Kako su Novokozarčani pre 34 godine ugostili mališane iz Plavska u Tulskoj oblasti (Rusija) nakon nezapamćene havarije u nuklearnoj elektrani Černobilj
Novokozarčani su se, pre 34 godine, iskazali kao veliki humanisti. Na najlepši način uključili su se u plemenitu misiju pomoći mališanima iz područja najdirektnije ugroženog nakon eksplozije u nuklearnoj elektrani Černobilj i najveće katastrofe u istoriji nuklearne energije.
O jednomesečnom boravku 61 deteta, tri vaspitačice i jednog lekara iz Plavska u Tulskoj oblasti u Sovjetskom Savezu (područje u Rusiji) svedoči ova fotografija.
Dugogodišnji sekretar MZ Novi Kozarci, danas penzioner, Svetozar Vučković, u čijem je domu snimak načinjen, objašnjava šta se to zbilo u njegovom selu u leto 1991. godine:
– Čuli mi u Mesnoj zajednici da postoji Jugoslovenski komitet za decu Černobilja, koji poziva zainteresovane da se priključe aktivnostima koje pokreće. Odmah se javimo na naznačeni telefon i poručimo da smo spremni na saradnju. Lako se dogovorimo. Ubrzo su u naše selo pristigli mališani iz Plavska sa četvoro odraslih pratilaca. Raširenih ruku i otvorenih srca prihvatili smo drage goste i smestili ih u kućama naših mališana. Usledili su trenuci kojih se mi Novokozarčani s radošću i ponosom prisećamo. Druženje dece bilo je nešto neopisivo lepo…
Vučkovićev kolega iz nekadašnjeg novokozaračkog rukovodstva Jovo Babičić napominje da je na njega poseban utisak ostavio polazak mališana nazad u svoju domovinu. Bilo je dirljivo na rastanku, potekle su i suze. Usledila je posle na relaciji Novi Kozarci-Plavsk komunikacija pismima i razglednicama. Vreme je učinilo svoje. Kontakti se proredili, skoro nestali, ali sećanja Novokozarčana na jedno leto kada su iskazali veličanstvenu dobrotu – nisu izbledela.
M. Ivetić