žito

zito-deembar-2

Optimalni agrotehnički rok za setvu pšenice je istekao 25. oktobra, a s obzirom na  loše vremenske uslove, žito se sejalo do 15. novembra. U našem ataru setva ozimih strnina završena je početkom nedelje.

-Oko 40 odsto pšenice posejano je u sušnim uslovima, a deo je, u trećoj dekadi septembra, zasnovan nakon padavina – saznajemo od savetodavca PSS Zorana Simića. – Nicanje ovog useva očekuje se do kraja nedelje s obzirom na to da su vremenski uslovi povoljni. Ove godine imaćemo ujednačeno nicanje jer je krajem septembra palo 25 litara kiše po kvadratnom metru, a nedavno je zabeleženo još 15 litara vodenog taloga.

I ove sezone nastavljen je trend povećanja površina pod žitom. Po procenama „Žita Srbije”, hlebnog zrna bi trebalo da bude od 15 do 20 odsto više.

-Tri godine unazad rod kukuruza bio je veoma loš. To je razlog što će poljoprivrednici i ove godine sejati više pšenice, na uštrb kukuruza. Kiša je dobrodošla s obzirom na to da je evidentan deficit vlage u zemljištu – napominje naš sagovornik.

Setvu uljane repice pratila je suša te su uslovi za klijanje i nicanje bili nepovoljni.

-Karakteristično za ovu kulturu je da je i ona nikla posle padavina u septembru i to između 40 i 60 procenata. Ukoliko vremenske prilike budu povoljne moguće je da će uljana repica opstati pošto veći deo ovog useva trenutno nije u optimalnoj fazi za prezimljavanje. Sa druge strane ukoliko temperature budu niske doći će do izmrzavanja – dodaje Simić.

Na teritoriji Subotice i Kikinde više hiljada hektara pod uljanom repicom je preorano zbog suve i tople klime tokom septembra i oktobra. Zato su poljoprivrednici usev morali da zamene drugim, pšenicom i ječmom. Koliko će uljarice ostati znaće se kada prođe novembar.

A.Đ.

sajan-zetva-2025-(1)

Sajan je bio domaćin 28. Severnobanatskim žetelačkim svečanostima. Manifestacija  je okupila je ekipe  iz Crne Bare, Mađarske iz mesta Aparthalom, Sente i Sajana.

Najstariji kosac bio je 88-godišnji Ferenc Hereši iz Sente.

-I danas, kroz ovakva okupljanja, podsećamo kako se nekada teško dolazilo do hleba. Prvi put sam kosu uzeo u ruke  sa 15 godina i prvo sam kosio detelinu, dok nisam naučio dobro da radim sa kosom. Ranije nismo imali kombajne samo kose, srpove i naše ruke. Radilo se od ujutro do uveče. Žito smo vezivali u snopove koje su vukli konji na kolima. Za kosce je najvažniji dobar alat, kosa, koja mora da bude oštra. U suprotnom kosac bi se brzo umorio. Kosu sam nasledio od oca i ona je generacijama u našoj porodici – istakao je Ferenc Hereši.

U senćanskoj ekipi bio je mladić Kristof. On će naslediti tradiciju ručnog košenja žita porodice Fekete. Naučio da kosi od bake Margite Šarvari čiji je zadatak bio da spremi ukusan fruštuk ekipi kosaca. Ona je pripremila barena jaja, baren krompir, slaninu, pogačice sa čvarcima, sir, proju i još mnogo toga. Bilo je i slatkih kolača za one koji su mogli da ih priušte

Fruštuk, pre ulaska u njivu, mora da bude sit, potvrdila nam je Ildika Abraham iz Crne Bare.

-Kao što je to moja baka radila nekada i ja sam umesila domaći hleb. Nije bilo teško. Ona je to radila maltene svakog dana, a ja nekoliko puta godišnje. Na parčad smo mazali mast i papriku, uz kobasicu, krastavce, slaninu. Zadatak žena je sakupljaju pokošeno žito i da klasje ređaju u krst. Već 15 godina, kao članica kulturnog udruženja iz našeg mesta učestvujem na žetelačkoj svečanosti –  navela je naša sagovornica.

U ekipi iz Crne Bare bio je i Dalibor Stojkov, kosac.

 

-Sa 15, 16 godina naučio sam da kosim od dede. Dobra kosa je pola posla i uz dobar doručak čitav dan može da se radi. Važno je da mladi nauče kako je to bilo nekada. Sada uz, uz dobar kombajn, žetva se završi za deset dana. Ranije je ona trajala i po mesec dana – naveo je Stojkov.

Domaćini iz Sajana imali su najmlađu ekipu. Članovi KUD-a „Adi Endre“ Atila Benjocki, Akoš Benjocki, Aleksandar Mitrevski i i Henrik Koso nastavljaju seosku tradiciju.

-Imamo od 15 do 19 godina i četvrti put učestvujemo u kosidbi. Naučili smo od očeva i deda da držimo kosu, da je oštrimo i da radimo u polju sa njom. Nije teško ali želimo da sačuvamo ono tradicionalnu manifestaciju u našem selu – rekao nam je Atila Benjocki.

 

Prikaži ovu objavu u aplikaciji Instagram

 

Objava koju deli Kikindski portal (@portalkikindski)

Sa gostima iz mađarskog grada Aparthalma Sajan se pobratimio 2013. godine i već 11 godina oni su deo svečanosti. Susedi vole okupljanje koje ih vraća u prošlost i rado dolaze.

Manifestaciju je podržala i lokalna samouprava,a ovom događaju prisustvovali su gradonačelnik Mladen Bogdan, pomoćnica gradonačelnika Dijana Jakšić Kiurski i članica Gradskog veća Melita Gombar. I prvi čovek grada oprobao se u ručnom košenju „hlebnog zrna“.

-Važno je očuvati običaje, jer ukoliko ne znate prošlost svog naroda, ostajete bez korena. Sajanske žetelačke svečanost su tu i da nas podsete kako je to nekada bilo, a na nama je da mi ovu tradiciju prenesemo na mlade. Ovo je ujedno i počast precima bez kojih ni nas ne bi bilo – precizirao je gradonačelnik Bogdan.

Vršidba žita je jedan od najvažnijih poljoprivrednih radova, a kosidba je imala i ulogu jačanja zajednice.

-Značaj ovakvih manifestacija je, osim što neguju tradiciju, i promocija pravih porodične vrednosti. Važno nam je da mladi to uvide i da znaju da za sve treba da se potrude i da sopstvenim radom stignu do rezultata – kazao je predsednik Saveta MZ Sajan Zoltan Tot.

KUD „Adi Endre“ čuva ovu manifestaciju jer je žetva  bila dan radosti i zajedništva.

-Naša dužnost je da očuvamo narodnu tradiciju i da je prenesemo na mlade. Kada vide kako se teško dolazilo do hrane na trpezi, mladi će više ceniti ono što sada imaju – napomenula je Šara Benjocki, predsednica KUD-a.

Pomoć žetelačkim svečanostima pružili su i Pokrajina i fondacija „Betlen Gabor“ iz Mađarske.

A.Đ.

15dff9b2-c2b4-4b5b-bfdc-291282a63877

Domaćice su ove godine posebnu pažnju posvetile pripremi badnjaka i žita. Na kikindskoj pijaci ponuda je bogata, a cene se kreću od 100 do 250 dinara.

-Mesec dana pripremala sam žito za prodaju. Potrudila sam se da pakovanje bude što lepše. Proteklih godina popularni su takozvani božićni ježevi koji treba najpre da se naprave, a potom se poseje žito koje je, tako reći, nuzproizvod. Dekoracije koje sam izradila mogu da ostanu i posluže za druge namene. Zainteresovanost je odlična – istakla je Ljubinka Gavrilović.

Žito se unosi u kuću kao simbol novog života i roditeljstva. Pored žita u kuću se unosi i badnjak koji simboliše Hrista i njegov ulazak u svet.

-Pored hrastovih grančica badnjak obavezno treba da sadrži žito, orah, pšenicu, bosiljak i kukuruz. Badnjak je drvo koje su pastiri doneli i založili u hladnoj pećini  kada se Isus Hrist rodio. Na Badnje veče treba da se pokrcka orah i ukoliko je jezgro zdravo i jedro biće radosna godina. Žito simbolizuje novi život, bosiljak je simbol zdravlja i zaštite od zla, a kukuruz zdravih životinja u domaćinstvu. Mesecima pripremam aranžmane s obzirom na to da se žito prikuplja tokom žetve. Ikebane su posebno interesantne, a za džakiće u koje je badnjak upakovan utrošila sam nekoliko sati – rekla nam je Radmila Jon.

error: Content is protected !!