свети илија

Sveti-Ilija

Pravoslavni vernici danas slave jednog od najpoštovanijih svetitelja – Svetog Iliju, proroka starozavetne vere i svetitelja novozavetne tradicije. U mnogim mestima, posebno u selima, ovaj dan obeležava se vašarima, okupljanjem i poštovanjem vekovnih običaja.

Smatra se da je srpski narod, prihvatanjem hrišćanstva, osobine paganskog boga Peruna – vladara munja i gromova preneo na Svetog Iliju. Upravo zbog toga ovaj svetac u narodnom predanju dobija nadimak Gromovnik i vezuje se za mnoge pojave iz prirode, ali i za snažna verovanja.

U narodnim pričama, Sveti Ilija se vozi po nebu u vatrenim kočijama koje vuku četiri konja iz čijih nozdrva suklja plamen. Tutnjava groma, veruje se, zapravo je zvuk njegovih nebeskih kola, a munje su znak borbe jer svetac, kako narod kaže, gađa đavole. Upravo zbog toga se na ovaj praznik ne valja krstiti napolju – veruje se da se nečastivi može sakriti pod znak krsta koji grom ne dira. Takođe, ako negde udari grom, narod savetuje da se to mesto dobro obeleži, jer je moguće da je tamo bio prisutan zli duh.

Sveti Ilija se praznuje usred najtoplijeg dela leta, kada sunce najžešće sija, a suše prete. U verovanju je zadržano mišljenje da on upravlja kišom i određuje gde će padati, a gde će zemlja ostati bez vode. Zato se na ovaj dan u mnogim seoskim krajevima ne radi u polju, ne kako bi se sačuvao odmor, već da se ne bi izazvao gnev Gromovnika.

Narodna izreka „Od Svetog Ilije, sunce sve milije“ opisuje upravo tu prelomnu tačku u letu, kada vrućine počinju da popuštaju.

Ilindanski med, koji se vadi baš na ovaj dan, smatra se lekovitim. Običaj nalaže da majke medom namažu decu po obrazima, kako bi bila zdrava i napredna. Ako poznajete nekog pčelara – ovo je pravi trenutak da nabavite taj lekoviti dar prirode.

Proslava Svetog Ilije duboko je ukorenjena u srpskoj tradiciji, ali i u verskim tekstovima – pominje se u Talmudu, Bibliji i Kuranu. Ipak, manje je poznato ko je Ilija bio istorijski.

Reč je o proroku iz 9. veka pre nove ere, poreklom iz grada Tesvita u oblasti Aronoba. Predanje kaže da je njegov otac Sabah, još pri rođenju sina, video anđele kako ga povijaju ognjem i hrane plamenom – što je tumačio kao znak njegove snage i proročke sudbine.

U vreme proroka Ilije, izrailjski car Ahav odustao je od vere u Jehovu i prihvatio tuđe bogove pod uticajem supruge Jezavelje. Ilija mu se suprotstavio, prorekao sušu i glad kao kaznu za idolopoklonstvo, a kasnije i tragičnu smrt – pse koji će lizati krv i njega i njegove žene. Sve što je prorekao, prema Svetom pismu, obistinilo se.

Sveti Ilija, kako veruje crkva, nije umro, već se živ vazneo na nebo u ognjenim kočijama, što je scena često predstavljena na ikonama ovog praznika. Prema predanju, upravo će on biti preteča Hristovog drugog dolaska.

Sveti-Ilija

Za pravoslavne vernike danas je crveno slovo, dan posvećen Svetom Iliji, Iliji Gromovniku.

Sveti Ilija, veoma poštovan u pravoslavlju kao strog i nepokolebljiv propovednik etičkih vrednosti, prisutan je u Starom i u Novom zavetu kao prorok čije je osobine preuzelo hrišćanstvo dovodeći ga u vezu sa nastankom nove vere i novim Hristovim dolaskom. Prema predanju, Ilija je rodom iz Tesvita, pa je prozvan Ilija Tesvićanin. Pominje se u Talmudu, Bibliji i Kuranu.

Ilija ili Elaja bio je izraelski prorok iz devetog veka pre nove ere. Po predanju, kada se Ilija rodio, njegov otac Savah je video oko njega anđele koji ga povijaju ognjem i hrane plamenom, što je bilo znamenje njegovog plamenog karaktera i sile.

Bio je u sukobu sa tadašnjim carem Ahavom koji je bio odbacio hrišćansku veru zbog žene Jezavelje. Prorok Ilija mu se suprotstavio i pokazao moć Božiju: tri i po godine nije bilo kiše. Veruje se da je upravo zbog svoje moći i ognja toliko poštovan u narodu. Prorokovao je 25 godina.

Srpski narod mnoge prirodne pojave pripisuje Svetom Iliji kojem je prelaskom u hrišćanstvo pripisao i osobine svog starog boga Peruna, koji je upravljao munjama i gromovima.

Prema narodnom verovanju i tradiciji, sveti Ilija se vozi u vatrenim kolima koja vuku četiri konja, iz čijih nozdrva izbija plamen, a grmljavina je tutnjava njegovih kola kojima se vozi po nebu i oblacima. Praznik pada u najsušnije i najtoplije doba godine, a običaj je da se na ovaj dan ne radi u polju, da se ne bi navukao gnev svetitelja.

Da je jedan od najpoštovanijih svetitelja među Srbima, potvrđuju i brojne manifestacije, sabori i vašari koji se održavaju širom Srbije na ovaj dan.

Crkva Svetog Proroka Ilije u Novim Kozarcima

Brojni su običaji za ovaj praznik. Prema njima, ne treba raditi u polju, da usevi ne bi sagoreli od sunca. Ako na Svetog Iliju pucaju gromovi, veruje se da on gađa đavole, pa se ne valja krstiti da se đavo ne bi sakrio pod krst u koji grom ne udara. Smatra se da bi trebalo dobro gledati mesto gde grom udari zato što je to znak da se tu krije nečastivi. Na Svetog Iliju ne bi trebalo da se kupa u reci i da se zalazi u njene dubine, jer voda na ovaj dan čudnim šumom “doziva” svoje žrtve.

Postoji i predanje da je upravo Sveti Ilija taj koji određuje kada i gde će pasti kiša, a kada će vladati period suše. Ako na Svetog Iliju padne blaga kiša, to se smatra blagoslovom. Na sam praznik menja se vreme, pa se kaže “od Svetog Ilije sunce sve milije”.

Veruje se da je danas dobro uzeti med radi zdravlja. Nekada je bio običaj da majke mažu decu medom da bi cele godine bila zdrava. Narod veruje da je med koji se izvadi na Ilindan lekovit. Takođe, mnogi roditelji deci daju ime po ovom svetitelju jer je simbol snage i neustrašivosti.

Slavi se i kao krsna slava, slava je vazduhoplovaca, obnarodovana ukazom iz 1924. godine. S propašću Kraljevine Jugoslavije prekinuta je ova tradicija vazduhoplovaca, ali je obnovljena 1992. godine.

sveti ilija

Pravoslavni vernici 2. avgusta obeležavaju Svetog Proroka Iliju. Ilindan  je obeležen crvenim slovom, a u narodu je poznat i kao  Ilija Gromovnik.

Na ovaj dan organizuju se vašari u mnogim gradovima i selima, a Sveti Ilija inače spada u najpoštovanije svetitelje među Srbima i to rame uz rame sa Svetim Nikolom i Svetim Đorđem.

Proslavljanje Svetog Ilije ukorenjeno je duboko u tradiciju srpskog naroda. Ono što je za Slovene bio Perun – to je za Srbe Sveti Ilija. Stari Srbi su prelaskom u hrišćanstvo mnoge osobine svog boga Peruna koji je, inače, upravljao munjama i gromovima, preneli na Svetog Iliju.

Prema predanju, Sveti Ilija se vozi na vatrenim kolima koja vuku četiri konja iz čijih nozdrva izbija plamen. Grmljavina je tutnjava njegovih kola kojima se vozi po nebu i oblacima.

Kad na Svetog Iliju pucaju gromovi, narod veruje da to svetac gađa đavole pa se ne valja krstiti da se đavo ne bi sakrio pod krst u koji grom ne udara. Takođe, kako narod kaže, treba dobro gledati mesto gde grom udari jer je to znak da se tu krije nečastivi.

Sveti Ilija Gromovnik pada u najsušnije i najtoplije doba godine. Veruje se da Sveti Ilija odlučuje gde će biti suša, a gde će padati kiša. Zbog toga se smatra da na Svetog Iliju ne treba raditi u polju, niti ulaziti u vinograde kako se ne bi navukao gnev svetitelja. Od davnina čuva se izreka: “Od Svetog Ilije, sunce sve milije”, što znači da se od danas vreme menja i da više neće biti vrelih dana.

Na ikonama se Sveti Ilija predstavlja kako na vatrenim kolima ide na nebo.  Prikazuje se još i kako sedi u pećini gde se sklonio od oholog cara Ahava, a gavran mu donosi hranu.

error: Content is protected !!