фебруар 1, 2026

Najbolji u generaciji, dobitnici deset Dositejevih diploma, blizanci Mina i Mateja odlučno i sa uspehom ostvaruju svoje snove

Mina-i-Mateja-(2)

Blizanci Mina i Mateja Radivojša završavaju osnovnu školu sa diplomama za đaka i sportistu generacije, i sa još deset posebnih, Dositejevih diploma za postignute uspehe u pojedinim oblastima. U svojoj, sada već bivšoj školi, OŠ „Vuk Karadžić“, brat i sestra nisu se samo zadovoljavali peticama. Redovno su učestvovali na takmičenjima i sa njih se vraćali sa diplomama i peharima.

– Takmičila sam se iz matematike, fizike, biologije, hemije, srpskog jezika i književnosti. Posebno sam ponosna na treću nagradu na državnom takmičenju iz fizike koju i najviše volim jer je ona za mene kao zanimljivija matematika. Volim da rešavam logičke zadatke, da pronalazim nova rešenja, jer to mogu da zamislim i dešava se u stvarnom životu. Oblast kretanja i gravitacije mi je najinteresantnija. Za fiziku me je zainteresovao tata koji je nastavnik ovog predmeta, i, uz nastavnicu Biljanu Grulović, pomagao mi je u pripremama za takmičenja. U Regionalnom centru za talente sam se takmičila iz biologije, i u tome mi je pomagala i starija sestra, Marina, a od sledeće školske godine volela bih da se takmičim iz fizike – priča Mina.

Mina je bila aktivna i u Crvenom krstu sa kojim je učestvovala na pokrajinskom takmičenju iz pružanja prve pomoći, na kojem su pobedili prethodne dve godine.

– Najlepše mi je bilo u Petnici, prošlog oktobra – dodaje Mina. – Imali smo predavanja po čitav dan, upoznavali smo se sa različitim naukama.

Kaže da je u slobodno vreme trenirala plivanje, a sada je redovna na treninzima odbojke. Mina priznaje da joj je, 20 minuta mlađi brat, uvek pružao podsticaj jer su, kako ističe, jedno drugom pozitivna konkurencija.

Mateja je, s druge strane, izuzetan bio, pre svega, u sportu. Ipak, pored diplome za sportistu generacije, dobitnik je i četiri Dositejeve nagrade.

– Prvo sam počeo da treniram plivanje, sa četiri godine, a zatim sam, od sedam godina započeo i sa treninzima fudbala – kaže Mateja. – Za školu sam se takmičio u fudbalu, odbojci, košarci, plivanju i atletici. Pet puta sam učestvovao na državnom takmičenju iz plivanja i ponosan sam na osvojeno četvrto mesto.

Kao i njegova sestra, takmičio se i iz fizike i matematike i iz tehničkog obrazovanja, i postizao značajne uspehe. U takmičenju iz saobraćaja njegova ekipa je pobedila na opštinskom i okružnom takmičenju. Takođe, nadmetao se sa ekipom Crvenom krsta. Ipak, najviše voli sport, tačnije fudbal, i upravo u ovom sportu bi voleo da se zadrži. Sada je u kadetima OFK „Kikinde“ i, kaže, voleo bi da se i ubuduće, za školu, takmiči u plivanju i košarci.

– Više ja podstičem Minu, ali je ona, zapravo, naša pokretačka snaga – priznaje Mateja.

Oboje su, za dalje školovanje, izabrali prirodni smer u Gimnaziji. Što se tiče izbora fakulteta, Mina razmišlja o medicini i Građevinskom fakultetu, a Mateja se dvoumi između arhitekture i medicine.

Za ovaj izuzetan dvojac, koji je učinio ponosnim, ne samo svoje roditelje, Oliveru i Željka, kao i učiteljicu Milku Koldan Šević i razrednog starešinu, Draganu Vukašinović, zahvaljujući njihovoj želji za učenjem, trudu i energiji koju ulažu u vannastavne aktivnosti, sigurno će se još čuti.

I najvažnije – ovi đaci, pametni i vredni, izrastaju u uspešne, lepo vaspitane i dobre ljude, i zaslužili su svaku sreću u svemu novom što započnu dok koračaju ka svojim ciljevima.

S. V. O.

 

 

 

Don`t copy text!