ognjena marija

3ea88cb5-da8d-4272-9872-e5c5889f7dc6

Crkva na Vodicama, posvećena Svetoj velikomučenici Marini, bila je i ovog 30. jula mesto sabranja velikog broja vernika koji su se, povodom praznika u narodu znanog kao Ognjena Marija, okupili jutros na svetoj liturgiji i zajedničkoj molitvi za zdravlje i zaštitu.

Liturgiju su služili sveštenici Eparhije banatske. Obavljeno je pričešće, a zatim i osvećenje i lomljenje slavskog kolača sa vernicima.

– Postoji svedočanstvo s početka 19. veka da „u mestu zvanom Valov, gde pod bregom voda rosi, postoji bunar i krst sa dve ikone“ – to su prvi pomeni ovog mesta  na kojem je kasnije, 1867. godine, Crkvena opština napravila hram i podigla krst i bogomolju. Na nama je danas da očuvamo tradiciju, poštovanje kulta i lika Svete velikomučenice Marine, ali ne kao nekakve osobe koja pali i kažnjava, nego kao mučenice Hristove koja je pokazala svoju veliku ljubav i stradanje za veru. Narod ovde poštuje Ognjenu Mariju, ljudi se okupljaju i tako je od kada ja pamtim – rekao je protojerej Miroslav Bubalo.

Kumovi slave bili su Nebojša Pap i porodice Gan i Seferović. Oni su domaćinstvo preuzeli prošle godine.

– Kum je domaćin, prvi među jednakima, koji pomaže da se upriliči trpeza ljubavi – navodi Nebojša Pap. – Verujući narod mora da ima uporište u Hristu i u našim svetiteljima. Ognjena Marija je velika stradalnica za Hrista i slaveći je, dobijamo i pomoć od nje.

Veliki broj građana došao je na Vodice kako bi u miru i molitvi sa izvora uzeli vodu za koju se veruje da je lekovita. Prema predanju, ona donosi olakšanje kod telesnih i duševnih tegoba. Postoji legenda da je povređeni pastir na ovom mestu prenoćio i da  su mu, sledećeg jutra, rane bile zaceljene.

– Ovo je sveta voda, pomaže kod mnogih bolesti, meni je pomogla. Stalno dolazim po vodu, a posebno to ne propuštam na ovaj dan – podelila je sa nama Dragica Ćirić.

I Maria Jon nam je rekla da ovu bogomolju posećuje i tokom godine.

– Ljudi dolaze po vodu koju koriste u lečenju bolesti, ali čovek mora da ima čisto srce, da veruje u Boga da bi se iscelio. Ognjena Marija je velika svetiteljka koja pomaže svima  – poručila je Maria.

Posle Svete Liturgije, tokom celog dana, služiće se akatist Ognjenoj Mariji i čitaće se se molitve za zdravlje vernih.

Na ovaj dan se, prema običajima, ne obavljaju teški poslovi, ne pali se vatra, niti se rade ručni radovi, jer se veruje da bi to moglo izazvati nesreću. Ognjenu Mariju posebno poštuju žene, koje joj se mole za zdravlje, plodnost i porod.

Bogosluženje na Vodicama, u duhu zajedništva i poštovanja vere, još jednom je pokazalo da je ovaj praznik duboko ukorenjen u duhovni život verujućih ljudi.

S. V. O.

Ognjena-Marija

U pravoslavnom kalendaru sutrašnji dan je posvećen Svetoj velikomučenici Marini, u narodu poznatoj kao Ognjena Marija. Ognjena Marija jedna je od najpoštovanijih ženskih svetiteljki u srpskom narodu i povezuje se sa vatrom, gromovima i strahovitim vremenskim nepogodama. Ne slavi se kao krsna slava, ali se obeležava uz stroga pravila ponašanja.

Stroge zabrane

Zabranjeni su svi ručni radovi: ne pere se, ne kuva, ne pere veš, ne radi se na njivi. Veruje se da bi se u suprotnom mogla „izazvati vatra“, grom ili neka nesreća. Posebno je opasno pratiti vreme i oblake, jer se smatra da Ognjena Marija „šeta po nebu“ i deli kazne. Ne sme se paliti vatra, sem ako je neophodno – vatra je simbol Ognjene Marije.

Ona je i zaštitnica od munja, gromova i požara – u narodnim predstavama Ognjena Marija je sestra Svetog Ilije (Gromovnika) i svetica koja kažnjava grešne. Takođe, štiti i od ženskih bolesti – posebno se mole žene za zaštitu od bolesti, neplodnosti, ali i da porođaj prođe bezbedno.

Običaji

Ne ide se u posetu, naročito žene ženama. U nekim krajevima, žene pale sveće u crkvi i domaćinstvu „protiv vatre“. U selima koje su pogođene požarima, običaj je bio da se na ovaj dan posebno moli, posti i ne radi ništa od „ognjenih poslova“.

Postoje brojne priče u kojima Ognjena Marija kažnjava one koji ne poštuju njen praznik. U tim pričama, žene koje rade iglom, vezu, kuvaju ili peku hleb dobijaju kazne u vidu vatre u kući, groma, bolesti, ili čak smrti u porodici.

Službe u Kikindi

Na Vodicama u Kikindi će večeras (utorak, 29. jula), u 19 sati, biti služeno večernje i akatist Svetoj velikomučenici Marini.

Sutra, u sredu, u 9 sati, služiće se sveta liturgija; sledi osvećenje i rezanje slavskog kolača i zajednička trpeza ljubavi koju pripremaju ovogodišnji kumovi i uprava Crkvene opštine. Posle svete liturgije, tokom celog dana, u 13, 15, 17 i 19 sati, služiće se akatist Ognjenoj Mariji i čitati molitve za zdravlje vernih.

Crkva na Vodicama

Bogomolja na Vodicama, posvećena Svetoj velikomučenici Marini podignuta je 1865. godine na izvoru vode za koju se veruje da je lekovita. Prema legendi, povređeni pastir je na tom mestu prenoćio i ujutru su mu rane bile zaceljene. Veliki broj vernika, baš na ovaj dan dolazi po vodu na izvor u ovog bogomolji.

vodice-ognjena-marija-(6)

Svetom liturgijom, rezanjem kolača, osveštanjem bosiljka i vode, kod crkvice na Vodicama , Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici obeležili su stradanje Svete Marine ili Ognjene Marije, kako je još naš narod zove. Na Vodicama je 1865.godine podignuta crkvica posvećena svetiteljki Marini, a svake godine na ovom mestu okupi se veliki broj posetilaca iz Kikinde i okolnih mesta. Kumovi slave bili su Klaudija Šulc i Slobodan Vujović.

-Kumstvo smo prihvatili jer verujemo da je ovo mesto sveto. Od srca smo se prihvatili ovog zadatka i drago nam je što se ovoliko ljudi svake godine okuplja da proslavi Ognjenu Mariju – rekla je Klaudija Šulc.

Za Ognjenu Mariju svake godine na Vodice dolaze i sugrađanke koje slave imendan. Mnoge od njih umese kolač koji se osvešta, a nakon liturgije podele ga posetiocima

-Verujem da je voda koja izvire na ovom mestu lekovita. Svaki put kad dođem osećam blagodet, a sigurna sam da je to slučaj sa svima koji posećuju Vodice. Ime mi je Marija i dok god mogu dolaziću ovde na svoj imendan – otkrila nam je sugrađanka.

Kako je, po predanju voda koja postoji na ovom mestu lekovita, strpljivo se čekalo u redu kako bi se odnela kući i svakodnevno po malo pila. Prema legendi, izvor lekovite vode otkrio je slučajno pastir koji se tu umio, a imao je rane po telu i nogama. Nakon što je i prenoćio na ovom mestu, rane su nestale, a narod je počeo ovde da pronalazi lek za kožu i oči. Monahinja Mandolina ispričala nam je još jedno predanje koje se vezuje za crkvicu.

-Prema priči koju ja znam, nedaleko odavde devojčica je čuvala ovce i prikazala joj se Majka Božija. Ona joj je rekla da kaže narodu da dođe i okupi se oko izvora vode. Devojčica se malo nećkala pošto nije želela da ostavi ovce jer se bojala da ih neće zateći, ali Majka Božija uverila ju je da će ih zateći tamo gde ih je i ostavila. Tako je i bilo. Kada se devojčica vratila sa meštanima, ovce su bile na istom mestu gde ih je i ostavila. Svaka crkva je sveta, ali ova je posebna i treba svi da je čuvamo – rekla je sestra Mandolina.

Protojerej Boban Petrović, starešina hrama Svetih Kozme i Damjana okupljenima je čestitao praznik i napomenuo važnost ovog svetog mesta. Voda koju imamo ovde je zdrava i lekovita što nam je podario Bog, naveo je on.

-Posebno sam srećan jer smo ove godine imali posebnu službu. Iako je radni dan, narod je došao na Svetu liturgiju i da uzme vodu. Sa druge strane imali smo sveštenika, više nego što je uobičajeno. Odazvali su nam se sveštenici i sveštenomonasi, Kikinđani, koji su na službi u drugim parohijama, otac Mihajlo i njegov brat otac Stefan iz manastira Tumane i đakon Predrag iz niške eparhije. Tu su bili i sveštenici novobečejskog i novokneževačkog namesništva tako da je služba bila posebno svečana – istakao je protojerej Boban Petrović.

Mesto na kom se nalazi crkvica na Vodicama treba da dobije izgled kakav zaslužuje.

–Prenosimo tradiciju ovog mesta mlađima, ali se moramo potruditi da im ostavimo objekat u što boljem stanju. U planu nam je izgradimo letnjikovac s obzirom na to da je ovo mesto popularno izletište. Neophodno je i sanirati samu crkvu. Pre nekoliko godina uradili smo pilot projekat kako bi videli koliki je nivo podzemnih voda pošto je crkva izgrađena na izvoru. Vlaga se prenela na zidove i najpre moramo da isušimo zidove i rešimo se vlage, a nakon toga  i da se uradi freskopisanje. Crkva je mala, ne zahteva velike troškove i  na nama je da je uredimo -rekao je otac Boban Petrović.

U crkvenom kalendaru Sveta mučenica Marina jedan je od najpoštovanijih ženskih praznika.Veruje se da je grmljavina na Ognjenu Mariju loš znak. To može da znači da je pred nama teška i sušna godina, a stariji tvrde da grmljavina ukazuje na bolest i siromaštvo. Običaj je da se na ovaj praznik, kada zbog velike vrućine „gori nebo i zemlja“, ne rade nikakvi poslovi, kako u kući, tako i u polju. Takođe se veruje da se na Ognjenu Mariju ne valja kupati u „velikim vodama“, jer su brojni slučajevi utapanja baš na ovaj dan.

A.Đ.

Crkva-Vodice-Kikinda-(1)

Praznovanje Hramovne slave Crkve na Vodicama, Svete Velikomučenice Marine, počeće večeras (ponedeljak, 29. jul), od 18 sati, čitanjem molitvi.

Na dan praznika posvećenog Ognjenoj Mariji, u utorak, od 9 sati, Svetu liturgiju služiće kikindsko i sveštenstvo iz drugih namesništava i eparhija. Potom će biti upriličena Trpeza ljubavi, koju će pripremiti ovogodišnji kumovi Slave, porodica Vujadinov i prijatelji. Iz kikindske Srpske pravoslavne crkvene opštine pozivaju parohijane da prisustvom i učešćem uveličaju slavlje.

S. V. O.

Crkvica

Vekovi prolaze, a jedan ovdašnji izvor izuzetno pitke vode – ne presušuje. Naprotiv, mlaz ne utanjuje, utisak je da je sve jači. Po volji svevišnjeg, komentariše ovo naše glasno razmišljanje  korpulentni mlađi muškarac, nakon što je, sa dva napunjena šestolitarska plastična balona u rukama, izašao iz crkvice.

Mit o čudesnoj  moći vode iz malene bogomolje Vodice, posvećene svetoj Velikomučenici Marini, u narodu znanoj kao Ognjena Marija, smeštene duboko u istoimenom delu atara, ne prestaje da zaokuplja  pažnju naših sugrađana. Ovde vlada uverenje da u priči o isceliteljskim svojstvima mlaza iz njenog bunara ima više istine nego pučke maštarije.

U arhivi Srpske pravoslavne crkve samo su šturi podaci o ovoj bogomolji i bunaru kraj ikona koje je oslikala Sandra Stanković, iz kojeg teče – zdravlje. Tek, četiri izvora, da se voda ne bi rasipala, davno su  ljudskom rukom povezani i usmereni ka izdašnoj metalnoj ručnoj pumpi. Iz onoga što je zabeleženo u crkvenim i državnim dokumentima ne može se zaključiti  da li je izvor uslovio podizanje religijskog objekta. Da li je, zahvaljujući crkvici, u narodu iskovana legenda  o lekovitom mlazu?

Prvi  crkveni  zapis u kojem se pominje ovaj pravoslavni hram potiče iz 1837. godine. U popisu crkvenog inventara, naime, navodi se, između ostalog: «Na prostoru  zvanom Valov, gde iz brega voda suzi, nalaze se drveni krst i dve ikone i koliba trskom pokrivena». Dovoljno jasna naznaka da se radi o nekakvom svetilištu, ali je nepoznanica od kada Kikinđani  veruju u blagotvorno dejstvo vode koja tu izvire.

Usmeno predanje, staro nekoliko vekova, kaže da je lekoviti izvor slučajno otkrio bolešljivi pastir, koji je, umoran od ganjanja ovaca, po nesnosnoj žegi, zastao kraj izvora pod brežuljkom da utoli žeđ, pa potom, da se rashladi, zagazio u  vodu. Izašao na ledinu, spustio pogled, pa se prenerazio. Otok na nogama splasnuo, a bol u njima na tren minuo.  Obuo se i čvršćim korakom krenuo dalje. Osetio je olakšanje, pa narednih dana zaređao sa novootkrivenom terapijom. Zdravlje mu se naglo popravljalo. Nedugo potom – skroz je ojačao, pa, rasterećen bolesničkih muka, neumorno, od jutra do mraka, jurio za ovcama. U narodu se  ubrzo pročulo za čudotvornu moć vode na Vodicama.

Sadašnje crkveno zdanje, prema spisima SPC, podignuto je 1865. godine. Na njegovom  južnom zidu  odmah je ugrađena ploča od crvenog kamena, na kojoj  je uklesana kratka poruka: «Srpska crkvena opština Velika Kikinda – bolesnicima, 1865. g.» Deceniju i po kasnije na bunar je montirana je klasična ručna pumpa, kakva je i danas. Krajem 19. veka na korak od  crkve podignuto je arhitektonski zanimljivo sklonište  sa ulazom bez vrata i nezastakljenim prozorima. Da bolesni i nemoćni, uoči  crkvene slave, hvatajući red pred česmom, tu, pod krovom, prenoće. Odavno se, inače, za Ognjenu Mariju na tom mestu, ne konači.

Crkvica svakodnevno ima goste. Pohode je pobožni, ne samo Srbi pravoslavci, već i rimokatolici, ponajviše Mađari, ali i pripadnici ostalih vera. Svraćaju, zbog izvora, i ateisti. Svi se, kad kroče u maleni hram, obavezno umiju i pokvase bolna mesta. Pre odlaska napune flaše, kanistre, neki i burad. Dolaze ljudi i iz drugih gradova.Čak i iz inostranstva. Meštanin Branislav Zavišin je među najrevnosnijim  posetiocima.

– Idilična crkvica je na svega tri-četiri kilometra od centra grada. Nedaleko od nje mi je njiva, pa je pohodim često. Pomolim se Bogu, zapalim sveću i umijem se. Njena hladna voda je, zaista, izuzetna. Pitka je, bez boje, mirisa i ukusa. Melem za grlo i želudac.. Godinu dana je držim u flaši u svom domu. Za divno čudo, ne menja se ni malo. Kao da sam je juče nasuo – kaže Branislav, uz napomenu da voda sa Vodica nije samo da bi se utolila žeđ i da se njome zaceljuju određene telesne boljke, nego ima i druge upotrebne vrednosti. Ovom vodom, naime, mnogi Kikinđani dopunjuju kacu kada kisele kupus. A ima i onih koji njome, umesto destilovane vode, pregradiranu rakiju dovode u stanje pitkosti.

Ceo crkveni kompleks na Vodicama 1980. godine stavljen je pod državnu zaštitu. Ovo istinsko svetilište, ujedno i svojevrsno lečilište, deceniju kasnije ozvaničeno je kao istorijsko kulturno dobro od posebnog značaja. Stiče se utisak da  je ovaj verski dragulj, o kojem domaćinski brine Srpska pravoslavna crkva, nedovoljno iskorišćen. To je potencijalna turistička destinacija, a može da bude univerzalna pozornica različitih sadržaja iz oblasti kulture i ostalih društvenih aktivnosti, zatim atraktivno mesto okupljanja. Na ovu temu, saznajemo od oca Bobana Petrovića, u okviru Srpske pravoslavne crkve uveliko se razmišlja. Sledi konkretan razgovor s čelnicima grada, da se već zamišljeni idejni projekat dodatno osmisli i onda – pretoči u zbilju. Sve, naravno, u interecu Kikinde i njenih žitelja.

 

M. Ivetić

 

IMG_0870 (Large)

Svetom liturgijom, rezanjem kolača, osveštanjem bosiljka i vode, kod crkvice na Vodicama, Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici obeležili su stradanje Svete Marine ili Ognjene Marije, kako je još naš narod zove.

Kikinđani se svake godine u velikom broju okupe na Vodicama, gde je 1865.godine podignuta crkvica posvećena svetiteljki. Osim naših sugrađana bilo je posetilaca iz čitave okoline. Voda je  kažu  zdrava za piće i umivanje, leči oboljenja na koži i očima, a naročito je dobra za decu.

-Čula sam za ovo mesto i prvi put sam ovde. Iznenađena sam koliko je naroda i to mladih i drago mi je što sam ovde. Umila sam se i pila vodu, a poneću i kući. Ukoliko ovoliko ljudi veruje da je lekovita, sigurno je tako  – rekla nam je Željka Pešut.

Prema legendi, izvor lekovite vode otkrio je slučajno pastir koji se tu umio, a imao je rane po telu i nogama. Nakon što je i prenoćio na ovom mestu, rane su nestale, a narod je počeo ovde da pronalazi lek za kožu i oči. Protojerej Boban Petrović, starešina Hrama Svetih Kozme i Damjana okupljenima je poručio da ne odu sa svetog mesta, a da ne uzmu vodu.

-Čuvajmo, braćo i sestre, naše svetinje i naše običaje. Ova voda je sveta onoliko koliko vi verujete da je sveta, a ovo mesto je sveto onoliko koliko ste vi sveti. Nemojmo biti sebični i ne činimo grehe na ovaj sveti dan – poručio je protejer Boban Petrović.

Ovogodišnji kumovi bile su dve porodice Zavišin iz Kikinde i Vesna Rajkov sa porodicom iz Novog Miloševa.

-Kumstvo sam prihvatila jer je to veliki dar za mene i moju porodicu i svaki čovek treba da doživi ovo bar jednom u životu. Verujem da je ovo mesto sveto i da je voda lekovita. Živim u Cirihu i svake godine trudim se da dođem i da prisustvujem Liturgiji za Ognjenu Mariju – istakla je Vesna Rajkov.

Naredne godine kumovi će biti Klaudija Šulc i Slobodan Vujović.

-Na ovom mestu osećam se najlepše. To je razlog što smo prihvatili kumstvo i za nas je ovo velika čast – napomenula je Klaudija Šulc.

Sveta Marina rođena je u Antiohiji, a postradala je tragično jer je želela da ostane u svojoj hrišćanskoj veri i nije želela da se uda za mnogobožca koji je bio carski namesnik. Kompleks na Vodicama najviše poseta u danu beleži upravo na Ognjenu Mariju. Crkva Svete Marine otvorena je svakog dana za sve koji žele da se umiju, natoče vodu ili jednostavno se odmore.

Kulturno dobro

Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu 1980. godine proglasio je ceo kompleks Vodice za spomenik kulture i stavio pod svoju zaštitu. Za nepokretno kulturno dobro od velikog značaja proglašen je 1991. Konak se sastoji od crkvice, konaka i kuće čuvara.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ognjena Marija

Pravoslavni vernici danas obeležavaju veliki praznik – Svetu velikomučenicu Marinu, u narodu poznatu kao Ognjenu Mariju.

Ovaj praznik u crkvenom kalendaru nema crveno slovo, ali se obeležava kao krsna slava u Srba. Svrstava se u veoma poštovane praznike u narodu, posebno među ženama, tako da se na sutrašnji dan ništa ne radi, niti u polju niti se nešto drugo uzima u ruke da se radi.

Ognjena Marija, sveta mučenica Marina, bila je rodom iz Antihije. Krstila se u 12. godini i zavetovala se da se nikada neće udati, ali da će, svojom dušom, postradati za Isusa Hrista i krstiti se u krvi mučeništva. Zbog ove odluke, njen otac ju je omrznuo i nije je smatrao svojom kćerkom.

Zbog vere u Isusa Hrista, stradala je u vreme cara Dioklecijana. Ostala je upamćena kao mučenica koja je dala život u borbi za hrišćansku veru i blagoslov dobijen krštenjem.

Manastir Vatoped

Deo moštiju svete Marine, jedna ruka svetice, čuva se u svetogorskom manastiru Vatoped. Ostatak moštiju nalazi se u manastiru u Albaniji, na planini Langa, iznad Ohridskog jezera. Njene čudotvorne i svete mošti posećuju i pravoslavni i muslimani.

Svetiteljka se i u istočnom i u zapadnom slikarstvu predstavlja sa krstom i palmom, simbolom mučeništva u rukama, sa zmajem pod nogama i često sa kućama u plamenu u pozadini.

Prema narodnom verovanju, Sveta Marina pali i kažnjava ognjem i, kao i Sveti Ilija koji kažnjava gromom, spada u “ognjevite” svece.  Običaj je da se na ovaj praznik, kada zbog velike vrućine “gore nebo i zemlja”, ne rade nikakvi poslovi. Veruje se i da na Ognjenu Mariju treba izbegavati kupanje u “velikim vodama”.

error: Content is protected !!