Fudbalska, sportska i šira društvena zajednica sa dubokim poštovanjem oprostila se od Dušana Tomića, dugogodišnjeg sportskog radnika, istaknutog društvenog delatnika i nekadašnjeg generalnog sekretara Fudbalskog saveza Vojvodine, koji je preminuo u 78. godini života.
Dušan Tomić rođen je 15. septembra 1947. godine u Ruskom Selu, u opštini Kikinda. Osnovnu školu završio je u rodnom mestu, a Gimnaziju „Dušan Vasiljev“ u Kikindi. Diplomirao je 1971. godine na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, na međunarodnom smeru, čime je započeo životni put obeležen znanjem, odgovornošću i javnim angažovanjem.
Njegov radni vek trajao je više od četiri decenije, tokom kojih je pune 42 godine obavljao brojne odgovorne izborne i imenovane funkcije. Karijeru je započeo u Opštinskom komitetu SK Kikinda kao izvršni sekretar, kao i na čelu Saveza omladine. Nakon odsluženja vojnog roka u Školi rezervnih oficira u Bileći, 1975. godine izabran je za generalnog direktora Komunalnog preduzeća u Kikindi, gde je ostavio vidljiv trag kroz realizaciju značajnih infrastrukturnih projekata.
Od 1978. godine, u dva mandata, obavljao je dužnost generalnog direktora Medicinskog centra u Kikindi. U tom periodu izgrađena je i opremljena nova bolnica, kao i zdravstvene stanice u svim kikindskim selima, čime je trajno unapređen zdravstveni sistem ovog područja. Sredinom osamdesetih godina izabran je za generalnog sekretara SIZ-a za fizičku kulturu Vojvodine, što ga je kao pokrajinskog funkcionera dovelo u Novi Sad.
Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina obavljao je funkciju sekretara Pokrajinske konferencije SSRN Vojvodine, a potom i generalnog direktora Novinsko-izdavačkog preduzeća „Dnevnik“ u Novom Sadu, jednog od najznačajnijih medijskih sistema tog vremena. Po isteku mandata u „Dnevniku“, bio je zamenik generalnog direktora Lutrije Vojvodine, direktor i glavni urednik „Pan radija“, kao i direktor štedno-kreditne organizacije „SD Moneta“.
Ipak, najdublji i najtrajniji trag Dušan Tomić ostavio je u fudbalu. Poslednjih 14 godina svog radnog angažmana obavljao je dužnost generalnog sekretara Fudbalskog saveza Vojvodine — period koji je i sam isticao kao najlepši u karijeri, jer je profesionalni rad spojio sa velikom i iskrenom ljubavlju prema fudbalu. Tokom godina obavljao je funkcije na svim nivoima fudbalske organizacije — od klupskog, preko pokrajinskog, do saveznog. Kao fudbalski funkcioner boravio je u 43 zemlje sveta i prisustvovao na pet svetskih prvenstava u fudbalu.
Od 2015. godine bio je u penziji i živeo je u Novom Sadu. Iza sebe je ostavio dva sina i brojne prijatelje, saradnike i poštovaoce.