фебруар 2, 2026

Dan: 16. jul 2023.

Fijakerijada 3

Fijakerijada u Bašaidu održava ponovo uspostavljenu tradiciju. U mestu u kojem strast prema konjima i konjičkom sportu neguju oduvek, ovu manifestaciju su, posle gotovo tri decenije pauze, obnovili prošle godine. Danas se, na Vašarištu, takmičilo u discilinama jednopreg, dvopreg, tropreg, četvoropreg, višepreg i jahači.

Nastupili su takmičari iz više od 70 klubova i udruženja iz čitave Vojvodine. Samo bašaidski Konjički klub „Vranac“ ima 22 člana, rekao je Aleksa Mikalački, predsednik Kluba, organizatora Fijakerijade.

 

– Izuzetno nam je drago što smo, uz pomoć Mesne zajednice i Grada uspeli da vratimo ovu lepu tradiciju u selo. Bašaidski vranci su nadaleko poznati, a po jedan od njih postao je deo spomenika knezu Mihailu Obrenoviću u Beogradu. Tog vranca Knez je dobio na poklon iz ergele porodice Birimac, kada je bio na proputovanju u Bašaidu. Autor spomenika, Enriko Paci, tražio je baš tog konja kada je stvarao spomenik – ispričala je Aneta Jankov, zamenica predsednika Saveta Mesne zajednice Bašaid.

Iz lokalne samouprave Fijakerijadi su prisustvovali gradonačelnik Nikola Lukač i predsednik Skupštine grada, Mladen Bogdan.

– Istorijska pozadina i ova lepa tradicija u Bašaidu zaslužuju da budu sačuvane – istakao je Bogdan. – Grad Kikinda daje punu podršku ovoj i svim drugim manifestacijama i želimo da se one unaprede i još više omasove.

Na Fijakerijadi su, sa četiri dvoprega, jednim jednopregom i dva jahača, nastupili i članovi Kikindskog konjičkog udruženja.

– Ovo je odlična promocija konjarstva i prilika da pokažemo sve što imamo i znamo – rekao je Ilija Rađenović, predsednik Udruženja i najavio povratak fijakera na ulice grada od narednog vikenda.

U programu na Vašarištu nastupili su i mlađi članovi KUD „Bapaid“

Uprkos vrelom danu, u prelepom ambijentu, uz rasne konje i fijakere, i zvuke Šostakovičevog „Valcera br. 2“, Fijakerijada u Bašaidu donela je dah prošlosti na ulice ovog mesta i u sećanje svih koji su prisustvovali događaju.

bulatovic vlada

Pred oko hiljadu posetilaca, 15 takmičara iz Srbije, Bugarske i  Rumunije nadmetalo se u šest disciplina. To su: tradicionalno vučenje kamiona od 7 tona, nošenje kofera od po 120 kilograma , dizanje automobila, zatim super joko disciplina koja podrazumeva nošenje tereta od 360 kilograma duž staze od 20 metara, dizanje debla od 150 kilograma i tradicionalana piramida, podizanje tereta od 130, 180 i 230 kilograma na četiri stepenika.

Nije bilo iznenađenje što je titulu najsnažnijeg čoveka Balkana poneo Vladimir Bulatović iz Kikinde. Bulatović je u „gradu bakra” trijumfovao i lane, ali su tada učestvovali samo snagatori iz Srbije. Drugo mesto zauzeo je Aleksandar Mili Radovanović iz Beograda, a treće bugarski šampion Pejto Kristof.

Organizator takmičenja bio je Strongmen savez Srbije, a generalni pokrovitelj Grad Bor.

ISAKOVI ZAJEDNICA

Pavle i Jana Isakov sa šestoro dece žive u Australiji i nakon šest godina došli su u posetu rođacima u Kikindi, Novom Miloševu i Sremskoj Kamenici. Pavlova majka poreklom je iz Iđoša, a otac iz Melenaca i njegovi roditelji pre 50 godina odselili su se na najudaljeniji kontinet. Kod svog sina probudili su ljubav prema Srbiji, u kući su uvek govorili srpski, tako da je on, iako rođen u Australiji, takođe zavoleo našu zemlju. Supruga Jana je iz Sremske Kamenice i pošto su se venčali i odlučili za život u Australiji dobili su šestoro dece koja nose biblijska imena: Maris (16), Jestira (14), Nevije (12), Natanijel (11), Kalita (9) i Betani (4).

 

-Moji roditelji u Australiju su se odselili 1968. godine, ali nikada nisu zaboravili Banat. Naučili su me da govorim srpski jezik i uvek su održavali kontakt sa rođacima, što i mi sada radimo jer deca treba da znaju svoje poreklo i odakle su im koreni- ističe Pavle.

Suprugu Janu upoznao je preko nazarenske zajednice. Venčali su se 2004., a naredne godine ona je dobila iseljeničku vizu za Zemlju kengura. Žive u okolini Brizbejna, trećeg po veličini grada u Australiji.

-Većina Janine rodbine je u Srbiji, a najviše volimo Kikindu  gde dođemo kod mojih rođaka. Dolazak ovde je naš odmor, vreme kada se opustimo i uživamo – dodaje Isakov.

Po profesiji časovničar naš sagovornik dodaje da je život u Australiji potpuno drugačiji od onog u našoj zemlji.

-Lako se pronalazi stalan posao koji je dobro plaćen, ali je znatno skuplje nego ovde. Tamo se nekretnine, vozila i sve ostalo kupuje na kredit i nije čudo da se podigne više kredita. Cene hrane su slične, a, primera radi, gorivo u Srbiji je skuplje nego u Australiji – saznali smo od Pavla Isakova.

Velike su razlike u društvenom životu. Australijanci tokom radne nedelje praktično nemaju društveni život. Posao i kuća su im jedine relacije, a vikendi su predoređeni za putovanja, izlaske, druženja i sve ostale aktivnosti.

-Naša deca kada dođu ovde uvek nas pitaju šta se desilo kada su u večernjim i noćnim satima radnim danima ulice pune ljudi – dodaje Isakov.

Od dece, stidljive i nasmejane, saznajemo da sa nestrpljenjem iščekuju dolazak u Srbiju, koji je za njih avantura. Rastu jedan uz drugog, stariji pomažu mlađima  i svi se odlično slažu.

basaid crkva 1 (1)

Mesna zajednica Bašaid u ponedeljak, 17. jula uz Svetu Liturgiju i rezanje slavskog kolača proslavlja crkvenu slavu Svetog Savu sveštenomučenika episkopa Gornjokarlovačkog i Plaškog paroha bašaidskog. U susret slavi na hramu Svetog Nikolaja posle 75 godina podignuto je novo crkveno zvono umesto starog koje se nije oglašavalo od 1948. godine.

-Postojeće zvono puklo je 1948. godine kada je odlukom tadašnjih vlasti oduzeta crkvena imovina – saznajemo od jereja Aleksandra Lekića koji je na službi u Bašaidu. – Od tada pa sve do 2021. godine u parohijskom domu nije se rodilo nijedno dete. Za više od sedam decenija prvo dete koje se rodilo u kući u kojoj živi sveštenik sa porodicom je moj sin Arsenije. Sa svojom suprugom iz Radojeva u Bašaid sam preuzeo službu 2020. godine i počeo da prikupljam donacije za zvono. Zvono je stiglo 2021. godine tokom prepodnevnih sati, a moja supruga porodila se tog poslepodneva.

Zvono je 5. juna ove godine osveštao vladika banatski Nikanor, a ovih dana ono je podignuto na svoje mesto. Oglasiće se sa crkve naredne nedelje čim se ojača konstrukcija i ono bude fiksirano.

-Već nekoliko godina crkva se obnavlja sopstvenim i sredstvima priložnika. Hram je jedan od najvećih u Banatu i prošle i ove godine uređena je fasada, a započeti su i unutrašnji radovi. Potrebno je sanirati plafone i restaurirati freske, što će trajati do kraja godine – napominje jerej Lekić.

Crkva je izgrađena 1833. godine i od tada je dva puta  obnavljana 1959. ii 1982. godine. Neophodnje i krečenje kupole i tornja, da se postave novi satovi i behaton. Naš sagovornik nada se da će sve biti završeno tokom naredne godine kada bi bilo organizovano  i veliko osvećenje crkve.

Demo fest 5

Nije bilo mesta sumnji jer nije bilo moguće da ne uspe – u subotu uveče održan sedmi „Suvača demo fest“, u organizaciji istoimenog Udruženja muzičara, ozbiljno pozicioniran među rok bendovima, ima sve najbolje atribute filozofije rokenrola – sjajnu muziku, vrsne muzičare i, po proceni gostujućih bendova, najbolju publiku na svetu.

Kako je i najavljeno, posle nastupa najmlađih iz Muzičkog centra „Bubamara“ iz Bečeja, stejdž su preuzeli domaćini – kikindski bendovi mladih muzičara, ali i osvedočeni rok majstori, ujedno i selektori Demo festivala, grupa „Frends“.

Usledili su nastupi rok sastava iz Zrenjanina, Bečeja, Novog Sada, Subotice. Pored autorske muzike, svirali su se i hitovi u širokom vremenskom i žanrovskom rasponu – od Arete i Dženis do Adel, od Ismete Krvavac do „Atomskog skloništa“.

„Arhetipovi“ iz Novog Sada jedan su od bendova koji može da se pohvali da u svom sastavu ima generacijski raspon od dvadesetak godina. Svirali su svoju muziku, tvrđeg rok zvuka.

– Mi smo spoj mladosti i iskustva. Imamo više od 15 svojih numera. Prvi put smo na Festivalu, i interesantno nam je da ima raznih generacija. Atmosfera je pitoma, ljudi su civilizovani i uživaju, što nam se jako sviđa. Muzika je jezik jači od predrasuda, kada volimo, slušamo ili zajedno pevamo istu pesmu, razlike ne postoje – zaključuje Zdenko Kadilak, frontmen „Arhetipova“.

Najmlađi vokal na Festivalu, ali sa dugim stažom nastupa na sceni „Bifea 67“ je Andreja Šević iz Kikinde, učenica Srednje muzičke škole u Zrenjaninu. Sa svojim ocem Bodom i njegovim prijateljima iz tvrdog jezgra kikindske rok scene nastupa od sedme godine. Sluša, razume se, rok, ali i metal, i ima ozbiljne planove u svom gradu.

– Nisam nastupila samo na prvom Festivalu. Večeras sam pevala „Džolin“ od Doli Parton i „Crni ples“ grupe „Oktobar 1864“ i veoma sam zadovoljna – kaže Andreja. – Kada završim Akademiju umetnosti u Novom Sadu, planiram da se vratim u Kikindu i da predajem. Što se tiče muzičke karijere, za sada ostajem na stejdžu na kojem sam odrasla, a kasnije ću imati svoj bend i sa njim graditi karijeru.

Sedmi „Suvača demo fest“ pomogli su Grad i, kako je navedeno, mnogi dobri ljudi. Zasluge za odličnu pripremu i realizaciju pripadaju, pre svega, iskusnom muzičaru, idejnom tvorcu, Voji Đukiću i njegovom Udruženju muzičara.

Jedinstveni muzički događaj trajao je do ranih jutarnjih sati i okupio je ispred scene kod Suvače više stotina ljudi. Takođe je otkrio, sudeći po uživanju i na sceni i ispred nje, da poklonici dobrog rok zvuka sjajno istrajavaju, da se rađaju nove generacije rokera i da ima nade za one koji, kako smo saznali, ne pristaju na predrasude. Jer su zajedno, u istoj, baš dobroj pesmi.

 

 

Don`t copy text!