НАТО опозиција

521618_opozicija_f-2

Opozicionim vođama ostalo je još malo vremena da usaglase stavove oko potencijalnog postizbornog bojkota
Prednovogodišnja dilema – da li prihvatiti ili odbiti mandate u Skupštini Srbije i dalje uzburkava listu „Srbija protiv nasilja“.

S obzirom na to da bi novi poslanici u klupe mogli da sednu, kako je najavljivano, već krajem januara, opozicionim vođama ostalo je još malo vremena da usaglase stavove oko ovog potencijalnog postizbornog bojkota.

Lider pokreta „Ekološki ustanak“ Aleksandar Jovanović Ćuta nalazi se trenutno na onom tasu koji preteže da 65 poslanika SPN bude deo novog saziva, jer kako je rekao, on je svoj mandat „krvavo zaslužio“.

Jovanović tvrdi da ogromna većina ljudi u koaliciji nije za to da parlament prepuste Vučiću i da ga, kako je rekao, „ostave da izglasava nove zakone o litijumu i promene Ustava kako mu odgovara“.

Većina ljudi misli da treba nastaviti borbu, ja sam jedan od njih, jer šta dobijemo, šta će se desiti ako, recimo, ne uđemo u Skupštinu? Mi se nećemo povlačiti. To je jedino mesto gde ljudi mogu da nas čuju. Što se tiče toga, moj stav je da mandate vraćaju oni koji su ih pokrali. Mi nismo ništa ukrali – rekao je Jovanović.

Njegovo mišljenje deli i lider Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, koji navodi da opozicija nije otela poslanička mesta na izborima i da nema moralnu obavezu da ih vraća:

Kontraproduktivno bi bilo ustupiti bilo kakav prostor naprednjacima. Stranke vlasti su osvojile pet mandata manje u odnosu na prošle izbore, dok su stranke naše koalicije zabeležile za 30 odsto bolji rezultat. To je dovoljan pokazatelj da je opozicija dobro radila u skupštini.

S druge strane, kopredsednik stranke Zajedno Nebojša Zelenović smatra da bi neprihvatanje mandata dalo efekta koji pogoduje opoziciji. On je mišljenja da bi to dovelo do novih izbora u narednih šest meseci.

Sad je pitanje za društvo, za Proglas, za nevladine i političke organizacije, da li želimo da nastavimo tu borbu dalje i da li verujemo da je neprihvatanje mandata jedna nerešiva nejednačina pred koju bismo stavili Vučića. Moje uverenje je da bi neprihvatanje mandata dovelo do novih izbora, za ne duže od šest meseci, dok bi njihovo prihvatanje dovelo do toga da nam naredne četiri nude neke razgovore, pregovore, dogovore, bez ideje da ćemo imati bilo šta dobro, da ćemo biti normalno društvo i da ćemo bilo kada imati neke normalne izbore – rekao je Zelenović i dodao da će stati iza volje većine.

Ipak, kako se spekuliše, lider Stranke slobode i pravde Dragan Đilas najglasniji je zagovornik da poslanici sa ove liste uđu u zakonodavni dom. Nezvanično, koalicioni dogovor bio je da Đilas finansira veliki deo predizborne kampanje, a da se potom, taj novac refundira nakon glasanja sredstvima koje je svaka lista dobila shodno broju osvojenih mandata.

Srđan Barac iz Centra za društvenu stabilnost postizborno vaganje i ponašanje opozicije karakteriše kao bezidejnost, neslogu i nedostatak konkrektnog plana.

Nazvao bih ovo postizborna depresija, a ne kriza. To je glavno mišljenje birača koji su rekli šta zaista misli, a ne neka naučna istraživanja ili očekivanja pojedinih opozicionih lidera na osnovu istraživanja koje su radili u svojim kafićima ili svom malom uskom krugu ljudi – rekao je Barac za Tanjug.

Izvršni direktor CeSID Bojan Klačar smatra da opozicija mora da nađe rešenje koje će da uvaži njihovu, kako objašnjava, najverovatniju odluku da te mandate zadrže, a da s druge strane ne razočaraju birače koji očekuju i neku vrstu protesta i vaninstitucionalne borbe i pritiska.

Očekujem da će odluka biti redovno održavanje protesta, ali vrlo verovatno oni neće biti svakodnevni niti masovni. Nastaviće se zbog toga što postoji očekivanje da se to desi i zato što protesti, bez obzira na to da li su masovni, jesu vrsta dodatnog pritiska na institucije.

Za 65 mandata – 1,5 miliona evra
SVAKOJ izbornoj listi koja je prilikom podnošenja kandidature priložila izjavu da će koristiti sredstva iz budžeta za finansiranje troškova izborne kampanje i potom položila jemstvo, uplaćeno je po oko 217.000 evra.

Osim novca za kampanju, listama nakon izbora sleduje i po oko 23.000 evra po osvojenom mandatu.

U slučaju koalicije „Srbija protiv nasilja“, s obzirom na to da raspolažu sa 65 mandata, gruba računica pokazuje da mogu da računaju na iznos od oko 1,5 miliona evra.

89229_par-grobari-11032015-005-e1616878186399_f

Proslavljeni rukometaš Vladimir Mandić oglasio se povodom pisanja tajkunskih medija, u vlasništvu Dragana Šolaka, koji su ga optužili da je vlasnik zgrade u kojoj je kako tvrde za beogradske izbore bilo prijavljeno 154 birača!?
Mandićevo saopštenje prenosimo u celosti:

– Želim da se oglasim povodom napada na mene i brutalnih laži od strane nekih tajkunskih i srpskomrzačkih medija u Srbiji, koji se opet bave dezavuisanjem javnosti. Njihova mržnja prema Aleksandru Vučiću i neprihvatanje da ih narod neće dovodi ih do totalnog gubitka zdravog razuma. Naime, na toj istoj adresi koju pominju, nije „kuća“ kako oni kažu, nego 4 zgrade sa 50 stanova, i sve te stanove izdajem još od 2010. godine. Tu je više stotina ljudi prijavljeno i ođavljeno za ovih 14 godina, jer moja zakonska obaveza je da kao stanodavac prijavim stanare koji žive tu. Mnogo ljudi je tu prijavljeno već više od 7-8 godina u kontinuitetu. Kad se odsele, ti ljudi se posle sami ođave i prijave na nove adrese. Na toj istoj adresi sam prijavljen i ja, i moja porodica, i moji roditelji, kao i moji rođaci koji su se doselili iz Republike Srpske, jer ja sam iz Republike Srpske. Ali naravno, tajkunskim medijima ne odgovara ova istina i nikad je ne bi preneli. Ja apsolutno podržavam politiku predsednika Srbije, ali, niti sam funkcioner stranke, niti sam državni ili gradski funkcioner, niti ću ikada biti to, da bi preko mene napadali predsednika Vučića i SNS. Znači, opet se služe podvalama, lažima i opet su pokazali da su totalno nesposobni.

Želim isto tako da kažem da ja neću tužiti novinare koji rade po nalogu izdajničkih gazda a koji rade protiv interesa Srbije kako bi na njeno čelo doveli NATO okupatore. Svi znamo i ko su i šta su, i šta su im krajnji ciljevi – rekao je Mandić.

Ovo je samo jedna u nizu laži koje besomučno svaki dan ponavljaju tajkunski mediji N1, Nova, Danas… I ni malo ne čudi što su izgubili svako poverenje naroda, te prozvani „Lažovizije“ umesto „Televizije“.

Podsetimo, da na ovo besomučno svakodnevno plasiranje laži na konto vladajuće stranke i predsednika Srbije, nikada građanima nisu uputili niti jedno izvinjenje, niti su ikada demantovali sopstvene laži kada su bivali raskrinkani.

Baš kao ni članovi opozicije koji bi trebalo da shvate da je narod Srbije prepoznao prave vrednosti, sigurnost i prosperitet, i da ne nasedaju na njihove laži i obmane. Građani Srbije su se izjasnili na izborima i svoje poverenje dali upravo Aleksandru Vučiću i Srpskoj naprednoj stranci:

Na osnovu 100 odsto obrađenih rezultata sa svih biračkih mesta u gradu Beogradu, izborna lista broj 1 Aleksandar Vučić – Beograd ne sme da stane dobila je 49 mandata, izborna lista broj 3 „Srbija protiv nasilja“ prof. dr Vladimir Obradović dobila je 43 mandata, izborna lista broj 5 „Dr Miloš Jovanović – NADA za Beograd“ dobila je sedam mandata, saopštio je predsednik Gradske izborne komisije Zoran Lukić nakon što su izbori u subotu ponovljeni na tri biračka mesta u Beogradu.

Izborna lista broj 13 Mi – Glas iz naroda- Aleksandar Jerković dobila je šest mandata, a izborna lista broj 2 Ivica Dačić – Premijer Srbije, Toma Fila -Gradonačelnik dobila je pet mandata.

Tajkunska opozicija okupljena oko liste „Srbija protiv nasilja“ doživela je težak poraz na decembarskim izborima, ali je za debakl na biralištima optužila gotovo sve, uključujući vlast, građane, Vladimira Bilčika, izvestioca EP i američkog ambasadora u Srbiji Kristofera Hila…

Nakon toga aktivisti liste koja se naziva „Srbija protiv nasilja“ započeli su nasilne proteste u kojima su povređeni i članovi Republičke izborne komisije.

Đilasu svi drugi krivi za poraz
Dragan Đilas, lider tajkunske opozicije okupljene oko liste „Srbija protiv nasilja“ okrivio je Zapad za izborni poraz na decembarskim izborima na kojima je koalicija koju je iz senke predvodio doživela debakl.

Đilas i dalje ponavlja mantru o pokradenim izborima, iako on i njegovi saborci nisu pružili ni jedan jedini dokaz u prilog takvoj tvrdnji. A u prilog svojoj odbrani od izbornog debakla danima su iznosili laži da su birači dovođeni iz Republike Srpske kako bi glasali za vladajuću stranku, da su ti ljudi plaćani, te da to i nisu Srbi i da nemaju pravo glasa, čime su itekako uvredili sopstveni narod! Zatim da su na taj način pokradeni izbori!

Ređali su se tekstovi o dovođenju 40.000 Srba sa leve obale Drine koji su dovezeni u Beograd da bi „prekrojili izbornu volju Beograđana“. Naravno, radilo se o potpunoj besmislici koju pobija i prosta matematika. Naime, ukoliko jedan autobus prevozi 50 putnika, za 40.000 ljudi bi trebalo da bude obezbeđeno čak 800 autobusa što svakako ne bi moglo da ne bude primećeno. U Republici Srpskoj bi gradski i međugradski prevoz praktično bio ugašen taj dan, a Beograd bi bio blokiran. Naravno, ništa od toga se nije desilo, a tajkunski mediji su svoju sumanutu tezu o 40.000 birača iz Republike Srpske potkrepljivali snimkom tri autobusa ispred Beogradske arene!

Iako je bilo očigledno da se radi o besmislicama, opozicija i njihovi tajkunski mediji su i dalje uporno vrteli jednu te istu priču, ali su u svakoj novoj pridodavali broj „fantomskih birača“ kako bi pokušali da ubede narod i zapadne sile da su ustvari oni pobednici izbora iako su potpisali sve zapisnike sa biračkih mesta u kojima nije bilo nepravilnosti.

Međutim, laži nisu mogli da dokažu ničim, te su se na kraju pravdali građanima Republike Srpske da oni nisu rekli to što su rekli. Ali, izvinjenja nije bilo!

Znalo se da neće priznati rezultate izbora ukoliko izgube
Da se znalo da NATO opozicija neće dobiti izbore, znalo se. Znala je to i opozicija jer ih i pored svih spinova i laži narod dobro poznaje.

Pre samih izbora, plan opozicije je bio da ukoliko izbore izgube, neće ih priznati i ići će na priču da su izbori pokradeni.

Na to je danima ukazivao i sam predsednik Srbije koji je više puta pitao šefa Posmatračke misije ODIHR-a, Alberta Jonsona, da jasno kaže zašto nije obavestio javnost u Srbiji da mu je Đilas rekao pre izbora da neće priznati rezultate izbora.

Umesto odgovora Jonsona, Dragan Đilas je potvrdio reči predsednika Vučića.

– Vučić me stalno proziva da ovaj šef misije ODIHR-a kaže šta sam mu ja rekao. Rekao sam ono što sam rekao u mnogobrojnim intervjuima: ako se bude nastavilo sa ovim, ako se ta pljačka nastavi, mi sasvim sigurno nećemo priznati rezultate takvih izbora i mi ćemo krenuti sa protestima – rekao je Đilas.

Kako bi se na bilo koji način održali u političkom životu, đilasovcima je jasno da jedino što im preostaje jeste plasiranje novih laži, iznova i iznova.

error: Content is protected !!