јануар 30, 2026

Sveti Ilija Gromovnik – svetac groma, kiše i pravde

Sveti-Ilija

Pravoslavni vernici danas slave jednog od najpoštovanijih svetitelja – Svetog Iliju, proroka starozavetne vere i svetitelja novozavetne tradicije. U mnogim mestima, posebno u selima, ovaj dan obeležava se vašarima, okupljanjem i poštovanjem vekovnih običaja.

Smatra se da je srpski narod, prihvatanjem hrišćanstva, osobine paganskog boga Peruna – vladara munja i gromova preneo na Svetog Iliju. Upravo zbog toga ovaj svetac u narodnom predanju dobija nadimak Gromovnik i vezuje se za mnoge pojave iz prirode, ali i za snažna verovanja.

U narodnim pričama, Sveti Ilija se vozi po nebu u vatrenim kočijama koje vuku četiri konja iz čijih nozdrva suklja plamen. Tutnjava groma, veruje se, zapravo je zvuk njegovih nebeskih kola, a munje su znak borbe jer svetac, kako narod kaže, gađa đavole. Upravo zbog toga se na ovaj praznik ne valja krstiti napolju – veruje se da se nečastivi može sakriti pod znak krsta koji grom ne dira. Takođe, ako negde udari grom, narod savetuje da se to mesto dobro obeleži, jer je moguće da je tamo bio prisutan zli duh.

Sveti Ilija se praznuje usred najtoplijeg dela leta, kada sunce najžešće sija, a suše prete. U verovanju je zadržano mišljenje da on upravlja kišom i određuje gde će padati, a gde će zemlja ostati bez vode. Zato se na ovaj dan u mnogim seoskim krajevima ne radi u polju, ne kako bi se sačuvao odmor, već da se ne bi izazvao gnev Gromovnika.

Narodna izreka „Od Svetog Ilije, sunce sve milije“ opisuje upravo tu prelomnu tačku u letu, kada vrućine počinju da popuštaju.

Ilindanski med, koji se vadi baš na ovaj dan, smatra se lekovitim. Običaj nalaže da majke medom namažu decu po obrazima, kako bi bila zdrava i napredna. Ako poznajete nekog pčelara – ovo je pravi trenutak da nabavite taj lekoviti dar prirode.

Proslava Svetog Ilije duboko je ukorenjena u srpskoj tradiciji, ali i u verskim tekstovima – pominje se u Talmudu, Bibliji i Kuranu. Ipak, manje je poznato ko je Ilija bio istorijski.

Reč je o proroku iz 9. veka pre nove ere, poreklom iz grada Tesvita u oblasti Aronoba. Predanje kaže da je njegov otac Sabah, još pri rođenju sina, video anđele kako ga povijaju ognjem i hrane plamenom – što je tumačio kao znak njegove snage i proročke sudbine.

U vreme proroka Ilije, izrailjski car Ahav odustao je od vere u Jehovu i prihvatio tuđe bogove pod uticajem supruge Jezavelje. Ilija mu se suprotstavio, prorekao sušu i glad kao kaznu za idolopoklonstvo, a kasnije i tragičnu smrt – pse koji će lizati krv i njega i njegove žene. Sve što je prorekao, prema Svetom pismu, obistinilo se.

Sveti Ilija, kako veruje crkva, nije umro, već se živ vazneo na nebo u ognjenim kočijama, što je scena često predstavljena na ikonama ovog praznika. Prema predanju, upravo će on biti preteča Hristovog drugog dolaska.

Don`t copy text!