Rade Ćosić u Žitištu: Čovek to (ipak) može da iskaže

Odavno u žitištanskoj biblioteci neki gost nije privukao toliku pažnju čitalačke publike. To je nedavno uspelo pesniku iz Banatskog Velikog Sela Radetu Ćosiću. Ovaj stvaralac se u Žitištu  prethodni put predstavio pre dve decenije, a mnogi se i danas sećaju da je tada ostao zapamćen i rado prihvaćen.
Pred više od pedeset poklonika pisane reči, Ćosić je predstavio svoju najnoviju pesničku zbirku  „Čovek to ne može da iskaže”. U pitanju je kompilacijska knjiga sastavljena od najboljih momenata iz prethodne četiri objavljene poetske knjige ovog autora.
Pesme je izabrao i pogovor za knjigu napisao kikindski pesnik i novinar Dragan Pop Dragan (Dragan Batinić), a knjigu je izdao Banatski kulturni centar iz Novog  Miloševa.

O knjizi su, pored autora, govorili umetnik i multiinstumentalista iz Velikog Sela Milan Vašalić, u ime domaćina Robertina Vukelić Šijan, direktorka tamošnje biblioteke, kao i Dušan Milićev i Dragutin Vidačić,  dok su Ćosićeve stihove nadahnuto kazivali Zdenka Trifunjagić i Ervin Gazdag, kulturni poslenici iz Zrenjanina, dok je za gitarsku pratnju bio zadužen još jedan Velikoselac – Marko Stupar.
Ćosić se u književnosti oglašava isključivo kao liričar,  osobenog pesničkog izraza kroz izlomljen i sveden stih, metaforički zgusnutim pesničkim sredstvima. O tome su u svojim osvrtima pisali i Milutin Ž. Pavlov (koji Čoćićevu poeziju naziva suzdržanom), Radivoj Šajtinac (koji ju je označio kao fragmentarnu), Miloš Latinović (egzistencijalističku) i Dragan Batinić (koji je drži za filozofski smirenu).

Te večeri se moglo čuti i od samog Ćosića, kao i od mnogih prisutnih da je upravo Batinić bio na neki način pesnički mentor ne samo ovog pesnika iz Banatskog Velikog Sela, već i niza drugih prisutnih književnih stvaralaca koji su te večeri bili u publici.
Od Milana Vašalića, muiltiinstrumentaliste i Ćosićevog prijatelja mogla se čuti zanimljiva opservacija da je on kao muzičar u mladosti bio fasciniran Džimijem Hendriksom i Džimom Morisonom kao kreativnim stvaraocima, sve dok nije ubrzo uvideo da takvog individualca jake stvaralačke energije ima i u svom mestu, takoreći u komšiluku, u liku Radeta Ćosića. Pritom je napravio i paralelu između sebe i pesnika, naglasivši da su i on i Rade na neki način „džeklondonovske” biografije i da su se u životu bavili i poljoprivredom i pisanjem i  ugostiteljstvom.
Nakon uspešne promocije u Banatskom Velikom Selu, a potom i u Žitištu, uslediće Ćosićeve književne večeri i u Somboru, Novom Sadu, Beogradu.
Don`t copy text!