sorte

ludaje-krnic-2025-(1)

Nikola Krnić iz Kikinde, proizvodi banatsku kraljicu i uzgojem ludaja bavi se već 15 godina. Ova jednogodišnja biljka nije zahtevna za uzgoj i julska kiša doprinela je da stanje pred berbu bude solidno.

-Tokom juna sam navodnjavao parcelu od pola jutra na kojoj su ludaje. To je bio i prvi toplotni talas ove godine, a zasad je bio u razvoju. Na njivi imamo sistem kap po kap koji je pomogao da se loza razvije, a kiša je bila presudna kod oprašivanja – kaže Nikola Krnić.

Ludaja je zasnovana početkom maja i setva je obavljena u pravom trenutku. Krnić je proizvodnju nasledio od oca koji je tikvu počeo da uzgaja na manjoj parceli da bi je sa godinama povećavao i ulagao u nju.

-Ove godine imam tamburice i ukrasne ludaje i zadovoljan sam rodom. Loza je još uvek zelena, u dobroj je kondiciji i ukoliko bude kiše može da nastavi da cveta i da u septembru i oktobru izbaci još neki plod. Berba će početi uskoro, krajem avgusta, tada će biti i najlepša za jelo – pojašnjava naš sagovornik.

Osim za kolače, poslednjih godina bundeva se traži i za proizvodnju kraft piva.

-Na mojoj parceli prvenstveno je pesak i to tikvi savršeno odgovara, naravno kada su temperature prosečne, a njih dugo godina unazad nismo imali – kaže Nikola Krnić.

Ove godine su 40. jubilarni „Dani ludaje“, a naš sagovornik predsednik je predsednik udruženja „Kikindska ludaja“ koje okuplja proizvođače takmičarskih bundeva.

-Prvog dana manifestacije planiramo predavanje na kom će učestvovati eminentni stručnjaci sa Instituta za ratarstvo i povrtarstvo. Tema će biti savremeni način uzgoja ludaje. Treći put biraće se najslađa kikindska ludaja. Takmičiće se muskatne tikve i tamburice, a uz pomoć automatskog  reflektometra odredićemo slast.  Naši članovi učestvovaće i kao sudije na merenju najtežeg i najdužeg ploda ludaje – istakao je Krnić.

A.Đ.

jelena-stepanov-2

Za razliku od voćara koji ove godine neće moći da se pohvale velikom rodnošću, vinogradari imaju razloga za optimizam. Manjak kiše zaslužan je što je i manje patogena među čokotima u odnosu na prethodne godine. Ipak, vinogradari i vinari ne oslanjaju se samo na nebesa, nego je potreban i niz koraka koje moraju sami da preduzmu da bi se postiglo ono čuveno agrarno „3 k“ – kvalitet, kvantitet i kontinuitet.

S obzirom da je svaki korak u uzgoju vinove loze veoma važan, osvrnućemo se na početak kalendarske godine i proces rezidbe, pa pitamo Bogdana Stepanova, dugogodišnjeg proizvođača vina iz Iđoša da li je zimus bilo izmrzavanja pupoljaka?

– Nije, bilo je kasnih prolećnih mrazeva, ali nisu naneli velike štete vinogradima. Međutim, bilo je posle malo problema zbog oprašivanja i bez obzira što je relativno dobro cvetalo i ponelo, deo cvetova zbog loših vremenskih prilika nije oprašen. To za posledicu negde ima rehuljavost grozdova, odnosno manji broj zrna u grozdu. Kod nas u vinogradu to nije bio slučaj i ova godina je za sada odlična. Doduše ono koliko mi radimo, a to su nešto preko dva hektara, skoro sve je pod zalivnim sistemom, a i kiša koja je nedavno pala nam je dosta pomogla. Nadamo se još jednoj dobroj kiši pre berbe i to će za vinograd biti dovoljno – kaže Stepanov, dodajući:

– Naši vinogradi su blizu kuće, a to je velika prednost, jer možemo maltene u sat da reagujemo kad je u pitanju prskanje i zaštita loze. Zato nemamo bolesti u vinogradu. Međutim, čujem da se kod kolega, kod kojih je udaljeniji vinograd od kuće, pojavila pepelnica. Ova dugotrajna suša je ipak napravila podlogu za neke vrste bolesti, a s druge strane, ne valja ni preobilna kiša. Mora se voditi računa o svakom detalju- kaže Stepanov, dok se njegova supruga Jelena nadovezuje da je pored nabrojanog važna i međusobna solidarnost kolega vinara, navodeći da je član Udruženja iđoških vinogradara „Šasla“, a članstvo u udruženju im je u početku pomagalo u razmeni iskustava i odabiru sorti prilikom zasnivanja vinograda.

– U međuvremenu moj suprug i ja smo kao registrovana vinarija prevazišli hobi proizvodnju i više smo sad okrenuti tehnološkom procesu i puštanju vina u promet, tako da je sad naše iskustvo dobro došlo nekim novim članovima udruženja – ponosna je Jelena.

Kao što je poznato, severnobanatsko područje ima vrlo malo rastresite zemlje. Uglavnom su to rit i slatina i nešto malo peščanih delova na kojima su uglavnom vinogradi, pa je u skladu s tim i izbor sorti vrlo važan.

–Dugo su se gajile stare, autohtone sotre kod nas, u kupasto-peharastom obliku uzgoja, ili što bi stari rekli „na čokot“. To je niski oblik uzgoja i te sorte su preživljavale zimu zahvaljujući zagrtanju. Tu se radila oštra rezidba na dva okca i spuštanje jednog zimskog lastara. Kada se kasnije prešlo na špalirni, to jest, visoki uzgojni oblik, izmrzavanje je postalo problem i mnoge od starih sorti su izgubile značaj koji su imale. Međutim, pomenuto polaganje i zagrtanje rezervnog lastara kod starih sorti je bio ozbiljan fizički posao, tako da su naši vinogradari morali da se okrenu visokom uzgoju- navodi naš sagovornik dodajući da se novoformirani vinogradi uglavnom oslanjaju na francuske sorte – šardone, karbone sovinjon, ima i frankovke. Uz njih tamjanika kao i grašac, italijanski i rajnski rizling, kaže Stepanov.

Zanimljivo je da se naši vinogradari ne odriču ni tradicionalnih sorti poput Hamburga, koji je pretežno konzumna sorta.

-Hamburg uvek daje dobar rod. Nekad ponese i 5 kilograma po jednom čokotu, zahvalan je jer on za vinogradare donese prve pare u sezoni. Dakle, uzgajivači ga prodaju u konzumne svrhe, potom od njega se pravi dobar roze, a ljudi ovde u Banatu vole da vino miriše i bude lagano, a sve što ne ode u vino, otići će u lozovaču, a rakija od hamburga je jedna od najkvalitetnijih rakija s ovog područja.

-S tim u vezi, dodaje Bogdanova supruga, veoma bi bilo korisno kad bi se u Kikindi otvorila jedna vinoteka u kojoj bi u svakom momentu kupci mogli da se snabdeju kvalitetnim vinima, ne samo lokalnim, već i regionalnim. Takav jedan objekat bi bio ne samo ekonomski, nego i i turistički koristan – uverena je Jelena.

N. Savić

 

 

 

error: Content is protected !!