Zbog rekonstrukcije vodovodne mreže sutra, 4. oktobra, bez vode će od 7 do 20 časova ostati potrošači u Kumanovskoj od Đure Oličkova do Žarka Gavranova i Žarka Gavranova od Albertove do Kumanovske.
Iz JP „Kikinda“ mole potrošače da obezbede dovoljnu količinu vode za svoje potrebe. Za sve dodatne informacije obratite se pozivnom centru na broj 422-760 i 062/8844888.
Povodom Međunarodnog dana starijih osoba danas je u Crvenom krstu upriličeno druženje korisnika programa „Briga o starijima“. Izloženi su radovi nastali u okviru okupaciono-radne terapije i kreativnih aktivnosti.
Ovaj program se sprovodi već duže od dve decenije i jedna je od važnijih delatnosti ove organizacije, kaže Ljiljana Bogosavljev, saradnica Crvenog krsta i rukovodilac Programa. Drugi član tima je medicinska sestra u penziji, Eržebet Cucić. Trenutno imaju oko 80 korisnika, uglavnom žena, koje obilaze svaka dva meseca.
– Program podrazumeva kontrolu zdravlja i psiho-socijalnu podršku. Kontrolišemo krvni pritisak i količinu šećera u krvi, ukoliko je potrebno preporučujemo im da se jave izabranom lekaru. Naš posao je i da razgovaramo sa njima, što je, u stvari, i najbitinije. Starijim ljudima nedostaje razgovor, nekada im je lakše da nešto ispričaju nama nego najrođenijima i mi ih uvek saslušamo. Kako bismo program obogatili, predložila sam uvođenje radne terapije, da bismo ih uključile u aktivnosti koje nisu teške, i pokazale da još uvek mogu nešto da urade. Često orgaanizujemo izložbe njihovih likovnih radova i svaka ima naziv „Ja još hoću, ja još mogu“. Većinu radionica obavljamo u njihovim domovima, a svaka dva-tri meseca organizujemo ih i u prostorijama Crvenog krsta. Važno je da znaju da starost nije kraj života, da može još mnogo toga da se uradi. One su sve pune elana i života, što znači i da su zdravije i da smo postigle cilj – kaže Ljiljana Bogosavljev.
Tim „Brige o straijima“ uvek unese i dobro raspoloženje u domove, kaže jedna od novijih korisnica, Živanka Babić.
– Veoma sam zadovoljna, Ljilja i Eržika me obiđu, prekontrolišu zdravlje. Radila sam ručne radove dok sam mogla. Sada u radionicama uradim koliko mogu, – kaže Živanka i pokazuje sliku svoje ćerke Vesne koju je napravila.
Sretenka Galešev kaže deo je Programa nekoliko godina.
– Pridružila sam se zbog druženja, to mi mnogo znači. Imam 84 godine i dosta prijatelja. Volim da se šalim, volim da živim – zaključuje Sretenka.
Svoje radove danas je izložila i Ana Šurinja.
– Ovo nam mnogo pomaže, zabavno je i sviđa mi se kada radimo zajedno – istakla je Ana. – Volim ručni rad, i volim da budem sa ljudima. Ne osećam da sam stara. Radim ono što mogu i dobro mi je.
Program je, pre svega, namenjen osobama koje žive same, bez dece i imaju više od 65 godina. Iz tima Crvenog krsta poručuju da je poziv otvoren za nove korisnike i da mogu da se jave ovoj organizaciji i započnu druženje i sa drugim korisnicima koji su i danas, u brizi jedni za druge i dobrom raspoloženju obeležili svoj dan.
U Srbiji je u nedelju počeo popis poljoprivrednih gazdinstava. U deset katastarskih opština na teritoriji Grada ima 5.369 poljoprivrednih gazdinstava i svi oni biće u obavezi da učestvuju u popisu, istakla je Miroslava Narančić, sekretarka Sekretarijata za zaštitu životne sredine, poljoprivredu i ruralni razvoj.
-Za popis su angažovana 24 popisivača koji će imati identifikacione kartice tako da će biti lako prepoznatljivi. U popis ne ulaze samo porodična poljoprivredna gazdinstva, nego i pravna lica i preduzetnici koji su mogli da se samopopišu od 1. juna. Zakon o popisu poljoprivrede nalaže da se popisuju sva poljoprivredna domaćinstva, bez obzira na to da li su pravna lica, preduzetnici ili fizička lica – kazala je naša sagovornica.
Podaci koji se prikupljaju mogu se svrstati u tri grupe. Neophodno je popuniti podatake o gazdinstvu, o broju stoke, o usevima, i to su pitanja koja se postavljaju svim ispitanicima. Postojaće određeni set pitanja koji se postavlja samo onima koji su uključeni u uzorak za ta pitanja. Treći set su praktično pitanja koje popisivač uopšte neće postavljati, zato što postoje dobri administrativni izvori, pa će se odatle povlačiti.
-Popis će omogućiti da se dobijeni podaci iskoriste za razvoj poljoprivredne proizvodnje, za donošenje mera agrarne politike koje će pomoći proizvođačima da unaprede i razviju svoj posao. Popisivači će svakog dana biti na terenu i ukoliko nikoga ne zateknu kod kuće ostavljaju obaveštenje da će se vratiti u vreme kada to vlasniku gazdinstva odgovara – dodaje Miroslava Narnčić.
Popisivači su krajem septembra prošli obuku i spremni su za ovaj posao. Krajnji rok za završetak popisa je 15. decembar, a preliminarni rezultati biće u januaru 2024. godine.
Nakon gostovanja u Priboju na Danima Danila Lazovića i predstave „Smrt čoveka na Balkanu“, kikindsko Narodno pozorište je s uspehom izvelo predstavu „Nastojnik“ u Srpskom pozorištu u Budimpešti. Sezonu repertoarskog igranja u Kikindi otvoriće vinkovačko pozorište „Joza Ivakić“ s predstavom „Tri i pol sestre“ u režiji Peđe Gvozdića, a po tekstu glumice Petre Cicvarić, koja ujedno u ovoj predstavi, uz još tri ženska lika, tumači i jednu od uloga. Kikinđani imaju intenzivnu i dobru saradnju s vinkovačkim pozorištem, koja se najviše ogleda u razmeni predstava. Tako će biti i ovog 4. oktobra.
Bio je to povod da razgovaramo s autorkom komedije „Tri i pol sestre“ Petrom Cicvarić. Inače, ova glumica je širu popularnost stekla pre više od decenije igrajući u TV novelama „Najbolje godine“ i „Ruža vjetrova“.
Najpre ste završili Matematičku gimnaziju u Osijeku, pa krećete sa studijama na Filozofskom fakultetu, a potom se ipak odlučujete za umetnost. Kako je došlo do preokreta i odluke da upišete glumu?
– Iskreno govoreći, Filozofski fakultet upisala sam jer nisam imala dovoljno hrabrosti otići na prijemni za glumu. Provela sam tu prvu godinu studija u Zagrebu više odlazeći u kazališta nego na predavanja. Nakon jedne predstave, vraćala sam se u svoj maleni studentski stan, te sam u tramvaju susrela prijateljicu iz osnovne škole, s kojom sam dugi niz godina išla na dramsku sekciju u Osijeku (u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića). Ona mi je rekla da se otvorila Akademija u Osijeku, da ima odsjek za glumu i lutkarstvo, te kako se ona i još njih par s dramske zajedno pripremaju za prijemni. Odmah sam znala da je to to, da moram zaboraviti na svoj strah i probati. Par mjeseci poslije otišla sam u Osijek na prijemni i upisala glumu i lutkarstvo.
Foto: Peđa Gvozdić
Igrali ste u TV serijama „Najbolje godine“ i „Ruža vjetrova“. Posle su Vas nekako zaobilazili kastinzi. Znači li to da je u Hrvatskoj, kao i u Srbiji velika „proizvodnja“ diplomiranih glumaca i teško se dolazi do prostora?
– Mislim da je sigurno velika „proizvodnja“ glumaca. Puno veća nego što je bila prije. Ima, sva sreća, različitih poslova unutar tog našeg glumačkog poziva. Naravno da gluma podrazumijeva kazalište, serije i filmove, ali ima tu još toga – sinkronizacije, animacije, voditeljstva, vođenje dramskih sekcija… i koliko znam i vidim, glumci se jako dobro snalaze. Sve više glumaca režira, piše, producira i smatram kako smo sposobni sve to činiti, naravno da nekome ide bolje jedno, nekome drugo, nismo svi jednaki. Isto tako, ima onih koji uz svoje glumačke poslove rade i druge poslove (kao npr. vožnja taksija, vožnja za Glovo ili Bolt…) samo kako bi se malo više popunili džepovi, jer život u gradovima je sve skuplji. Vjerujem da „prostor“ mi glumci moramo stvarati sami. Ne smatram da je uspjeh samo biti na televiziji ili u najnovijem filmu, puno toga još leži u onome što zovemo uspjehom i naravno, za svakoga je on drugačiji. Shvatila sam da telefon ne može uvijek zvoniti sam od sebe, pa sam odlučila sama sebi stvoriti priliku. Moj odabir stvaranja prostora jest da pišem, stvaram nove drame, tražim mogućnosti gdje se one mogu igrati. Imala sam sreću da je ondašnji ravnatelj Gradskog kazališta „Zorin dom“ u Karlovcu, gdje sam i zaposlena, bio vrlo otvoren za moje ideje. Vjerovao mi je kad sam mu prvi put rekla da imam dramski tekst za dječju predstavu. Postavili smo ga kao predstavu koja je bila jako uspješna, pa mi je to otvorilo mnoga vrata.
Foto: Joanna Paciorek
Sami ste napisali i komad „Tri i pol sestre“ u kome i igrate i koji uspešno gostuje po regiji. Znači li to da Vam je ljubav prema pisanju ostala još iz detinjstva ili je u pitanju težnja da zaigrate u nekom komadu koji će biti pisan baš po vašem ukusu?
– I jedno i drugo. Ne bih se okušala u tome da u meni ne postoji ljubav i iskonska težnja za pisanjem. A kad to već tinja u meni, onda sam rekla samoj sebi da ću napisati tekst koji će dati glumicama priliku da pokažu svoje talente. Smatram kako smo još uvijek u deficitu s dobrim, kvalitetnim ženskim ulogama. Većina ih je u funkciji muškaraca, a znam mnoge dobre glumice koje zaslužuju priliku pokazati što mogu i razvijati se kroz slojevite uloge. Ovaj tekst je baš to – prilika za glumice.
Vaša predstava se bavi tajnama. Kažete da ih svaka familija ima. Je li po Vama suočenje ne samo s tajnama, nego i sa samim sobom važan deo sazrevanja?
– Mislim da tajne ima svaka familija, da. Ne moraju to biti strašne stvari, naravno ima svega. Ali „tajne“ mogu biti i osjećaji krivnje, neadekvatnosti, gubitka sebe… bilo što. Tajne mogu biti misli koje potiskujemo duboko u sebi. Mislim da je sve to normalno. Kao majka, shvaćam da je teško sve podijeliti, ili da se određene stvari mogu otkriti u kasnijim fazama života. Sjećam se svog prvog razgovora o ljubavi s mojim roditeljima. Imala sam 14 godina i nisam shvaćala njihovo poimanje ljubavi, odnosa, braka. Sada već mogu pričati s njima o obiteljskom životu, o podjelama unutar zajednice, žrtvama, i oni sa mnom mogu podijeliti neke stvari koje nisu mogli kad sam bila mlađa, koje ja tada jednostavno nisam mogla shvatiti. Suočavanje s tajnama, potisnutim istinama, osjećajima, događajima, sigurno može donijeti napredak i sazrijevanje. Ako smo na to spremni. Suočavanje sa samim sobom smatram ključnim aspektom za razvoj. Bez toga, mislim, samo stojimo na mjestu.
Uz Vas „Tri i pol sestre“ čine još tri glumice. Da li je teže raditi kad nije mešovita muško-ženska podela uloga?
– Hm… Ne znam. Iskreno, volim kada je muško-ženska podjela jer tako osjećam balans među energijama. Možda sam samo navikla na to, ne znam, posljednjih osam godina stalno sam radila u muško-ženskim podjelama. Ovo je prva predstava, nakon više od osam godina, u kojem imam samo ženske partnerice. Ali ovdje je bio muški redatelj koji je ipak unosio svoju energiju. Svoj potpis. I to mi se sviđalo u cijelom procesu.
Da li ste do sada posećivali Kikindu i po čemu Vam je grad prepoznatljiv?
– Bila sam u Kikindi prije više od 10 godina. No tada sam živjela puno bržim i nemirnijim životom i nakon predstave smo odmah putovali nazad. Sada ću si dati malo više vremena. Prošetati ulicama, pročitati nešto o povijesti grada, pogledati koje su zanimljivosti…
Ambulanta za febrilna stanja i respiratorne smetnje koja je radila u dvorištu Druge zdravstvene stanice u Svetosavskoj 53, od danas (utorak) preseljena je u ambulantu u Mikronaselju, iza OMV pumpe.
U Domu zdravlja navode da je prostor u Mikronaselju veći, te će od danas pacijenti sa temepraturom i repsiratornim problemima biti upućivani u ovu ambulantu. Radno vreme je nepromenjeno, od 8 do 16 sati.
Zbog najavljenih radova na elektrodistributivnoj mreži stanovnici Vincaida biće bez struje i vode u sredu, 4. oktobra od 9 do 12 časova i u nedelju 8. oktobra od 8 do 13 časova.
Predstava Gradskog kazališta „Joza Ivakić“ iz Vinkovaca gostovaće u prvom repertoarskom terminu u novoj sezoni Narodnog pozorišta, u sredu, 4. oktobra,.
Komedija „Tri i pol sestre“ nastala je po tekstu Petre Cicvarić i u režiji Peđe Gvozdića. Igraju: Petra Cicvarić, Martina Stjepanović, Matea Marušić i Lovorka Trdin
Cena karte je 400 dinara, što je i nova, viša cena ulaznice od nove sezone u Pozorištu. Učenici, đaci, studenti, penzioneri i korisnici socijalne pomoći ostvaruju popust od 50 odsto.
Informacije i rezervacije mogu se dobiti na broj Pozorišta: 0230/422-638.