Kod spomenika na Simićevom salašu danas je obeležena 84. godišnjica stradanja većine pripadnika Velikokikindskog partizanskog odreda. Komemorativnom skupu prisustvovali su članovi Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkih ratova (SUBNOR), Veterani Posebnih jedinica policije, predsednik Skupštine grada Dušan Popeskov sa saradnicima i članovi Odreda izviđača „Proka S. Plavi“.
Kako je podsetio Savo Orelj, predsednik gradskog SUBNOR-a, na današnji dan, pre tačno 84 godine, vođena je krvava borba u kojoj je stradalo 17 Kikinđana.
– Podizanjem ustanka u Srbiji, 7. jula, dat je signal svima koji su bili spremni da pruže otpor okupatoru. Već 28. jula, dvadesetdvojica Kikinđana formiraju partizanski odred na lokaciji kod Livnice. Za komandanta je izabran Uglješa Terzin, a za političkog komesara Rada Trnić Popa. U narednim danima uspešno su izveli dve diverzije – jednu na Simićevom salašu, drugu na železničkom čvorištu prema Novom Miloševu – kazao je Orelj.
Zbog bolje lokacije i većih šansi za bezbednost, odred se premešta na Simićev salaš. Domaćini, Nika Simić sa sinom i nekoliko pomoćnih radnika, prihvataju borce i obezbeđuju im hranu i utočište. Ipak, među stanovništvom bilo je i onih koji su sarađivali sa okupatorom. Nemačka policija dobija dojavu da su uočeni ljudi u uniformama, a kasnije im dodatno pomažu priznanja dvojice zarobljenih članova Odreda, jednog kurira i jednog člana Komunističke partije iz Pokrajine zaduženog za omladinu. Oni su na putu prema Kikindi uhapšeni i mučeni, i na kraju su odali lokaciju na kojoj se nalaze njihovi saborci.
U ranim jutarnjim satima, na današnji dan, preko 350 nemačkih vojnika izvršilo je napad na Simićev salaš. U žestokoj borbi stradalo je 11 boraca. Ubijena su i četiri vojnika Vermahta, a više ih je ranjeno.
U tom trenutku, zamenik komandanta bio je sa grupom boraca nedaleko od salaša, na obuci. Kada su čuli pucnjavu, vratili su se i uspeli da prihvate preživele saborce. Nemci su već upali na salaš, i mitraljeskim rafalima pokosili kukuruzišta i konoplju u kojima su se partizani krili. Poginuli su bačeni u zajedničku grobnicu.
Iz osvete, Nemci su streljali Lazara Simića, sina domaćina, kao i petoricu pomoćnih radnika koji su pomagali Odredu. Na mestu današnjeg spomenika nalazi se sedamnaest obeležja – za poginule borce i streljane civile.
– Glavnina malobrojnog odreda je uništena. Preživeli su se kasnije priključili Mokrinskom odredu, koji je zajedno sa Kumanovačkim i drugim odredima ubrzo formirao Severnobanatski partizanski odred – istakao je Orelj.
U znak sećanja i poštovanja prema hrabrim Kikinđanima koji su se usudili da pruže otpor fašističkom okupatoru, na spomen-obeležje su položeni venci.
S. V. O.