Day: February 6, 2023

IMG-24649a7b1defd115f80d0e1f4c913e99-V

Udruženje veterana Posebne jedinice policije (PJP) formirano je 2020. godine sa sedištem u Beogradu, dok svaki grad u Srbiji koji je u svom sastavu imao pripadnike ove jedinice ima svoju lokalnu bazu. Godišnjicu osnivanja obeležili su 2. februara.

-Okupili smo se u prostorijama SUBNOR-a Kikinde kako bismo obeležili ovaj dan sa krovnom organizacijom SUBNOR-a i bratskim udruženjem 72. specijalne brigade, 63. padobranske brigade i ujedno promovisali sekciju veterana PJP koja funkcioniše pri SUBNOR-u Kikinda.  Okuplja 52 veterana pripadnika PJP sa ciljem da negujemo sećanje na poginule i ranjene pripadnike kikindske PJP, pomažemo njihovim porodicama i pružamo podršku i pomoć svim našim borcima. Poginulo je devet, a ranjeno 17 pripadnika- rekao je predsednik sekcije PJP Nikola Marjanović.

Komandant Obrad Stevanović predvodio je jedinicu od osnivanja pa do njenog rasformiranja. Pripadnici kikindske PJP  učestvovali su u svim borbenim operacijama tokom devedetih godina, a naročito se isticali u borbama protiv albanskih terorista 1998. i 1999. godine tokom NATO agresije na prostoru Kosova i Metohije.

Veteranima Posebnih jedinica policije podršku je pružio gradski odbor SUBNOR-a, pomogao im u formiranju sekcije, a tokom prošle godine posetili su porodice poginulih pripadnika i odali im počast.

-Ove godine našim planom i programom obuhvatili smo i sekciju PJP kako bi intezivirali aktivnosti usmerene na njih i radili zajedno na promociji ove herojske jedinice koja je ponos ovog grada i pružili pomoć njihovim borcima. Čast mi je kao neko ko je bio deo oružanih snaga i sad kao predsednik SUBNOR-a Kikinde da kikindski PJP budu sastavni deo SUBNOR-a, a njihovi borci naši članovi- istakao je predsednik Gradskog odbora SUBNOR-a Savo Orelj.

Trg Novi Kozarci

Novi Kozarci sigurno nisu jedinstveni po tome što se meštani i rođeni u ovom selu njime ponose. Međutim, po novoj inicijativi, jedinstvu, energiji i entuzijazmu, ovih dana se ističu u širem okruženju.

Iz Saveta Mesne zajednice pozvali su na sastanak dvadesetak Kozarčana, kako bi počeli da rade na tome da njihovo mesto postane još bolje mesto za život. Sastanak nove Radne grupe, kako su je neformalno nazvali, održan je prošlog vikenda.

– Pozvali smo meštane za koje smo smatrali da bi, svojim idejama i angažmanom, mogli da doprinesu radu Mesne zajednice i kvalitetu života u selu, i svi su se odazvali. Pretežno su to ljudi mlađe i srednje životne dobi i to je naša nova energija za boljitak Novih Kozaraca – kaže potpredsednik Saveta Mesne zajednice, Marko Čavka.

Sastanak je, kaže, bio konstruktivan, zabeleženo je mnogo novih predloga i dogovoreno da okupljanja budu redovna, svakog meseca.

– Rešili smo da ne čekamo nešto da dobijemo, da prvo pokušamo što više toga da uradimo sami, pa tek onda da tražimo pomoć institucija. Dogovorili smo se da počnemo s radovima na Parohijskom domu i odmah su se javili ljudi koji će učestvovati u tome. Meštani su vrlo zadovoljni zbog ove nove inicijative i sami nam se javljaju, žele da pomognu.

Centar turističkih manifestacija

Nova energija nije nastala niotkuda – u ovom selu decenijama je aktivan veliki broj udruženja u kojima, uprkos krizama, ne posustaju. Njihov rad najočigledniji je u održavanju već tradicionalnih, ali i novih manifestacija, po čijoj brojnosti su Kozarčani verovatno i prvi na teritoriji Grada.

Najpoznatiji događaj možda je upravo međunarodna manifestacija koja se u ovom mestu održava već dve decenije – takmičenje najjačih ljudi „Strongman“. Organizator je Bodibilding klub „Sloboda“ u Novim Kozarcima, u kojem su uspeli da manifestaciju stave na sportsku mapu takmičenja „Strongman Euro kup“.

Udruženje žena „Novi Kozarci“ organizator je, takođe čuvene, „Pitijade“, a od pre nekoliko godina, žene iz udruženja „Narcis“ redovno održavaju „Pekmezijadu“. Ovo mesto vrlo dobro je poznato i slikarima zbog „Legata Zdravka Mandića“ i međunarodne likovne kolonije koja nosi ime ovog umetnika.

Na „Fijakerijadi“, Konjički klub „Zelenac“, okuplja konjare iz regiona, a Udruženje ribolovaca „Zlatni karaš“ domaćin je „Kozaračkog kotlića“. Sportisti, takođe, ne posustaju – prošle godine na rekonstruisanom stadionu FK „Sloboda“, „Ilija Pantelić“, održan je peti „Royal cup“ – Međunarodni turnir za mlade fudbalere, sa čak 50 ekipa.

Društvenu aktivnost u selu održavaju i Lovačko udruženje „Fazan“ i Udruženje pčelara „Branko Kaurin Musa“. U Mesnoj zajednici aktivno podržavaju rad udruženja jer, kako je ocenjeno, u selo dovode goste iz raznih krajeva i doprinose njegovoj promociji. Za mlađe naraštaje Kozarčana posebno je značajan KUD „Petar Kočić“, u kojem aktivno rade dve folklorne i pevačka grupa.

Obrnuta ekonomska migracija

– Navikli smo na to da meštani putuju u gradove radi posla, međutim, u Novim Kozarcima pomalo se već menja situacija – kaže Marko Čavka. – Fabrika tekstilnih proizvoda „Gordon – Calzedonia“ otvorila je kod nas pogon koji zapošljava 40 radnika, ne samo Kozarčana. Takođe, firma „Jadranka“ na proizvodnji HTZ opreme ima stalno radno angažovano 15 ljudi. Nova radna mesta pomažu da nam mladi ostaju u selu.

Obnavljanje čuvenog motela

Prošle godine bila je slabija finansijska situacija – raspolagalo se samo budžetskim sredstvima u iznosu od oko 11 miliona dinara, kaže Čavka.

– Novac smo uložili u značajan objekat u selu, Vilu, u kojoj su smešteni Umetnička galerija Zdravka Mandića i odeljenje kikindske Narodne biblioteke.  Vila je okrečena i uvedeno je grejanje. Takođe, rekonstruisali smo i ofarbali autobuska stajališta i stubove rasvete u dva parka i na trgu. Proteklih godina, uz pomoć Grada, obnovljeno je 70 odsto saobraćajnica u selu, presvučene su novim asfaltnim slojem i sanirane su sve udarne rupe.

Ove godine moguć je završetak radova, čime bi bile obnovljene i saobraćajnice u preostalim, kraćim ulicama u selu. Sledeći korak je rekonstrukcija trotoara na glavnoj ulici, između dva parka, u dužini od jednog kilometra.

Uređenje motela u selu, nekadašnje „Kotarke“ kod stadiona, koju pamte mnoge generacije, biće u fokusu ove godine, kaže Čavka.

– Planirani su i spoljni i unutrašnji građevinski radovi, postavljanje novog krova, centralnog grejanja, nova kuhinja i uređenje sale. Biće to ponovo objekat koji ćemo iznajmljivati meštanima za proslave i daće. Investicija će biti vredna 10 do 15 miliona dinara i realizovaćemo je u saradnji sa Gradom. Radovi bi trebalo da počnu na proleće i da budu završeni do kraja godine.

Još smeliji, ali, kako kažu u Novim Kozarcima, realni planovi, u vezi su sa jezerom Strelište.

– Na ovom jezeru već čitavu deceniju se održava plivanje za časni krst. Pored jezera želimo da izgradimo bungalove za lovce, goste našeg Lovačkog udruženja, za to već imamo projekat. Time bismo, sasvim sigurno, unapredili lovni turizam jer je u našem ataru veoma bogato lovno područje – dodaje Čavka.

Razvoj verskog turizma

U Novi Kozarcima mogu da se pohvale da imaju veoma retku i skupocenu ikonu Presvete Bogorodice Trojeručice. U Savetu MZ ocenjeno je da je veoma važno Crkvu Svetog Proroka Ilije staviti na mapu verskih objekata i tako privući vernike u ovo mesto.

– Da bismo ozbiljnije mogli da radimo na tome, neophodno je da izgradimo gostoprimnicu, kako bi vernici koji dođu u obilazak Hrama, mogli i da prenoće kod nas – kaže Čavka i dodaje da će se, u narednom periodu ozbiljno raditi na razvoju verskog turizma.

U Mesnoj zajednici ističu odličnu saradnju sa susednim Ruskim Selom, sa kojim će se angažovati na izgradnji osvetljene biciklističke staze između dva mesta. U oblasti sporta, saradnja već postoji – fudbalski klubovi jedni drugima dopunjavaju ekipe pionira i kadeta. Iz obe mesne zajednice tvrde da će volje za zajedničkim nastupima na konkursima uvek će biti.

Privrženost, entuzijazam i angažman meštana sasvim sigurno će doprineti razvoju i novom kvalitetu života, kako bi se u Nove Kozarce sve više ostajalo – i vraćalo.

Kadetsko prvenstvo Srbije Džudisti Partizana bez plasmana, biće bolje dogodine

Mladi džudisti kikindskog Partizana: Nikola Isakov, Simon Petković i Mihajlo Miličić, nastupili su na prvenstvu Srbije za kadete u beogradskim „Šumicama”, ali su ostali bez plasmana. Trener Vladimir Krstekanić optimista je za budućnost.

– Ovoga puta sve se tako odigralo, ali motivacija ne sme da splasne. Takmičarska godina tek je počela i biće još mnogo nadmetanja, a ono što je najbitnije, pomenuta trojica oprobaće se i iduće godine u konkurenciji kadeta. Tada će biti najstariji u svom uzrastu, naravno i iskusniji i siguran sam da će ostaviti značajan trag među kadetima Srbije – kaže Krstekanić.

IMG_4857

Kada je nakon završene osnovne škole i gimnazije u rodnom Bosanskom Grahovu upisivao studije u Beogradu, dileme nije bilo. Odlikaš naklonjen prirodnim naukama, školovanje je nastavio na Medicinskom fakultetu gde je, prvi susret sa hirurgijom odredio njegov dalji profesionalni put.

– Još kao student, hteo sam da budem hirurg. Kada su nas prvi put uveli u operacionu salu, bilo je to na Prvoj hirurškoj klinici u Beogradu, to me je fasciniralo. Istog momenta, virus hirurgije ušao je u mene-  priča za Kikindski portal dr Gojko Ljuboja, poznati kikindski hirurg.

Posle završenog Medicinskog fakulteta, usledilo je služenje vojnog roka. I ponovo jedan sudbonosan susret koji ga dovodi baš u Kikindu.

-Nikad nisam ni pomislio da dođem u Kikindu, premda imam rođake ovde. Ali, kada sam bio u vojsci, sa mnom u Sremskoj Mitrovici je bio jedan stomatolog. Tri meseca je bio na otkomandi u Kikindi, pa se vratio. Toliko fantastičnih stvari mi je ispričao o Kikindi. Bila je to 1983. godina, izgrađena je nova bolnica, trg, „Narvik“… Bio je oduševljen Kikindom. Meni je bilo najvažnije da budem relativno blizu Beograda, ali da ne čekam u Beogradu posao, već da što pre počnem da radim, to sam želeo. Tako sam i rekao ocu. I zaista, ukazala se prilika ovde. Prvo sam radio u službi Hitne pomoći, a posle, od 1988. godine u bolnici- evocira sećanja dr Ljuboja.

Kada je došao u kikindsku bolnicu, mlad i ambiciozan lekar, veliki zaljubljenik u svoj poziv, želeo je da ide u korak sa vremenom, da se usavršava i primenjuje savremene metode i dostignuća. Sve operacije koje se danas rade na hirurgiji, na izvestan način u ovu ustanovu doneo je upravo dr Ljuboja.

– Imao sam sjajne učitelje kad sam došao u kikindsku bolnicu, prema kojima gajim veliko poštovanje. Ipak, bila je to hirurgija na izmaku. Kad sam video da tapkam u mestu, da ne napredujem, krenuo sam po našim najvećim ustanovama kao što je Prva hirurška klinika, sa najeminentnijim hirurzima. Onda sam počeo da napredujem, da uvodim operacije koje se nisu do tada radile. Bilo je mnogo doktora od kojih sam učio. Dr Zoran Krivokapić, vodeći kolorektalni hirurg je dolazio ovde i radio, mnogo sam naučio od njega. Niz imena je bilo. Ko god je dolazio, ulazio sam u salu i gledao kako rade. Uvek sam govorio i mlađim kolegama, treba uvek gledati druge, naći ćete sitnicu koju ćete ugraditi u svoj rad- napominje poznati hirurg.

Imati tuđ život u svojim rukama-ima li šta odgovornije od toga? Koliko se čovek vremenom na to navikne, pa i ogugla?

-Nikada nisam oguglao. Komplikacije sam teško podnosio, to svi znaju u bolnici. U početku sam mislio da je to zbog toga što nemam dovoljno iskustva, smatrao sam da će to postati rutina i lakše, međutim, nije. Desilo se da se ništa nije promenilo, čak se odnos i pogoršao –iskren je dr Ljuboja.

Za značajan doprinos u oblasti zdravstva, krajem prošle godine nagrađen je gradskim priznanjem „Dr Ranko Petrović“. Iskreno i skromno priznaje da ga nije očekivao. Najvišu opštinsku nagradu dobio je i pre petnaestak godina.

Šta je najvažnije za dobrog hirurga, pitamo ga.

-Da je manuelno sposoban, a drugi uslov, možda i važniji je da budete posvećeni hirurgiji. Jer hirurgija traži 100 posto posvećenosti. To je velika žrtva, ako ste spremni na to, možete se njom baviti. Ako mislite da radite od 7 do 3 i da idete kući i zaboravite šta se dešava, onda bolje se nemojte baviti hirurgijom. Vi ležete sa hirurgijom i budite se sa njom- nedvosmislen je naš sagovornik.

Deset hiljada operacija

Tokom radnog veka u kikindskoj bolnici, dr Gojko Ljuboja obavio je oko deset hiljada operativnih zahvata- od opšte i kompletne abdominalne hirurgije osim jetre, pa do zahtevne Viplove operacije.

-Kad vratim film unazad, analiziram, prosto se nekad čudim kako sam sve to izdržao. Dugo vremena sam ovde u bolnici, bio najstariji i najkompetentniji za neke operacije, pa sam morao da budem angažovan kod mnogih operacija. Kad god je problem, tu sam, bilo to tri popodne ili tri noću. Veliki je to napor, ogromna energija. Mnogo puta sam došao na poziv, a mnogo puta i sam. Svakog vikenda kad nisam radio, dolazio sam u bolnicu da obiđem moje pacijent- kaže dr Ljuboja u razgovoru za Kikindski portal.

Odušak u sportu

Odušak od stresne svakodnevice i zahtevne profesije, dr Ljuboja pronalazio je u sportu.

-Jedini hobi mi je sport. Nekada sam rado igrao fudbal, a već dvadesetak godina igram tenis- kaže ugledni hirurg.

„Vojvodina kup” u streljaštvu. Petrov dodao i pojedinačni pištoljaški naslov

Drugoga dana streljačkog „Vojvodina kupa” u Novom Sadu, član SD Kikinda Duško Petrov zlatu iz konkurencije pištoljaških miks dublova, osvojenu prvoga dana nadmetanja zajedno s članicom Novog Sada Brankicom Zarić, dodao je i pojedinačni naslov pucajući iz vazdušnog pištolja. Za prvo mesto borio se u finalu s pobednikom u juniorskoj konkurenciji Markom Ninkovićem (Pančevo 1813) savladavši ga 16:4.

crveni krst

Na današnji dan 1876. godine u Srbiji je osnovano Društvo Crvenog krsta, svega 13 godina posle prve Međunarodne konferencije Crvenog krsta u Ženevi. Inicijativu za osnivanje Srpskog društva Crvenog krsta pokrenuo je mladi vojni lekar dr Vladan Đorđević, budući političar i književnik, u vreme Hercegovačkog ustanka kada je veliki broj izbeglica počeo da dolazi u Srbiju.

Osnivački skup održan je u zgradi na Studentskom trgu u Beogradu. Svečanoj osnivačkoj sednici prisustvovali su znameniti ljudi tadašnje Srbije kao što su: Josif Pančić, Đorđe Vajfert, Ilija Kolarac, prof. Kosta Stojanović i mnogi drugi. Za prvog predsednika Srpskog društva Crvenog krsta izabran je mitropolit Mihajlo Jovanović.

Zalaganjem Vladana Đorđevića Srbija je potpisala prvu Ženevsku konvenciju, što je organizaciji omogućilo međunarodno priznanje i svrstalo je u 15 prvoosnovanih nacionalnih društava Crvenog krsta u svetu.

Rad Društva bio je usmeren na prikupljanje novčanih i materijalnih sredstava, organizovanje bolnica, obuku dobrovoljnih bolničarki, nabavku sanitetskog materijala, angažovanju lekara i pružao je veliku pomoć vojnom sanitetu.