Javno preduzeće “Putevi Srbije” reagovalo je danas na pojedine objave na društvenim mrežama da je nova deonica auto-puta do Požege zatvorena do daljeg, i tim povodom obavestilo je javnost da navedene informacije nisu tačne i da je internet prezentacija tog preduzeća jedini pravi i validan izvor informacija o stanju na državnim putevima.
Pored internet prezentacije preduzeća na linku https://www.putevi-srbije.rs/index.php/sr/stanje-na-dr%C5%BEavnim-putev…, kao jedini pravi i validan izvor informacija o stanju na državnim putevima JP “Putevi Srbije” navodi i zvanični nalog na društvenim mrežama javno_preduzece_putevi_srbije, kao i mobilnu aplikaciju.
Upis u srednje škole u Kikindi počeo je danas i doneo manja iznenađenja u izboru učenika, što je posledica i činjenice da je ove školske godine osnovno obrazovanje u opštini završilo 70 đaka manje nego lane, dok se upisne kvote nisu menjale.
Svršenim osnovcima ponuđena su i dva nova smera, ali se smanjen broj učenika već odrazio na teže popunjavanje pojedinih obrazovnih profila, na kojima će mesta ostati za upis u avgustu.
Ekonomsko-trgovinska škola popunila sva mesta
Jedina škola u kojoj su sva mesta popunjena u prvom roku je Ekonomsko-trgovinska škola, u kojoj je najveće interesovanje i najbolji prosek učenika zabeležen na smeru ekonomski tehničar, kao i na novootvorenom smeru pravno-poslovni sekretar, ističe direktor Robert Vunjak.
U ovu školu upravo se upisuje 112 novih učenika, raspoređenih u četiri odeljenja i pet obrazovnih profila. Pored dva najtraženija, zadržani su i trogodišnji smerovi: kuvar (jedno odeljenje) i kombinovano odeljenje za trgovce i konobare.
– Novi smer je izazvao veliko interesovanje i pokazao se kao pravi izbor. Prethodno smo istraživali tržište i sarađivali sa Nacionalnom službom za zapošljavanje. Profil je u deficitu, a na njemu i na smeru ekonomski tehničar su najbolji učenici – kaže Vunjak. – Imamo i blago povećanje broja bodova, što znači da se kod nas upisuju sve bolji đaci. Preko 80 odsto je upisano po prvoj želji. Škola dobija pozive od roditelja i đaka koji nisu uspeli da se upišu, ali su kvote popunjene i ne očekuju se promene. Upisano je 17 učenika koji žive van teritorije Grada.
Gimnazija upisuje manje učenika
Gimnazija „Dušan Vasiljev“ ponudila je četiri odeljenja (112 mesta): po dva za društveno-jezički i prirodno-matematički smer. Ipak, upisano je 80 učenika.
– Većina učenika je raspoređena u prvom krugu. S obzirom na ukupan broj đaka, verujem da ćemo sa ovim brojem započeti školsku godinu – kaže direktorka Mirjana Dražić.
Najveći broj bodova bio je potreban za prirodno-matematički smer – od 75 do 100, dok se društveno-jezički upisuje sa 50 do 90 bodova.
Prošle godine Gimnaziju je upisalo 111 učenika, a nakon prebacivanja i odustajanja, prvu godinu završilo je njih 90.
Narednu školsku godinu ovde će pohađati i učenici iz Zrenjanina, Novog Miloševa i Bele Crkve, kažu u školi.
Tehnička škola: iznenađenje na popularnom smeru
U najvećoj srednjoj školi, Tehničkoj školi „Mihajlo Pupin“ kojoj, iz godine u godinu, raste popularnost, doživeli su malo iznenađenje u ovom upisnom roku.
– Po planu imamo sedam odeljenja i osam obrazovnih profila. Upisana su 183 učenika, a ostalo je 13 slobodnih mesta – 12 za smer elektrotehničar računara i jedno za tehničara za CNC mašine – kaže direktorka Milanka Halilović.
Smer elektrotehničar računara je prethodnih godina bio jedan od najtraženijih, pa će u Školi ispitati šta je uzrok pada interesovanja i, moguće, izmeniti ponudu, dodaje direktorka.
Trogodišnji smerovi (vozači, bravari, zavarivači, operateri mašinske obrade) popunjeni su po prvim željama. Najviše odličnih učenika upisalo je smer tehničar informacionih tehnologija, kao i tehničar drumskog saobraćaja. Neočekivano veliko interesovanje bilo je i za smer elektrotehničar za elektroniku na vozilima. Upisano je i 35 učenika iz okolnih mesta: Čoka, Ostojićevo, Novi Kneževac.
Srednja stručna škola takođe ponudila novi smer
U Srednjoj stručnoj školi „Miloš Crnjanski“ od ove godine postoji i novi trogodišnji smer – medicinski negovatelj. Škola upisuje po jedno odeljenje na četvorogodišnjim smerovima: medicinska sestra-tehničar, arhitektonski tehničar i tehničar za hemijsku i farmaceutsku tehnologiju. Trogodišnji smer za pekara i operatera u prehrambenoj industriji postoji kao kombinovano odeljenje.
– Četvorogodišnji smerovi su popunjeni, a ostalo je mesta na trogodišnjim. Najbolji đaci su nam na smeru medicinska sestra-tehničar, gde je donji prag bio 78 bodova – kaže direktor Milorad Karanović. – I u ovu školu upisuju se učenici iz drugih opština – njih 24. Moja preporuka je da đaci danas i sutra dođu u školu, da se upoznaju sa svojim odeljenjem i razrednim starešinom.
Šta je potrebno za prijavu
Upis u srednje škole traje danas i sutra, elektronskim putem na portalu Moja srednja škola ili lično u školama, od 8 do 15 sati. Zbog rekonstrukcija, izmešten je upis u dve škole: gimnazijalci se upisuju u Centru za stručno usavršavanje (Nemanjina 23), a đaci Ekonomsko-trgovinske škole u zgradi u Vojvode Putnika 2.
Za upis su potrebni:
– prijava za upis (dobija se u školi),
– uverenje o završenom završnom ispitu,
– originalno svedočanstvo o završenoj osnovnoj školi (6, 7. i 8. razred),
– izvod iz matične knjige rođenih,
– uverenje o obavljenom lekarskom pregledu.
Uslov za upis na četvorogodišnje smerove je minimum 50 bodova.
Sava Savin nije samo velikan kikindske pozorišne scene, nego i predani hroničar svega značajnog što se decenijama dešavalo u ovdašnjem teatru, iskazavši zavidan dar za dnevničke zabeleške, koje je pretočio u dragoceno ukoričeno štivo
Da je bio samo glumac ostavio bi, ne samo u kikindskim okvirima, nego i znatno šire, neizbrisiv umetnički trag. Sava Savin se iskazao i u spisateljskoj ulozi. Autor je pohvale vrednog, hroničarskog dela satkanog od sopstvenog rukopisa, pošto je decenijama pedantno pratio pozorišni život svoga grada počev od sredine prethodnog veka, pa sve do dvehiljadite.
Savin u knjizi, na čijim je koricama simbolički, umesto slovnog naziva, cifra „50“, (uz to i bez imena autora) perom i fotografijom predočava poluvekovno bitisanje Narodnog pozorišta. Na unutrašnjoj strani korica je u kratkim crtama „lična karta“ Pozorišta. Citiramo: „Osnovano 14. juna 1950. Prva predstava je održana 2. decembra 1950. Tokom 50 sezona pripremljeno je: 252 premijere i prikazano ukupno 3.650 predstava, na kojima je bilo 838.156 gledalaca. Učestvovalo je na 38 pozorišnih festivala, izvelo 262 predstave i dobilo 432 nagrade“.
Sledi kratka autorova posveta, sa nadimkom umesto potpisa: „Knjigu posvećujem onima koji su mi omogućili da sa njima provedem 45 bezbrižnih, veselih, radosnih i raspevanih godina. Hvala im! S.S. Moca“. Za ovu poruku, četvrt veka nakon što ju je sročio, kaže – da ju je ruka ispisala, a srce izdiktiralo.
Savin je, inače, zakoračio u devedeset drugo leto. Ništa ga, tvrdi, ne boli. Fale mu koraci, jer ga noge sve više izdaju. Slabije vidi i čuje. A um mu bistar, retorika jasna, glasna i razgovetna. Ne beži od divana. Naprotiv. Raspričao se. Sačuvao je smisao za humor. Nema u njegovom izrazu i rezonu nostalgične patetike. A pamćenje mu za studentsku desetku. Stičemo utisak da žudi za razgovorom, pogotovo ako su tema daske koje život znače. Ponosan je, veli, na sve što je uradio u pozorištu i za pozorište, pa izgovara ono što je napisao u predgovoru:
– Knjigu o pedesetogodišnjem radu kikindskog pozorišta darujem onima koji su ovaj naš teatar ljubavlju i samopregorom stvarali i održavali. Tu mislim na sve one koje sam pomenuo, ali i na one koje omaškom, naravno ne namernom, nisam pomenuo. Godinama sam marljivo prikupljao građu, koju sam zatim sređivao i sistematizovao, da bi bila solidan osnov za stvaranje dela kojim će se čitaoci upoznati sa životom ove teatarske kuće.
Savin: Radio sam sa mnogim rediteljima, skoro svi su vredni pomena i poštovanja. među njima bih, kao najboljeg, izdvojio Ljuboslava Majeru. veliki znalac teatra i velemajstor svog zanata. kompletna ličnost.
Sava naglašava da mu nije bila namera da se bavi istorijatom Narodnog pozorišta. Samo je osmislio valjanu dokumentarističku podlogu za neke buduće istoričare. Ponovo poteže predgovor svoje knjige.
– Hteo sam, na osnovu podataka koje sam počeo da sakupljam i sređujem još 1961. godine, da opišem i prikažem ono što sam kao savremenik i član ove kuće, dakle 45 godina kao učesnik, video, prošao, pa delimično i uradio – objašnjava naš sagovornik smisao sopstvenog angažmana u vezi sa pomenutom publikacijom. – Možda će mi neko zameriti što pišem uglavnom o uspesima.To činim jer sam ubeđen da je ovo pozorište i bilo uspešno. Jer, četrdeset dve godine, dakle do profesionalizacije, raditi amaterski, mada je bolji izraz volonterski, pa postizati vrhunske uspehe, za možda jednu kutiju cigareta, ili za neki ilustrovani časopis, koliko su nekada bili honorari za jednu odigranu predstavu, u današnjim uslovima ravno je podvigu. Još kad dodam da je taj i takav rad doveo ovaj teatar, pa i sam grad Kikindu, do najviših vrhova tog predivnog pozorišnog amaterizma „one“ Jugoslavije, do vrhova o kojima su neka pozorišta mogla samo da sanjaju…
U uvodnom delu pozamašne knjige na ukupno 384 stranice, Savin je, oslonivši se delom na radove hroničara prethodnika koji su se bavili ovom temom, opisao bogat i sadržajan istorijat pozorišta u Kikindi. Zatim je u formi letopisa, u najkraćem, predstavio 50 pozorišnih sezona. Naveo je sve nazive predstava i njihove aktere – reditelje i glumce, smotre i festivale na kojima se nastupalo, pomenuo nagrade i priznanja, medijske reakcije i ostale zanimljivosti iz kikindske pozorišne svakidašnjice.
Savin je, po azbučnom redu, pobrojao sve autore igranih pozorišnih dela, sve reditelje koji su delali u Kikindi, sve glumce, sve umetničke i tehničke saradnike. Tu je i poširok spisak svih gradova i sela širom nekadašnje SFRJ u kojima su Kikinđani gostovali. Evidentirani su i novinski prilozi o pozorištu. Posebna vrednost ove monografije je foto-galerija sa portretima upravnika i glumaca i insertima iz određenog broja predstava, koje su snimili Stevan Mold, Đerđ Nemet, Šanji Melank i Vlada Sretenović. Knjiga je, u 700 primeraka, štampana u subotičkoj „Birografici“.
NAJDRAŽA ULOGA
Pitamo Savina koja mu je, od 47 uloga, koje je odigrao 804 puta, najdraža. Bez premišljanja veli:
– Komandant Sajler u istoimenoj predstavi Borislava Mihajlovića Mihiza iz 1967. godine, koju je režirao Milan Barić iz Zrenjanina, čiji je pomoćnik bio naš sugrađanin Laslo Karpati. Partnerka mi je bila Milica Veselinov. Zahtevna uloga i delikatna, ratna, tematika sa šokantnim epilogom koji nagoni na duboko razmišljanje. Sve uloge su mi drage, ali je ova kruna moje glumačke karijere.
BIOGRAFIJA ZA RESPEKT
Sava Savin Moca je rođen u Srpskoj Crnji, a u Kikindu se s porodicom doselio u 21. godini i odmah pristupio ovdašnjem pozorištu. Diplomirani je ekonomista. Bio je prvo rukovodilac u PIK-u, a zatim od 1978. do 1995. godine kada je otišao u penziju, direktor ovdašnje filijale nekadašnje Službe društvenog knjigovodstva. Pre tri godine preminula mu je supruga Stojanka, s nadimkom Beba. Moca ima kuću u najlepšoj kikindskoj ulici (Generala Drapšina). Staračku samoću odagnava mu venčana kuma Zlata, koja ga svakodnevno obilazi i pazi.
Na području Policijske uprave u Kikindi za dane vikenda dogodilo se devet saobraćajnih nezgoda. U pet nezgoda stradalo je sedam osoba i to tri sa teškim, a četiri sa lakšim telesnim povredama. Nastala materijalna šteta procenjena je na iznos od 585.000 dinara.
Čak pet saobraćajnih nezgoda dogodilo se zbog nepropisne radnje vozilom, dok su ostale nastale zbog neustupanja prvenstva prolaza, nepropisnog mimoilaženja i neprilagođene brzine.
Zbog učinjenih saobraćajnih prekršaja, zahtevi za pokretanje prekršajnog postupka podneti su protiv 24 učesnika u saobraćaju i izdato je 96 prekršajnih naloga.
Istovremeno, iz saobraćaja je zbog upravljanja vozilom pod dejstvom alkohola i psihoaktivnih supstanci isključeno 15 vozača, od čega je četiri vozača zadržano u trajanju do 12 časova, jer je izmerena količina alkohola u organizmu prelazila granicu od 1,20 promila alkohola u organizmu odnosno imali su nedozvoljene psihoaktivne supstance.
Takođe, otkriveno je devet prekršaja nekorišćenja sigurnosnog pojasa, 30 prekršaja prekoračenja dozvoljene brzine kretanja vozila i 78 ostalih prekršaja.
I drugi naš vojvođanski ligaš, Sloboda iz Novih Kozaraca, započeo je pripeme za predstojeću sezonu u grupi „Istok”. Trener Slobodan Mitrović brojao je do 17 na prvom okupljanju.
– Posle nekoliko sezona u kikindskom ŽAK-u odnosno srpskocrnjanskoj Budućnosti, u Slobodu se vratio iskusni golman Marko Živkov. Treći je put u Novim Kozarcima i biće nam veliko pojačanje. Napustili su nas za sada: Protić, Lisica i Labus. Planiramo pet provera, a onda da u sezonu uđemo orni i na kraju izborimo opstanak – kaže Mitrović. Svaki bod biće zlata vredan za ekipu sa stadiona „Ilija Pantelić”.
– Takmičenje će biti kvalitetnije nego prošle sezone, jer su čak tri ekipe iz Srpske lige proletos ispale u našu grupu. Osim toga, Sloboda se nalazi u teškoj finansijskoj situaciji, a svi dugujemo veliku zahvalnost igračima koji su ostali da brane boje kluba – naglašava Mitrović. D. P.
Sinoć, treće večeri Letnjeg turnira u malom fudbalu, u dvorištu Gimnazije, u utakmicama po grupama, postignuti su rezultati: OFK Kikinda pioniri – Sukur metal Bečej 4:6, Sukur metal Bečej – Picerija Si 3:1, Ujnina kujna – OFK Kikinda pioniri 4:1 , Picerija Si – Ujnina kujna 3:2, Restoran My Way – Treće poluvreme 4:3, a u utakmici juniorskog turnira Kozara – OFK Kikinda II 0:1.
Večeras, u predigri juniora, od 19.30 sati, sastaće se Delija – OFK Kikinda I, a potom u glavnom programu: Gume felne Gavrić – OFK Kikinda, Pivnica Danka – Gume felne Gavrić, OFK Kikinda – Pivnica Danka, Sukur Metal Bečej – Ujnina kujna.
„Tuning show“, u organizaciji automobilskog sportskog kluba „Car brothers“ organizovan je na Gradskom trgu. Oko 200 četvorotočkaša, koji su učestvovali u takmičenju u stajlingu odnosno izgledu automobila, izazvalo je veliko interesovanje sugrađana i mladih i starih.
-Četvrti šou okupio je i dvotočkaše i oldtajmere, a cilj naše manifestacije je, pre svega, promocija automobilizma. Kikindski klub ima tridesetak članova i svi se trudimo da pokažemo da automobilizam nije samo brza vožnja i turiranje. Ocenili smo automobile u dve kategorije one koji su potpuno prerađeni klasa top 30 pro, kao i semi pro one koji nisu prerađeni do kraja – rekao je Saša Jakša, potpredsednik kluba „Car brothers“.
Oldtajmer klub Bečej- Novi Bečej predstavio se sa svojom kolekcijom. Tu su bili buba, „volovo“, lada, opel kadet, jugo, fića, stojadin, svi nastali u prošlom veku.
-U Krušedolu na otvaranju sezone Oldtajmer klub i „Car brothers“ potpisali su protokol o saradnji i postali su bratski klubovi -saznali smo od Atile Silađija, predsednika Oldtajmer kluba – Međusobno se ispomažemo, mi imamo oldtajmere, a Kikinda tjuninge i zajedno nastupamo na sličnim manifestacijama. Svi koji su posetili naš šou imali su priliku da vide odlične primerke.
Buba kabrio naći će se na najviše fotografija, ali i fijat iz 1967. godine u vlasništvu porodice Trifunac u Kikindi. U izuzetnom je stanju, prva boja i dalje krasi ovaj stari automobil, a enterijer je kakav je i bio kada je kupljen.
-Fijat 125 kupio je moj otac u Kragujevcu i dan danas je kod nas – rekao nam je Jefta Trifunac. – Ovo je italijanska verzija sa motorom od 1608 kubika i 90 konjskih snaga. Automobil je u ispravnom stanju i svake godine ga registrujemo. Na njemu ništa nije menjano, osim sitnica i 99 odsto je originalan. Delova imam na zalihama i konstantno ih kupujem putem interneta. Ove godine počeo sam da posećujem skupove oldtajmera i ljudi koji ga vide interesuju se za njega. Kod kuće imam još dva vozila novijeg datuma, ali fijat je deo porodice.
Posebno se zastajalo kod bicikla iz pedesetih godina prošlog veka koji nije restauriran i isti je kao i u vreme kada je kupljen. Ovakvi bicikl uglavnom su završili na otpadima i vrlo ih je malo.
-Bicikl ima saobraćajnu knjižici i tablice, koje su u vreme njegove proizvodnje bile obavezne jer su morali da se registruju. Sedište je kožno i jedino prednja guma je zamenjena – saznali smo od Atile Bogdana iz Subotice koji je i vlasnik bicikla – Sklopljen je u fabrici bicikala „Partizan“ u Subotici. Naknadno mu je 1950. godine, kada je i proizveden, ugrađen motor dvotaktni benzinac.
Marijana Milosavljević iz Smedereva najviše se družila sa najmlađima.
-Moj automobil bmv 46 oslikan je u bojama i ima lik popularnog junaka iz crtanih filmova Stiča. Gde god da se pojavim deca su tu, fotografišu se i ulaze u automobil. Volim što je tako i što se deca raduju kada nas vide – navela je Marijana Milosavljević.
Manifestaciju je otvorio gradonačelnik Mladen Bogdan koji je pozdravio goste.
-Drago mi je što ste gosti našeg grada i što ste omogućili Kikinđanima da uživaju u izuzetnim automobilima. Veliki broj vas, koji ste došli iz drugih gradova i zemalja pokazuje da je smo dobri domaćini. Ovo je prilika da se svi upoznate sa lepotama Kikinde kako biste nas ponovo posetili – naveo je gradonačelnik Bogdan.
Organizovana je i simulacija vožnje i razne druge igre u cilju promocije automobilizma. Sugrađani su se oprobali i u igri spretnosti poput najdužeg držanja felne.
„Tuning show“ okupio je ljubitelje automobilizma iz naše zemlje, ali i Mađarske, Rumunije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. „Car brothers“ okuplja 40 članova iz Kikinde, Zrenjanina i Novog Bečeja.
Ruskoselski Stonoteniski klub Čarnojević upriličio je treći Memorijalni turnir „Imre Kabok”, u znak sećanja na nekadašnjeg društvenog i političkog delatnika, a otvorio ga je Mladen Bogdan.
– Važno je da i ove godine imamo ovaj turnir u znak poštovanja našeg Ruskoselaca Imre Kaboka koji je mnogo uradio i za vaše selo i za grad Kikindu. Na nama je da se trudimo da ovo traje godinama i da svaki turnir sledeće godine bude još uspešniji. Velika mi je čast što su ovde članovi njegove porodice, koji nastavljaju da se bore i za ovo selo i za grad Kikindu, kao i Imre u svom životu. Deci treba da ovakvim turnirima unesemo što više sportskog duha, a mi kao grad ćemo da podržimo svaki razvoj sporta i u gradu i na selima – rekao je Bogdan. Skupu se, na mađarskom i srpskom jeziku, obratio i Kabokov sin Roland.
– Moj otac nije se nikada bavio stonim tenisom, ali postoji nešto zajedničko između njega i ovde okupljenih, a to je razmišljanje i rad za zajednicu, ne štedeći svoju nergiju i vreme nego ih nesebično trošeći na ovu decu. Svi vi, na vrućini, odabrali ste dolazak na turnir, iako su neki morali voziti čak i nekoliko stotina kilometara, jer nosite u sebi nešto vredno, a to je rad s decom i rad za društvo. I moj otac mnogo je učinio za zajednicu, kao što i vi činite i tako se postaje još bolja osoba, a tu su i ovi izvanredni ljudi s kojima je moj otac godinama pa čak i decenijama sarađivao. Gradski većnik za sport Aleksandar Aćimov nadovezao se.
– Čarnojević okuplja veliki broj dece i to je ono što ća grad da podrži pogotovo u selima i kao resorni većnik u gradskoj upravi želeo bih da klub nastavi tradiciju i da ovaj Memorijal nastavi negovanje tradicije igranja stonog tenisa u ovako malim sredinama i da okuplja što veći broj takmičara, a i sve je na visokom nivou organizovano. Igor Radić, predsednik i trener STK Čarnojević, dodao je:
– Okupilo se oko 90 malih takmičara iz desetak, uglavnom vojvođanskih, klubova, iako je sezona godišnjih odmora. Naš klub ima tridesetak članova, ženska ekipa takmiči se u trećem rangu, a muška u četvrtom. D. P.
Kako nezvanično saznajemo, OFK Kikinda će i u narednoj sezoni igrati u Srpskoj ligi „Vojvodina”. Nakon ostavke predsednika i jednog od dvojice potpredsednika, nizom sastanaka preostalih članova klupskog Upravnog odbora, koji su raspoloženi za nastavak kontinuiteta rada prethodne uprave odnosno žele da OFK Kikinda i nadalje bude stabilan srpskoligaš plasiran u sredini tabele, stvari su pokrenute s mrtve tačke.
Tako će sutra severnobanatski srpskoligaš i zvanično poslati dopis Fudbalskom savezu Vojvodine čiji će pak Izvršni odbor u četvrtak ozvaničiti sastave liga koje su u nadležnosti pokrajinske kuće fudbala.
Do četvrtka na Gradskom stadionu trebalo bi se još dosta toga dogoditi, pre svega postaviti novi trener, odrediti skori datum početka priprema, potom utvrditi ko od igrača odlazi, a samim tim i koje će pozicije u ekipi biti potrebno popunuti novim fudbalerima… D. P.
Nova deonica auto-puta E-763 “Miloš Veliki” od Pakovraće do Požege, u dužini od 19,56 kilometara, otvorena je danas za saobraćaj.
Kao što je najavio predsednik Srbije Aleksandar Vučić, prva vozila su krenula poslednjom deonicom auto-puta do Požege oko 12 časova.
Deonica sa dva najduža drumska tunela u Srbiji Laz i Munjino brdo, svečano je otvorena u subotu, a predsednik Vučić je tom prilikom poručio da je Srbija jaka država sa razvijenom infrastrukturom i najmodernijim i najbezbednijim auto-putevima.
“Danas su sve bivše staze i bogaze, pune rupa i kontra nagiba, postale najmoderniji i najbezbedniji auto-putevi u našoj Srbiji. Neka lepa naša srpska mesta delovala su nam katkad zaista daleko i skoro pa nedogledno. Sada je Srbija jaka država, razvijene infrastrukture, koja će se u godinama koje dolaze još više modernizovati”, istakao je Vučić.
Karakteristično za ovu deonicu puta je što prolazi kroz veoma težak geografski teren i zbog čega su izgrađeni brojni tuneli i mostovi, pa skoro trećinu trase čine mostovi i tuneli.
Na celokupnom projektu je projektovano 35 mostova ukupne dužine 5.196 metara, četiri nadvožnjaka ukupne dužine 592 m, tri mosta na lokalnim putevima nakon silaska sa denivelisanih raskrsnica ukupne dužine 180 metara.
Projektovano je i četiri nadvožnjaka u sklopu denivelisanih raskrsnica ukupne dužune 1.075m i to: 13 mostova dužine preko 100 metara, a najduži most 478 metra, šest mostova dužine od 25-100 m, 16 jednorasponskih mostova dužine od 10-25 m.
Izgrađeno je 1.912.000 m3 nasipa i tri kompletne saobraćajne petlje, koje će omogućiti rasterećenje postojeće obilaznice oko Čačka.
Deo od Pakovraće do Požege u sastavu je deonice Preljina – Požega dužine 30,96 kilometara, od čega je 11,4 kilometara deonice Preljina-Pakovraće puštena u saobraćaj 2022. godine.
Finansijer ove deonice je Vlada Srbije – Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastukture, a investitor JP “Putevi Srbije”.
Glavni izvođač radova je “China Communications Construction Company” (matična kompanija firme CRBC), a ugovorena vrednost cele deonice od Preljine od Požege iznosi 523.530.000 dolara (450 miliona evra).