Month: September 2024

Partizanska-knjiga

Žiri za dodelu regionalne književne Nagrade „Jovan Popović“ objavio je širi izbor od 27 rukopisa zbirki poezije i kratke proze koji su stigli iz Srbije, BiH, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Nemačke, Novog Zelanda. Konkurs je raspisala Izdavačka kuća „Partizanska knjiga“ u znak sećanja na velikog kikindskog, jugoslovenskog i srpskog pisca.

Uži izbor biće proglašen do 1. novembra. Autoru nagrađenog rukopisa će 18. novembra u Kikindi biti uručena plaketa i objavljena uređena knjiga u izdanju „Partizanske knjige“, uz potpisivanje standardnog izdavačkog ugovora.

U širem izboru su rukopisi autora: Borisa Mandića, Branislava Sarića,  Danila Stojića, Daria Hajrića, Dina Burdžovića, Dragana Stojanovića, Dunje Ožegović, Gordane Ilić, Jelene Gavrilović, Jelene Kalajdžije, Jelene Šarković, Katarine Fiamengo, Marine Čović, Marka Stanojkovskog, Miljana Jelića, Miljana Mikića, Miljane Rajčić, Milana Živanovića, Pavla Zeljića, Pera Nestorovića, Predraga Radaka, Predraga Crnkovića, Siniše Stojanovića, Slavka Malog, Snježane Vračar, Toma Pupića i Zorana Penevskog.

„Partizanska knjiga“ je prvi i ekskluzivni izdavač sabranih dela Jovana Popovića. Konkurs za regionalnu književnu nagradu koja nosi njegovo ime podržao je Grad Kikinda.

glass-475451_640

Zbog radova u ulici Mihajla Pupina sutra, 27. septembra, od 7:30 do 15 časova bez vode će biti potrošači u ulici Uglješe Terzin od Mihajla Pupina do Kosovske.  U slučaju potrebe, deo obuhvaćen prekidom vodosnabdevanja, može biti proširen i na ulicu Mihajla Pupina od ugla Braće Tatić do Jovana Jovanovića Zmaja.

JP “Kikinda” mole potrošače da obezbede dovoljnu količinu vode za svoje potrebe.

 

Sindikat-penzionera-olimpijada-(2)

Članovi Sindikata penzionera za Kikindu, Čoku i Novi Kneževac učestvovali su na 17. Olimpijadi trećeg doba, održanoj u Vrnjačkoj Banji od 19. do 22. septembra. Sportski susret je otvorio predsednik Vlade, Miloš Vučević, a nadmetale u se  ekipe iz sto gradova i opština. Olimpijske discipline bile su: šah, štafeta – brzo hodanje, pikado, košarka i fudbal – šutiranje na male golove.

– Naši članovi bili su zapaženi u svim disciplinama – kaže predsednik Radovan Subin. – Veoma smo zadovoljni jer smo nastupali prvi put i plasman nam nije bio od primarne važnosti.

Ekipu Kikinde predstavljali su Đurđinka Rus, Ruža Zarić, Dragoljub Živojinov i Radovan Subin. Ostvarena su nova poznanstva koja ćemo nastaviti prilikom narednih druženja, dodao je Subin.

Takođe, predstavnici Sindikata penzionera učestvovali su na Međunarodnom okruglom stolu u organizaciji Sindikata (udruženja) penzionera Srbije „Nezavisnost“ sa temom „Društveni i materijalni položaj penzionera u Srbiji i drugim zemljama Evrope“, održanom u Beogradu.

S. V. O.

mali-fudbal-(2)

Drugo po redu „3×3 fudbal FINALE SRBIJE“ biće održano sutra (petak, 27. septembra) na Trgu srpskih dobrovoljaca, sa početkom u 14 sati.

Na turniru će učestvovati 12 najkvalitetnijih timova iz prvenstva, koji su uspešnim nastupima na stanicama u ligi izborili pravo nastupa na velikom „3×3 fudbal Finalu Srbije“.

Pobednik „3×3 fudbal Finala Srbije“ dobija slot za učešće na svetskom prvenstvu u „3×3 fudbalu“, koje će biti održano ove godine 1.i 2. novembra u Rigi (Letonija), uz pokrivene sve troškove (avionske karte i smeštaj).

Druplasiranoj i trećeplasiranoj ekipi će pripasti novčane nagrade, u visni od 50.000 dinara, odnosno 25.000 dinara.

Cirjakovic

Kulturni klub Knjižare „Helm“ organizuje predstavljanje knjige Zorana Ćirjakovića „Protiv doma spremni“. Pored autora, o knjizi će govoriti Vesna R. Pešić, vlasnica izdavačke kuće „Pešić i sinovi“.

Promocija će se održati u holu Narodne biblioteke „Jovan Popović“ u subotu, 28. septembra, od 18 sati.

GOCA-RODIC-OENZIJA-(2)-(1)

Dugogodišnja načelnica Doma zdravlja i pomoćnica direktorice za medicinska pitanja dr Gordana Rodić nakon 35 godina provedenih u službi otišla je u zasluženu penziju. Prava penzionerka bila je ni manje ni više nego čitava tri dana. Naime zvanično je poslednji radni dan bio 1. septembar, a već 5. ponovo je primala pacijente u ambulanti u Kralja Petra Prvog 106.

Otkriva nam i kako se opredelila za jedan od najhumanijih poziva.

– Kada je trebalo da se odlučim za upis u srednju školu dvoumila sam se da li da upišem jezike, međutim poslušala sam savet tetke koja mi je uvek govorila da treba da upišem nešto „konkretno“. U ondašnjoj Pedagoškoj akademiji bila je srednja medicinska škola  i moj izbor je pao na nju – otkriva nam dr Rodić.

Rado se priseća srednjoškolskih dana i navodi da su bili znatno drugačiji u odnosu na one kakvi su danas.

-U to vreme bilo je više praktične nastave i puno više vremena provodili smo na bolničkim odeljenjima. Sestra koja je bila zadužena za nas, učenike medicinskog smera, bila je Mira Popović, koja je i zaslužna što sam upisala medicinu. Ona je sada moj pacijent i svima pričam kao anegdotu kako sam ja zapravo postala lekar. Kada god dođe na pregled kolegama kažem da je ona zaslužna za to što sam danas – ističe naša sagovornica i priseća se kako je sve počelo.

-Kao mlada imala sam izuzetno oštru kosu, a u vreme kada sam bila srednjoškolka medicinske sestre su nosile bele mantile i na sakupljenu kosu  imali smo uštirkanu belu kapu. Koliko god da sam stavljala šnala da drži pomenutu kapu, uvek mi je stajala nakrivo ili je spadala. Sestra Mira me je opominjala da kapu namestim kako treba. Tada sam u sebi razmišljala: „Neću ti ja nositi ovu kapu na glavi čitav radni vek, nema šanse“. To je bio prvi razlog što sam se opredelila za studije medicine – pojasnila je dr Gordana Rodić.

Kada je došlo vreme upisa na fakultet sakupila je potrebnu dokumentaciju i uputila se u Novi Sad da je preda na Medicinski fakultet. Po završetku studija zajedno sa diplomom naša sagovornica već je bila majka. Na trećoj godini studija rodila je dete, ali je to nije omelo da završi fakultet. Vratila se u Kikindu i tu gde je počela i završila radni vek.

-Konkurisala sam za specijalizacije za higijenu i ginekologiju. Nisam ih dobila i uvek sam razmišljala da je to zbog nečega dobro. Dopadala mi se i interna medicina i na kraju sam specijalizirala opštu medicinu. Ona je obuhvata sve i zadovoljna sam što sam je odabrala. Moraš da budeš potkovan iz svih grana medicine da bi mogao da pomogneš pacijentima koji dolaze u ambulantu – dodaje dr Rodić. – Koliko je teško raditi u ovoj oblasti govori i činjenica da svi koji dođu posle studija odlaze na specijalizacije određene oblasti. Normativ za lekara opšte prakse je od 1.200 do 1.600 pacijenata, a mi ih imamo trostruko. Prvu godinu radnog staža radila sam u Hitnoj službi i jedva sam čekala da pređem u ambulantu. Svakog pacijenta ispratim od početka do kraja lečenja, kako ono teče, da li ga treba slati dalje. Postanemo prijatelji, pa i porodica.

Vitalna i dobrog zdravlja dr Gordana Rodić nije se puno razmišljala da li će da nastavi da radi, posebno u situaciji kada nema dovoljno kolega.

ISPRAĆAJ U PENZIJU

Ispraćaj u penziju doživela je emotivno. Na jednom mestu sakupile su se kolege, ali i ostali zaposleni sa kojima je provela više od tri decenije. Uputili su joj, kaže, divne poruke, bez obzira na to što su svi znali da i dalje ostaje u službi.

-Od njih sam se oprostila kao načelnica i kao rukovodilac. Moje kolege „okitile“ su me zlatnom ogrlicom koja će mi ostati jedna od najlepših uspomena – napomenula je dr Gordana Rodić.

PLETENJE, CVEĆE I KOLAČI

Pošto dođe kući s posla doktorka prvo u ruke uzima pletivo. To joj je kaže najlepše opuštanje posle napornog dana. Osim pletenja voli cveće koje rado uzgaja, da pravi kolače, da eksperimentiše sa receptima i da kvalitetno provodi vreme sa unukom.

POŠTOVANJE LEKARA

Naša sagovornica trudi se da pacijenti iz njene ordinacije odlaze nasmejani i kako kaže, u većini slučajeva uspeva u tome. Prisetila se i anegdote.

-Često je na pregled dolazila Romkinja Kata. Živela je preskromno i preživljavala je tako što je čistila tuđe kuće, održavala dvorišta, bašte, išla u nadnicu. Nikada u ordinaciju nije ušla obuvena, nego se uvek izula ispred vrata. Imala je jedne papuče i jedne cipele i u njima je i radila i nije želela da zaprlja prostor u koji dolaze pacijenti – navela je dr Gordana Rodić.

A.Đ.

vojska-(1)

Načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Milan Mojsilović rekao je u emisiji “Takovska 10″ RTS-a da Srbija kasni sa uvođenjem obavezne vojne obaveze. Suština je da se izgradi odbrambeni kapacitet Srbije, svaki dan i svaku godinu koju čekamo, gubimo generacije mladih vojnika, rekao je general Mojsilović. U jednoj klasi računamo do 20.000 vojnika-regruta, na godišnjem nivou, dva i po meseca po pet hiljada njih u jednoj klasi, odnosno ciklusu, rekao je Mojsilović uz napomenu da će prvo biti regrutovani mlađi vojnici, počev od 2006. godišta.

”Stariji će ići u centre za obuku i sa njima imamo plan da radimo malo kraće od tih 75 dana”, otkriva Mojsilović.

Redovno služenje vojnog roka suspendovano je 2011. godine, ali nije ukinuto, što proceduru reaktivacije čini jednostavnijom.

Vlada Srbije je 20. septembra usvojila Zaključak o obrazovanju Radne grupe za razmatranje aktivnosti i mera u cilju aktiviranja obaveze služenja vojnog roka, čime su otpočele sve potrebne radnje sa ciljem omogućavanja uvođenja obaveznog vojnog roka.

Načelnik Generalštaba rekao je da mora da objasni šta čini personal u vojsci – aktivni sastav čine oficiri, podoficiri, vojnici po ugovoru, uključujući i vojnike na dobrovoljnom služenju vojnog roka, a rezervni sastav čine rezervni oficiri, rezervni podoficiri i rezervisti.

“Od kada je zamrznut vojni rok ili služenje vojnog roka, prošlo je ukupno 14 godina, 2010. godine doneta je odluka, 2011. godine faktički nismo imali vojnike na služenju vojnog roka.To je ukupno 14 godina. Uzmite u obzir da se rezervni sastav briše iz evidencije i prestaju obaveze rezervnom sastavu nakon 65. godine života. Jednostavno briše se iz evidencije, sva vrsta odgovornosti prestaje u odnosu na rezervni sastav”, ističe general Mojsilović.

Napominje da je za 14 godina, a regrutni kontingent se kreće između 20.000 do 36.000 po generaciji, de fakto u vojnu evidenciju uvedeno oko 280.000 potencijalnih vojnika, koji su uvedeni samo u vojnu evidenciju bez jednog dana vojničke obuke. Reč je o 1992, odnosno 1993. godištu.

“Polazište za obuku građana Srbije crpimo i u strategiji nacionalne bezbednosti. A ona kaže da je naše opredelenje da imamo vojnu neutralnost. Odnosno u strategiji odbrane, gde jedan od modela za dostizanje određenih nacionalnih interesa prepoznajemo kroz model totalne odbrane. Model totalne odbrane povlači sa sobom vojnu i civilnu odbranu”, rekao je Mojsilović i ocenio da Srbija kasni sa uvođenjem obavezne vojne obaveze i da je suština da se izgradi odbrambeni kapacitet Srbije.

Buduća vojska u suštini treba da dobije adekvatnu obuku do određenog nivoa i da se prevede u rezervni sastav. To je osnovna ideja, ističe Mojsilović.

Odgovarajući na pitanje šta može da se nauči za tih 75 dana, Mojsilović kaže da je definisani cilj da to bude osnovna pešadijska obuka.

“Planirali smo da se prvih 30 dana provede na obuci za određenu vrstu gađanja, da se prođe obuka za rukovanje ličnom i individualnom zaštitnom opremom, da se rade vežbe koje se odnose na izradu zaklona za zaštitu, sanitetska obuka, ukazivanje prve pomoći. Znači, sve je ono što se tiče individualnih sposobnosti vojnika”, objasnio je.

Drugi mesec predviđen je za taktičku obuku – strelac, puškomitraljezac, uključujući i dopunska pešadijska gađanja: minimum dva dnevna i jedno noćno.

Zatim, 15 dana, onih do 75 dana, bilo bi usmereno ka obuci u logorskim i terenskim uslovima.

Jedan deo kontingenta bi završio u centrima za specijalističku obuku. U vojsci postoje tri osnovna centra za obuku i šest specijalističkih centara za obuku.

General je rekao da mirovanje radnog odnosa mora biti zastupljeno u ovom slučaju, dodajući da je tako nešto moguće u javnim preduzećima.

”Cenimo da nema mnogo slučajeva zaposlenih preko interneta u tim godinama, kad neko ima 19 godina. Imamo ideju da predložimo Vladi da oni koje imaju kredite a treba da budu regrutovani, dobiju moratorijume na otplatu barem za ta dva i po meseca”, rekao je general Mojsilović.

Ideja je da kad vojnik odsluži vojni rok, bude u ratnom rasporedu u garnizonu najbližem mestu odakle dolazi.

Kad je reč o prigovoru savesti, Mojsilović je rekao da je to ustavna kategorija i da se to ne može ignorisati.

”U vojsci postoje zanimanja i specijalnosti u kojima se ne zahteva i za koja ne morate da se obučavate da držite pušku. Ali i ti regruti biće na obuci. Oni koji ne bi bili obučavani za pucanje, bili bi u vojnom roku u trajanju od 155 dana. Nema razlike između verskih i nacionalnih elemenata u vojsci, pa tako možete da budete i vatrogasac u vojsci’. Moramo da imamo osposobljene građane Srbije da bismo sačuvali i odbranili  otadžbinu”, zaključio je general Mojsilović.

(Izvor: RTS, foto: printscreen)

CSU-o-nasilju-(1)

Posle tribine o borbi protiv nasilja, održanoj prošlog leta, u Centru za stručno usavršavanje (CSU) nastavljaju sa praksom organizovanja seminara na ovu, nažalost, aktuelnu i sve prisutniju temu. Večeras su, na temu “Prepoznajmo i smanjimo nasilje”, sa vaspitačima i prosvetnim radnicima razgovarale psiholog Branka Grahovac i psiholog, specijalista školske psihologije, Biljana Lajović.

– Cilj tribine je da otvorimo diskusiju o ovoj važnoj temi, da razgovaramo o propisima, psihološkoj teoriji i praksi i da, u razgovoru sa učesnicima, dođemo do rešenja i odgovora – rekla je Biljana Lajović. – Mnogo se polaže na intervenciju, na kazne, na represivne mere, praksa je pokazala da to svakako treba da postoji, ali prioritet nam je prevencija i upravo je to ono što obrazovno-vaspitne ustanove mogu da pruže i da pomognu prvo deci, a onda i porodicama. Znamo već da su nam porodice malo problematične u ispunjavanju svoje vaspitne uloge i da najveći deo problema potiče iz lošeg i nedovoljno dobrog vaspitanja.

Iskustva su različita, dodala je. Kada je porodica spremna da sarađuje sa predškolskom ustanovom i sa školom, šanse za sprečavanje nasilja su mnogo veće, ali ukoliko se porodica konfrontira, to nije dobro za decu.

– Svi vaspitni uticaji treba da dolaze iz jednog pravca i, ukoliko nisu objedinjeni i homogeni, deca vrlo lako pronađu loš put kroz različite uticaje. To je jedan od ozbiljnih izazova sa kojima se srećemo i nikako ne smemo ceo teret da stavimo na obrazovno-vaspitne ustanove jer one to ne mogu da urade; ne zato što neće ili nisu sposobne, nego zato što je to zadatak porodice. Računam na to da će deca sa kojom sada radimo, kada postanu roditelji, shvatiti šta treba da rade i tako mi, u stvari, gradimo za budućnost – istakla je Biljana Lajović.

Nasilna ponašanja danas su vidljivija zahvaljujući medijima, što je dobro, jer o tome mora da se razgovara, ocenila je Lajovićeva.

– Problem su društvene mreže jer na pogrešan način publikuju događanja koja su dala šansu nasilnicima da šire svoje nasilno ponašanje. Istraživanja ne pokazuju da nasilja ima značajno više, samo je ono surovije. Uvek iz ovog isključujem strahote koje su se desile u maju prošle godine, to je tragedija van svega. Društvene mreže su dovele do toga da se deca ponašaju negativno želeći da budu negativne zvezde i to nam ukazuje na potrebu ozbiljnijeg rada sa njima – i u školi i u stručnim službama, a ja bih pozvala i zdravstveni sistem i sistem socijalne zaštite koji moraju da se uključe, kao i policiju, koja treba da reaguje u skladu sa svojim ingerencijama.

Sa početkom nove školske godine ostaju nam stari problemi, što je razlog za nastavak organizovanja stručnih skupova na ovu temu, rekao je direktor Centra za stručno usavršavanje, Dejan Karanović.

– Sećamo se stradale dece i smatramo da je veoma važno da, kroz ovaj vid edukacije, ponovo nastavnicima pružimo uputstva jer se svi bavimo posledicama, a ne uzrokom koji je najbitnija stvar da bismo prepoznali i pobedili agresivnost. Vidimo da su vaspitači, učitelji i nastavnici zainteresovani za ovu temu, veliki broj je prijavljen za učešće na tribini i to nam daje podsticaj da nastavimo jer je najvažnije da se oni koji rade s decom na ovakvim tribinama edukuju i da pronađu rešenja za probleme, da imamo bezbedne škole, što nam je svima u interesu – naglasio je Karanović.

Teme koje su obrađivane na ovoj tribini bile su u dijapazonu od definicija nasilja do načina njegovog sprečavanja. Govorilo se i počecima nasilja u društvu, eksperimentima u psihologiji, ulozi autoriteta i društva u iniciranju nasilja, o tome kako se izboriti sa nasiljem u sebi, postoji li altruizam, šta raditi kada se nasilje desi u vaspitno-obrazovnoj ustanovi i kako se zaštititi od njega, kao i o postupanju ovih ustanova u kriznim situacijama.

S. V. O.

Jovanov-Printskrin-RTS

Šef poslaničke grupe Srpske napredne stranke u Skupštini Srbije Milenko Jovanov izjavio je danas da su građani Srbije tokom zasedanja parlamenta jasno mogli da uoče dve međusobno oprečne i suprostavljene politike koju vode vlast i opozicija, pri čemu, kako je rekao, opozicija nimalo ne vodi računa o nacionalnim interesima zemlje.

“Potpuno oprečno gledamo na ono što su interesi naše zemlje i prema njima se odnosimo. Mi se borimo za ono što je interes naše zemlje, za teritorijalnu celovitost i nezavisnost Srbije, a imamo ljude koji su od te celovitosti odustali i prihvatili nezavisnost lažne države Kosovo, a sopstvenu državu optužuju za sve i svašta”, rekao je Jovanov na konferenciji za novinare u holu Skupštine Srbije.

 Istakao je da su građani tokom zasedanja Skupštine jasno imali prilike da vide razlike između dve politike koje su u Srbiji potpuno definisane, a koje su nepomirljive i potpuno različite.

“Jedno je politika opozicionih stranaka, a druga ona koju baštinimo mi, poslanička grupa Aleksandar Vučić -Srbija ne sme da stane, iz prostog razloga što one na potpuno različit način posmatraju državu Srbiju, njene interese i na potpuno različit način prilaze borbi za nacionalne interese”, rekao je Jovanov.

Kako je rekao, sa opozicione strane nema nikakve borbe za nacionalne interese, i to je, kako je naveo, ilustrovao sa dva primera.

“U ponedeljak je predsednik Demokratske stranke na temu KiM vrlo jasno i nedvosmisleno rekao: ‘Kada je Kosovo bila Srbija mi smo davali određene predloge. Vi vidite da KiM više apsolutno ne smatraju delom Srbije’. Ta Frojdovska omaška koja mu se potkrala je nacrtala kako ta njihova politika izgleda prema KiM, prema srpskom narodu na KiM i podsetiču vas da je iz te stranke za sve ono što se dešava na KiM okrivljen je uglavnom srpsku vlast i narod na KiM, a nikada ni reč na račun Prištine”, rekao je Jovanov.

Kako je rekao, kao antipod toj politici imamo situaciju od sinoć, gde se predsednik Aleksandar Vučić obraćao u UN i na temu KiM rekao da za Srbe na KiM nema pravde i da im je ugrožen svakodnevni život, a oni koji su počinili agresiju protiv Srbije i pokušali da odvoje deo njene teritorije su davali oružje onome što se danas zove Kosovske snage bezbednosti, a sutra će postati oružane snage Albanaca na teritoriji Srbije.

“Druga rečenica koja je važna je da veliki lideri gorljivo i zapaljivo govore o potrebi ukrajinske slobode i poštovanju UN i njene Povelje, pitam se zašto ne poštuju Povelju UN i Rezoluciju 1244 kada je reč o teritorijalnom integritetu Srbije koji su u naletu sopstvene moći, iskalili bes na jednom malom narodu, čak se i ne trudeći da to obrazlože”, rekao je Jovanov.

Kako je naveo, to je razlika da u Skupštini Srbije predsednik opozicione stranke kaže Kosovo nije Srbije, a na najvećoj svetskoj pozornici predsednik Vučić se bori za to da ono ostane u okviru Srbije.

“Druga važna razlika videla se juče, kada je predsednik stranke SRCE Zdravko Ponoš optužilo rukovodstvo naše zemlje da je samo krivo za bombardovanje. Nisu krivi oni koji su bombardovali, koji su nam zemlju uništavali, nisu krivi oni koji su 78 dana i noći razarali Srbiju, nego su krivi oni koji su tada bili na vlasti i sami su izazvali to bombardovanje. Kao potpunu kontru toj politici imamo ponovo Vučića sinoć u UN koji kaže da su 1999. pokušali da donesu odluku o napadu i agresiji na Srbiju, ali pošto saglasnosti nije bilo onda su izvršili agresiju na Srbiju”, naveo je Jovanov dodavši da ih tada ni najmanje nije bilo briga za Povelju UN i međunarodno pravo.

Dodao je da Vučić u UN jasno okarakterisao NATO napad kao agresiju, a da se u Skupštini Srbije nalaze ljudi kao Miloš Jovanović, koji u svojim doktorskim disertacijama, nisu smeli NATO napad da nazovu agresijom.

Na pitanje novinara zašto su u rebalansu budžeta Srbije za ovu godinu predviđena povećani izdaci za Nacionalni stadion, Jovanov je rekao da je to zato što žure sa radovima, da su oni ubrzani i da ne žele da zaustave taj tempo radova.

“Sredstva se povećavaju da bi radovi koje smo planirali za sledeću godinu, bili odrađeni ove godine. To je suština”, rekao je Jovanov.

Tanjug