju istu površinu obradive zemlje na drugoj lokaciji.
Na našoj teritoriji saobraćajnica poznata kao „osmeh Vojvodine“ obuhvatiće 16,2 kilometara puta. Planirana su tri ukrštanja u nivou površinske kružne raskrsnice, Kikinda jug, Kikinda istok i Kikinda sever. Trasa prelazi preko više meliorativnih kanala, preko kanala DTD, Kikindski kanal na granici deonice sa deonicom Novi Bečej, regionalnih pruga, državnih i opštinskih puteva i ukrštanjima sa infrastrukturnim sistemima.
Brza saobraćajnica je projektovana za brzinu od 100 kilometara na sat i obuhvataće 46 mostova, 34 nadvožnjaka, pet podvožnjaka i 35 propusta. Pored toga, projektom je planirana i izgradnja 12 petlji, te 13 površinskih kružnih raskrsnica.
Komesarka za izbeglice i migracije Nataša Stanisavljević i ministar za javna ulaganja Darko Glišić uručili su predstavnicima jedinica lokalne samouprave ugovore kojima se obezbeđuje 130 miliona dinara za nabavku hrane i ogreva za najugroženije izbegličke porodice.
Gradu Kikindi pripala su dva ugovora, jedan o nabavci ogreva u iznosu od 2,4 miliona dinara i drugi o pružanju pomoći u hrani za najugroženije izbegličke i interno raseljene porodice u iznosu od 708.000 dinara.
Ugovore je potpisao gradonačelnik Mladen Bogdan, koji je istakao da Kikinda stoji ponosno uz svaku porodicu koja traži sigurnost i novi početak.
-Srbija je naša zajednička kuća, i kada svi zajedno delamo odgovorno i s ljubavlju, možemo da pružimo konkretnu podršku onima kojima je najpotrebnija i da ostavimo trajan trag dobre volje i solidarnosti. Ovi ugovori omogućuju da se obezbede konkretna sredstva za osnovne potrebe – ogrev za zagrevanje domova tokom zime i hrana za dostojanstven život, pokazujući da Kikinda i država zajedno stoje kao stub podrške i nade za sve kojima je potrebna pomoć – naveo je Bogdan.
U sklopu programa solidarnosti „Ogrev i hrana za najugroženije“ uručeni su ugovori za dodelu 4.663 paketa hrane i 3.550 paketa ogrevnog drveta, namenjeni za ukupno oko 7.200 porodica, kazala je Stanisavljević, dok je ministar Glišić napomenuo da je 214 ugovora koji su potpisani prilika da mnoge od ugroženih porodica reše neke od svojih problema.
Lokalne samouprave raspisaće javne pozive za nabavku hrane i ogreva na koje mogu da se jave porodice izbeglica, interno raseljenih lica i povratnika po osnovu Sporazuma o readmisiji.
Bivše odmaralište u Prčnju, u vlasništvu grada, prodato je za milion i 115 hiljada evra. Novi vlasnik je pančevačka firma „Fat Frumos“ koja je bila u obavezi da nakon licitacije uplati avans, a pre zaključenja ugovora da isplati celokupan iznos što je i urađeno, istakao je gradonačelnik Mladen Bogdan.
-Prodaja odmarališta bila je tema političkih i društvenih debata od momenta kada je pokrenuta inicijativa da se na ovaj način reši problem. Licitacija je održana 12. septembra i na njoj je učestvovalo šest ponuđača. Ugovor je potpisan 10. novembra, a kompletna procedura realizovana je u skladu sa zakonom. Sredstva od prodaje, koja su na računu grada, biće iskorištena isključivo za infrastrukturna i investiciona ulaganja, a to je posebno važno za sadržaje za decu jer su i ovo odmaralište koristili upravo najmlađi. Imamo zgrada koje je neophodno rekonstruisati, a otvara se mogućnost i izgradnje novih – precizirao je gradonačelnik Bogdan.
U odmaralištu u Prčnju niko nije ušao 28 godina, od 2006. godine ono se nalazi u drugoj državi, u Crnoj Gori. Ono je ruina kojoj teško može da se priđe.
-Deo objekta nije legalizovan, ne postoji mogućnost da se kapaciteti odmarališta prošire i osavremene jer je neophodno ispoštovati standarde za objekte u kojima borave deca. Kada se sagledaju sve činjenice, mi smo hrabro doneli odluku da se odmaralište proda. Podsetiću da je najpre na sednici Skupštine grada doneta odluka o otuđenju uz protivljenje opozicije čiji predstavnici su iznosili paušalne ocene i obmanjivali su javnost raznim netačnim informacijama. Sve do tada niko o odmaralištu nije pričao, ali je ono bila dobra tema da se podgreje situacija u gradu. Pojedinci su podbunjivali sa nesuvislim komentarima i predlozima na društvenim mrežama kako bi prikupili jeftine političke poene – podsetio je prvi čovek grada.
Prodajom je rešen višedecenijski problem sa kojim niko nije imao hrabrosti da se uhvati u koštac, naveo je Mladen Bogdan.
-Temu prodaje odmarališta vrlo brzo su zaboravili oni koji su najviše bili protiv. Svako je imao priliku, pre svega oni koji se aktivno bave politikom i predstavljaju građane u lokalnom parlamentu, da se upoznaju i isprate kompletnu proceduru od početka do kraja. Smatram da je dobijena cena dobra jer je za 400.000 evra veća od procenjene vrednosti – zaključio je prvi čovek grada.
Procenu tržišne vrednosti obavila je firma „Špika Inženjering“ i ona je iznosila 753.000 evra, što je bila i početna cena na licitaciji.
Katastarska parcela nalazi se na potesu Gambrovina. Njena ukupna površina je 519 kvadratnih metara od čega je dvorište 379, zgrada 140 kvadrata, a pored su livade treće klase površine 1.016 i 1.196 kvadrata. Na parceli se nalazi zelenilo ograničene namene, tako da se na njoj ne može ništa graditi.
Vrlo brzo biće pokrenuto participativno budžetiranje odnosno otvoriće se mogućnost da se putem javne rasprave predlažu investiciona i infrastrukturna ulaganja.
-Pozivam sve predstavnike javnosti i političkih grupa, zainteresovane sugrađane da učestvuju. Svako ko želi moći će da daje predloge i svačije mišljenje biće uvaženo. Jedna od tema biće i raspolaganje novčanim sredstvima dobijenim prodajom odmarališta u Prčnju – otkrio je gradonačelnik Bogdan.
Odluka o budžetu za narednu godinu biće doneta u decembru, a nakon javne rasprave.
U organizaciji Okružnog Košarkaškog saveza Severnobanatskog okruga i Košarkaškog saveza Srbije tokom vikenda u Kikindi održan je drugi regionalni trening za devojčice uzrasta do 14 godina (godišta 2011, 2012, 2013). Trening je održan prema planu i programu selektivnog pogona KSS za žensku košarku kojim rukovodi potpredsednica KSS Ana Joković. Svake godine u sklopu Košarkaškog saveza Srbije organizuju se regionalni treninzi za tri godišta. Najstarije godište je prateće godište kadetske reprezentacije. Ove godine je to 2011. 2012. i 2013. Kroz četiri regionalna treninga biramo decu koja idu na savezne treninge na teritoriji cele Srbije. Trudimo se da svaki regionalni trening bude u drugom gradu jer sama promocija ženske košarke je veoma važna zato što je ovo najlepši sport na svetu po mom mišljenju i to je neki put gde deca mogu da vide na kom su takmičarskom nivou. Ove godine Košarkaški savez Vojvodine je izabrao da ne budu regionalni treninzi samo u Novom Sadu, već smo se potrudili da dođemo i u Kikindu. Ovim putem se zahvaljujem domaćinu na izuzetnom gostoprimstvu, nadam se nekoj daljoj saradnji i edukativnim treninzima, i nadam se razvitku ženske košarke u Kikindi – rekla je Vesna Džuver koordinator svih regiona mlađih kategorija.
– Ove godine smo se odlučil da se četiri regionalna treninga održe u Odžacima, Kikindi, Kuli i Rumi, ovim smo pokrili dobar deo naše pokrajine. Okružni Košarkaški Savez je izrazio želju da bude organizator ovakvog događaja i ugosti naše devojčice iz pokrajine. Drage volje uvek dođem u Kikindu, moja majka je poreklom iz Kikinde. Ove godine sam se prijatno iznenadio da je hala “Jezero” dovedena u odlično stanje, sa klimama, renoviranom teretanom itd. Moram da spomenem da su svlačionice sada na prvoligaškom nivou. Mislim da su uslovi perfektni za pripreme sportista – rekao je Marjan Stojanac koordinator mlađih kategorija KSV.
– Drago mi je da je sportski centar “Jezero” posle više od 10 godina domaćin jednog ovakvog događaja u košarci. Kikinda kao grad i kao sportski centar zaista ima odlične uslove, što su gosti ovom prilikom rekli. Jednostavno kod nas u samom gradu je ovo jedini sportski objekat, naš hram sporta, u koji grad i ljudi u ovom objektu maksimalno ulažu sve napore da i pored toga što je star objekat bude kao nov – rekao je Dragan Pecarski direktor kulturno sporstskog centra Jezero.
– Drago mi je da je ponovo reprezentacija mlađih kategorija u našem gradu posle više od 10 godina. To je od velikog značaja za razvoj ženske košarke u Kikindi, popularizaciju sporta i povećanje zainteresovanosti. Naš grad ima najbolje uslove što se tiče priprema klubskih i reprezentativnih. Puno mi je srce ponovo videti ove igračice na parketu kod nas – rekla je Mirjana Mićić predsednik SO ŽKK. – Današnji događaji u organizaciji Košarkaškog Saveza Srbije i Košarkaškog Saveza Vojvodine kao i OKS-a je od velikog značaja za grad Kikindu. Obzirom da posle 10 godina ovakav događaj je samo dokaz da je grad Kikinda grad sporta i da su ulaganja u sportsku infrastrukturu kao i nadljudski napori ljudi koji se zalažu da sport u Kikindi bude na višem nivou nisu uzaludni, Od danas je naš grad ponovo dokazao da može da pruži sve infrastrukturne uslove za sve selekcije u svim sportovima i da je grad posle dugo godina vraćen na košarkašku mapu Srbije – rekao je Dejan Pudar zamenik gradonačelnika Kikinde.
– Današnji događaj predstavlja samo epilog. Kikinda je ponovo grad košarke sa pratećom infrastrukturom i podrškom koju dobijamo od grada. Ja bih se ovom prilikom zahvalio gradskoj vlasti koja prati razvoj sporta, konkretno košarke. Meni je zadovoljstvo da kažem da smo zaista proširili našu mrežu i u prigradske mesne zajednice, Mokrin, Rusko Selo, Kozarce itd. Košarkaški klub Velika Kikinda je odradio poziv osnovnim školama gde je odaziv dece koja žele da uče košarku poprilično velik. Rezultati ovog rada će se videti tek u godinama koje dolaze. Današnji dan pokazuje još jednu značajnu stvar a to je simbioza muške i ženske košarke, grada i rekreativno kulturnog centra Jezero. Mi smo zajedno partneri na jednom velikom projektu
razvoja košarke u Kikindi. Mislim da je logičan sled bio da Košarkaški savez Srbije prepozna ovu sportsku energiju koja je u Kikindi. Ovo predstavlja refleksiju odnosno odgovor KSS-a da su tu da podrže našu košarku. Mislim da ćemo u nekoj skoroj budućnosti na ovakvim skupovima imati priliku da vidimo i mlade talente grada Kikinde, jer zbog njih i radimo sve ovo – rekao je Ozren Simjanovski – predsednik odbora OKS.
Kako su ovi treninzi zapravo jedan od prvih filtera za popunjavanje budućih reprezentativnih selekcija naše države, veoma smo ponosni i zahvalni kako Košarkaškom savezu Srbije, tako i Košarkaškom savezu Vojvodine, jer su prepoznali sav rad koji smo uložili u poslednjih godinu dana, ali i potencijal koji naš grad ima kada je Košarka u pitanju. Ovakvi i slični skupovi koje planiramo sa partnerima. Košarkaškim savezima, u budućnosti sa sigurnošću posle pauze od preko jedne decenije, vraćaju naš grad na košarkašku mapu i to ne samo takmičarski već i kroz edukaciju najmlađih, kao i produkciju novih kadrova u košarci stručnog osoblja. IZVOR: KK VELIKA KIKINDA
Novi Sad – Dvorana: „Slana bara”. Sudije: Marko Sekulić i Vladimir Jovandić (obojica Pančevo). Sedmerci: Vojvodina 3(2), MRK Kikinda 1(0). Isključenja: Vojvodina 2 minuta, MRK Kikinda 4 minuta. VOJVODINA: Vorkapić, Radenković 5(1), Milić 7, Mileta 3, Vukovljak 4, Stankov 4, Saldacenka (9 odbrana), Pušica 1, Čabrilo 3, Rađenović, Srdanović 5(1), Enomoto, Predović 3, Dodić 2, Dizdar (4 odbrane), Jovanović. MRK KIKINDA: Balaban, Davidović 7, Lisica 1, Jovanović 1, Ćosić 1, Miškov (4 odbrane), Todorov, M. Panić 2, Kitanović (-), Gajski, L. Panić 2, Petrović 2, Lazić 4, Popović, Kovačević 2, Gaćinović (4 odbrane, sedmerac).
Igrač utakmice: Miljan Vukovljak (Vojvodina). Semafor: 3:4(8.), 6:4(10.), 12:6(16.), 23:11(30.), 26:13(40.), 33:18(51.).
U unapred odigranoj utakmici 10. kola, rukometaši kluba s imenom našeg grada pretprili su osmi poraz u sezoni. U Novom Sadu, pružali su otpor u prvih desetak minuta, a onda je Vojvodina započela pucački trening i do odmora stigla na plus 11. U nastavku susreta, kako to najčešće biva kada je reč o velikoj razlici u kvalitetu takmaca, nešto slabiji gas favorita, igralo se da što pre prođe vreme. D. P.
Dvadeset pet godina posle požara u tunelu uspinjače – voza kod Kapruna, Austrija i dalje nudi školski primer kako se tehnički propust, slab nadzor i birokratska samouverenost pretvaraju u pravni vakum.
Dana 11.11.2000. godine voz je planuo kao baklja, 155 ljudi izgubilo je život za nekoliko minuta, a institucije su posle dugih postupaka, proizvele zaključak bez težine, nema dovoljno dokaza za krivičnu odgovornost. Odgovornost, dakle, postoji kao apstraktna kategorija; konkretno je ne snosi niko.
U obrazloženjima presuda sve karike lanca grešaka postale su sitne i „nepresudne“ – ko je odobrio nepredviđeni grejni element, ko je potpisao tehnički pregled, ko je nadzirao eksploataciju, ko je pustio voz u saobraćaj. Zbir sistemskih promašaja sveden je na nulu krivice. Time je poslata poruka industriji i regulatorima da se okrilje procedure može pretvoriti u štit od odgovornosti.
Slučaj nesreće u Kaprunu završio se 2004. godine oslobađajućim presudama za svih 16 optuženih, uprkos brojnim dokazima o tehničkim propustima, neodobrenim modifikacijama uređaja i propustima u inspekciji i nadzoru.
Sud se u velikoj meri oslonio na činjenicu da u vreme izgradnje i modifikacije železnice nisu postojali jasni standardi protivpožarne zaštite koji bi se mogli primeniti.
Odgovornost je razvučena između više aktera od proizvođača grejača i ugradnje pogrešne opreme, preko propusta u inspekcijama, do službenika ministarstva, ali je na kraju sve prikriveno birokratskim opravdanjima i „nepostojanjem namere“.
Umesto odgovora, porodice žrtava su dobile hladno pravno obrazloženje u kome su čak i najkritičniji detalji poput zaobilaženja zaštite od pregrevanja i korišćenja kućnih grejača u javnom prevozu ili ignorisani ili svedeni na „nesrećan splet okolnosti“. Suđenje je ostavilo gorak ukus pravde koja ne služi ljudima.
Civilne tužbe donele su skromne nagodbe i hladne formulare. Za porodice žrtava to znači da je visina isplate obrnuto srazmerna dubini traume za javnost, da je memorijalna kultura svedena na protokol, bez celovitog dosijea sa imenima, potpisima i odlukama. Austrija, koja regionu često drži lekcije o „evropskim vrednostima“, u slučaju Kapruna ostala je ispod svakog standarda, istina mora imati potpis, a odgovornost lice.
Pogled redakcije portala Srpski Ugao
Austrija duguje Kaprunu dvostruku pravdu, javan, potpun i dvojezičan dosije sa imenima svih donosioca odluka i trajnu, primerenu reparaciju porodicama, bez pravnih skretanja i proceduralnih paravana. Dok se to ne dogodi, Kaprun ostaje sramota države Austrije, koja precizno meri papir, a olako meri ljudski život. Ironija je tim veća što upravo ta ista austrijska vlast danas deli moralne lekcije u slučaju pada nadstrešnice u Novom Sadu, dok je smrt 155 ljudi živih spaljeno u tunelu prošlo bez ikakve odgovornosti, bez kazne, bez srama. Sram ih bilo. Dok ne očiste sopstveni prag, svaka njihova opomena zvuči kao licemerje.
Radovi na popravci klupa na trgu nastavljeni su proteklih dana.
Javno preduzeće Kikinda, u saradnji sa Sekretarijatom za inspekcijske poslove Gradske uprave, u okviru redovnog održavanja javnih površina obavlja popravku oštećenih klupa.
Zamenjene su oštećene daske, osvežene metalne konstrukcije i površine su obojene zaštitnim premazom i bojom.
Nije naodmet da ukažemo još jednom na to da je za lepši i uređeniji grad potrebno i očuvanje zajedničke imovine. Samo zajedničkom brigom možemo obezbediti da naš grad ostane uređen.
Primena novog ulazno-izlaznog sistema Evropske unije (EES) počela je u ponedeljak na graničnim prelazima ka Rumuniji- Nakovo-Lunga i Srpska Crnja- Žombolj.
Novi sistem važi za građane država koje nisu deo EU i Šengenske zone, dok putnici sa pasošima Evropske unije, putuju kao i do sada, jer za njih nema promena.
Prilikom prvog ulaska ili izlaska od državljana trećih zemalja, među kojima je i Srbija, prikupljaju se, pored podataka iz putnih isprava, i biometrijski podaci, odnosno otisci četiri prsta desne ruke i fotografija lica.
Kako je ranije navedeno, EES će na taj način zameniti trenutni sistem ručnog pečatiranja pasoša, za koji se navodi da oduzima mnogo vremena, a ne pruža pouzdane podatke o graničnim prelazima niti omogućava sistemsko sistematsko otkrivanje prekoračenja dozvoljenog boravka.
Sistem će, takođe, registrovati slučajeve odbijanja ulaska u EU.
Za potrebe EES, „državljanin koji nije iz EU“ podrazumeva – putnik koji nema državljanstvo nijedne zemlje Evropske unije ili državljanstvo Islanda, Lihtenštajna, Norveške ili Švajcarske. Starosna granica prema kojoj se primenjuje EES ne postoji, osim što su deca uzrasta do 12 godina izuzeta od uzimanja otisaka prstiju.
Još pre šest decenija maštoviti novinari iz prestonice Polet su, zbog brojnih vrhunskih igrača koji su u njemu ponikli pa slavu stekli u velikim klubovima, nazvali – našom „Barcelonom“
Dvostruki ukrasni pridevski izraz, kao stilska figura, odavno je u upotrebi kada se, u besedi ili hroničarskim zapisima, pobliže slikovito predočavaju fudbalske vrednosti Poleta. Da li su uvreženi epiteti da se radi o našoj, ovdašnjoj, „Barceloni“ i da je maleno Nakovo „najfudbalskije selo na svetu“, s dovoljno pokrića? Ili je mit u pitanju?
S ovom dilemom susreće se prof. dr Jovica Trkulja u svojoj najnovijoj, ambiciozno urađenoj, knjizi posvećenoj čuvenom fudbalskom asu i dečačkom uzoru autorove generacije Bošku Bursaću, kojom se ujedno simbolički, perom, odužuje rodnom mestu. Svojevrsni mit o nakovačkoj fudbalskoj izuzetnosti za njega je zapravo poduhvat mladića sa margine pri nastojanju da savladaju (po)ratne frustracije i izbore se za vlastiti identitet, socijalizaciju, a ponajviše za sopstvenu afirmaciju. Trkulja se studiozno bavi genezom nakovačkih sportskih aktivnosti, pre svega fudbala. FK Grmeč, formiran 1946. godine, sedam godina kasnije preimenovan je u FK Polet.
Od tada u Nakovu počinje organizovano i sistematsko bavljenje sportom. Na fudbalskom temeljima u Nakovu, koje su postavili Božidar Mihaljev, Miloš Erdeljan i Konstantin Sekulić, nastavili su da delaju mesni prosvetari, a potom i direktori škole Čedo Torbica, Čedo Bajić i Živa Mirkov, zaduživši nastavnike fiskulture da tragaju za sportskim biserima. U svojevrsnoj misiji posebno su se izdvajali Obrad Rajić Žofi, Vlado Stamenković, Peter Laub, Miodrag Vojinović Vujko i Đuro Medić.
Za meštane „najfudbalskijeg sela na svetu“, kako su Nakovo pre otprilike šest decenija nazvali maštoviti poslenici prestoničke sedme sile, fudbal je bio više od igre. Tako veli Ratko Borovnica, nakon igračke karijere istaknuti fudbalski radnik, jedno vreme predsednik OFK Kikinde. Ovaj naš sagovornik bio je i prvi čovek Fudbalskog saveza Vojvodine i – poslednji vođa reprezentacije na utakmici sa Austrijom u Beču neposredno pred raspad SFRJ.
– Genetika poneta iz Bosanske Krajine i očigledna darovitost dečaka, beskrajna privrženost sportu uopšte, a fudbalu ponajviše, i marljivost nastavnog osoblja mesne osnovne škole bili su garancija našeg uspeha – naglašava Borovnica. – Zahvaljujući Poletu, koji je je nastupao uglavnom u Banatskoj i Vojvođanskoj ligi, Kikinda je 1976. godine stekla status drugoligaša.
RATKO BOROVNICA: „ĐUŠA MEDIĆ JE BIO ODLIČAN FUDBALER. LIČNOST SAVRŠENIH PSIHOFIZIČKIH OSOBINA, LIDER TIMA. SLOVI ZA NAJUNIVERZALNIJEG SPORTISTU NAKOVA SVIH VREMENA, A MOŽDA I KIKINDSKOG REGIONA. IZVANREDNO JE IGRAO KOŠARKU, ODBOJKU, STONI TENIS, BIO ODLIČAN GIMNASTIČAR…“.
Istorija Poleta satkana je od uzbudljivih, često dramatičnih događaja, vremenom neretko oplemenjivanih šaljivim dosetkama maštovitih meštana, pa kroz generacije prepričavanih. Još se, primera radi, pamti navijačka parola „Od Nakova pa do Šida svi poznaju Bokan Vida“. Borovnica pominje najuzornije klupske aktiviste. Vredni Vlado Trifunović je bio sekretar Poleta, a sem njega na toj dužnosti istakao se i preduzimljivi Jovan Brkljač Jodžo. Kikinđanin Miloš Erdeljan Džata najčuveniji je trener, jer se pod njegovom komandom Polet dokopao vojvođanskog ranga. Pohvale su vredni i Milojko Brkanlić, Radoslav Nikodinović Gedža, Dane Vukobrat, Vlado Stamenković, Neđo Lazarević, igrač i trener Stevo Mudrinić…
BOŠKO BURSAĆ
U pomenutoj knjizi Trkulje, s podnaslovom „Nakovačka fudbalska bajka“, iz hrpe vrednih fotografija izdvajamo snimak iz 1960. godine koji verno dočarava vreme fudbalskog zanosa i entuzijazma, čega odavno nema, jer sport nije ono što je nekada bio. Poduži potpis, autentičnosti radi, doslovce citiramo: „FK Polet, Nakovo 1960, tamni dresovi: Milojko Brkanlić, Radiša Egelja, Nikola Maljković, Ilija Egelja, Đuro Medić, Slavko Rosić Repac, Jovo Kovrlija Cigo, Vlado Trifunović, čuče: Dane Raca, Ljubiša Egelja, ??, Boško Bursać: dole: Nikola Repac. U belim dresovima fudbaleri iz B. Aranđelova“.
Nakovu je, predočava Borovnica, poniklo oko 30 prvoligaških i drugoligaških igrača. Prvi je slavu stekao Milanko Ćuk u dresovima Crvene zvezde i Proletera, odigravši za omladinsku selekciju Jugoslavije 18 mečeva. Na spisku uspešnih još su: Boško Bursać (Rijeka, Zagreb i Vitese u Holandiji), Jovan Kovrlija (Proleter, olimpijski reprezentativac), Dane Raca (Proleter i Trepča), Dušan Egelja (Proleter i OFK Kikinda, olimpijski reprezentativac) Milan Majstorović (OFK Beograd i Kipar), Trivo Ivetić (OFK Beograd i Danska), Zdravko Borovnica (Crvena zvezda, Francuska, B reprezentativac SFRJ), Milan Babić (Partizan, Crvena zvezda i kruševački Napredak),Đuro Medić (Vojvodina, OFK Kikinda), Vladimir Mudrinić (Crvena zvezda, Vojvodina), Dragoljub Bursać (Proleter, Rijeka, OFK Beograd i Sutjeska), D… Bursać Ćita (Proleter, Kikinda), Dušan Rosić, Vid Bokan (Crvena zvezda, 17 puta omladinski reprezentativac SFRJ), Slavko Borovnica (OFK Kikinda, Vrbas), Stevo Mudrinić (OFK Kikinda), Nedeljko Plemić (OFK Kikinda), Borislav Ćuk (OFK Kikinda), Nedeljko Lukač (Partizan, Proleter, Napredak), Milan Kovrlija (OFK Kikinda, Vojvodina – šampionski tim), Kojo Drezgić (OFK Kikinda), Radovan Bursać (OFK Kikinda, Proleter), Dragan Radujko (Proleter, OFK Kikinda),Mirko Bucalo (Proleter), Miladin Trkulja (Mladost Apatin), Uroš Bobić (OFK Kikinda), Saša Kresoja (OFK Kikinda), Miroslav Grbić (OFK Kikinda, Mladost Bački Jarak)… Stevo Bobić je igrao za Jugal iz Australije. Nema šta, spisak za ponos.
TRENERSKA SVITA
U Nakovu su prve fudbalske korake načinili treneri: Jovan Kovrlija, koji je bio šef stručnog štaba Proletera, Vojvodine, Kikinde i Bečeja, a njegov rođeni brat Milan Kovrlija vodio je OFK Kikindu i Srem iz Sremske Mitrovice. Đurađ Kresoja trenirao je OFK Kikindu i Prijepolje, a Vladimir Mudrinić Zlatibor.
SUMORNA SUTRAŠNJICA
Polet je dugo bio sportski kolektiv za primer u svakom pogledu. Već duže vreme nije tako. Proredile su se nakovačke đačke klupe, novorođeni mališani za godinu dana mogu se nabrojati na prste jedne ruke, pa se tim, koji je u skoro najnižem rangu, popunjava momcima iz Kikinde. Budućnost fudbala u selu s jedva dve hiljade duša sumorna je.