јануар 31, 2026

Dan: 16. novembar 2022.

Jevicka

Porodica Jević, Jelena i njen sin Marko, kojima je prošle nedelje izgorela kuća, više ne moraju da brinu o tome gde će prezimiti. Danas ih je obradovala Borislava Dudej iz Iđoša koja se, sa svojim suprugom, Pajom Jovanovim, decenijama bavi hraniteljstvom. Oni su Jevićima ponudili dvorišnu kuću za stanovanje bez plaćanja zakupa.

– Veoma smo zahvalni Borislavi i Paji. Takođe, od Gradske uprave ćemo dobiti ogrev. Nedostaju nam kreveti, pokrivači, posteljina, linoleum za pod, posuđe i televizor – kaže Jelena. – Zahvalna sam dobrim ljudima koji su već uplatili novac i pomogli nam.

Grad je sve vreme bio u toku oko ovog nesrećnog događaja, u kontaktu sa nadležnim institucijama i svima koji su se obraćali u nameri da se Jeleni i njenom sinu pomogne- navodi Mladen Bogdan, predsednik gradske skupštine.

– Sa Jelenom sam razgovarao u ponedeljak ujutru u Gradskoj kući oko toga kako da joj pomognemo. Situacija nije bila laka zato što su prostorije u kojima su živeli potpuno uništene i skoro im je sve izgorelo. Od kolega iz Centra za socijalni rad sam obavešten da su te noći njihovom reakcijom smešteni u hostel ,,Paparaco“. Sa vlasnikom Sinišom Pašićem sam razgovarao svih ovih dana da izađe u susret da ostanu u smeštaju što duže kako bi se za to vreme našlo rešenje. U kontaktu sa Crvenim krstom obezbedili smo im garderobu. Dogovarali smo danas u toku dana kako bi im se obezbedio i dopremio ogrev u kuću koju su im ustupili na korišćenje hranitelji u Iđošu. Zahvaljujem se svima koji su učestvovali u pomoći ovoj porodici i još jednom se pokazalo da pravovremenom reakcijom svih zajedno možemo da rešimo sve- ističe Mladen Bogdan, predsednik Skupštine grada.

U novi smeštaj, u Hajduk Veljkovoj 13 u Iđošu, Jevići će se useliti u ponedeljak. Broj žiro-računa za pomoć ovoj porodici je: 265-0000000580627-52.

predstava ljubavno pismo
Kako su nam naši pouzdani izvori javili (imena i adrese poznate redakciji), u kikindskom Pozorištu nešto se sprema. Odnosno, proba. Da ne kažemo – piše. I peva. I mnogo, mnogo se smeje. Jer je došlo do zabune, a u pitanju je ljubavno pismo. Znači, stvar je ozbiljna.
Bili smo na probi, snimali je, pitali prisutne o čemu se radi i – napravili emisiju. Njih smo ostavili da završe predstavu. U našoj emisiji videćete i kakvu. Stvar je ozbiljna koliko i ljubav u pismu.
jerkov

-Splet životne mudrosti i stvaralačke snage kod Andrića fascinira. Nakon što decenije života provedete baveći se njegovim delom, dođete do saznanja da niko nije bolje i uspešnije, u ovom delu sveta, odgovorio na izazove života od njega, kaže istoričar književnosti i profesor Filološkog fakulteta u Beogradu prof. dr Aleksandar Jerkov. O delu velikog pisca, našeg jedinog nobelovca, Jerkov je nadahnuto govorio maturantima gimnazije „Dušan Vasiljev“, na predavanju u kikindskoj biblioteci.

-Fasciniran sam ne samo njim već Njegošem, Dositejem, Vukom, Crnjanskim, velikim pesnicima 20. veka, ali povrh svih njih Dositej i Andrić su za mene najviši nivo promišljene mudrosti- kako u književnosti pronaći mesto za život.

Savremen, aktuelan i svevremen, Andrića i dalje prati „ceo okean tajni,  splet zagonetki i čuda“.

-Mnogo toga još uvek otkrivamo o Andriću, ne samo u biografiji već i u čitanju tekstova.. Malo ko zna kakva se transformacija odigrala između prvog i drugog izdanja „Puta Alije Đerzeleza“ i kako je Ivan nestalo i ostalo Ivo, kako se njegov stvaralački identitet utemeljio u srpskoj književnosti i kulturi. Malo je poznato da je Andrić svojom rukom i to u teškim vremenima napisao da je Srbin. On je rođen u katoličkoj porodici, kao Hrvat, delovao je u okviru hrvatskog kulturnog kruga. Ali izvorni identitet koji ga je utemeljio zasnovan je na Njegošu, Vuku, Bori Stankoviću…to je njegova voljna i svesna odluka doneta u teškim vremenima kada je mnogo probitačnije bilo da bude Kroat. Ne želim to da prenaglasim, ali taj fini detalj je nedovoljno poznat, uvek se misli da je bio komformista, da se prilagođavao, tražio ugao… Tačno u mnogim situacijama, ali nije samo to- ukazuje prof. dr Jerkov koji priprema knjigu „Andrić i Evropa“ .

-U njegovim delima vidite i  saznanje o Evropi, koja nije pomodna i jeftina priča o uspešnoj zapadnoj Evropi, nego kako ovo ovde graditi kao evropsko mesto. To je mudrost koja nije jeftino mondijalistička, a upisala se u njegove priče, romane, zapise- istakao je  Jerkov.

1668603359370

Posle požara u kojem su, prošle nedelje, ostali bez kuće i kompletne imovine, šezdesetsedmogodišnja Kikinđanka Jelena Jević i njen sin još uvek su u privremenom smeštaju, u Hostelu „Paparazzo“.

– Ako neko zna za neki smeštaj, bar sobu, do 50 evra, koliko bismo mogli da priuštimo da platimo, molim da nam javi. Mi nemamo ni nameštaj, ništa, ali čak ni to nije toliko važno, koliko je bitno da ima grejanja jer ja ne mogu da ložim. Sin i ja smo sami, oboje bolesni, jedan drugom pomažemo. Strah me je, dolazi zima – kaže Jelena.

Jelena je invalid. U penziju je otišla iz Vodoprivrednog preduzeća „Gornji Banat“ u kojem je 35 godina radila kao sekretarica. Sin je bolestan i ne može da radi. Sa penzijom od 35 hiljada dinara i nadoknadom koju dobija sin uspevali su da prežive zahvaljujući tome što je Jelena radila sezonske poslove. Prilikom odlaska u fabriku u Staroj Pazovi, u martu, doživela je saobraćajnu nesreću. Zbog teških povreda operisana je, ima šipku u nozi. Sada trpi stalne bolove i više ne može da radi.

Mobilni tim Centra za socijalni rad prvi je, u noći požara, pritekao u pomoć Jevićima koji su smešteni u Hostel „Paparazzo“. Molbi vlasnika Hostela, Siniše Pašića, takođe i predsednika Udruženja preduzetnika, odazvali su se ugostitelji, vlasnici „Kod Fićoka“, „Nacionalne klase“ i Pekare „Niti“, Stefan Felbab, Robert Pataki i Vebi Čočaj, koji su obezbedili obroke. Iz Pekare „Ristevski“ ponudili su večeru, ali se Jelena zahvalila. Ne moraju i da večeraju, kaže.

– Oni bukvalno ništa nemaju. Trebaće im mnoge stvari, ali tek pošto budu imali trajnije rešenje za stanovanje, a za to se, do sada, niko nije javio. Svi samo daju podršku, od toga nemamo ništa – kaže Pašić.

Jelena i Marko nadaju se da će jednog dana moći da obnove svoju kuću. Međutim o tome, za sada, ne mogu ni da razmišljaju. Njihova budućnost sasvim je neizvesna.

Za novčanu pomoć otvoren je žiro-račun u „Rajfajzen“ banci: 265-0000000580627-52. Ukoliko majci i sinu želite da ponudite kuću za održavanje ili stan uz malu nadoknadu, možete ih potražiti na recepciji Hostela „Paparazzo“.

ayios-georgios-gc22c18181_1280

Đurđic je  jedna od najčešćih slava srpskih porodica. Sveti Georgije je veoma poštovan u našem narodu. Slavi se dva puta godišnje – 16. novembra po novom kalendaru, kao Đurđic, praznik prenosa moštiju svetitelja u Palestinu i polaganja u velelepni, njemu posvećeni, hram, i 6. maja kao Đurđevdan, dan smrti Svetog Georgija, velikomučenika i borca za hrišćanstvo.

Đurđic je slava ili preslava mnogih srpskih mesta i porodica. Označava početak Vučjih dana ili Mratinaca, dana do Mratindana, 24. novembra.

Po običajnom kalendaru, u tom periodu, ništa se ne daje iz kuće, žene ne rade ručne radove, obućari i krojači odmaraju. Ne ide se u lov na vukove.

Ako su Mratinci magloviti, zima će biti promenljiva, ako je vedro, zima će biti ljuta. Prema narodnom verovanju zima dolazi sa Đurđicem, a odlazi sa Đurđevdanom.

( RTS)
rusi

Stigle su u omiljeno im zimovalište. Eno ih visoko na stablima na gradskom trgu, miruju po sunčanom novembarskom danu, kamuflirane među krošnjama. Pernate sugrađanke pitomo posmatraju turiste koji ih „love“ svojim objektivima, zadivljeni prirodnim fenomenom koji nas je planetarno proslavio. Mladi ruski par, Ksenija i Robert, otkrivaju nam da su još letos isplanirali da u novembru, zajedno sa prijateljima, posete Kikindu i vide čuvene sove.

– Od marta živimo u Beogradu. Letos sam tražila zanimljive turističke destinacije koje bismo mogli da posetimo u Srbiji. Guglala sam i pronašla da je jedno od takvih mesta Kikinda- zbog sova. Tada smo odlučili da ćemo u novembru doći ovde- priča nam Ksenija.

„Sovembarsku“ turističku avanturu sami su isplanirali i organizovali.

– Ujutru smo došli i obišli neka stabla na glavnoj ulici, ali ih nismo videli. Pretpostavljam da ih je tamo manje zbog buke i saobraćaja. Potom smo otišli u restoran, i u međuvremenu na jutjubu pogledali video koji je snimljen ovde, iza pravoslavne crkve. Tu smo i došli. I evo sova. Do sada smo ih videli sigurno petnaestak- oduševljen je  Robert.

Ksenija (32) i Robert (35) su iz Sankt Peterburga. Od marta žive u Beogradu. Iako oboje rade za istu međunarodnu kompaniju, njihovo poznanstvo i ljubavna priča počinju u Srbiji.

Kao dobri domaćini, iako slučajni, preporučujemo im još nekoliko atraktivnih turističkih sadržaja u našem gradu, počev od obližnjeg muzeja i mamutice Kike.

-Kikinda ima divnu arhitekturu. Miran, mali i prijatan grad gde je ugodno doći i provesti vikend- podelila je sa nama utiske Ksenija.

željko radu

Kikinda je prvi put dobila predstavnika u Nacionalnom savetu romske nacionalne manjine. Sugrađanin Željko Radu bio je na 26. mestu na listi „Srbija za Rome- Zajedno možemo sve” koja je, od 811 građana romske nacionalnosti upisanih u poseban birački spisak, osvojila 545 glasova. Na izborima za nacionalni savet, Romi su kandidovali dve izborne liste. „Srbija za Rome -Zajedno možemo sve” koju je predvodila Jelena Jovanović, prema podacima RIK-a,  osvojila je 35.176 glasova što je 34 mandata. Druga lista „Za jedinstvo Roma Srbije” osvojila je 1.135 glasova odnosno jedan mandat.

Radu se zahvalio svima koji su izašli na izbore u nedelju.

-Prvi put romska zajednica pokazala je jedinstvo kao nikada do sada. Naš grad prvi put ima predstavnika u romskom nacionalnom savetu. Hvala Romima iz Kikinde na ukazanom poverenju, dokazali smo da smo se konačno mi Romi ujedinili oko ideje da svim našim sunarodnicima pružimo priliku za bolje sutra i da obostranim poverenjem, trudom i radom možemo postići naše ciljeve, da naša deca žive bolje- ističe Radu.

Željko Radu je kao đak generacije završio Ekonomsko-trgovinsku školu u Kikindi. Potom je upisao Ekonomski fakultet u Subotici i to kao prvi na listi sa maksimalnih 100 bodova. Nakon kraćeg boravka u inostranstvu, sa porodicom se vratio u rodnu Kikindu. Predsednik je Udruženja „Romski oblak mašte” koje neguje tradiciju i kulturu Roma.

-Cilj Saveta je da sačuvamo integritet Roma, kroz negovanje kulture, jezika i očuvanje tradicije. i da Rome približimo institucijama, kako kroz ekonomski napredak tako i poboljšanje uslova stanovanja. Najveći zadatak  nam je da kroz obrazovanje unapredimo život Roma, jer je samo obrazovanje izlaz iz začaranog kruga siromaštva- naglašava Radu.

tolerancija 1

Međunarodni dan tolerancije ustanovio je UNESCO i obeležava se 16. novembra širom planete, uz podsećanje da svi imamo pravo da budemo ono što jesmo, kao što i drugi ljudi imaju pravo na svoju posebnost. To je dan koji podseća na poštovanje i uvažavanje drukčijih od nas.

Prema Deklaraciji Ujedinjenih nacija, ustanovljenoj 1995. godine u Parizu, tolerancija je prihvatanje činjenice da ljudska bića, prirodno različita po izgledu, položaju, govoru, ponašanju i vrednostima, imaju pravo da žive i budu to što jesu.

– Ujedinjene nacije posvećene su jačanju tolerancije jačanjem međusobnog razumevanja među kulturama i narodima. Ovaj imperativ leži u osnovi Povelje Ujedinjenih nacija, kao i Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, i važniji je nego ikad u ovoj eri porasta i nasilnog ekstremizma i širenja sukoba koje karakteriše temeljno zanemarivanje ljudskog života, navode iz UN.

Pojam tolerancija potiče od grčke reči tolerare, što znači podnositi. Tolerancija, dakle, podrazumeva podnošenje i uvažavanje tuđih ideja, stavova i načina života. To nije izraz slabosti, popustljivosti ili negativna osobina. Biti tolerantan znači biti svestan da su drugi različiti u odnosu na nas same i prihvatanje te činjenice u svakodnevnom životu.

Don`t copy text!